utorak, 7. veljače 2017.

Poštovana Redakcijo Jutarnjeg lista

NOVO PISMO JUTARNJEM LISTU
ŽARE PEHAR-VESNA PUSIĆ.jpg
Poštovana Redakcijo Jutarnjeg lista,
Još uvijek očekujem vaš odgovor na moj upit može li vas se smatrati ozbiljnom redakcijom ili ne?
Naime, koliko je meni poznato niste objavili moj odgovor na napad vašeg novinara. Nisam se pozvao na zakon jer je i posredno priznanje neobjavljivanjem mog pisma kako sami sebe ne doživljavate kao ozbiljnu redakciju doista za svaku pohvalu. Najavio sam vam da će na predstavljanju knjige o vašem članku govoriti naš sjajni kolumnist i književnik Nenad Piskač. A ipak niste poslali svog novinara da komentira samo predstavljanje i da čujete njegovo mišljenje. A rekao je o vama samo slijedeće: “Iako će judosfera prešutjeti poruke knjige, autore će napasti. To se već događa. Jutarnji list je prije dva dana objavio agitpropovski „komentar“ pod naslovom Zašto se HAZU nikad ne odriče članova koji je sramote, kojim od HAZU traži crno-bijelu ideološku diferencijaciju. Takvoga se komentara ne bi posramio Aleksandar Ranković ili Nikola Stojadinović, autor članka Do istrage naše ili vaše.” Zapravo, posredno je Piskač komentirao i ‘veleumno’ razmišljanje vašeg novinara o naslovu knjige: “Naslov „Ništa se još promijenilo nije“ opasan je za judosferni poredak i njegov dobro podmazani monolit. Stoga, svako raskrinkavanje judosfere jest neprijateljski čin i fašizacija, tu streljanu osobito je iskusio bivši ministar kulture dr. Zlatko Hasanbegović. Sigurno se sad već pitate što je to judosfera. Judosfera je carstvo judeka i yudeka. Vladavina političkih jugoslavena, velikosrba, komunista i eurofila. Njihovo carstvo počiva na jugoslavenskim mitovima o Titu, na velikosrpskim mitovima o vječnoj ugrozi Srba u čiju se svrhu uvećavaju podatci o Jasenovcu i skrivaju podatci o masovnim zločinima Titova režima i velikosrpske agresije, na komunističkim mitovima o nesvrstanosti, bratstvu i jedinstvu, tvornice radnicima, tvrđavi samoupravnoga socijalizma, te na eurofilskim mitovima Saveza za Europu o EU kao spasonosnom lijeku za sve hrvatske probleme. Čimbenici judosfere jedni druge ne napadaju. Njihov je zajednički neprijatelj nacionalna država i demokratska katolička većina. Ako i dođe do međusobnih sukoba ključnih čimbenika judosfere onda je to uglavnom zbog postizborne podjele plijena i rasporeda sinekura. Cilj judosfere jest uspostava socijalističke republike, neometano sisanje proračuna i trajno pozicioniranje Hrvatske u jugosferu. Cilj je dakle protuustavan.”

Hrvatski publicist Damir Borovčak je u svom prikazu predstavljanja spomenuo samo ono što sam ja govorio o vašem tekstu:

A nije vas uopće spomenuo ni dr. sc. Josip Stjepandić:I NIJE VAS UOPĆE SPOMENUO DOKTOR JOSIP STJEPANDIĆ Sve u svemu i nije bilo nekakvog velikog razloga da ne pošaljete svog novinara na predstavljanje, zar ne?
Međutim, vaš tekst zainteresirao je kolumniste portal dnevno.hr.

Tako Tvrtko Dolić piše:

“A onda je u srijedu Jutarnji list kroz kolumnu režimskog novinara Borisa Vlašića napao Josipa Pečarića zato što je akademik. Naime, akademik Pečarić drži da je “Za dom spremni” stari hrvatski pozdrav. Kako je to naglasio Branko Borković, zapovjednik obrane Vukovara, ne možemo prestati jesti kruh zato što se jeo i u NDH. Riječ je o različitim razinama mišljenja. Primjerice, akademik Pečarić na grbu HOS-a razlikuje “5 na drugu” polja, a osnovci u Jutarnjem listu neki su dan proveli provjeru i onako s rukama iza leđa, pet na pet, nabrojili 25 polja. Kome vjerovati? Osobno sam mišljenja da je svaki napad na pozdrav “Za dom” zapravo napad na hrvatski jezik, napad na koncept hrvatske nacije, okrenut domu i obitelji, pa i napad na cijelu ljudsku civilizaciju. Uz sve to, časni HOS je najsvjetlija postrojba našeg obrambenog Domovinskog rata, koja se u obrani doma i Domovine pokrenula prva, koja nije počinila niti ratni zločin niti zločin u ratu.”
Međutim, posebnu reklamu za vaš list dao je jedan od ponajboljih HRVATSKIH kolumnista naš poznati odvjetnik Zvonimir Hodak: “Boris Vlašić je istaknuto pero Jutarnjeg. Uska specijalnost u koju je uložio svoj novinarski antitalent su mu ustaše. Ustaše ujutro, ustaše navečer, Borisu su ustaše opsesija. O Hudoj jami nema pojma iako je godinama bio dopisnik mariborske Večeri. Vjerojatno ni lijevi novinari u Sloveniji nisu čuli za tu ustašku izmišljotinu. On je jedan od lijevih korifeja kojeg svakih deset minuta obavija sram – gust k’o magla u Gorskom kotaru. Trenutačno se Boris srami Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti zato jer se navodno HAZU ne srami akademika Josipa Pečarića. Prepametni Boris je ljut jer se Pečarić predstavlja kao akademik. On zna akademike, i to osobno – Rudana i Silobrčića. To su za njega pravi akademici. Ima ih vjerojatno još. Pečarić je svojedobno javno i otvoreno bio protiv prijema u Akademiju čuvara Titove biste Ive Goldsteina. Priznajem, to mu je gadan krimen. Još veći gaf mu je što je u jednoj knjizi branio Thompsona. Ma je li to moguće? Akademik koji brani čovjeka koji je s pjesmom koja započinje sa ZDS krenuo u rat protiv četnika. Vjerojatno Thompson tada nije ni slutio da su danas četnici u Srbiji izjednačeni sa partizanima. Sreća da još nisu dostigli partizane po zločinima. ”Književni kritičar“ tipa Jagne Pogačnik referira se na zadnju knjigu “akademika koji se predstavlja akademikom“ rafinirano i senzibilno s finom distinkcijom. Kaže naš Bora: ”Ova knjiga ima idiotski naziv “Ništa se još promijenilo nije“. Naš kritičar odmah suvereno, s nadmoćnim novinarskim duhom, presuđuje nesretnom akademiku: “Napišeš li djelo koje nasloviš naslovom koji kaže da se ništa nije promijenilo, onda si stvarno truba za pisanje.“ Je li sad jasno zašto je genijalni Lav Davidovič Trocki jednom napisao da su “novinari intelektualni proletarijat.“ Jednom lijevom, istreniranom novinarčiću ne sviđa se naslov akademikove knjige jer je po njemu priglup. A pisac je truba. Boris je ljut što akademik problematizira hajku na ZDS s obzirom da se s tim pozdravom išlo u tenisicama u rat. Ginulo se u ratu i pobijedilo u ratu one koje je Boris osjećao svojima. “Akademija bi, u sasvim normalnoj postavci, trebala biti institucija čije članstvo povezuje izvrsnost u svakom smislu“ kaže naš Boro. Pečarića, matematičara svjetskog glasa, člana mnogih inozemnih akademija, ocjenjuje “intelektualni proleter“ isključivo na ljevičarsko-ideološkoj podlozi. No, Pečarića i njegovu ustrajnost u borbi protiv jugonostalgičara ne treba braniti. Akademiju treba braniti od tajnika Rudana koji u Hrvatskom saboru vidi poželjnu arenu za obračun sa ideološkim protivnicima. On i već notorni Vlatko Silobrčić su pravi istinski i autentični ostatci JAZU-a. I tako je čuvar ideološke čistoće JAZUa, Pavo Rudan, postavši na opće iznenađenje akademikom, nastavio svoj obračun s “narodnim neprijateljem“. Dobro je Tito te likove podrugljivo nazvao “naprednom inteligencijom“. A Vlašiću, Rudanu, Silobrčiću, Goldsteinima, Tomiću, Mesiću, vampirima iz Kumrovca, Jeleni, Miri, Radi, Vedrani, Marijani i svim ostalim jugovićima na znanje: prije će Amerika i Engleska postati zemlja proleterska nego će pozdrav iz Domovinskog rata ZDS biti prognan i zatrpan u nekoj vašoj novoj Hudoj jami. On je danas prkos i ponos dragovoljaca i branitelja i mladih koji dolaze. A galvanizirani omjer od 70% prema 30% vas upozorava da ne natežete remen do kraja. Kao oni lijevi u Bukureštu..”

A poslije Hodaka besmisleno je još bilo što napisati, zar ne?
S poštovanjem,
Akademik Josip Pečarić

2/2/17 u 9:51 AM, Josip Pečarić je napisao/la:
Poštovana redakcijo Jutarnjeg lista,
Nadam se da ste dovoljno ozbiljna redakcija i da će te u potpunosti objaviti moj odgovor.
PISMO JUTARNJEM LISTU
Pitanje iz mog jučerašnjeg teksta: “Je li Jutarnji list velikosrpski list?” izazvalo je niz reagiranja.

2. DRAGOVOLJAC: JUTARNJI JE VELIKOSRPSKI LIST Bilo je i čuđenja što taj upitnik uopće postoji:
“Pitanje u naslovu je bilo retoričko, zar ne?”
Ali – znakovito – samo jedan komentar na tragu onoga što sam I rekao novinarki o približavanju Jutarnjeg hrvatskoj opciji: “Nije Jutarnji velikosrpski list. To se ne može reći. Jutarnji je - malohrvatski list. To ga nekako najbolje opisuje posljednjih godina. Hanžeković je uveo malo promjena, recimo, Ivu Banca petkom, a zbog toga je ocjena "malohrvatski" još točnija.” S druge strane i pitanje koje je dano u naslovu na portal narod.hr je doista zanimljivo: AKADEMIK JOSIP PEČARIĆ: ŠTO JUTARNJI SMIJE I ŠTO NE SMIJE  OBJAVITI? Ipak izgleda da je vlasnike Jutarnjeg lista zabrinula sama činjenica da taj upitnik postoji i da netko uopće pomišlja da se Jutarnji približava hrvatskoj opciji, pa su odmah i reagirali s tekstom: Ne bi bilo najgore za Akademiju da ustanovi da joj neki članovi čine štetu, kao Pečarić i slični ZAŠTO SE HAZU NIKADA NE ODRIĆE ČLANOVA KOJI JE SRAMOTE? Zapravo me je na tekst upozorio jedan od sutrašnjih predstavljača knjige naš poznati književnik i columnist Nenad Piskač: “Jučerašnji Jutarnji donosi komentar Borisa Vlašića pod naslovom Zašto se HAZU ne odriče članova koji je sramote. Čisti agitpropovski uradak iz arsenala crvenoga populizma. Prekjučerašnji člančić M. Lilek je kamilica u odnosu na ovaj „komentar“. Kako je to agitpropovski tekst,  moram zaoštriti sutrašnje slovo o knjizi, što upravo sad i radim…”Da, bit će zanimljivo na sutrašnjem predstavljanju (vidi npr.: , KAKO JE AGITPROPOVSKI TEKST) pa i nema smisla da ja previše komentiram ovaj odgovor Jutarnjeg na moje pitanje. Ako je netko mogao i pomisliti kako je slučajno u tekstu M. Lilek izostavljen dio o fašističkoj velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku u kojoj su oni branitelje nazivali ustašama, a hrvatsku državu Tuđmanova ustaška država, sada je Jutarnji to i potvrdio s tekstom o knjizi koja je posvećena hrvatskim braniteljima, dakle – po njima – ustašama. Naravno ipak ne mogu to i ne pokazati pa spominju i moju knjigu kojom sam branio Thompsona (a bilo ih je više). Jasno je njima koliko je značajan u Domovinskom ratu bio Thompson i njegova pjesma “Bojna Čavoglave”! Mada su sve rekli i sa činjenicom da im smeta grb HOS-a, jer je poznato da su se fašistički velikosrpski agresori bojali i samih oznaka HOS-a na kojima je pisalo ZDS! Na kraju su taj strah pokazali u “Oluji” kada su ih hrvatski branitelji, po Jutarnjem ustaše, pretvorili u zečeve kako je to lijepo konstatira sam Slobodan Milošević! A to je strašan grijeh koji toliko pogađa mnoge i u RH, zar ne?
Ako im je bio cilj od mene napraviti ustašu, mogli su je jednostavno na moju izjavu, evo uskoro će joj biti 30 godina, po kojoj Srbi dijele Hrvate na Ustaše i Srpske sluge, a ja ne volim biti sluga. Istina, malo bi im bilo nezgodno jer kada sam im ja ustaša onda bi sebe svrstali u Srpske sluge, a to je ipak nezgodno zbog onih naivnijih njihovih čitatelja, zar ne? Čudi me, kada već spominju HAZU, kako nisu spomenuli – ili ne znaju da je glavni tajnik Akademije akademik Pavao Rudan govorio nedavno u Hrvatskom saboru o meni i Peticiji ZDS. A možda su shvatili kako je Akademija tada pokazala koliko je velika važnost pozdrava ZDS! Kako to? Pa u Saboru se raspravljalo o izvješću o radu HAZU-a. Tada je u govoru o mom radu Glavni tajnik rekao gdje sam se rodio, stekao diplome, a onda došao u Hrvatsku i postao jedan od autora Peticije ZDS. Kako sam ja doista došao u Hrvatsku prije 30 godina, i u tom vremenu napisao vise znanstvenih radova od bilo kojeg našeg znanstvenika (oko tisuću), stvorio tri časopisa koji su na svjetskim listama (dok je onaj koji je stvorio Glavni tajnik izbačen s tih lista) i preko 40 doktora matematičkih znanosti očito je kako u HAZU misle da je sve to zanemarivo u odnosu na činjenicu da sam jedan od autora Peticije ZDS! Zato je pritisak iz Jutarnjeg na HAZU dobrodošao. Ipak je HAZU I znanstvena ustanova I ne treba tako javno pokazivati koliko im je važnije biti za dom spreman, koliko je god to ispravan stav – od svih tih mojih znanstvenih postignuća. Moraju – ipak – voditi računa kako u Hrvatskoj imamo puno onih kakvi su vlasnici Jutarnjeg lista, zar ne?
Akademik Josip Pečarić

Nema komentara:

Objavi komentar