Poštovane kolegice akademkinje,
Poštovane kolege akademici,
Spoznaja da su napadi na moje časopise potekli iz Akademije je doista olakšavajuća. Čak i to ako je razlog što su moja tri časopisa visoko rangirana među hrvatskim časopisima koji su na svjetskim listama, a časopis Glavnog tajnika je ispao s tih lista. Naime, skoro dvije godine mislim da je netko lud kada me se napada zato što sam dao hrvatskoj znanosti nešto što je itekako vrijedno, a nikome ne smeta to što ih se uništava. Pisao sam svima kojima bi do toga trebalo biti stalo i ta pisma su sakupljena u knjizi koja je u tisku: Pišem pisma, odgovora nema / Navodna Hrvatska zaklada za znanost.
Jesam li nepravedan prema Glavnom tajniku i nesretnoj sudbini njegovog časopisa? Zar bi se samo zbog njegovog kompleksa svi udružili u šutnji, mijenjali u Ministarstvu pravilnik o finaciranju časopisa, pa kao rezultat «Element» dobije rješenje o prestanku financiranja tih časopisa? Slučajno? Da podsjetim, moja tri časopisa su među prvih šest hrvatskih znanstvenih časopisa po Scopusu (drugo, četvrto i šesto mjesto), od tri časopisa iz teorije matematičkih nejednakosti, dva su naša – a treći je od velike izdavačke kuće Springer. A naš najnapadaniji časopis ima veći impact faktor od tog Springerovog! Da, je li komleks Glavnog tajnika HAZU-a dovoljan da se ide na uništavanje tih časopisa i da to nikome ne smeta? Dapače! Zaslužuje li izdavačka kuća «Element» tako nešto zbog toga što je stvorila takve časopise? Ako je problem samo u Glavnom tajniku, onda je moj prijedlog da on bude sljedeći predsjednik HAZU, malo nekorektan. Pa njegova pozicija sada je znatno iznad pozicije predsjednika HAZU, zar ne? Zato sam se morao vratiti u prošlost (neke kolege iz Akademije neće biti sretni zbog toga – mislim na one koji su me prekidali na Skupštini HAZU dobacujući da govorim o nečemu što je povijest). I doista, u knjizi J. Pečarić i M. Kovačević, Kraj vremena veleizdajnika?, Zagreb, 2009., opisao sam jedan napad na moj časopis Mathematical Inequalities and Applications (MIA) koji je bio prvi matematički časopis na ovim prostorima koji je ušao u SCIE listu u poglavlju „Mesić i matematika”.
Naime, kolega iz Beograda nas je napao, i po svijetu pisao kako ja kradem” njegove rezultate. Pisao je i tadašnjem predsjedniku Mesiću, a njegov savjetnik je dolazio u Akademiji zbog mog „neprimjerenog” odnosa prema beogradskom kolegi. U Akademiji su mu lijepo objasnili da te časopise ne izdaje Akademija i Akademija tu ne može ništa učiniti. Tako se savjetnik vratio Predsjedniku neobavljenog posla i otud naslov poglavlja. Istina, tada je bila druga uprava Akademije, ali ipak: Vraća li današnja uprava dug prošle uprave? S kamatom! Bilo kako bilo, to poglavlje knjige dano je u Prilogu. Što se tiče NIN-a oni su objavili nešto oko tog napada, ali nije mi bilo zanimljivo što pišu, pa nisam ni uzeo tekst koji mi je htio dati jedan poznanik.
Kolega iz Beograda je nastavio s objavljivanjem i tuđih rezultata kao svojih. Mi smo u tri navrata reagirali kada se radilo o našim rezultatima.
1. S. Ivelić, J. Pečarić, Remarks on “On a Converse of Jensen’s Discrete Inequality” of S. Simic, J. Inequal. Appl. (2011) 2011.
2.J. Pečarić and J. Perić, Remarks on the paper "Jensen's inequality and new entropy bounds" of S. Simić, J. Math. Inequal., 6 (2012), no. 3, 631-636.
3.M. Klaričić Bakula, J. Pečarić and J. Perić, On the converse Jensen inequality, Applied Mathematics and Computation, 218 (2012) 6566–6575.
U ovom trećem je ukazano na sposobnost kolege iz Beograda za nešto za što vjerujem da nitko nije uspio napraviti. Naime objavio je specijalan slučaj jednog poznatog (mog) rezultata u čak 4 (ČETIRI) časopisa:
J. Inequal. Pure Appl. Math. 10 (2) (2009) 5. Article 60.
Publ. Inst. Math. (Beograd)(N.S.) 85 (99) (2009) 107–110.
Appl. Math. Comput. 215 (6) (2009) 2224–2228.
Proc. Amer. Math. Soc. 138 (7) (2010) 2457–2462.
A općenitiji rezultati su bili već dani u monografijama, npr.:
J. Pečarić, F. Proschan, Y. L. Tong, Convex Functions, Partial Orderings, and Statistical Applications, Mathematics in Science and
Engineering, 187, Academic Press Inc., Boston, MA, 1992, p. 467.
D. S. Mitrinović , J. Pečarić , A. M. Fink, Classical and New Inequalities in Analysis, Mathematics and its Applications (East European Series), 61,
Kluwer Academic Publishers Group, Dordrecht, 1993, , p. 740. Ne ću citirati monografije tiskane u «Elementu» jer su i one predmet napada. Nadam se da nisu i ti napadi posljedica ovih mojih neprimjerenih reagiranja na izvrsni znanstveni rad kolege iz Beograda. Bolje da ih ne gledam, da ne bih ustanovio kako su ove činjenice navedene u nekoj od njih, zar ne? Ono što je meni doista vrijedno jeste spoznaja kako je taj napad u Hrvatskom saboru pokazao povezanost svih tih napada i s Peticijom ZDS. Kada sam svojevremeno na to upozorio i Predsjednicu države, vjerojatno je mislila da pretjerujem.
U Prilogu nije dan tekst Draga Pilsela koji je uključen u knjigu jer sam ga i nedavno ponovno objavio:
Izgleda da je Predsjednica strašno naljutila Dragu Pilsela zbog onog njenog odgovora na Peticiju ZDS. Na nju se pozvao Glavni tajnik HAZU u Hrvatskom saboru gdje je govorio o svom znamenitom istraživanju moje biografije, a time me natjerao da napišem tekst RUDAN KAO PILSEL? Tu sam spomenuo moj stari odgovor na Pilselove napade. Taj podrugljiv tekst objavio sam više puta, pa i u mojim knjigama, kao što je ova s Matom Kovačevićem. Vidimo po raznim portalima kako je reagirao naš dragi Pilsel. Izvrijeđao je Predsjednicu.
http://kamenjar.com/mladen-
S poštovanjem,
Akademik Josip Pečarić
PRILOG
POGLAVLJE «MESIĆ I MATEMATIKA» KNJIGE:
J. Pečarić i M. Kovačević, Kraj vremena veleizdajnika?, Zagreb, 2009.
ODGOVOR AKADEMIKA PEČARIĆA NA OBJEDE SLAVKA SIMIĆA
Srijeda, 18. ožujka 2009.
Vrsni znanstvenik i član HKV-a akademik Josip Pečarić Uredništvu je ovog Portala proslijedio prepisku između njega i novinara beogradskog lista NIN, Miljana Paunovića. Pitanja gospodina Paunovića i odgovori akademika Pečarića vezani su uz srbijanskog matematičara Slavka Simića kojem je odbijeno objavljivanje jednog rada u hrvatskom časopisu koji se nalazi na SCIE listi, a kojega je akademik Pečarić glavni urednik. Gospodin Simić u Paunovićevom članku iznosi svoje viđenje takvog razvoja događaja, pripisujući odbijenicu ponajprije nacionalnoj osnovi. Akademik Pečarić iznosi drugu stranu priče, u kojoj navodi svoje, isključivo znanstvene razloge zbog kojih Simićev rad nije objavljen. Ovaj je slučaj između ostaloga posebno zanimljiv s obzirom da je iz prepiske vidljivo kako se i hrvatski predsjednik Mesić "zanima" za matematičku znanost i kako tvrde iz NIN-a utječe ili bar neuspjelo pokušava utjecati na rad redakcije jednog časopisa s SCIE liste. (mmb)
PREPISKA IZMEĐU AKADEMIKA PEČARIĆA I NOVINARA NIN-A MILJANA PAUNOVIĆA
Zašto je rad 1187 S, gospodina Simića čekao 27 mjeseci na recenziju?
- Prije svega moram priznati da interes vašeg časopisa za moj časopis doživljavam kao veliko priznanje iako je to već sama činjenica da je on prvi hrvatski časopis na SCIE listi i da je na nju uvršten nakon dvije godine izlaženja. Naime, oko 27 mjeseci sam i ja znao čekati u nekim časopisima koji su u istom rangu, ali nisam mislio da je to nešto posebno. Očito u slučaju mog časopisa - bar za nekoga u Beogradu - to jest i to me iskreno raduje. Inače, za vašu informaciju mi dobivamo godišnje između 300 i 400 radova samo za taj časopis, a objavimo samo osamdesetak. Također postoje još dva časopisa kojima sam osnivač i jedan od glavnih urednika. Jedan od njih “Operators and matrices’ je upravo – poslije dvije godine izlaženja - uvršten u SCIE listu i Curent Contents listu časopisa i to od vjerovali ili ne od svoga prvog broja. Vjerujem da nismo Simiću objavili u tom časopisu da bi o tome pisali i drugi časopisi u Beogradu, a ne samo NIN. Zašto niste odgovorili na mail-ove gospodinu Simiću, i objasnili u čemu je problem oko objavljivanja njegovog rada?
- Nisam mogao odgovoriti na mail-ove kojih nije bilo. Naime, kolega je oko toga komunicirao s administracijom u časopisu, a ne sa mnom. Čudi me da Vam kolega Simić nije dao moju odluku o njegovu članku. Naime, on je u međuvremenu objavio rad: S. Simić, On logarithmic convexity for differences of power means, J. Inequal. And Appl. (2007) Article ID 37359 u kome je dao poopćenje rezultata iz rada poslanog nama. Pri tome u referencama nije naveo rad poslan nama s oznakom “submitted for publication”. A to je znanstveno nepoštenje! Dapače, sam Simić nas je ucijenjivao tvrdeći da mu mi nećemo objaviti rad zato što je Srbin. Doista smješno jer smo mu već objavili jedan rad. Naravno, cijeli problem i jest nastao zbog njegova rada iz JIA jer je taj rad pogrješan. Prvi rezultat u njegovu radu koristi definiciju konveksnih funkcija za koju ja nisam nikada čuo, a autor sam tri monografije o konveksnim funkcijama:
1. J. Pečarić, Konveksne funkcije: nejednakosti, Naučna knjiga, Beograd, 1987, 243 pp
2. J. Pečarić, F. Prochan and Y.L. Tong, Convex Functions, Partial Orderings, and Statistical Applications, Academic Press, New York-London-Toronto-Sydney-San Francisco, 1992, 467 pp.
3. T. Furuta, J. Mićić Hot, J. Pečarić and Y. Seo, Mond-Pečarić Method in Operator Inequalities / Inequalities for bounded selfadjoint operators on a Hilbert space, Element, Zagreb, 2005. a o konveksnim funkcijama je dosta napisano i u monografiji:
4. D. S. Mitrinović, J. Pečarić, and A.M. Fink, Classical and new Inequalities in Analysis, Kluwer Acad. Publ., Dordrecht-Boston-London, 1993.
Naravno, to ne znači da moram sve znati o njima, pa sam sam pitao kolegu Simića da mi da neku reference gdje bih vidio njegovu definiciju konveksnih funkcija. Nikad mi je nije dao! Nevjerojatna je ta priča s nekim beogradskim matematičarima. Svojevremeno kada sam radio doktorat u Beogradu jedan kolega je napao moj rad. Tada sam ustanovio da on ne razumije definiciju n-konveksnih funkcija, a tvrdio je da s profesorom Mitrinovićem piše monografiju o njima. Rugao sam se kako čovjek piše monografiju o konveksnim funkcijama, a ne razumije definiciju toga o čemu piše. Naravno, to mi je bio očit znak da trebam pogledati njegovu tezu jer je i ona bila iz konveksnih funkcija i pronašao sam stvarne pogrješke. Doktorirao sam jer je kolegama bilo i smiješno da on osporava moju tezu, a ja očito više znam o njegovoj od njega. Kasnije kod pokušaja izbora četiri beogradska sveučilišna nastavnika iz matematike su u svom izvješću tvrdili da je jedan moj rad pogrješan i dali kontraprimjer za njega. Pokazalo se da oni ne znaju što su konveksne funkcije uopće (a to se predaje i na tehničkim fakultetima u osnovnim kolegijima iz matematike), jer njihova funkcija uopće nije bila konveksna kako su tvrdili!
1. I sada imamo Simića s njegovom – meni smiješnom - definicijom konveksnih funkcija. Meni je njegov rezultat bio interesantan jer se nadovezuje na neke moje radove koji su objavljeni prije Simićeva rada, a na tome je u Zagrebu jedna moja doktorandica obranila doktorat. Događa se u matematici da je metoda dokaza pogrješna a rezultat je točan. To se srećom dogodilo u Simićevom slučaju pa sam prvo sa svojim doktorandom ovdje u Lahoreu napravio rad u kome je dan ispravan dokaz Simićeva rezultata (M. Anwar and J. Pečarić, On logarithmic convexity of differences of power means and related results. Math. Inequalities and Applications, 12 (2009), 81-90.). U slijedećem radu (M. Anwar and J. Pečarić, New Means of Cauchy's Type, Journal of Inequalities and Applications (2008), Article ID 163202, 10 pages.) koristeći te i prethodne rezultate definirali smo nove sredine. Poslije objave tog drugog članka Simić šalje u časopis J. Inequal. & Appl. svoj rad u kome “otkriva” rezultate koje su mnogo ranije objavili prof. Mercer u dva rada, prof. Perić, Srivastava i ja u poznatom časaopisu J. Math. Anal. Appl., a jedan i moja doktorandica sa Srivastavom i sa mnom. Recenzent je uočio da Simić kao svoje pokušava objaviti tuđe rezultate, pa taj pokušaj kolegi nije uspio. Međutim, jedan drugi jest. Naime, u radu S. Simić, On a global upper bound for Jensen's inequality, J. Math. Anal. Appl. (2008), pp. 414-419. njegov glavni rezultat je sadržan u mom radu koji je objavljen godinu dana prije njegova (A. Matković, J. Pečarić, A variant of Jensen’s inequality for convex functions of several variables. J.Math.Inequal. 1 (2007), 45-51.), a Simić nas ne citira. Nedavno nam je prihvaćen članak (B. Gavrea, J. Jakšetić and J. Pečarić, On a global upper bound for Jensen’s inequality. ANZIAM J., to appear; objavljen 50 (2009), 246-257. JP) u kome pokazujemo da se radi o našim rezultatima, ali ne optužujemo kolegu Simića za krađu već samo konstatiramo činjenice oko tog rezultata. Nakon što je urgirao savjetnik za nauku predsjednika Stjepana Mesića, gospodin Izet Aganović, rad je prošao recenziju prije tri mjeseca, ali nije objavljen. Vi ste rekli da ćete dati ostavku ako se rad gospodina Simića objavi? Zbog čega? Očito ste ovo pitanje uputili na krivu adresu pa sam ga poslao prof. Elezoviću koji je managing editor mog časopisa. Evo njegova odgovora: “Ostavka je spomenuta u posljednjoj mojoj poruci Simiću, evo točnog citata: "... Pečarić ponudio ostavku na mjesto glavnog urednika, ukoliko ostali editori misle da njegove odluke štete časopisu" a u kontekstu da nikakav razgovor o toj temi više nije moguć. Naravno, čitavo je pitanje naopako i ja sam Simiću kazao da samo editor-in-chief (glavni urednik) može prihvatiti neki članak, dakle situacija u kojoj bi se članak objavio a onda editor-in-chief podnio ostavku je nemoguća. Isto tako mu je kazano da je brdo članaka koji su prošli recenziju odbijeno u posljednjoj fazi postupka, jer pozitivna recenzija ne znači da je članak prihvaćen.” Dakle, da se vratimo na Simićevu tvrdnju da mu ne objavljujemo taj rad jer je Srbin. Mislite li vi da smijem svima, kao glavni urednik, odbiti objaviti članak - osim Srbima? Inače, ovaj dio me posebno raduje jer je vjerojatno prvi put u povijesti da je netko pisao predsjedniku neke države zato što rad u znanstvenom časopisu nije tiskan. Sjajna reklama za moj časopis, zar ne? Također je bilo priglupo pomisliti da bi predsjednik države mogao utjecati na moju odluku. Pogledajte malo po Internetu pa ćete lako zaključiti da smo mi politički neistomišljenici i da ja to znam javno i napisati. Bilo bi glupo da oni uopće pokušavaju sa mnom komunicirati u svezi s tim jer bih ja sigurno o tomu napisao nešto i narugao bih im se. Za ta smiješna pisma (koliko znam bilo ih je dva) rekli su mi iz Uredništva časopisa tek kada su vidjeli da je moja odluka konačna. Jesu li pitanja iz Ureda Predsjednika utjecala na članove Uredništva – ne znam – možete pitati njih, ali je činjenica da sam rekao da mogu oni recenzirati članak s posebnim osvrtom na Simićevu tvrdnju da ja sa svojim suradnicima objavljujem radove koji sadrže ideje iz tog rada. Naravno, to nisu pronašli! Zašto gospodin Lech Maligranda, nije dobio rad 1187 S, na recenziju prije dvije godine, nego ga je tek prvi put vidio 7. prosinca 2008.? Tom prilikom, g-din Maligranda bio je ugodno iznenađen Evo što prof. Elezović misli o ovom pitanju: “I ova priča oko Maligrande je okrenuta naopako, jer je Simiću poslana kopija maila ne iz 2008 već iz 2007 iz koje je vidljivo da je rad poslan na recenziju Maligrandi, koji je to previdio. Cinizam da je Maligranda "bio ugodno iznenađen" pokazuje na što će ovaj članak u NIN-u sličiti.” Naravno, moguće je da prof. Maligranda uopće nije ni dobio mail 2007-e godine (događa se) i da je bio “ugodno iznenađen” kada smo ga pitali o tome u prosincu 2008. Mi to iz Zagreba nismo mogli vidjeti, ali moguće je da Simić iz Beograda ima bolji pogled na Luleu na sjeveru Švedske, zar ne? U međuvremenu ste sa svojim suradnicima, objavili desetak radova u svjetskim časopisima s rezultatima analognim iz neobjavljenog rada dr Simića. Što kažete na to?
- Prvo, izgleda da vas čudi što se radi o desetak radova. Vjerojatno i ne znate da sam ja bio točno deseti svjetski matematičar koji je objavio vise od 500 radova (sada već puno više od 700). To je moguće zato što spadam u malu grupu svjetskih matematičara – njih četrdesetak – s više od 100 koautora. Na kraju, upravo razlika u našem i njegovom dokazu – dio s funkcijama – omogućuje široku primjenu. Zato je to najbitniji dio u cijeloj priči. Žao mi je što kolega to nije uočio, malo više naučio o konveksnim funkcijama i to točno uradio. Međutim, ne vjerujem da bi on i mogao doći do spoznaje o širokim mogućnostima primjene, jer se izgleda njegovo znanje o nejednakostima svodi samo na Jensenovu nejednakost. Ali i ovo Vaše pitanje ukazuje na činjenicu da Vam kolega Simić uopće nije spomenuo svoj (pogrješan) rad s općenitijim rezultatom. S obzirom da sam Vam dao tu referencu, koja je dostupna na Internetu, pokažite bilo kojem matematičaru njegov neobjavljeni rad sa specijalnim slučajevima poslan nama, taj rad s općim rezultatom i neki od mojih radova koje spominjete i on će vam reći kako su moji radovi slični ovom radu iz časopisa JIA. Ima samo jedna mala razlika – naši dokazi su točni, a njegov je pogrješan! Zato bi ovo pitanje trebali uputiti nekom psihijatru, jer je doista zanimljivo zašto Vam kolega uopće nije spomenuo taj svoj rad. Je li ga – zbog toga što je pogrješan – izbrisao iz pamćenja? Hoće li u nekim drugim novinama optužiti mene da sam zapravo autor tog njegovog pogrešnog rada? Ne znam, vidjet ćemo.
Zanimljivo je primijetiti da u prvoj verziji našeg prvog rada, a i u kasnijima, mi nismo spominjali činjenicu da je Simićev dokaz pogrješan. Tako je mladi doktorand iz Lahorea, zapravo, rezultat koji je dokazan u njegovu radu i disertaciji, pripisivao onome koji je imao pogrešan dokaz. Tako je Simić sigurno dobro povećao svoju citiranost, a i postao recenzent za niz poznatih časopisa gdje smo slali svoje radove. Simić se zahvalio mom doktorandu tako što je svuda po svijetu pisao kako ga mi pokradamo. Nekako to podsjeća na ono kako je Kraljević Marko zahvalio Novaku kovaču što mu je iskovao najbolju sablju, zar ne? Naravno recenzije trebaju biti tajne, ali odmah biva očito tko ih je pisao jer Simić inzistira na tome da kažemo da koristimo njegov (pogrješan) dokaz. Tako Uredništva tih časopisa dovodi u nezgodan položaj jer poslije toga dobiju moje pitanje o Simićevim “konveksnim” funkcijama. Kako ni oni nisu čuli za tako nešto, pokušavaju naći razna rješenja. Nudili su nam ili da napišem malko drugačiji rad, a oni ga više neće slati njemu, ili su mi nudili drugi svoj časopis u kome ćemo imati normalnog recenzenta. Ali nedavno je Simić vidio da je članak za koji je on pisao (negativnu) recenziju ipak prihvaćen upravo u časopisu u kome je on objavio svoj pogrješan rad. To mora da je doista bio šok za njega! Otud i ovaj Vaš članak. Zabavno, zar ne?
Da, se vratim i na savjetnika Predsjednika kojega ste spomenuli. Doznao sam da je on poslao prof. Elezoviću jednoga našega kolegu, koji je bio šokiran s činjenicom da nas Simić napada, a mi smo citirali Simićev rad. Meni je zapravo zabavno što kolega Simić tvrdi da smo mi lopovi zato što ga citiramo, a on je pošten zato što je objavio i pokušao objaviti radove s našim rezultatima pripisujući ih sebi. Možda je još zabavnije to što postoji još jedan Simićev rad koji nam je on poslao, a o kojemu Vam očito ništa nije rekao. Naime, prošle godine je u Trogiru bila međunarodna konferencija meni u čast u povodu moga šezdesetog rođendana. Simić se prijavio, zbog bolesti nije došao, ali je želio tiskati rad. Dugo mi je trebalo da shvati kada sam mu rekao da mu je glupo objavljivati rad posvećen meni kada po svijetu piše da ga potkradam. Pa onda mu više nitko neće vjerovati. Na kraju je shvatio i odustao.
Akademik Josip Pečarić
BEOGRADSKI UCJENJIVAČ
Petak, 27. ožujka 2009.
Jako dobro je što je HKV objavio tekst kolege Simića. Vidim da je kolega viši znanstveni suradnik, a ne znanstveni savjetnik kako sam mislio. Ta posljednja stepenica je po pravilu i najteža. Tako mi je postalo jasnije da se ovdje radi o njegovoj metodi znanstvena napredovanja. Sama metoda ima više točaka. Ovdje ću dati one koje mi se čine najvažnijim.
1. Objavljivati ili pokušati objaviti tuđe rezultate kao svoje
U svom tekstu HKV-u ne spominje konkretne slučajeve u kojima je on prisvojio ili pokušao prisvojiti naše rezultate. Kada sam ga svojevremeno upozorio – nije se ispričao. Odgovorio je „kako ne čita moje radove”. Drugim riječima, nestručno obavlja svoj posao (ne prati literaturu) i priznaje znanstveno nepoštenje (nije ga briga je li netko nešto objavio prije njega).
2. Optuži onoga kojega potkradaš - da on tebe potkrada!
Naša prepiska je počela oko njegovog pogrešnog rada (objavljenog u časopisu JIA), a kada sam doznao za njegova tajna pisma uredništvima u kojima me optužuje da mu pokradam rezultate iz njegovih radova (u množini!) poslanih mom časopisu koje nismo objavili. Upozorio sam ga na njegov pogrješan rad. Ne priznaje očitu pogrješku i odmah počinje optuživati da kradem njegovu (pogrješnu) metodu iz toga rada. A onda će spomenuti i rad koji potkradam (jedan od onih u njegovim tajnim pismima i onaj iz pitanja novinara NIN-a). Naime, u e-mailu od 2. prosinca 2008. mi piše: „Za tvoju informaciju-u uredništvu tvog časopisa MIA već godinama trune (bez ikakve decizije) moj rad "Some new inequalities on differences of power means". Tamo je ista stvar dokazana potpuno drugačijom metodom. Pogledaj, inspiriraj se! Napravi svoj originalni dokaz, svoju originalnu metodu!” Dakle, Simić je svjestan da u mojim radovima nema nikakvih sličnosti s ovim njegovim radom, nego mi još sugerira da ga pogledam i “inspiriram se” njime. Drugim riječima, priznaje da laže u pismima poslanim po svijetu. Lagao je i novinara NIN-a koji mi je postavio pitanje o tome. Bit će interesantno vidjeti smeta li im to u NIN-u. Njemu ne smeta što je uhvaćen u laži, nastavlja s optužbama (zapravo njegov tekst je ponavljanje besmislenih optužbi s kojima smo već bili suočeni). Je li Matoš poznavajući Srbe slične Simiću rekao ono svoje: Lažu Srbi! To je njima od Boga! Bilo kako bilo, ostaje nam ono od Dobrice Ćosića: Srbima je laž najviše pomogla u povijesti!
3. Ucjena
Vidimo kako Simić u tekstu za HKV tvrdi:
“Inače, prvi put čujem da njegova odluka o odbijanju mog rada nije običan hir, već da postoji u pisanom obliku (možda i sa obrazloženjem?!).” Naravno, opet laž – imamo ih i imat ćemo ih (u režiji NIN-a) bezbroj! O znanstvenim razlozima Simić zna još od mog pisma od 6. prosinca poslanom profesorima Elezoviću i Periću, kao i samom Simiću. Pismo počinje s mojim slaganjem s tvrdnjom da je on pokvareni lažljivac, a zatim izražavam sumnju da se radi o bolesti (njegovi napadi i odgovori su toliko nesuvisli da navode na takvu pomisao) i završava slijedećim riječima: “Dakle, rezultati iz ovog njegova rada su doista zastarjeli već objavom njegova rada. Tu je Sanja u pravu. Također u radu koji je objavio u JII (ne JIPAM) "sakrio" je postojanje ovog rada (nije ga naveo kao prethodni sa submitted) što također nije uobičajeno. Kada on već ne zna da je poslije ovakve njegove prljave rabote normalno da sam povuče svoje radove (jer to zbog bolesti i ne može znati). Ti znaš što nam je činiti:)”
Tada slijedi ucjena. On – kao - daje “konstruktivan” prijedlog: “Prije nego što g. Elezović učini ono "što zna da nam je činiti", dozvolite da iznesem jedan (po mom mišljenju) konstruktivan prijedlog. Najbolji izlaz (za Vas) iz ove situacije je da taj rad ipak objavite (ma kako, poslije svega, to neprihvatljivo izgledalo). Tim neočekivanim potezom postigli bi nekoliko bitnih stvari.
1. Uz formalnu ispriku, otklonili bi svaku zlonamjernu slutnju da iza zadržavanja rada stoje neki nečasni motivi.
2. Time bi dokazali i Simiću i eventualnim drugim sumnjalima da nisu bili u pravu.
3. Vaša argumentacija prema vanjskim faktorima bila bi dodatno ojačana.
4. Prestala bi potreba za proizvodnjom "luđaka" i "bolesnika".”
Dakle, nije važno što Simić laže i što je uhvaćen u laži. Uopće mu ne smeta tvrdnja da je “pokvareni lažljivac”. Umjesto da se ispriča zato što je lagao on traži našu ispriku. Dapače, sam kaže da su njegove laži “zlonamjerne”, ali mu mi trebamo dokazati da one nisu istina. Potom nam otvoreno kaže kako će on nastaviti to raditi (zapravo najava pisama Mesiću i tekstova u NIN-u), a mi onda moramo dokazati da nije istina ono što on kaže. Drugim riječima, kad blato leti na sve strane i vi ćete biti uprljani. Različiti ljudi različito reagiraju na ucjene. Prihvaćanje znači prekidanje s tim, iz čistog komoditeta i straha da će se još tko zna koliko vremena na tome izgubiti. U Redakciji razmatraju posljedice pristajanja na ucjenu. Prvo treba pogledati je li rad takav da bi njegovo objavljivanje štetilo časopisu. Naravno, ugled časopisa je stalno u prvom planu. Dobio sam “pozitivnu” recenziju, zapravo: ako objavimo rad, tj. pristanemo na ucjenu, nećemo pretrpjeti veliku štetu.
4. Prijetnje, kuknjava, izigravanje umnog bolesnika
Simić to shvaća kao uspjeh svoje ucjene, pa piše prof. Elezoviću: (…) Direktna veza je da bi ja, u tom slučaju, povukao (uz ispriku) sve optužbe protiv sudionika ovog incidenta i o tome obavijestio sve ostale involvirane faktore. Mana mog rada je što je "rezultat već poznat". (…) Međutim, ono što Simić ne razumije jest da i ovo predstavlja samo priznanje da je običan ucjenjivač. I vjerovati “pokvarenom lažljivcu”.Zaboravlja,ono osnovno – o svemu odlučuje glavni urednik. Kako odluke nema počinju i prijetnje i kuknjava. Tvrdi kako je imao (navodnih) neugodnosti u Srbiji zato što je prijavio sudjelovanje na prošlogodišnjoj konferenciji u Trogiru meni u čast, priznaje grješku u svom radu i sl. i nastavlja pisati isto po svijetu što je i do tada radio. Piše i prvo pismo Predsjedniku iako mu je prof. Elezović objasnio da mu to prije može odmoći nego pomoći. Naravno, nisu mi rekli o Mesićevu uplitanju, jer znaju kako bih reagirao na takvo uplitanje. Doista je smiješno kada beogradski ucjenjivač, piše: “Jedan od razloga mog obraćanja Predsedniku Mesiću (koga oholi Pečarić ne zarezuje) bio je da ga upozorim da je ovakvo ponašanje sramotno za hrvatsku nauku i da ne ispunjava minimum europskih standarda ka čijem uspostavljanju inače (po Mesiću) Hrvatska teži.“ Tu već vidite izigravanje umnog bolesnika: stručnjak u matematici i znanosti uopće mu je – Mesić[1]. Zato on u svom pismu-ucjeni spominje „proizvodnju ‚luđaka’ i ‚bolesnika’“ Doista, čitajući njegove nesuvisle odgovore i priglupe napade pomislio sam da se radi o bolesti. To su mislili i neke kolege u svijetu kojima sam slao njegovo tajno pismo o mojim navodnim krađama. Zar to i vi niste pomislili kada ste pročitali što beogradski kolega piše o zadnjem radu koji sam spomenuo u svom tekstu: “Nešto sasvim novo i šokantno za mene! Pečariću, što sam to shvatio i kad sam to odustao? Ovo bi morao debelo obrazložiti.. Ili si, ispod žita, „počistio“ još jedan moj rad?“Dakle, da ponovim, radi se o prijavi kolege za sudjelovanje na Konferenciji koja je prošle godine održana u Trogiru a organizirana je meni u čast. Kolega nije došao, ali je poslao rad. Dobio je i povrat kotizacije. Pretpostavljam da je to učinio poslije prepiske sa mnom. Dakle, činjenično stanje jest: kolega nije ni sudjelovao niti je platio kotizaciju za tu konferenciju. Što možete misliti o znanstveniku koji ne zna da u Proceedingsu s neke konferencije mogu biti objavljeni samo radovi sudionika? Ili: Što mislite o čovjeku koji očito želi objaviti rad u proceedingsu koji će biti posvećen onome tko ga – po njegovim tvrdnjama – potkrada?
5. Simićeva ili srpska metoda?
Tako smo sada na završnom dijelu realizacije Simićeve ucjene. Posipanje blatom. Vidimo da je beogradski NIN priskočio u pomoć beogradskom ucjenjivaču. Što to znači za nas? Što nas više blate to je očito veći njihov bijes sto hrvatski časopis sa SCIE liste (imaju li oni takvih u matematici?) nije popustio pod ucjenom iz Beograda. Dakle, to mu dođe kao „srpski“ melem, zar ne? Nisu naučili da im ne pomažu ni bombe, ni ostali zločini, a kamoli će im pomoći blato, ma koliko god ga bilo, u njihovim prljavim rabotama? S ovim mojim tekstom, mi zatvaramo priču o beogradskom ucjenjivaču. To je sad isključivo srpska priča. Naime, srpski matematičari će nam odgovoriti je li ta metoda Simićeva ili njihova - eventualnim njegovim napredovanjem. Zato poslijedni pozdrav i kolegi Simiću i NIN-u: Beogradske ucjene ne prolaze u mom časopisu!
Akademik Josip Pečarić Naputak gospodi iz Srbije: Kolega je još prije slanja lažnih optužbi po svijetu mogao priznati činjenično stanje, i zamoliti da objavimo njegov rad jer su naša istraživanja pokazala kako se radi o značajnom rezultatu kojemu je on znatno doprinio unatoč pogrješci, i da bi bilo korektno da se objavi njegov članak sa specijalnim slučajevima - jer je nastao prije onoga s pogrješkom. Da je kojim slučajem Thompsonov obožavatelj sigurno bi se zahvalio što u svojim radovima ne spominjemo njegovu grješku. To bi prošlo. Laži i ucjene: uzalud vam trud svirači!
Srijeda, 08. travnja 2009.
REAGIRANJE PROF. DR. SC. ALEKSANDRE ČIŽMEŠIJE[2] U SVEZI NAPISA DR. SIMIĆA
Poštovani/e,
radi korektne obaviještenosti čitatelja Vašeg internetskog Portala, molim Vas da objavite sljedeće činjenice vezane uz napis prof. dr. sc. Slavka Simića o nepubliciranju matematičkog rukopisa kojeg je za objavljivanje podnio u zbornik radova međunarodne matematičke konferencije Mathematical Inequalities and Applications 2008 (MIA 2008). Konferencija je povodom obilježavanja 60. rođendana akademika Josipa Pečarića održana od 8. do 14. lipnja 2008. u Trogiru, a u njoj je sudjelovalo 135 matematičara iz 27 zemalja. Više o ovoj izuzetno uspješnoj konferenciji može se naći na http://mia2008.ele-math.com.Odabrani radovi sudionika konferencije MIA 2008 bit će u listopadu ove godine objavljeni u zborniku radova, tj. Proceedings of the Conference MIA 2008, i to u dva dijela – po jedan redoviti broj znanstvenih časopisa Mathematical Inequalities and Applications te Journal of Mathematical Inequalities. Osim sudionika, želju za objavljivanjem rada s posvetom akademiku Pečariću u navedenom zborniku iskazalo je i nekoliko uvaženih matematičara s raznih strana svijeta, a radovi su pristizali gotovo do sredine siječnja ove godine. Budući da su njihov broj i kvaliteta uvelike premašili naša očekivanja i izdavačke kapacitete, uredništvo je bilo prisiljeno naknadno dodatno postrožiti kriterije odabira radova. Primjerice, tako ni uz najbolju volju u zborniku neće moći biti objavljeni radovi sudionika konferencije opsega znatno većeg od 10 stranica, kao ni radovi matematičara koji nisu sudjelovali konferenciji. Među prvima nalaze se čak i radovi nekih pozvanih predavača, a među potonjima i rad prof. dr. sc. Slavka Simića, za kojeg napominjem da nije jedini u toj kategoriji. Autori su obaviješteni o ovoj, nažalost nepopularnoj ali legitimnoj odluci, a neki od njih zamolili su da im članci uđu u redovnu proceduru u gore spomenutim časopisima. Prema tome, odluka o neobjavljivanju rada prof. dr. sc. S. Simića posljedica je isključivo činjenice da nije bio sudionik konferencije MIA 2008 jer mu je, na njegovu zamolbu, izvršen povrat uplaćene kotizacije. Bilo koje drugo tumačenje ove odluke izrazito je nekorektno. Budući da nastavljanje ove diskusije smatramo neprimjerenim akademskoj zajednici, u njoj nakon ovog komentara nećemo sudjelovati niti ju pratiti.
S poštovanjem,
prof. dr. sc. Aleksandra Čižmešija
za uredništvo Proceedings of the Conference MIA 2008
PREPISKA G. MIR - DR. SC. MATLOOB ANWAR NA PORTALU HKV-a
G. MIR, 14. 4. 2009.
G. Simić je u pravu!
U pravu je g. Simić kad spominje Pečarićeve osvetničke poteze.
Očito g. Simić radi samo ono što bi i svaki dobar Srbin uradio:
1. Piše pisma po svijetu u kojima lažno optužuje hrvatskog akademika!
2. Ucjenjuje hrvatski časopis i daje do znanja, da će to nastaviti raditi!
3. Traži (i dobiva) pomoć za to - od Mesića!
Očito g. Simić radi samo ono što bi i svaki dobar Srbin uradio:
1. Piše pisma po svijetu u kojima lažno optužuje hrvatskog akademika!
2. Ucjenjuje hrvatski časopis i daje do znanja, da će to nastaviti raditi!
3. Traži (i dobiva) pomoć za to - od Mesića!
A Pečarić mu se sveti za nešto što je normalno očekivati od Srbina. Zato je on očito hrvatski nacionalista, koji se sveti Simiću samo zato što je gornjim postupcima pokazao kako je dobar Srbin. I još je k tome, tiskao i knjigu o Thompsonu, pa je i time povredio Simića!
E moj akademiče, ne radi se to tako!
15. 04. 2009.
Simićevo "Završno pismo"
Doista mi je g. Simić izrazio veliku čast upućujući meni svoje “Završno pismo”. Bez obzira na duljinu samog njegova pisma očito je da nije odgovorio na niti jedan od mojih kratkih komentara. Time je potvrdio ono što je i inače jasno da je pisao pisma po svijetu s lažnim optužbama protiv hrvatskog akademika i da je ucjenjivao hrvatski časopis prijeteći da će i dalje to raditi. A pisao je i Mesiću. Očito g. Simić ne zna što znači odgovoriti na ono što netko napiše. Iako nisam matematičar mnogo mi je logičnije ono što je recimo o Simićevoj metodi napisao akademik Pečarić. Naime, on je spomenuo kako g. Simić koristi definiciju nekakvih konveksnih funkcija za koju on nikada nije čuo, iako je autor tri monografije o tim funkcijama pa kaže: “Naravno, to ne znači da moram sve znati o njima, pa sam sam pitao kolegu Simića da mi da neku reference gdje bih vidio njegovu definiciju konveksnih funkcija. Nikad mi je nije dao!“Istina ne razumijem se puno u matematiku ali nisam uspio naći da je Simić na to odgovorio. A svakome je jasno što znači kada se izbjegava izravan odgovor i umjesto toga pišu dugačka pisma ... Zato me i ne čudi što g. Simić nije razumio ono što sam napisao;
Kada lažeš i ucjenjuješ, zašto onda kukaš kada dobiješ po prstima!
16. 04. 2009.
U pravu je g. Jarda !
Postovani g. Jarda u pravu ste, ali ni akademik Pečarić, ne mora biti uvijek u pravu. Naime, on nam je tvrdio da se Simić samo pretvara da je psihijatrijski slučaj, ali akademik nije ekspert u toj oblasti. A što ako se Simić ne pretvara? Pa zar iz njegova odgovora ne slijedi da je možda upravo to slučaj? Zar nije njegov odgovor zabavan? Svatko može provjeriti da je g. Simić počeo "Završno pismo" s "Poštovani g. MIR, (...)" Dakle, on ni sam ne zna što piše. Kako onda očekivati da zna odgovoriti na jednostavne upite? Mislio sam da on piše dugačka pisma da bi zavarao čitatelje, a izgleda da zbog toga ni on ne zna što je napisao ... Dakle, očito je kako je Simić slao lažna pisma protiv akademika po svijetu, a zapravo iz njegova pisma je očito i zašto. Simić kaže kako su recenzenti za njegov rad bili: "puni hvale za moj originalni i elegantni metod za dokazivanje logaritamske konveksnosti, prezentovan u tom radu"... A onda je - očito - hrvatski matematičar pokazao da je taj metod pogrješan. Zato Simić i ne odgovara na moj citat o tim konveksnim funkcijama! Zbilja bi bilo zanimljivo da nam netko od matematičara objasni što je to što Simić tako uporno skriva, pa umjesto jednostavna odgovora piše o svemu samo ne o tome? A što se tiče srpskog jezika - doista mi treba kvalitetan prevoditelj za nj. Što se engleskog tiče drago mi je, da mene koji sam cijeli život proveo na engleskom govornom području podučava netko tko sjedi u Institutu u Beogradu.Istina Simić je (vjerojatno) okružen časopisima na engleskom i izgleda oni mu služe za učenje engleskog, ili koliko sam razumio akademika, on rezultate koje vidi tamo poslije objavljuje kao svoje (!?) Dakle, g. Jarda, znamo da je takvim bolesnicima potrebna ovakva pažnja. Pa zašto mu ne bi pomogli?
Dragi g. MIR,
Vidio sam Vaše komentare na ovom portalu - iako su na hrvatskom jeziku mogu ih čitati u Google prevodiocu. Vaši komentari su vrlo dobri i posebno nakon što je Dr. Simić odgovorio na Vaša pitanja znamo puno više.
Na primjer, iz povjerljivih pisama Dr. Simića poslanih urednicima nekih časopisa (koje ste spomenuli), znamo o njegovim lažima protiv Profesora Pečarića. Ali sada je na ovom portalu objavio svoja pisma Associate Editoru, sa novom laži:"Koliko ja znam, on je lani u JIA poslao članak pod naslovom identičnim mome, ali, nekako nije izašao u JIA." To je glupa laž jer je naš članak objavljen u MIA i par mjeseci nakon objavljivanja njegovog članka naš drugi članak je objavljen u istom časopisu u kojem je i njegov i u tom članku smo citirali svoj prvi članak kao prihvaćen u MIA. Primjetili ste da Simić nije odgovorio na vaše pitanje o konveksnim funkcijama i pitali: "Zaista bi nam bilo zanimljivo da netko matematički objasni što Simić tako uporno skriva, pa umjesto jednostavnog odgovora, piše o svemu samo ne o tome?"Ali ne vjerujem da za to trebate matematičara jer za to trebate samo znati jednostavne stvari iz Analize. Objasnit ću što bi trebali učiniti. Najprije, možete naći Simićev rad na internetu: http://www.hindawi.com/
Sada u bilo kojoj knjizi iz "Analize" ili "Konveksih funkcija" možete naći definiciju konveksnih funkcija. Vidjet ćete da takva funkcija ne može biti definirana na I definiranom kao gore. Te funkcije mogu biti definirane samo na nekom intervalu. Pa, je u prvom koraku svoje "metode" Simić dobio nešto što u matematici nije definirano.U drugom koraku koristi taj rezultat, dakle nešto što nije matematika (jer se temelji na nečem što nije dobro definirano), i "dokazuje" nejednakost (2).
Mislim da ne morate biti matematičar da bi znali da u matematici nije moguće dokazati nešto korištenjem nečega što ne postoji.Zahvaljujući vama g. MIR sada smo saznali objašnjenje koje nam je Associate Editor poslao koje je dao Dr. Simić:,"Stoga je dokaz Teorema 1 napravljen za proizvoljne r, s, t u I. Jer (vidite dokaz Teorema 2) je funkcija λs također neprekidna u točkama s=0, s=1, slijedi da je λs log-konveksna za s u (-∞,∞).”
Naravno, to je opet glupo jer se lako može vidjeti da funkcija dana u Teoremu 1 nije definirana u tim točkama. Potom, kaže da funkcija može biti neprekidna u točkama gdje nije definirana. Ili želi reći da najprije može koristiti nešto što ne postoji u dokazu drugog rezultata i koristiti to za dokaz prvog rezultata itd. Možete naći puno sličnih gluposti kod Dr. Simića.U pismu Profesoru Elezoviću, njegov prigovor je bio da je naslov mog članka isti kao njegov. Razlog tomu je što ja mislim da naslov i neke rečenice nisu bitni.[3] Meni su važni korektni iskazi i korektni dokazi (možete i sami provjeriti da to Dr. Simiću nije važno). Također, meni je važno: ne prisvojiti rezultate drugih matematičara. Ali ja sam u svojim rukama imao oba članka (o tome je na ovom portalu napisao Profesor Pečarić) u kojima Simić to radi. Njegovi prigovori su bili i na iskaze Teorema 4 i Teorema 9 u mom članku u MIA.To je ponovno smješno jer smo u Teoremu 4 dali (s korektnim dokazom) rezultat koji je proširenje svih njegovih rezultata. Pogledajte posebno njegov Teorem 3 za integrale. Nije koristio svoju "metodu" za njega i "dokazao" je to samo za (0,1)U(1,∞).
U Teoremu 9 imamo novu funkciju koja nije definirana u članku Dr. Simića. Pa je to ponovno glupo razmišljanje jer ili misli da su potencijalne i eksponencijalne funkcije isto, ili (opet) da su rezultati drugih matematičara njegovi. Naravno, mogu komentirati druge stvari iz pisama Dr. Simića ali, nakon vaše posljednje reakcije (i reakcije g. JARDA) nije potrebno. Lijepi pozdrav, i još jednom hvala.
S poštovanjem
Matloob Anwar, PhD.
G. MIR, 18. 04. 2009.
Dragi g. A. Matloob,
Hvala za vaš ljubazan i vrlo detaljno objašnjen odgovor.
To je tako očito. Zanima me na koju temu će se sada prebaciti g. Simić? Iskoristio bi ovu priliku da vam čestitam na doktoratu, PhD.
Lijepi pozdrav,
MIR
MATLOOB, 23. 04. 2009.
Pakistanci dolaze!
Joke: “Pakistanci come!”
Dragi g. MIR,
Hvala na vašim čestitkama. Drago mi je da me razumijete. U svom prethodnom tekstu nisam istakao jednostavnu stvar, jer sam čekao na komentar matematičara iz Srbije. Naime, pisao sam o Analizi koja je na razini studenata na sveučilištima.
Pogledajte što je rekao o ovome taj matematičar iz Srbije u „Odgovoru Dr. Simića na pismo 'Belgrade shark'“:
“Na kraju, Pečarić poručuje da bi mu morao biti zahvalan što u svojim radovima ne spominje moju “grešku”. A, u stvari, Pečarić ne spominje “grešku” zato što greške ni nema, već je izmišljena da posluži kao alibi za njegova potkradanja. S tim u vezi, javno bih zamolio HAZU (ne SANU) da, u okviru svog Etičkog Povjerenstva, oformi nezavisnu stručnu komisiju koja bi odgovorila na sljedeća pitanja:
1. Je li moja metoda za dokazivanje logaritamske konveksnosti, predstavljen u radu iz JIA, znanstveno ispravna?
2. Jesu li su rezultati dobiveni tom metodom u tom radu točni?
3. Je li se g. Pečarić poslužio tom metodom u velikom broju radova kao svojom, bez navođenja izvora? “
Sada, o onome što nisam rekao. U biti ne trebate knjige iz „Analize“ ili „Konveksnih funkcija“. Trebate samo vidjeti njegovu Definiciju 4.1 gdje je dao definiciju konveksnih funkcija. Možete vidjeti da u toj definiciji imamo „otvoreni interval I“.To je vrlo čudno. Ako pitamo odlične učenike osnovne škole u Pakistanu „Da li je I := (-∞,0)U(0,1)U(1,+ ∞) otvoren interval?“ smijat će se tom pitanju u odgovoriti da se šalite: „To čak nije ni interval pa kako može biti otvoren.“ U Teoremu 1 iz članka matematičara iz Srbije stoji da je taj „otvoreni interval“ ustvari I := (-∞,0)U(0,1)U(1,+ ∞). Sada to možete pokazati bilo kojem učeniku srednje škole u Hrvatskoj (ili odličnom učeniku osnovne škole). Siguran sam da bi znali da je to glupo. Zato se slažem s matematičarem iz Srbije. Vaša Akademija bi trebala sastaviti komisiju za njegov članak. Članovi bi trebali biti djeca iz osnovnih i srednjih škola. Je li šala “Pakistanci dolaze!” dobra?
Naravno, zabavili smo se čitajući da je matematičar iz Srbije na vašem Portalu napisao puno šala. Da li želite znati još jednu?
Lijepi pozdrav,
Matloob Anwar, PhD
G. MIR, 23. 04. 2009.
Simić - matematičar ili milicajac?
U Hrvatskoj student tehnike ili tehnologije ne može položiti Matematiku na prvoj godini ako ne zna osnovne pojmove o kojima piše dr. Anwar, a u Beogradu očito možeš biti ne samo doktor matematike nego i VIŠI znanstveni suradnik i to u Institutu njihove Akademije!
Treba isprintati rad dr. Slavka Simića zajedno s uputama dr. Anwara i dijeliti ga studentima da se sami uvjere u to (i našim "jugonostalgičarima" također).Zapravo, vjerojatno sam samo ja u pravu, ne akademik Pečarić: čovjek je stekao doktorat dok je znao ponešto o ovim elementarnim stvarima iz matematike, a onda je "prolupao"...A tu ste g. Jarda, vjerojatno vi u pravu. Oni se vjerojatno u Beogradu rugaju s njim, a onda se on - jadan - mora javljati na naš Portal, bez obzira što se više nitko ne obraća njemu ...A da je to tako vidi se iz samog komentara beogradskog “znanstvenika”. Jedino što je on uspio reći o samom tekstu njegova kolege matematičara:“Pomoću mog translatora za pakistanski engleski razaznao sam samo jednu smislenu reč -"stupid" (ali je to možda zato što se ona najčešće ponavlja). Zaista stupid!”Naravno, može se pomisliti kako on misli na sebe samoga i kaže kako je glup, što nije uspio razumjeti tekst svoga kolege... naravno, ne misli on to.On vjerojatno samo kaže kako nije razumio tekst svoga kolega (kriv je njegov translator za pakistanski engleski, ali je taj tekst glup! Ovo me podsjeća na jedno milicijsko izvješće iz vremena kada smo živjeli u njihovoj Srboslaviji, koje je govorilo o “nepoznatom počinitelju hrvatske nacionalnosti”...
Treba isprintati rad dr. Slavka Simića zajedno s uputama dr. Anwara i dijeliti ga studentima da se sami uvjere u to (i našim "jugonostalgičarima" također).Zapravo, vjerojatno sam samo ja u pravu, ne akademik Pečarić: čovjek je stekao doktorat dok je znao ponešto o ovim elementarnim stvarima iz matematike, a onda je "prolupao"...A tu ste g. Jarda, vjerojatno vi u pravu. Oni se vjerojatno u Beogradu rugaju s njim, a onda se on - jadan - mora javljati na naš Portal, bez obzira što se više nitko ne obraća njemu ...A da je to tako vidi se iz samog komentara beogradskog “znanstvenika”. Jedino što je on uspio reći o samom tekstu njegova kolege matematičara:“Pomoću mog translatora za pakistanski engleski razaznao sam samo jednu smislenu reč -"stupid" (ali je to možda zato što se ona najčešće ponavlja). Zaista stupid!”Naravno, može se pomisliti kako on misli na sebe samoga i kaže kako je glup, što nije uspio razumjeti tekst svoga kolege... naravno, ne misli on to.On vjerojatno samo kaže kako nije razumio tekst svoga kolega (kriv je njegov translator za pakistanski engleski, ali je taj tekst glup! Ovo me podsjeća na jedno milicijsko izvješće iz vremena kada smo živjeli u njihovoj Srboslaviji, koje je govorilo o “nepoznatom počinitelju hrvatske nacionalnosti”...
Pa se ja sada pitam: Je li S. Simić matematičar ili milicajac??? Možda je pametnije preći na viceve ...
Dr. M. Anwar, can we have another joke, please.
MATLLOB, 25. 04. 2009.
Simić očito ne razumije...
Dragi g. MIR,
Napisali ste:
“Možda je pametniji preći na šale... Dr. M. Anwar, možemo li molim vas čuti tu drugu šalu.“
Ali sve o tom matematičaru iz Srbije je šala! J
Moja druga šala je ustvari prijedlog da vi ili netko drugi budete recenzent za njegov članak s Konferencije u Trogiru (recenzent bi samo trebao znati oznaku za drugu derivaciju). Naravno, nemate njegov članak, ali dovoljno je vidjeti Abstract dan na web-stranici Konferencije:
Pogledajte njegov prvi rezultat:
Promatrao je kvocijent dva Jensenova funkcionala (za funkcije f i g) i napisao je da je dokazao da je taj kvocijent sredina (to znači da je jednak u bilo kojoj točki c koja je između najveće i najmanje točke) ako i samo ako imamo
f’'(t) = tg’’(t).
Nadalje, trebate naći sljedeći članak Američkog matematičara A. McD. Mercer: Some inequalities involving elementary mean values, J. Math. Anal. Appl. 229 (1999), 677-681. (To je dobro poznati časopis i nije ga teško pronaći u Zagrebu.) Vidjet ćete da je Profesor Mercer dokazao da je taj kvocijent jednak:
f’’(c)/g’’(c)!
Pa, matematičar iz Sribije želi odgovoriti na pitanje kada je
f’’(c)/g’’(c) = c?
Njegov odgovor je da je to istinto ako i samo ako je
f’’(c) = c g’’(c).
Reći ću za čitatelje koji ne znaju što je druga derivacija funkcije ali znaju nešto matematike iz osnovne škole (racionalne brojeve): matematičar iz Srbije je dokazao sljedeće:
A/B = C
vrijedi ako i samo ako
A = BC. J
Pa, možete napisati svoje mišljenje i poslati ga Profesorici Čižmešiji.A sada nešto što nije šala. U svom prvom pismu sam rekao da sam u rukama imao oba članka (što je na ovom Portalu potvrdio Profesor Pečarić) u kojima je matematičar iz Srbije kao svoj rezultat dao rezultate drugih matematičara! Vjerujem da opet imamo isto!
Lijepi pozdrav,
Matloob Anwar, PhD.
G. MIR, 25. 04. 2009.
Ipak je Simić milicajac!
Zapravo kada vidimo što je g. Simić odgovorio dr. Anwaru ipak nema dvojbe što je odgovor na moje pitanje: "Je li Simić matematičar ili milicajac"?
Dr. Anwar je pokazao kako je g. Simić U SVOM “znanstvenom radu” dao definiciju konveksnih funkcija, a potom pokazao da konveksne funkcije iz NJEGOVA teorema iz istog (!) rada ne zadovoljavaju tu NJEGOVU definiciju.
Na to će g. Simić:
"Samo se nesigurni matematičari striktno drže definicija da ne bi zalutali u oblasti koju nedovoljno poznaju; jer, kao što je dobro poznato, ista stvar se može definisati na mnogo različitih načina."
Može li se gluplje odgovoriti na ono što je pokazao dr. Anwar?Matematičar koji tvrdi da možeš u radu dati definiciju, a potom i rezultate koji ne zadovoljavaju tu definiciju! Ha, ha, ha. Zapravo, g. Simić nam je samo rekao: "Ja nisam matematičar!" A što onda ostane od moje dvojbe? Pa čovjek je očito milicajac! Dr. Anwar, hvala na šalama i matematičkim objašnjenjima, ali zbilja ne vidim više svrhe baviti se s ovim psihijatrijskim slučajem iz Beograda.
MATLLOB, 29. 04. 2009.
Ipak je Simić milicajac!
Dragi g. MIR,
Naravno, u pravu ste. U stvari dobro je poznata priča o ljubomori. Imao je dobru ideju za dokaz jednog rezultata ali nije znao to realizirati bez pogrješke. Profesor Pečarić je znao! Nadalje, on nije vidio da to nije metoda dokaza za samo jedan rezultat (Pisao sam vam da nije vidio da se ta metoda može koristiti u dokazu integralne verzije – njegov Teorem 3). Profesor je i završio je raspravu s matematičarem iz Srbije na smiješan način prije pola godine. Profesor je napisao priču „Priču o magarcu“[4] i poslao mu je. Ali, sljedeće pitanje novinara iz Beograda je važno: „Nakon što je urgirao Znanstveni savjetnik predsjednika Stjepana Mesića, g. Izet Aganović, rad je pre tri mjeseca prošao recenziju, ali nije objavljen. Rekli ste da ćete dati ostavku ako se rad g. Simića objavi? Zašto? Profesor je odgovorio na pitanja beogradskog novinara zato što je mislio da je važno da se upravo to objavi! Predsjednik jedne zemlje radi intervenciju u radu znanstvenog časopisa! g. Mir hvala na razumijevanju mojih osjećaja i ugodnom razgovoru.
G. MIR, 01. 05. 2009.
Ipak je Simić milicajac!
Dragi Dr. Matloob,
Hvala na odgovoru. Također sam uživao u konverzaciji! Sretno u budućem radu! Možda bi Urednistvo HKV-a dobro učinilo, ako bi prevelo sa Engleskog na Hrvatski jezik ovu konverzaciju, za one koji je možda nisu mogli pratiti?
DRUGI POKUŠAJI DISKREDITACIJE
Zanimljivo je da se u cijelu priču upetljao i novinar „Novog lista“ Drago Pilsel. On je pokušao kod jednog nastavnika Matematičkog odjela PMF-a, za koga je (opravdano J ) pretpostavio da mi nije sklon, dobiti recenziju za neki od Simićevih radova. Time bi kao „dokazali“ kako sam loš znanstvenik. Da ponovim, kao glavni urednik odbio sam i odbit ću puno radova s pozitivnom recenzijom. Po Predsjedniku Hrvatske i njegovim suradnicima to smijem svima samo ne Srbima. Pogotovu ako ti pišu lažna pisma o meni (valjda nekakvom uglednom hrvatskom znanstveniku njima je to dobro, jer im je dobro sve što je loše za Hrvate, zar ne?) i ucjenjuju neki hrvatski časopis. Zašto baš Pilsel? Znam da je on bio i Mesićev savjetnik. Ili je možda to još uvijek? S druge strane vjerojatno se sjeća jednog svog napada na mene i kako sam ga ismijao. Vjerojatno sam tada povrijedio njegovo uvjerenje kako o matematici zna više o matematičara, pa mu se evo ukazala šansa koju je htio iskoristiti. Zbog toga je dobro dati i ovdje taj moj tekst koji je objavljen na portalu HRVATI AMAC – Forum, 4. veljače 2005. i u "Spremnost – hrvatski tjednik", Sydney, 15. veljače 2005. On nam pokazuje i kakvi trebaju biti oni koji žele biti Mesićevi savjetnici.
PILSELOLOGIJA I MILE BUDAK
JUGONOSTALGIČARIMA HRVATI UBIJAJU I ZAKONOM O KULTURI
(...)
Spomenuta mreža s jugoslavenskom adresom zapravo je crnogorska adresa i oni su prenijeli i ovaj moj tekst s komentarom:
Bravo za akademika Pečarića!
Očito i oni su shvatili kakvi su Mesićevi savjetnici, zar ne?
Možda im je takova bliskost s kolegom matematičarem iz Beograda prirodna zbog činjenice da je i sam Predsjednik RH toliko puta uhvaćen u lažima, pa je čuveno i njegovo lažno svjedočenje u Haagu. Naime, u razgovoru s novinarem NIN-a istakao sam kako njihov pulen „šalje u časopis J. Inequal. & Appl. (JIA) svoj rad u kome “otkriva” rezultate koje su mnogo ranije objavili prof. Mercer…“. Tadašnji recenzent je vjerovao da se radi samo o nepoznavanju preoblematike pa je upozorio autora o Mercerovom i srodnim radovima. Međutim, ubrzo se pokazalo da se radi o svesnoj krađi tuđih rezultata. Prvo, kao što smo vidjeli iz tekstova g. Anwara, specijalan slučaj tog rezultata je poslao za Konferenciju u Trogiru, a ovih dana sam obavješten da je rad iz JIA dakle isti rad s lažnim predstavljanjem tuđih rezultata kao svojih, beogradski kolega poslao i u drugi časopis (IJMMS). Ista priča se ponavlja i s jednim drugim njegovim radom. Nedavno je objavio rad u časopisu JIPAM, koji je specijalan slučaj rezultata objavljenog u mojoj knjizi o konveksnim funkcijama. U preprintima RGMIA dao je rad s drugim specijalnim slučajem tog općeg rezultata. Da to bude još smiješnije u ovom drugom slučaju ne spominje autore koji su prvi proučavali takav rezultat i dobili mnogo interesantnije rezultate. A autori su iz Beograda i rad su objavili u Beogradskom časopisu! Možda je Mesić preko Pilsela pokušao dobiti još jednu pozitivnu recenziju za Simićev rad jer nisam uvažio onu koju su napisali moji suradnici poslije njegovog pritiska. U tom slučaju očito je Mesić nezadovoljan što njemu kao „uredniku“ matematičkog časopisa sa SCIE liste nisam uvažio tu „njegovu“ recenziju, pa je pokušao dokazati kako bi on bio bolji glavni urednik tog časopisa od mene. Na to ukazuje i njegov pokušaj da to izbore i u HAZU. Naime, Mesićev savjetnik intervenirao je i tamo. Odgovorili su mu jednostavno da oni nemaju nikakve ingerencije na uređivačku politiku mog časopisa. Najviša znanstvena ustanova zna to, što je i normalno. Doista bi bilo smiješno kada bi se znanstvenici dopustili da predsjednik neke države može intervenirati - kako je to učinio Predsjednik RH – u znanstvenim časopisima. A to ne zna Predsjednik i njegovi savjetnici. To i ne čudi. Nije naučio ništa ni kada se zauzimao za izbor jednog kandidata iz medicine (kasnije sudski osuđivanog), pa je taj njegov kandidat dobio najmanje glasova u Razredu za medicinske znanosti. Ipak, zabavna je spoznaja koko je Predsjednik umislio da može, pomoc'u mog kolege iz Srbije i Pilsela, uništiti moj ugled kao znanstvenika. Ili se tu radi samo o pohvali? Izgleda da sam u znanosti nešto i napravio, a njima je i zadac(a uništiti sve što je dobro - a hrvatsko je!
[1] Uspio sam dobiti misljenje netkoga tko je blizi Uredu predsjednika:: “Ipak se ne radi o Mesićevom miješanju, nego o obavezi da se odgovori na pismo jednog stranca.” Odgovorio sam:”Niste me uvjerili. Dapače. Kada su dobili žalbu od nekog stranca trebali su je proslijediti časopisu i tražiti očitovanje! Nisu to uradili već su pribjegli metodi istražitelja. Naravno, da je bio u pitanju njihov istomišljenik tako bi i uradili. Zapravo, još uvijek mogu pokazati da to nije bilo po srijedi i poslati mi pisma iz kojih bi bilo očito o čemu se radi. To jest, je li sadržaj pisma takav da je trebalo angazirati istražitelja.”
Međutim, u toj prepisci dobio sam jedan komentar koji pokazuje koliko dijamentarno suprotne poglede imamo:
“I nakon svega što sam saznao iz Vašeg pisma mislim da je Vaša odluka bila loš presedan.” Odgovorio sam:
”Doista mislite da je ne pristajanje na ucjenu LOŠ presedan? Ja sam napisao da različiti ljudi različito reagiraju na ucjene, ali nisam mislio da i oni koji prihvate ucjenu misle da je to dobro. Korisno možda da - ali dobro!?“
[2] Danas dekanica PMF-a, Zagreb
[3] Doista, koliko je smješan Simićev prigovor pokazuje niz knjiga s istim naslovom. Tako u matematičkim nejednakostima imamo najmanje 4 knjige s naslovom "Inequalities" (Edwin F. Beckenbach and R. Bellman; Elliott H. Lieb, Michael Loss, and Mary B. Ruskai; Everitt (Ed.) ; G. H. Hardy, J. E. Littlewood, and G. Pólya; P. P. Korovkin), a s naslovom „Inequalities and Applications“ najmanje dvije (Ravi P. Agarwal; C. Bandle, A. Gilanyi, L. Losonczi, and Z. Pales)
[4] Priča o magarcu
Lahore je zanimljiv grad. Puno toga je neobično. Ipak smo dva svijeta. Ali i tako zanimljivoga. Grad od nekih 8 milijuna stanovnika, a na glavnim ulicama u prijevozu možeš vidjeti sve što se dade zamisliti. Ipak najdraže mi je gledati magarce. Čine se nekako malenima. Jesu li doista manji nego oni iz mog djetinjstva, ili samo tako izgledaju jer vuku kola prenatrpana stvarima. I još na kolima sjede i po troje ljudi.Ankica će ih uvjek sažaljevati - tako maleni i dragi, a rade tako težak posao. Ne znam je li u pravu. Oni ipak samo rade posao koji im je Bog odredio. I očito ga rade jako dobro. Drugo je kako se ljudi odnose prema njima. Stalno se mislim koliko smo nepravedni s onom izrekom: Samo se magarcu ponavlja tri puta! Vrijeđamo li s njom magarce kada ih uspoređujemo s takvim ljudima. Zato izbjegavam reći pojedinim ljudima isto tri puta. To mi dođe kao moje hvala tim divnim stvorenjima.Tako sam imao jednog "prijatelja". Kazao sam mu dva puta da ne želim više nikakvu komunikaciju s njime. Ali on uporno želi da ga usporedim s ovom dragom životinjom. Doista, kako to mogu učiniti? Pa to je predivna životinja, a netko tko insinuacijama optuži "prijatelja" i to tako da te optužbe šalje njemu iza leđa, doista ne zaslužuje takvu usporedbu.Pa što raditi? Nista drugo, nego još jednom reći hvala magarcima – tim dragim stvorenjima.
Nema komentara:
Objavi komentar