Je li moguća Syriza na hrvatski način?
Već nekoliko godina na hrvatskoj se političkoj sceni rabi termin “treći put”. Riječ je frazi koja bi trabala pridonijeti razlikovanju od dosadašnje bipolarnosti, odnosno prevlasti dviju stranaka koje se od početka državne samostalnosti izmjenjuju na vlasti; dakle, navodno desnog centra HDZ-a i lijevog centra, ili u posljednje vrijeme neoliberalnog SDP-a. U početku su se trećim putom uglavnom nazivale stranke desnijeg svjetonazora, odnosno, također centrističke. Cilj im je bio predstaviti se biračima kao ono nešto spasiteljsko, što bi Hrvatsku trebalo konačno izvući iz katastrofalnog gospodarskog, ali i društvenog stanja, u koje iz godine u godinu zaranjamo sve dublje. No sve su se opcije pokazale neuspješnima. Pritom Hrvatska, odnosno njezini građani, politici i uvijek istim političkim facama više ne vjerujuju. Na snazi je i posvemašnja apatičnost koja nas sve više truje. Uglavnom treći put, prvoga tipa nije uspio. Zatim je na snagu stupio novi fenomen, a to je da se u sve većem broju javljaju lijeve stranke koje nisu sljednice bivše Komunističke partije. Hoće li i one doživjeti sudbinu prethodnog trećeg puta, iako se takvima ne žele zvati, i hoće li uopće preživjeti do parlamentarnih izbora, pitanje je, a i ako na izbore ipak iziđu, još je veće pitanje kako će u jednoj prilično konzervativnoj državi proći. Iako su te nove opcije antirežimske i skupljaju protestne glasove birača. Doduše, neke od njih već jesu parlamentarne poput Hrvatskih laburista ili ORaH-a Mirele Holy, ali to je već druga priča. Jer iznenađenje su bili predsjednički izbori na kojima je svoju priliku na najbolji način iskoristio “Živi zid” i njegov kandidat Ivan Vilibor Sinčić, iznenadivši javnost s 14 posto osvojenih glasova. “Živi zid” ideološki se ne smatra ljevicom, a ipak se identificiraju s grčkom Syrizom. Za sebe kažu da su transideološka stranka, što god to značilo. Na lijevi kolosijek nove treće opcije ubacila se i Kapovićeva “Radnička fronta”, koju bismo, prema stavovima, mogli deklarirati komunističkom strankom.
TEŠKO IH SHVATITI
Uglavnom, za sada je “Živi zid” i “Radničku frontu”, te njihove frontmene Sinčića i Matu Kapovića, teško i preteško negdje na tom lijevom političkom spektru i shvatiti. Za “Živi zid” bar znamo što radi - intenzivno se zalaže, pa čak i sprječava izvršenje brojnih deložacija unesrećenih hrvatskih obitelji. A najvidljiviji učinak pojave “Živog zida” vidi se i u značajnijem padu izborne podrške ORaH-u, ali i Laburistima. Riječ je o onom dijelu biračkog tijela obiju stranaka koje se definira kao izvorni protestni glasovi, koji za sada nemaju jasnu svjetonazorsku odrednicu, a veže ih nezadovoljstvo prema svim političkim strankama i političkom establišmentu. Kada je pak riječ o političkom djelovanju “Živoga zida” i “Radniče fronte”, javnost se tu uglavnom gubi. Naime, tu je hermetičku nedefiniranost i političko lutanje teško razabrati, pa i opisati. Još je gora situacija s “Radničkom frontom” i njezinim komunističkim stavovima, iako ta inicijativa Mate Kapovića postoji već šest mjeseci. Prečesto se stječe dojam da ni mladi lideri tih dviju političkih opcija ne znaju kako se predstaviti i artikulirano predočiti javnosti svoje ciljeve.Paralelno s najnovijim trendovima u Hrvatskoj, dolazak krajnje ljevice na vlast u Grčkoj, u Europi je zasigurno najvažnija vijest proteklih dana. Istodobno, i u Hrvatskoj, u kojoj krajnje ljevice u parlamentu nema, brojne stranke i pokreti krenuli su se kititi perjem Syrize. Inače, Syriza na čelu sa sada već premijerom Grčke Aleksisom Tsiprasom, koalicija je lijevih stranaka, a radikalna ljevica ne skriva sustav ideoloških vrijednosti koje se u Hrvatskoj godinama tek sramežljivo ističu. Pa tko bi u hrvatskoj politici mogao biti hrvatski Alexis Tsipras? Zasad nitko! Iako su se s idejama koje propagira Syriza, ili pokret Podemos u Španjolskoj, u javnim nastupima pokušali poistovjetiti i “Živi zid” i Laburisti i ORaH, na posljetku i “Radnička fronta”. Nadalje, može li se u Hrvatskoj očekivati, i od koga, da se suprotstavi neoliberalnom konceptu koji i dalje dominira Europskom unijom? Teško. Profesor Goran Čular s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu, napominje da je nemoguće automatizmom preslikati zbivanja iz jedne države u drugu pa tako ne smatra ni da će se Hrvatskoj dogoditi Syriza. Navodi da se u posljednjih 20-30 godina u Europi nikada nije ponovio jedinstveni trend u različitim državama. Izazovi u kojima se određeni trendovi pojavljuju slični su, ali odgovori na te izazove izrazito su nacionalno obilježeni. U Europi se, dodaje Čular, nikada nije dogodio opći pokret ljevice ili desnice. On napominje da treba razdvojiti one stranke koje zaista postoje (ORaH i “Živi zid”), od onih koje su čisti medijski produkt (“Radnička fronta”).
ČESTO IGRANJE I VRLUDANJE
Mirela Holy, šefica ORaH-a, kaže da se nikako ne uspoređuju sa Syrizom i da su njihove politike bitno drukčije. “Živi zid” Holy uopće ne smatra lijevom strankom, nego desnim populistima, a za “Radničku frontu” kaže da je nerealna i neodrživa. “Ali Hrvatskoj je potrebna radikalna ljevica poput 'Radničke fronte'”, uvjerena je Holy. Sa Syrizom se do kraja ne uspoređuju ni u “Živom zidu”. Jedan od supredsjednika te stranke Ivan Sinčić, kaže da su sa Syrizom slični jedino u stavu protiv mjera štednje i pružanju otpora fiskalnoj i monetarnoj okupaciji od strane Bruxellesa. No ne krije da je u kontaktu s ljudima iz Syrize koji su ga, tvrdi, pozvali u Atenu, te će uskoro taj posjet i realizirati.
- Njima je, kao i nama, zanimljiv svaki pokret koji se uspio izdići iznad propale političke oligarhije, a koji ima u dogledno vrijeme velike izglede sudjelovati u kreiranju politike svoje zemlje. Planovi uključuju razmjenu iskustava i vjerojatno osnivanje europskog udruženja sličnih stranaka. Međutim, pričekat ćemo nekoliko tjedana da vidimo u kojem će smjeru Tsipras povesti svoju politiku - napominje Sinčić.
No, da Hrvatska svoju Syrizu već ima, i to tri godine, drži pak v.d. predsjednika Laburista Nansi Tireli.
- Sve što Syriza zagovara govorimo i mi laburisti. Ali držim da Hrvatska nije u istoj situaciji u kojoj je Grčka i neka radikalna ljevica u Hrvatskoj i nije rješenje za probleme - kaže Tireli.
Za svoju stranku također kaže da su najiskrenija lijeva stranka u Hrvatskoj i tvrdi da su radili dobro, da nisu bili lažni idealisti i da su sva predizborna obećanja ispunili.
Mate Kapović, lider “Radničke fronte”, ističe kako svoju stranku želi graditi na temeljima sindikalne infrastrukture pa u RF masovno poziva sindikate. Cilj im je preko sindikalne mreže doći do svakog radnika. Na pitanje nisu li utopisti, odgovara da im je takva retorika potrebna, jer će voditi beskompromisnu borbu za radnike i radničku klasu.
Politički analitičar Žarko Puhovski zasad najveće šanse od četiri stranke koje se bore za 250 do 400 tisuća prosvjedno orijentiranih birača daje “Živom zidu”. Iako, dodaje, oni imaju i najmanje sposobnosti da ih iskoriste, jer nemaju program, infrastrukturu, vrludaju, igraju se, nisu ni lijevo ni desno...
Iako su mjesecima prijetili kojekakvi FACEBOOK RATNICI kako će na dan smrti predjednika Tuđmana 10. prosinca guzicu brisati hrvatskom zastavom i nakon toga je spaliti na glavnom trgu svih Hrvata TO SE NIJE DOGODILO. Osobno sam ispred pokreta USTANICI uputio oštro pismo svim nadležniim institucijama o namjeri KVAZIREVOLUCIONARA iz GRAĐANSKE AKCIJE koji su mjesecima po virtualnim bespućima interneta vrijeđali sve što je hrvatsko od povijesti, pisma, branitelja do državnih obilježja.
Ti zgubidani, performeri i servanti neokomunističke ideologije sve su samo ne od riječi. Zbog njihove prijetnje osobno sam jučer potegnuo do Zagreba i Jelačić placa kako bih uživo vidio pokušaj performansa koji je mjesecima unaprijed „pripreman“ i koji je trebao zadiviti sve i to javno u pola bjela dana i to čak pred snagama reda, jer Građanska Akcija je „moćna“ „javna“ i „brojna“ organizacija koja može što hoće i kako hoće, takav bar dojam ostavljaju u virtulanom svijetu internetskog bespuća.No 10.12.2013 ja na trgu Jelačića Bana a njih ni za lijeka, a baš sam se pripremio, baš sam sa obitelji raščistio kako ću jedno vrijeme biti „odsutan“ jer ću biti prisliljen prekršiti svu silu zakona čuvajući navjeću svetinju, za koju su mnogi moji preci, prijatelji i suborci dali život, a i sam sam ga spreman dati. NIŠTA, od performansa i elitnih virtualni FB ratnika NIŠTA. Bit će da sam uspio u naumu i spriječio ih legalno , mudrošću i zdravim razumom ranije pišući o njihovoj namjeri, upozoravajući državne institucije što sam ja jedan spreman učiniti ako te iste institucije ne zaštite zakon i zastavu za koji smo mi stvarni a ne virtualni rodoljubi ginuli. Bit će da su dobili nalog od svojih političkih mentora da im to nije mudro činiti i ne bi tako. Neka ta GRAĐANSKA AKCIJA i druge „nevladine organizacije“ dobro razmisle s kime boj bojevati, neka i dalje kao i do sada lažu, provociraju, i kradom na tajnim jestima izvode performanse za koje ih plaćaju njihovi nalogodavci, neka obmanjuju virtualne hrvatske Domoljube svojim provokacijama, lažnim odobrenjima, lažnim dokumentima i objavama.
Nas stvarne domoljube i stvarne ratnike neka ne izazivaju. Ako imaju nešto protiv sustava preporučio bih im da sakupe zastave svih političkih stranaka pa njima brišu svoje pozornosti i medija željne guzice, neka pale lutke državnih dužnosnika, neka vrijeđaju vlast ma koja god ona bila, to bi bilo korektno , časno i istinoljubivo.A ne Branitelje i Hrvatsku zastavu jer mi smo se izborili za demokraciju kloju oni uživaju, za Hrvatsku Zastavu MI Hrvatski ratnici a ne političari, tajkuni, medijski moguli, kvazi-intelektualna elita i ostali medijski eksponirani pizduni. I na karaju dečkići i curke iz Građanske Akcije ako Vam nešto nije jasno striček Maks Vam uvijek stoji na rapolaganju, a Vi kako bi kazali moji suborci pokojni i živi, birajte mjesto, vrijeme opremu i naoružanje.
Kako su se događali različiti performansi na Jelačić placu pa i na Markovu trgu kad sam već u metropoli odlučih sa nekolicinom svojih suboraca obići i pogledati i te događaje. Događaje koji nastaju i koi se pokreću neki sami od sebe, neki jer opet netko želi pozornosti javnosti, a neki spontano i bez jasne poruke. Tako sam prateći FB saznao da ekipa koja sebe naziva „Dolje Vlada“ ili tkao nekako jedna od „građanskih“ incijativa na Jelačić placu pokušava riješiti svakodnevne probleme nas Hrvata, objašnjavajući prolaznicima što su to problemi Hrvatske i Hrvata, dok sami prolaznici pognute glave promišljaju jesu li im danas isključili plin ili grijanje. Nisam se htio uplitati i bez ikakve zle namjere tim našim aktivistima svim 50 – tak koje se okupilo poručio bih to se ne radi tako. Ne smijete dati da Vam u prvom redu stoje pripiti ljudi sa bocama u rukama,da Vam na megafon urlaju polupijani prolaznici i da riječmikom koji nije primjeren od sebe tjerate onog prosječnog napaćenog Hrvata koji i jest zastao da čuje o čemu zborite.
Žao mi je ako Vas ova kritika vrijeđa no više je bilo putnika koji su čekali tramvaj nego prosvjednika, što znači da niste uspjeli mobilizirati virtualne domoljube i virtualne ratnike, čije svakodneavno prenemaganje, pisakranje i kritiziranje čitamo po socijalnim mrežama. Ti i takvi virtualni likovi sjedeći u toplini svoga doma u kučnom ogrtaču i papučama isti su kao i oni koji su to isto radili gledajuću TV devedesetih dok je rat bjesnio čekajući razvoj događaja. Osvrnuvši se oko sebe i krećući se ulicama i trgovima hrvatske metrople u kojoj su kafići puni lijepo i skupo odjevenih ljudi koj SMS-aju na telefonima vrijednim nekoliko tisuća kuna, šetajući svoje punokrvne pse sa pedigreom, nisam mogao ne primjetiti indiferentnost te populacije spram događaja koji se odvijao na trgu Bana Jelačića. Izgleda da 1/3 Hrvatske ona proleterska ona nacionalno neosvještena živi u Zagrebu, pije kavu i ne interesira ju Hrvatska svakodnevna zbilja.
Bit će da nije vrijeme za promjene i da nema dovoljno nezaposlenih i gladnih, ili oni za njih ne znaju i ne haju, ili nisu i ne osjećaju se hrvatima.Vrag će ga znati ali to mi je prošlo kroz glavu dok sam se šetao prema Markovu trgu pogledati slijedeći prosvjed ili performans jedne od najomraženijih društvenih grupacija zahvaljujući medijima, grupacije nas Hrvatskih branitelja. Naime došavši na Markov trg, vidjeh manje više 500-tinjak ljudi što u civilu, što u dijelovima ratnih odora kako slušaju predavanje sjedokosog gospodina, oko kojeg su se natiskali oni iz naše populacije koji su na moju i vašu žalost vični slikati se sa svima onima koji jesu vlast ili su bliski vlasti ma koje god ona ideologije bila. Bilo je tu jako puno poznatih mi lica koji baš nešto i nisu odobravali riječi sijedoga gospodina koji je urlao u megafon o tome kako je ova vlada nama braniteljima otela 10% mirovine.Sijedi gospodin je dobio zasluženi pljesak onog dijela braniteljske populacije koja je sa njim i došla, koja oduvijek sa njim surađuje i onog dijela kojega sam ranije spomenuo koji voli biti blizak svakoj vlasti. Mi obični branitelji smo stajali po grupicama, pozdravljali se pričali o starim dobrim vremenima, prisjjećali se onih kojih više nema među nama, govornike rijetko tko da je slušao. Bilo je tu generala predsjednika naših silnih braniteljskih udruga, no čini se večina je bila bez pratnje svoga članstva. Performans , ili kao su ga nazivali prosvjed je organizirala HVIDR-a udruga invalida Domoivnskog rata koje je predsjednik dotični sjedi gospodin kojeg zovu oni iz redova oko njega „naš Jopa“. E taj „njihov“ Jopa je g. Josip Đakić predsjednik te HVIDRE koji je neki dan ponovo izabran za predjednika HVIDR-e, no to nisam znao iako sam član HVIDR-e nisam niti za koga glasovao niti me je tko išta pitao, a nije ni mnoge druge s kojima sam tu činjenicu prokomentirao, zanimljivo zar ne? E taj gospodin je nama objašnjavao da mormao skočiti za svoje interese, i da nitko ne smije dirati nas branitelje?!? PA tko nas dira, nitko nas ne dira. Ništa se drugačije ne događa što nije bilo dok je stranka kojoj pripada g. Đakić bila na vlasti, pa ta nam je Vlada otela 10% mirovine, on je čak za to digao i ruku podupirući premijerku Jadranki Vlaisavljević-Kosor kojoj su se svi ti tamo dužnosnici uvlačili u dupe dok je bila premijerka i naslikavali se s njom a sada su je se odrekli jer se moraju dodvoriti novom vođi od kojeg će dobivati kune za svoje udruge i udrugice.
Taj dotični gospodin koji prima mjesečno gotovo 40.000 kuna primanja, nama koji imamo deset PUTA manja primanja od njega da je to što nam SAD rade nepravda?!?A tek Hrvati koji nemaju posla i ikakova primanja će ga uzeti za ozbiljno? Malo sutra. E moj predsejdeniče HVIDRE nepravda je što ste Vi i vaši ostavili ove komunjare da mogu vladati, nepravda je što ste bili pobočnici i podržavali ste sve one koji su ovu zemlju i narod pokrali. Nisam nikada očekivao od SDP i njegovih satelita da će se boriti za ovu zemlju i ovaj narod, to sam očekivao od Vas. No što ste vi činili ovih 20 godina? Samo masno naplaćivali svoje „Domoljublje“ i zato Vam ne vjerujem niti riječ niti ću Vas podržati. Bit ću i ostat ću kritičar svih onih koji djeluju kao domoljubi gledajući plaču i korist a ne istinsko rodoljublje. Bilo je toga dana sto „faca“ i sto lica Hrvatske i Hrvata i na jednom trgu, među svima njima na bini bilo je malo obraza, ako razumijete što želim reči...Na kraju bih preporučio neka svi ti“naši“ predsjednici udruga i stranaka posklušaju komentar koi mi je vidjevši sve kazao moj suborac, bojnik HV-a, Bojnik britanske vojske, bivši pripadnik Legije stranaca, oženjen Hrvaticom, živi u Hrvatskoj i nema mirovinu iako ju je zaslužio više od mnogih kao internacionalni dragovoljac Martin-Škot koji je od 1991 do 1999 bio u oružanim snagama RH i to na engleskom, rekao mi je- Maks kod nas u Britaniji moto vetrana je „ United we Stand, Divided we Fall“ a sad neka si prevedu naši vrli predsjednici braniteljskih udurga, stranaka i svi drugi koji sebe drže Hrvatskim domoljubima...Dokazuje se nažalost svakim danom izreka: „ Od čega si nastao zavisi od genetike, u što ćeš se pretvoriti od politike“ mnogi koji su nastali od ratnika postali su konvertiti koje vodi osobni interese i dobit a ne ono zbog čehga su ratovali. Slobodnu, neovisnu, samostalnu i suverenu Hrvatsku u kojoj će svatko moći živjeti ponosno od znoja ruku sovjih, nazivajući se imenom svojih predaka, nazivajući se HRVATOM.
Poruka onima koji mene osobno ne vole i kojima smetaju moji stavovi i promišljanja.
Nemoj da te zbunjuju razlikeizmeđu moje osobnosti i moga stava. Moja osobnost je ono tko sam ja, a moj stav uvelike ovisi o tome tko si ti.Zato ću ti reči tko sam ja, "Ja sam HRVAT, unuk HRVATA, sin HRVATA i otac HRVATA, dio sam tisućljetne loze ratnika čuvara HRVATSKE i HRVATA , uz mene je svemogući Bog, a njegova ruka vodi moj mač. Ne tražim tuđe samo branim svoje i u tome leži moja snaga. Hrvatska je iznad svega, samo Bog je od nje veći i hrvtaski narod priječi.
„ Mislima Domovina, U Srcu Odanost, U Desnici Snaga“
 |
Nema komentara:
Objavi komentar