TKO JE KOČANOVA ‘KUMICA’ IZ AKADEMIJE?

TKO JE KOČANOVA ‘KUMICA’ IZ AKADEMIJE?

Drage kolegice akademkinje,

Drage kolege akademici,

Poznati hrvatski književnik dr. Sc. Stijepo Mijović Kočan piše u Hrvatskom tjedniku 05. 01. 2017. i o ZDS, i o nama, pa kaže: Moj drugi dragi prijatelj, Vjenceslav Čižek (inače i moj prijatelj, moj Hrvat iz Boke, da tako kažem jer ne znam kako bih morao reći po najnovijem stajalištu Akademije jer je rođen 1929. godine kada nije bilo Crne Gore ni socijalističke ni narodne, J.P.), „hrvatski Mandela“, napisao je aforizam „Svatko od nas po glavu  da ima/ kojim pravom/ zar nije dosta  narod / samo s jednom glavom“. Za taj verbalni delikt, istina i još neke slične, dobio je u Titovoj Jugoslaviji 17  godina robije, gdje je i oslijepio...). Ono što nije napravila država, onemogućivši samu sebe kao da i nema glave, a i nije je imala, trebale su napraviti hrvatske znanstvene ustanove. Zar za tako važnu stvar kao što je znanstveno utvrditi žrtve totalitarnih režima vlastita naroda i uvesti nas u predio slobode i demokracije, prije svih nije pozvana Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, ta to je najviša znanstvena...itd. !? Međutim, koju, čiju glavu vi tamo vidite? Ima li tamo uopće neke glave koja bi se mogla vidjeti kao samomisleća te nacionalno svjesna i odgovorna glava?! (Ako je HAZU – HAZU, a ne HJAZU? Bit će da je i tu prvo ono drugo!) Onaj akademik koji ovih dana govori nešto u Saboru, to je rječnikom, pristupom i mozgom kumica na placu! A Akademija! Bože, ne oprosti im ništa! Oni znaju sve što ne čine! Dakle imamo među nama nekoga tko je u Saboru govoriorječnikom, pristupom i mozgom kumica na placu. Nagradno pitanje za sve nas je: Na koga je to mislio poznati hrvatski književnik? Ako vas doista zanima o svrstavanju Akademije nedavno u Hrvatskom saboru, bolje reći pokazivanju da smo papskiji od Pape (Predsjednica je svojevremeno rekla da je Peticija ZDS “na razini provokacije”, a Glavni tajnik u ime svih nas kako je to provokacija), pogledajte i što drugi hrvatski intelektualci misle o tome. Da ne spomenem opet Kočana koji upozorava kako su oni koji su “za odbijanje obrane Doma” zapravo “za dezerterstvo”.  Istina, to možda Akademija samo pokazuje svoje pozicije jer će u Povjerenstvu za suočavanje s prošlošću biti uključen i HAZU.

http://www.vecernji.hr/hrvatska/u-povjerenstvo-za-suocavanje-s-prosloscu-bit-ce-ukljucen-i-hazu-1140583 Ali govoriti u Saboru rječnikom, pristupom i mozgom kumica na placu nije previše inteligentno da bi se opravdalo takvo povjerenje, zar ne? Pogledajte tekst prof. dr. Stipa Kuteše koji nas podsjeća na predsjedničine riječi, na koje sam vas već i ja upozorio, a koje pokazuju kako Glavnom tajniku nije bilo baš inteligentno govoriti u ime svih nas, a rekla je ono što je već davno (i bez briselskih i berlinskih konzultacija) morao reći svaki hrvatski političar, a to je: „Ovdje je bitno da je riječ o spomeniku 11-orici poginulih hrvatskih branitelja i to nema nikakve veze s bivšim ustaškim logorom. To nije poruga Jasenovcu ili Srbiji, već iskaz pijeteta prema 11 mladića koji su poginuli pod tom zastavom braneći Hrvatsku. Želim jasno naglasiti, u Hrvatskom saboru nijedna strana ne zastupa proustašku ideologiju koja bi se otvoreno zalagala za ustaški režim“. Time je predsjednica pokazala da ipak osluškuje mišljenje većine svojih državljana. U takvim bi stvarima morala biti odrješitija. Ona mora, po svojoj dužnosti braniti nacionalni interes. Stoga je na mjestu njezina izjava: „Nemojmo, dakle, dopustiti da nam stalno nabacuju tu „ustašku guju“, a onda se mi u Hrvatskoj šutamo međusobno i od toga radimo prvorazredno političko pitanje, što u konačnici iskrivljuje percepciju o samoj državi.“

http://www.hkv.hr/izdvojeno/vai-prilozi/ostalo/prilozi-graana/25717-s-kutlesa-predstava-oko-pozdrava-zds-kao-dio-specijalnog-rata-protiv-hrvatske.html

 Varaju se oni među vama koji misle da se radi o slučajnom ekscesu Glavnog tajnika. Ta politika u Akademiji osjeća se svo vrijeme ove uprave. Već sam vas podsjetio kako je bilo s (ne)izborom prof. dr. sc. Iva Goldsteina, koji je tek kasnije postao onaj čuveni veleposlanik sa slikom J.B.Tita u svom uredu, ali ipak je kao kandidat za redovitog člana HAZU bio pozvan na proslavu Akademije, ugostiše ga za predsjedničkim stolom, a šikanirali su neke zaposlenike koji su podržali moje Pismo Predsjedniku i Predsjedništvu Akademije (o tome sam pisao u knjizi “Zabranjeni akademik – Prijevarom u HAZU?!”). Srećom Goldsteina nismo izabrali, pa – koliko znam – nije bilo posljedica za one kojima nije povijest ako tvrdiš da su se Srbi svetili zbog genocija koji je napravljen nad njima, a primjer za to je 5 (PET) dana poslije uspostave NDH. Itd., itd… Genocidnog li naroda, zar ne? Međutim, kada sam pisao spomenutu knjigu iz nje se moglo iščitati kako govorim o tome kako ni tada u medijima nisam mogao braniti se. Vjerojatno niste obratili pozornost kako sam spomenuo sličan odnos u Akademiji prema meni u pismu poslanom vam 31. 05. 2012.:

Četvrto pismo HAZU-u 

GOLDSTEINOVA PRIJEVARA

Poštovane kolegice akademkinje,

poštovani kolege akademici! 

Prije svega ispričavam vam se što sam mnogima od vas dosađivao tražeći kopiju pisma prof. dr. Iva Goldsteina. Kao što je poznato, moje pismo poslano je Predsjedniku i Predsjedništvu naše Akademije 24.  4. 2012., a njegov odgovor Razredu za društvene znanosti 25. 4. 2012. Vjerujem da je većini od vas poznato i mišljenje u svezi s tim koje kruži u Akademiji: Iz njega, (Razred za društvene znanosti, J. P.) inače, odmah nakon njegovih sjednica i prije izborne skupštine, “cure” načelno tajne i povjerljive informacije: hitro ih se šalje kandidatu I. G., a pogoduje mu se i na skupštini. Doista, nevjerojatno je kako je hitro dostavljeno moje pismo kandidatu, a njegov odgovor meni nije barem dan prije skupštine, kada je već odlučeno da se oba pisma tamo pročitaju. Kopiju pisma sam uspio tako dobiti tek mjesec dana nakon je ono bilo u Akademiji. Na taj način mi je onemogućeno da na samoj skupštini svoje izlaganje posvetim pitanju ZNANSTVENOG NEPOŠTENJA!   (…) Zanimljivo je da me nitko od vas nije upitao: Kako je moguće da ste pismo dobili tek mjesec dana nakon što je ono pročitano na Skupštini HAZU-a? Tražio sam ga odmah. Glavni tajnik me je uputio kod neke gospođe u Administraciji. Ona mi ga nije mogla dati. Otišao sam opet kod Glavnog tajnika. Još sam ispao zločinac što sam ga tražio. Na kraju sam ga dobio od jednog kolege, ali s napomenom da nikome ne kažem da mi ga je on dao. Ako su se tako odnosli prema kolegi akademiku i tada, a i u niz slučajeva nakon toga, čudi li vas najnoviji kada je vjerojatno prvi put u povijesti u ime akademije Glavni tajnik napao u Hrvatskom saboru dvojicu kolega akademika, a trećega nije ni pokušao braniti već je branio onoga tko ga je napao. Zato ljudi – ne rijetko – misle i pišu ovako: http://hrvatskonebo.com hrvatskonebo/2017/01/07/zorica-vukovic-akademici-i-akademici/ Srećom, akademik Reiner je branio kolegu Paara u Saboru. Znam da su mu neke kolege prigovarali zašto nije branio i nas. Ali mi smo napadani zbog Peticije ZDS. A on je predlagač da se Hrvatski sabor opet nazove Hrvatski državni sabor. Zbog toga je bio žestoko napadnut. Uostalom isto kao i Predsjednica zbog povijesne hrvatske zastave. Da nas je pokušao braniti ispalo bi da brani sebe, zar ne? Zato ipak ne mislim da se na njega ne odnosi pitanje iz naslova ovog teksta. Zato je doista teško pitanje: Koji akademik je u Saboru govorio rječnikom, pristupom i mozgom kumica na placu?

S poštovanjem,

Akademik Josip Pečarić

09. 01. 2017.

P.S. Nisam spomenuo onu zabranu slanja pozivnica za predstavljanje moje knjige “Hrvatski genocid: Napravili zečeve od Srba”, zato što će nas svakim danom sve više i više mnogi podsjećati na to. Evo i danas vidim veliki dio kolumne Zvonimira Hodaka posvećen je – zapravo –  tome: Jutarnji smatra da je “Tradicionalni božićni domjenak koji organizira SNV ove godine bio u znaku incidenta sa spomen pločom postavljenom poginulim pripadnicima HOS-a u Jasenovcu na kojoj je ustaški pozdrav “Za dom spremni“. Mi ostali, kojih je u RH 70% prema vaših ni 30%, smatramo da je “tradicionalni božićni domjenak“ SNV protekao u znaku vulgarnog ispada Velimira Božovića, izaslanika predsjednika Vlade Republike Srbije. Isti je poručio hrvatskim Srbima da će ih “matična država štititi u svim problemima i iskušenjima, kad budu ugroženi, braniti svim raspoloživim sredstvima“. Do posljednjeg traktora… Srbi su stari ratnički narod. Od svih povijesnih bitaka pamti se tzv. Cerska bitka koja je vođena od 12. do 24. kolovoza 1914,.g. i gdje je na slivu rijeke Jadar, srpska vojska pobijedila austrougarsku vojsku. Od tog vremena pa nadalje, nogometnim rječnikom rečeno, baš im ne ide. Nula bodova. Par zlobnika koji kao lešinari prate moju kolumnu odmah će zaroktati – a Vukovar!? Dragi obrijani i depilirani (po)četnici, Vukovar je jedan od najtežih ako ne i najteži fijasko koji ste doživjeli u “istoriji ratovanja“. Tri mjeseca armija od 60 tisuća izvježbanih vojnika, uz podršku artiljerije, tenkova i “vazduhoplovstva“, jedva je u “produžetku“ svladala 1.500 slabo naoružanih branitelja. To je na sjednici Vrhovnog saveta obrane Jugoslavije 14. kolovoza 1995. konstatirao sam vožd Slobodan Milošević. Doduše, u stilu Dobrice Ćosića, “nabrijao“ je 1.500 branitelja na 6.000, a 3 mjeseca razvukao na 6 mjeseci. No, kao branitelj Mile Dedakovića-Jastreba znam da je, tijekom sudskih procesa, utvrđeno kako je brojka od 1.500 branitelja bila točna. Sloba je na toj sjednici rekao za one koji su branili SAO Krajinu za vrijeme Oluje da su “utekli  kao zečevi, a sad traže da ih Jugoslavija brani…“ Nadalje hvali Sloba pripadnike “Treće armije u Evropi“ da su “više izginuli u bežaniji sa stanovništvom nego što bi izginuli držeći linije“. Sada, na pravoslavni Božić, dolazi u Zagreb posebni izaslanik iz Srbije i prijeti “svim raspoloživim sredstvima“. Jeste li primijetili kako su se Hrvateki, gledajući prijeteću figuru “srpskog oficira“ na TV, počeli tresti? Od smijeha! Međutim, hrvatska politička elita je hrabro i prkosno odšutila ovo izazivačko busanje u prsa. Ludu hrabrost pokazao je tek Ivo Stier, ministar vanjski poslova, kad je rekao: “Takav diskurs vrijedan je svake osude…“ Da prisutnim Hrvatima do kraja začepi gu….ce Milorad Pupovac je diplomatski ublažio prijeteću ”miroljubivu” poruku Božovića tako što je nagradio “uglednog istoričara“ Hrvoja Klasića za promicanje “jugoslavenske sinteze“ iliti za “bratstvo i jedinstvo“ (ispričavam se što i njega nisam spomenuo kao ozbiljnog kandidata za HAZU s predsjednikom akademikom Pavlom Rudanom, JP). Premijer Plenković održao je govor u “božićnom duhu s porukama dijaloga, suradnje, tolerancije, suživota i okrenutosti budućnosti.“ Mene je osobno impresioniralo ovo “okrenutost budućnosti“. Proradio mi je stari “uvjetni refleks“ i podsjetio me na staru latinsku: “Si vis pacem, para bellum“ ili ako želiš mir, spremaj se za rat. Premijer je na kraju otkrio “najmilijoj manjini“ dobro čuvanu tajnu, a koja ih je doslovno zaprepastila. Naime, hrabro i u pola glasa rekao je: “Hrvatska je nakon pravednog obrambenog rata, u kojem je bila žrtva srpske agresije, ostvarila slobodu i nezavisnost…“ Na licima nazočnih podržavatelja Božovića jasno se ocrtavalo iskreno čuđenje u stilu “prosto ne možemo da verujemo“ ili “idi bre da se lečiš…“ Predsjednica RH je s “tajanstvenog puta po SAD-u“ poslala poruku, a čestitku je uputio i mitropolit ljubljansko-zagrebački Porfirije. Ne zna se je li je čestitka bila obična ili “zvučna“, s miroljubivim pjesmuljkom “Šta se ono na Dinari sjaji…“ Dok se katolička Crkva uporno kompromitira klerikalizacijom Hrvateka dotle pravoslavna uporno propagira “mir Božji, Hristos se rodi“. A nakon toga, kao i u svakom slavlju, zakolje se jagnje i baci pesma ”Što se ono na Dinari sjaji..“ Probajte zamisliti što bi se desilo da se takva primitivna provokacija desila u prisustvu dr. Franje Tuđmana. Mislim da znate. Zbog toga Tuđman ostaje faraon prema svim sadašnjim političarima. Državnik!

http://www.dnevno.hr/kolumnisti/zvonimir-hodak/od-pilsela-do-lijeve-medijske-falange-nitko-nikada-nije-postavio-pitanje-sto-je-milanovic-radio-u-sad-u-kojim-je-poslom-mesic-bio-u-kini-989597/#axzz4VAzsxikc