ONI KOJI NE POLOŽE PONAVLJAJU ŠTO VRIJEDI I ZA HRVATE

ONI KOJI NE POLOŽE PONAVLJAJU ŠTO VRIJEDI I ZA HRVATE

Od Nina, Knina, Biograda, Bihaća, Varaždina do Zagreba, koji je skoro pa opet opomena, ali i poticaj Hrvatima da se trgnu iz letargije. Očito se pokazuje da su zapostavljena pravila Stvoritelja pa se ne žrtvuju dovoljno za život, nemaju uzora životu, koji jest i jedino se priznaje na Zemlji - Kozmozu. Dakle, po volji, neredu Hrvati su se udaljili od Oca, tj. života. Skrenuli su s puta na kojem život zahtjeva dublje promišljanje … Život jest i ne priznaje nikakve kompromise.

Očigledno, u Hrvatskoj se proturiječi životu i logici zdravog razuma, pa Hrvati u Zagrebu, kao i u „hrvatskim institucijama“, već stoljećima ne odlučuju o hrvatskom općem dobru, tj. osnovama za život u Hrvatskoj. Zašto …, zato jer nemamo stila za održavanje uvjeta životu u Hrvatskoj, održavanje uvjeta životu koji je adekvatno dodijeljen Hrvatima. Naravno, patnje su kao posljedica znak nereda, kako pojedinca tako i jednog naroda. Kako zadnjih stoljeća tako i danas Hrvati nisu dovoljno samoinicijativni, što je osnovno za život, zaboravili su stil koji ih je poticao, stoga je zameten hrvatski duh kao garancija životu.

Primijetivši nered u Hrvatskoj, izazvani stranci došli su gusariti. Organizirano su nastupili komesari - operativci okupatora i komesarčići Hrvati koji se za škude priklanjaju okupatoru – eksploatatoru, u čemu su najviše pomogli Hrvati koji ih trpe. Komesarima – mentorima i komesarčićima institucije u Hrvatskoj služe samo za realiziranja ciljeva, radi kojih su i došli u Hrvatsku. Osnovni su im priručnici psihologije za mase, kako strahom pomoću sudova i dr. postići zacrtani cilj. U hrvatskim institucijama birokraciju su naviknuli po mjeri za sebe, a koju kontroliraju i plaćaju mrvicama od hrvatskih materijalnih dobara, jer kada se čovjeka svede na puku golu egzistenciju, guše mu se misli. Ovom temom želimo pokazati koliko su nepozvani hrvatski gosti dobronamjerni u Hrvatskoj, tko i zašto im dozvoli da postanu nemilosrdni, kako odnarođuju Hrvate. Pokazat ćemo to preko uništenih hrvatskih prijestolnica, što je očigledno, što i danas svaki Hrvat može osjetiti kroz povijest stradanja. Zar nam do sada silna stradanja još uvijek nisu dovoljna kao opomena. Dakle, Hrvati se moraju radi života i beskonačnog života pozabaviti više: Ninom, Kninom, Biogradom, Bihaćem, Siskom, Varaždinom, a naročito Zagrebom, da se ne zaborave patnje, i tolika stradanja Hrvata od nepozvanih gostiju – varalica, za koje su Hrvati mislili da se radi o ljudskim bićima. Kada varalice ne bi mogli sami onda bi se udruživali, Talijani i Srbi, Austrijanci i Mađari, Mađari i Srbi …, nismo dovoljno samokritični, pa se ispunio dovoljan razlog, koji pokazuje nedovoljnu angažiranost Hrvata u Hrvatskoj u odnosu kako je to skladno činio Ivan od Paližne, (Ivan Paližna), radi života koji jest, Otac i Sin – Život. Zajedništvo je snaga za hrvatski – život!

Treba li Hrvatima da se poruši koja hrvatska prijestolnica, ponavljanje sudbina Udbine, Borićevca, Zrina, Vukovara, da se i dalje desetkuje hrvatski narod, narodu koji se još nije oporavio od silnih stradanja kroz prošlost. Hrvati imaju Hrvatsku i svoju zajednicu – izboreno, a na sljedećim izborima moraju izabrati Hrvate koji će poljuljane hrvatske temelje učvrstiti. Hrvatska vlast, u ime duhovnih vrijednosti, golu egzistenciju treba pretpostaviti – više se pozabaviti gospodarstvom, jer raditi, tj. kretati se znači živjeti i veseliti se na svome ognjištu. Gledano u svjetskim konstelacijama Hrvati na sljedećim izborima moraju uzeti vlast u svoje ruke, prirodnim stilom Ivana Paližne. Odbaciti navike stvorene pod pritiscima komesara i komesarčića, po mjeri eksploatatora samo da Hrvati ne bi vladali, što na terenu uzrokuje tragično – kao posljedica vladanja janjičara – tragičara u Hrvatskoj. U skladu s potrebama Hrvata, svjetonazori se trebaju mijenjati po uzoru Ivana Paližne, koji kao uzor stalno osvjetljava hrvatski duh, koji potiče Hrvate da uzorno žive zajedništvo, da nakon angažiranja i vladaju zarađenim. Zarađeno i Hrvatska meta su okupatoru, koji uvijek preko najslabije vitice dođe nepozvan, jednom kao Koloman, drugi put kao … ali uvijek podržani od hrvatski janjičara. Hrvati u Hrvatskoj trebaju kriterije i stil Ivana Paližne kako čuvati vitalnost Hrvata, jer lopovi stalno promatraju u koji dio dvorišta mogu najlakše ući, i preko kojeg člana u obitelji. Prevarom se nametnu, nakon čega poruše ognjište i rastroje obitelj. Kada se parazitu omoguće uvjeti, dok čovjek spava parazit se aktivira kao zlo. Znao je to Ivan Paližna kojeg Hrvati nisu nastavili slijediti, pa su stvorili dovoljan razlog, dok ponavljaju grješke. Stvoritelj je čovjeku dao bezbroj mogućnosti da pomoću njih čuva uvjete životu. Puno puta na Zemlji sila je pravda, a kada je u pitanju život Hrvata, moramo se sjetiti Ivana Paližne kao uzora Hrvatima.Dakle, tragičari – janjičari, kao opomena - prema spoznaji kao zlo, više ne smiju vladati u jednoj zajednici. Odgovor i rješenje je stil Ivana Paližne. Zato sljedeći izbori neka budu potaknuti odvažnošću Ivana Paližne, kao prekretnica Hrvata, koji se neće dati omesti i dozvoliti da bez njihova nadzora hrvatski komesari i komesarčići nadgledaju prebrojavanje glasova. Pomoću nekih anketa uvjeravaju s koliko posto su osvojili vlast, a konkretno su lopovi, zlo, tj. izvrgnuće zdrava čovjeka. Kolomanova pokvarenost, kao zlo za Ivana Paližnu je prozirna, kada Mađari izjavljuju kako od Baltičkog mora do Jadranskog mora ne vide Hrvatsku. Kasnije i banu Josipu Jelačiću Mađari su bili prozirna lukavština. Ubuduće, vlast Hrvatima i pod kontrolom Hrvata da to zaživi i prijeđe u naviku i postane tradicija, dakako što se postiže samoinicijativom pomoću dnevnog žrtvovanja – življenja. Po uzoru kako su Ivan Paližna i Ban Josip Jelačić čuvali Hrvatsku. Nisu Hrvati na tuđem teritoriju, nikome ne smetaju, ali očigledno svoju državu i zajednicu trebaju više njegovati, a koju bi uljezi pomoću nekih izbora devastirali. Osloniti se treba na dnevno žrtvovanje – življenje, pa će životu Hrvata nagrada i veselja biti u izobilju. Neka budu uzori Ivan Paližna i Berislavić, a ne spomenici, kao npr., u Biogradu - nekadašnjoj prijestolnici, koje su u svoje ime podizali okupatori Hrvata. Samokritični Hrvati se ne kockaju Hrvatskom kao komesari , komesarčići, pomoću institucija koje su doslovce u njihovoj kontroli, a pomoću mrvica zavode Hrvate njihovim prokušanim sredstvom na izborima. Čovjek svoju kvalitetu pokazuje pomoću vremenski racionalnog uspjeha, zato ne smije ponavljati grješke, već opomene stalno imati u pamćenju, okrenuti se budućnosti, tj. uzoru Ivanu Paližni, jer ponavljanje znači kočenje , zaustavljanje života. Zato neka ova spoznata nužnost potakne i prijeđe u naviku, bez koje Hrvati nisu prepoznatljivi, a rade protiv sebe. Ubuduće, hrvatski barjak neka se vijori u Vrani, gdje je Ivan Paližna bio Prior Vranski, Biogradu i diljem Hrvatske.

Neka anacionalni duh nestane ponajprije u Poličniku, gdje je Ivan Paližna rođen (N. Klaić), Vrani, Biogradu i diljem Hrvatske, neka zaživi hrvatski duh potaknut stilom Ivana Paližne, koji će zamijeniti duh komesarčića, zle duhove Kolomana, Josipa Broza Tita i drugih. Njegovim imenom i imenima drugih uzornih Hrvata treba zamijeniti spomenike hrvatskih janjičara-tragičara, spomenike koji i danas u Biogradu podsjećaju na prošlog okupatora Hrvata.

Koga predstavljaju današnji nosioci vlasti u Biogradu, dok su žitelji Biograda čistači na jahtama stranaca, bez perspektive jer nema tvornica – proizvodnje, a što je odraz duha vladajuće garniture Biograda.

U Zadru, listopad 2011. godine.

Dr. sc. Ilija Barjašić

Pokret za preporod hrvatskog duha i

poticanje nataliteta u Hrvatskoj - ŽIVOT

ŽRTVOVANJE ILI ŽRTVE IZBOR JE HRVATSKOG NARODA

Čovjeku, žrtvovanja ili nežrtvovanja određuju pravila i uvjete u vlastitoj zajednici. Prema očiglednom i prema spoznaji, pretpostavlja se da je čovjek odgovoran i ne bi se smio skrivati – biti parazit, jer baš tako najlakše postane žrtva. Najčešće je takvom ponašanju uzrok gola egzistencija koju treba pretpostaviti, jer puka osjetilnost svojstvo je životinje, a svojstvo čovjeka je razum, pa dok se radi kruha ima. Samom golom egzistencijom čovjek nije zaštićen, naprotiv izopćen je po slobodnoj volji pa i ne vidi realno, ostane bez hrabrosti pa mu strah pomuti dušu. Tako i hrvatski narod zbog nežrtvovanja za opće dobro postaje žrtva. Također i hipnotizirani, okamenjeni hrvatski „intelektualci“ vegetiraju, dok žive po akademijama. Očigledno, ne krasi ih hrabrost! Umišljeni, hrvatski „intelektualci“ naviknuti očekuju da ih netko drugi hrani i brani. Kao da ne znaju da znanstvenik polazi od promatranja, odlučan … dolazi do rješenja kao smisla koje potiče i unaprjeđuje uvjete životu narodu svom. Hrvatski „intelektualci“ uglavnom naviknuti pod pritiscima, samo su „intelektualci“ zato i ne mogu biti realno samokritični, a niti kritičari. Nisu svjesni da kada u jednom narodu zakažu „intelektualci“ da je isti narod obezglavljen i najčešće žrtva. Hrvatski „intelektualci“ i danas, uglavnom, su na raspolaganju kao servis okupatorima, ne žrtvuju se pa i zbog njihove pasivnosti narod trpi žrtve. A narod kada se oslanja i bira „vođe“ iz redova „intelektualaca“ završi tragično, jer bira po „djelima kvalitetne“ vođe. Znakovito je i apsurdno što Hrvati više ne žele izlaziti na izbore i birati …. Zašto i što očekuju? Nisu svjesni da su robovi navika pod stoljetnim pritiscima od kojih se dodatnim angažiranjem moraju odviknuti, jer je u pitanju i biološki opstanak. Dakle, ispunio se dovoljan razlog jer su se Hrvati odvikli od žrtvovanja za život, život koji jest, pa su nesvjesno žrtve kao posljedica pasivnosti. Dakle, tko se ne žrtvuje dnevno živi u neizvjesnosti, samo vegetira.  Nema razloga da ovo štivo što drugo smjera osim da ukaže da se samo po žrtvovanju zasluži veselje - DOBRO.  Slavimo Božić! … kao poseban simbol koji potiče na dostojan život, na sva pravila, kako pojedinca, obitelj i jedan narod da ne bi bili žrtve, a sve nas upućuje na žrtvovanje, što znači da se Božić – Život treba slaviti svakog dana. Posrtanje čovjeka, posljedica je življenja po prividu: kada laž, lopovluk i neradnici dominiraju kao stil. Naročito kada u institucijama zakažu redari – čuvari pravila, vrijednosti kao garancije za opstanak naroda. Jer kvalitetan pojedinac odraz je i institucija, zdrave sredine u kojoj se svaki pojedinac navikava kako se žrtvovati u društvu i svojim obolom doprinijeti općem dobru. A žrtvovanje za zajednicu razmjerno je i hijerarhijskoj poziciji u društvu, pojedinac je odgovoran ukoliko zbog nežrtvovanja postane žrtva. Dakle, nadahnuti Božićem, Život se živi, pomoću žrtvovanja ne dozvoliti da Hrvatska bude zemlja žrtava. 
A čovjek samo žrtvovanjem život slavi na beskonačnom putu. 
Veselimo se u ime Božića 
U Zagrebu, prosinac, 2011. godine
Dr. sc. Ilija Barjašić
U ime
POKRETA ZA PREPOROD HRVATSKOG DUHA 
I POTICANJE NATALITETA U HRVATSKOJ - ŽIVOT
ŽELI VAM SRETAN BOŽIĆ

BIZANTINCI U HRVATSKOJ LAŽIMA PRETVARAJU NEDJELA U „JAČI“ ARGUMENT

Oni koje se ne prepoznaje po djelima u raskoraku su sa željama, prepoznatljivi su po nedjelima, kao kipovi, bizantskim stilom - spletkarenjem radi osobnih koristi … pretvaraju manji argument u veći. Tako su neredom urušili, napustili i zapustili vlastita ognjišta, dalje po nagonu nasrću i na tuđa, verzirani u spletkarenju bez srama, kao posrnule duše raznim konstrukcijama umišljaju da se na ognjištima časnim Hrvatima u Hrvatskoj mogu nametnuti kao uzori.

Dakle, ogovaranjem razbijanjem razdvajanjem slabe opće dobro, što je cilj svakom okupatoru – eksploatatoru …, da preko takvih robova ima produžene ruke …

Baš zato i zbog toga na vlastitim ognjištima u Hrvatskoj nisu bili uzori, već opomena. Također gdje god se pojave demonstriraju perverzan bizantski duh, zbog osobnih koristi kada god mogu ruše ognjišta domaćina, i život uopće. Dok urušavaju život, sebi ne mogu lagati …, u prirodi duše je, da bi zaboravili zla koja su počinili polude. Takve treba zaustavi jer imaju tendenciju širiti nered.

Hrvati se razlikuju i prema krajevima iz kojih potječu, ali se pod istim imenom kriju, jedni služe kao uzori a drugi kao opomena, neki imaju ognjišta koja dnevno uređuju dok su drugi svoja zapustili i lutaju kao cirkusanti.

Prirodno je da čovjek ima ognjište po kojem se i konkretno pokazuje u ime života. Bez obzira o kojem pripadniku hrvatskog naroda je riječ, Hrvati se u Hrvatskoj trebaju riješiti „modernih savjetnika“ koji su zapustili vlastita ognjišta, bilo da se radi o Hrvatima iz Hercegovine, Vojvodine ili …, Zagreba, Splita i …, bez djela ne mogu biti uzori. Dakle, lutalice pomoću laži žele biti ispred časnih Hrvata koji imaju i čuvaju svoja ognjišta. Zato i jesu samokritika i kritika kao polazište i mjerilo za znanje i ravnanje.

Djelima, konkretno …, a ne pomoću magle kompenzirati nedjelima …, zavarani prividom bez žrtvovanja samo bi eksploatirali Hrvate u Hrvatskoj. Propagandom izazivaju Hrvate samo da bi ih osluhnuli gdje su pa da nepozvani uđu u njihova dvorišta, samo zbog koristi a protiv su svake vrijednosti. Tako naviknuti i zato Hrvati međusobno spletkare, ogovaraju se, što kao bolest prelazi u naviku, a što je posljedica raznih pritisaka okupatora, kako bi se znalački dalje prema okupiranima postavljao. Raznovrsnim varalicama i lutalicama raditi je sramota, naročito kao „intelektualci“ umišljaju da spletkarenjem mogu živjeti na tuđi račun.

Dakle, zato neuredne varalice treba pomoću zakona života: reda, rada i discipline navikavati, da se pokažu po djelima, npr. uredna ognjišta, i obrađena polja. A ne lažima bez rada, što i inače nije život već samo vegetiranje, tj. zlo, takvih je u Hrvatskoj i previše, samo ometaju čestite.

Moderni „radnici“ ne shvaćaju da su prokleti, jer pored vlastitog ognjišta traže i uništavaju tuđa samo zbog materije, po zaraženoj volji čega nisu svjesni.

Dakle,da bi čovjek prezentirao život i odolio iskušenjima mora se žrtvovanjem braniti od zla djelovanjem poticati na preporod duha, što pretpostavlja konstantno žrtvovanje. U što nikako ne spada međusobno ogovaranje i spletkarenje pojedinaca u jednoj zajednici.

Mora se shvatiti da je život odraz reda, da pojedinac treba živjeti za svoj narod, a ne obrnuto da narod služi pojedincu dok isti kao egoist zavaran prividom vegetira. Dakle život je odraz urednosti, što pretpostavlja žrtvovanje svakog pojedinca za opće dobro. Zato, zemljoradnik, branitelj ili predsjednik nisu u funkciji života ukoliko s predumišljajem zbog – puke osobne koristi spletkare i truju čovjeka u vlastitoj zajednici, tj. život. Zašto i zato nestaje urednost kao uvjet i garancija životu.

Ukoliko se čovjek ne žrtvuje kako priliči životu, kojeg treba čuvati pomoću reda, rada i discipline, očituje mu se adekvatno po nedjelima što zasluži… Žrtvovanje je život, a žrtva je posljedica demagogije, kojom se čovjek truje i navikava pomoću laži i privida pa tako urušava temelje život.

Zato treba djelovanjem razgraničiti dobro od zla, ne oslanjati se, ne uvažavati žrtve koje su posljedica vlastite volje, po kojoj su napustili oca i ognjište.

U Zagrebu, siječanj 2012. godine

dr. sc. Ilija Barjašić
Pokret za preporod hrvatskog duha i poticanje nataliteta u Hrvatskoj
ŽIVOT

OPTUŽBE PO BIZANTSKO – JUGOSLAVENSKOM STILU

Tužiteljica Darija Padovan - Buškulić usprotivila se iznošenju mojih dokaza, a sud po njezinu prijedlogu odbio iznošenje mojih dokaza pomoću kojih bih osvijetlio istinu i konstrukciju UDB-e.
Ističe kako ja želim odugovlačiti postupak, koji traje već 17 godina, tužiteljica je mlada pa „ne zna“, nisu joj rekli kako proces traje 41 godinu, od 1971. godine.

Poznato je kroz povijest da režimi i opaki ljudi uništavaju nepoćudne pomoću vremena, i eto zašto meni, kroz dvije države, suđenje traje 41 godinu neprekidno. Tužiteljica u pomanjkanju dokaza protivi i ne bi mi dozvolila iznošenje dokaza, k tome sofističkim stilom pretvara manji argument u veći, ističući da ja tako odugovlačim postupak koji toliko traje, a kojim su mi kroz vremenski period izazvali toliko gorčine da se to riječima ne može izreći - opisati.

Konstrukcije tužitelja Igora Vulića i Darije Padovan – Buškulić s prošlih ročišta su tendenciozno objavila sredstva za javno priopćavanje s ciljem da uvjere javnost u laži pomoću kojih me žele kompromitirati kao političkog uznika iz bivšeg sustava i kao branitelja domovinskog rata, a sve po uputama poznatih djelatnika UDB-e Josipa Kraljića, Ive Vodopije i dr . . .

Tužiteljica Darija Padovan – Buškulić ironično ističe da je u pitanju odugovlačenje vremenom, a za istinu je nije briga, a ja ističem da nema pravde bez istine.

Ivo Vodopija i Josip Kraljić tako skreću pažnju prikrivajući svoja nedjela koja su počinili u tvornici V. Bagat, zbog pretvorbe i ostalih krivičnih djela. Protiv njih je podnesena krivična prijava ali i zahtjev za reviziju pretvorbe tvornice V. Bagat. Samo zahvaljujući njihovim starim vezama do danas nije pokrenuto suđenje protiv njih.

Preko ovakvih nedjela tužiteljica Darija Padovan – Buškulić prelazi i ima vremena, a prošlo je 21. godinu od kako je uništena tvornica V,. Bagat.

Tvornica V. Bagat je prva tvornica koja je uništena za vrijeme domovinskog rata u Hrvatskoj, ne granatama već pomoću tadašnjih čelnih ljudi koji su znali da kada se uništi ekonomija automatski se uništi samostalnost države.

Tužioci bi se trebali pozabaviti „cigaret – mafijom“ iz kruga bivše tvornice V. Bagat iz koje je proizišlo puno današnjih „visokih“ političkih dužnosnika i u Zadru.
Bizantsko – sofistički stil proganjanja s vlastitog ognjišta osjetio sam ja do sada bezbroj puta . . .

Za tužiteljica Dariju Padovan – Buškulić i policiju i nakon nekoliko godina od događaja još ima vremena za otkrivanje tko mi je bacio bombu pred kuću. Iste novine, koje su u službi pojedinaca, izvještavale su ironično kakav je to Hrvat kojem se bombe bacaju na kuću, a sada u ovom montiranom postupku protiv mene pišu da sam ja iznudio povoljniju najamninu na poslovnom prostoru za koji ja smatram da je moje vlasništvo.

Ljudima iz istog miljea čak je smetalo i raspelo koje sam postavio u Poličniku na jednom raskrižju putova, isti su poticali na rušenje dok nije srušeno, a mene su napadali kao da sam ga ja porušio. Dakle, uvijek isti rušilački stil s kojim se zlo služi, a nisu otkrili i riješili pokušaj ubojstva za vrijeme domovinskog rata, kada mi je pucano po autu . . . jer ima vremena.

Eto koliko im smetam, iako nikada nisam živio na račun Hrvatske ili bilo kojeg pojedinca, samo zato jer se cijelog života žrtvujem za hrvatsko opće dobro. Bez obzira na ishod i ovog suđenja u Zadru, ovo je monstruozno političko suđenje meni, kojim me žele bez argumenata, samo lažima iskompromitirati kako su to činili i za vrijeme Jugoslavije.

Društvo političkih uznika dijeli moje mišljenje i nema dvojbe da je ovo ponovo političko suđenje, zato predlažemo da taj moj poslovni prostor, u kojem je grupa HORA održavala 1971. godine tajne sastanke, a zbog čega smo skupa dobili 150 godine robije, bude spomen prostorija

Danas repovi UDBE žele oteti taj prostor, a mene lažnim optužbama iskompromitirati. Svakako na ova prijedlog bit će zanimljiva reakcija tužiteljice Darije Padovan – Buškulić, kao i ostalih njoj sličnih po domoljublju.

S obzirom da nemam mogućnosti preko sredstava za javno priopćavanje pobijati laži, na kojima su stvorili optužnicu protiv mene, a budući da tužiteljstvo vješto koristi sva sredstva za javno priopćavanje, predlažemo da Hrvati ovo suđenje nepristrano komentiraju .

Poslano:

1. Australian Embassy, Centar Kaptol, Nova Ves 11. 10000 Zagreb, Republika Hrvatska
2. Amnesty International Hrvatske, Praška 2, 10000 Zagreb

U Zadru, veljača 2012. godine

dr. sc. Ilija Barjašić
Predsjednik Pokreta za preporod hrvatskog duha i
poticanje nataliteta u Hrvatskoj - ŽIVOT

HRVATSKI RADNICI I VETERANI DOMOVINSKOG RATA KAO ŽRTVE NERADA

Veterani Domovinskog rata RH, dobrovoljci i . . . , traže nagrade i
mirovine kao branitelji plaćenici zbog učešća u obrani doma i domovine svoje. Zavarani prividom ne razmišljaju, kao da ih nije briga otkuda i tko će im isplaćivati mjesečno mirovine, kao da ne vide, i kao da ih ne zanima što u Hrvatskoj nema tvornica i proizvodnje; hoće mirovine koje se ne mogu dijeliti bez proizvodnje, bez obrađenih polja, eksploatacije mora, rijeka, šuma i rudnog bogatstva u Hrvatskoj. Ovu poruku zauvijek trebaju zapamtiti hrvatski radnici i branitelji.

Ovakvo ponašanje radnika i branitelja u Hrvatskoj danas odgovara samo eksploatatorima Hrvatske, koji koristeći neuredne i slabe Hrvate i pospanost hrvatskih radnika i branitelja, na čelu s vlastodršcima u Hrvatskoj, destimuliraju narod i tako se urušava opće dobro u cjelini.

Tvornički radnici bez tvornica, poljoprivrednici bez obrađenih polja i ribari dok ne eksploatiraju more! Što je to? Radnici traže otpremnine i zaostale plaće, a nije ih briga za tvornice i proizvodnju koja je uvjet za svakodnevnu plaću. Dakle, Hrvati prodajući djedovinu
izgubit će na bojnom polju, dom i domovinu svoju.

Iskonska urednost pokazuje i opominje Hrvata, kao specifičnost, koji ima državu, naročito vlastodršce koji bi trebali čuvati istu, da konkretno stanje u Hrvatskoj i život to ne potvrđuju, a što je posljedica slobodne volje, ali opominje da se i odgovara za svoju neurednost. Sve je uzrok i posljedica, slučajnosti za mudre nema.

Dakle, prije svega prema podijeljenim dužnostima najveće probleme stvaraju "izabrani" vlastodršci, koji "svojom mudrošću," po svojoj slobodnoj volji, potvrđuju sebe kao uzrok i posljedicu kao zasluženo stanje i život u Hrvatskoj.

Adekvatno dužnostima, radnici proizvođači i branitelji su odraz narušenih uvjeta životu, ali kao generacija i suodgovorni . . . Dakle, i danas u Hrvatskoj životni uvjeti su posljedica konkretne urednosti, razmjerno obrađenim hrvatskim poljima, eksploatiranju hrvatskog mora i tvorničkoj proizvodnji u Hrvatskoj. Točno koliko Hrvati golu egzistenciju kao zamku pretpostavljaju, tj. postavljaju iza vrijednosti, toliko zasluže manje zadovoljstva, za što su vlastodršci najodgovorniji, zato jer narodu preventivno ne podnose izvješće za stvarani nered, koji je uzrok zlu.

Hrvati kao radnici i branitelji indirektno destimuliraju narod, dok hrvatski vlastodršci direktno destimuliraju život uopće, jer su pobrkali kockice, pa više ne prepoznaju što su vrijednosti, a što koristi.

Produžene ruke posluže eksploatatoru - zlu, pa njihovim metodama uništavaju vlastiti narod. Zadužuju kreditima, a što obezglavljeni narod otplaćuje, kao da su tim novcem sagradili tvornice i pokrenuli proizvodnju u Hrvatskoj.

Neredom su vrijednosti postavljene iza koristi, što znači biti zavaran
demagogijom kao uzrokom svojih vlastodržaca, koji zastupaju isključivo osobnu korist i nije ih briga ni za što drugo.

Ovaj tekst je vidljiv, ispisan je na dlanovima Hrvata, ispisali su ga sami zbog indiferentnog ponašanja prema redu, radu, ali i prema svojim kolovođama nisu kritični; dakle slučajnosti nema, a samo gola egzistencija i prividne koristi posljedica su nereda.

Sjetili se radnici diljem Hrvatske pa traže otpremnine, zaostale plaće,
mirovine ne starosne već izvanredne, spominju neke tvornice, a branitelji prošli rat. Danas Hrvati niti rade niti Hrvatsku preventivno brane, zapravo žurno im treba pojedinac koji će ovaj narod izvući iz živog pijeska, jer radnici ne rade i ne grade tvornice za budućnost, a branitelji veterani bi živjeli od prošlosti, što nije moguće. O radu kao preventivnoj obrani od zla ni riječi. Očigledno zlo devastira i zaustavlja hrvatsku proizvodnju i život, doista kao obezglavljen narod, bez vođe.

Hrvatski radnici, izmanipulirani demagozima, povremeno se sjete pa neodlučno, po nekoj teoriji bez logike zdravog razuma, traže svoja prava i otpremnine, od istih koji su ih doveli do provalije . . . što ih i više kompromitira, traže nemoguće od neodgovornih da im i više ispiru mozgove, baš od onih koji su im i zaustavili proizvodnju, a kao kompenzaciju stvorili beznađe i maglu obećavaju im neke plaće bez tvorničke proizvodnje.

Očito, Hrvati su i dalje bez samoinicijative i inicijative, a po navici skloni iseljavanju, izgrađuju tvornice u Kanadi, Njemačkoj i . . . , kao da im je Hrvatska na živom pijesku na kojem se nikako ne mogu graditi tvornice. Što sada? Treba prepoznati i izabrati vođu mudraca koji je odraz reda.

Uvjerili su Hrvate, sluge potencijalnih okupatora da ima sjetve bez žetve, zapravo samo ih sramote, a i od koristi ništa, jer nema više ni mrvica pomoću koji su ih do sada zavaravali.

Gospodo, hrvatski radnici pametan je tko pamti i ne da se varati unedogled ...!

Vratiti se treba radu, redu koji generira i tvori snagu za zdrave uvjete
životu, a što zahtijeva temeljitost i samokritičnost, okrenite se redu i
radu, shvatite kako ste prevareni od strane neradnika, koji demagogijom i maglom urušavaju red, rad, tj. život u Hrvatskoj, a potom vlast nametnu ne pitajući narod.

Ne dopustite više da vas vlastodršci zavaravaju pomoću nekih industrijskih zona po Hrvatskoj, preko kojih su kojekakvi narkodileri oprali novac dok su zidali kule u oblacima . . . bez stručnjaka za proizvodnju, bez sirovina, bez tržišta koje proizvodi trebaju.

Umjesto da ultimativno i odlučno tražite tvornice uz pomoć institucija, da vam lopovi vrate pokradeno, vi tražite otpremnine i novac. Od koga? Onih koji su rasprodali vašu imovinu. Novac kojeg više nema iz akumulacije rada. Što je po vašem mišljenju budućnost bez angažiranja danas? Budućnost kojom će se suočiti vaša djeca ukoliko se odlučno i sada ne stvore preduvjeti, samokritički i kritički zauzme stav bez tutora, koji kradu vrijeme dok rade za one koji su od vas stvorili neradnike i svu krivicu bacili na vas, koji su vas kao hipoteku, kao stvar stavili kod stranih banaka, sebi uzeli novac a vas zadužili.

Posebno duhovne elite i branitelji iz Domovinskog rata su za stanje u
Hrvatskoj odgovorni, jer i dalje traže zasluge i beneficije bez pokrića,
doslovce kao vojske okupatora koje su kroz prošlost pobjeđivale Hrvate, naročito iz drugog svjetskog rata. Toliko su uvjereni i uvjeravaju dalje "demokratski," odnosno despotski, duhovne elite i vlastodršci - po želji svojih mentora i potencijalnih okupatora -eksploatatora pa prijete, izrazitijim Hrvatima, pomoću policije, sudova, zastrašivanjem – bacanjem bombi u dvorišta; služe se rafiniranim metodama zla adekvatno ovom vremenu i prostoru (despoti su odraz nereda stvaranog po raznim okupatorima uz pomoć
pospanih radnika i branitelja). Dakle, samo častan i moralan pojedinac oko kojeg će se okupljati narod može počistiti despotizam kao zlo.

Despoti služe kao čuvari i sluge crvotočinama u kipovima, koji preplavljuju duhovne i svjetovne institucije u Hrvatskoj, dok im služe ističu samo koristi, jer za njih su vrijednosti otrov.

Očistiti treba duše, disati samopouzdano i duboko, ubuduće birajte mudrace, a ne demagoge za vođe.

U Zagrebu, srpanj 2012. godine

Dr. sc. Ilija Barjašić
Pokret za preporod hrvatskog duha i
poticanje nataliteta u Hrvatskoj - ŽIVOT

DIJALOGOM PROTIV DESPOTSKOG MONOLOGA

Nevjerojatno, koliko je prozirno, slabo ali djelotvorno, oruđe protiv života Hrvata u Hrvatskoj, a koje se vremenski već toliko dugo upotrebljava. Zašto? U Hrvatskoj se zlo gomilalo pa se ispunio dovoljan razlog. Pitanje je koliko smo žrtve naivnih očeva obezglavljenog naroda i dalje, koliko po navikama, koliko je kriva ova generacija za stanje i uvjete u Hrvatskoj koji nisu za budućnost – život?

Koliko se spoznalo da se sloboda mora zaslužiti po duhovnim moćima? Naročito kada i dalje . . . hrvatske svjetovno političke „elite“ ne pokazuju zrelost za preuzete dužnosti, pa ističu ropsko - osjetilnu ćud, izjavljuju, dok se urušavaju duhovne vrijednosti u Hrvatskoj, kako danas Hrvatima prije svega treba materijalni prosperitet. Očito, odaju se u skladu s ovim vremenom i potrebama eksploatatora, uvjereni, po odgoju i izjavama svojih očeva odbjeglih u šume u drugom svjetskom ratu, da su postali od majmuna.

Dakle, ustajale žabokrečine, monotonije po navikama su krive, što generira zla, očekuje se da će netko drugi rješavati probleme koje su, dok im je narod dozvolio, stvorili. To je smiješno, to može samo neredom smeten čovjek očekivati i tako pokazivati tko je i kako proturječi logici zdravog razuma – životu. Tako pokazuju samo osjetilnu razinu koja pripada životinji.

Rekapitulacijom, šumari su pokazali naročito preko grobnica kojima svjedoče da su i onda sijali smrt, sami sude sebi koliko su djelotvorni i poticajni bili kako onda tako i sada.

Čovjeku samokritika – proporcionalno pomaže koliko sudjeluje u dijalogu, a kritikom se proturječi tendenciji monologa despota. Dakle, samokritički dijalogom brani se život, vlastiti dom i domovina, što može vrjednovati i cijeniti uredan pojedinac, kojem je stalo do reda u vlastitoj zajednici. Pomoću dijaloga u životu čovjek se izdiže iznad tijela, spoznaje da je slobodan, izlazi iz okova stvaranih po osjetilnim zakonima kao uzrocima svoje sudbine.

Ostali, kojih nije briga za državu, koja je uvjet čovjeku - društvenom biću - ili jednom narodu u cjelini, pobornici su nerada, ovise o materiji, pa kao cirkusanti pravdaju sebe dok služe kao robovi u okovima u vlastitoj državi.

Dakle, čovjek zavaran po „slobodnoj“ volji ( jer sloboda je odraz spoznaje, a ne . . . ) proturiječi životu na Zemlji, prepusti se neredu i griješi, umjesto da je budan i aktivan radi života. Kao što je dijalog način koji potiče na spoznaju radi života koji teče, tako je monolog stil i uzrok tendencioznog zaustavljanja života, pa zastupnici monologa naročito kao vlastodršci pomoću tehnike, tj. njihovih sredstava za javno priopćavanje, plasiraju uglavnom „istine“ koje se ne poklapaju sa stvarnošću, a sve zbog osobne koristi, jer takvom stilu smetaju vrijednosti i dijalog.

Ti odmetnici od života pokazuju da je čovjek slab i ranjiv kada se neredom, egoistički odmetne iz vlastite zajednice. Monologom pokazuje samo jednu stranu i to lošu, sebe kako truje nevine i pospane duše, koje postanu plijen i uz pomoć njegovih sredstava za javno priopćavanje, monologa – diktata – „kategoričnosti“ radi osobnih interesa – koristi; što proturječi etici i zdravom razmišljanju.

Najveći broj na Zemlji, ili u jednom narodu, su nevino – naivni koji su pogodni za despotsko manipuliranje, pa varalice iskorištavaju narod kao trovači. To mogu samo bezdušni, pa ne mogu biti samokritični, slobodni niti odgovorni.

Uglavnom tako despoti, pomoću svojih glasnogovornika, varaju, koriste naivne duše ili narode pritišćući ih silom, ratovima, eksploatiranjem i drugim načinima razaranja. Paralelno uvjeravaju, ispiru mozgove pomoću sredstava za javno priopćavanje. Osjetilni despoti nameću se dušama koje žive veselo i uvijek su zahvalne za život.

Doista, gledano iz kuta života, posrnule duše nisu svjesne da su radi materije na Zemlji otrovale sebe, da pokazuju sebe kao odraz nereda dok preživljavaju kao varalice i opomene, točno kako i koliko su prigrabili za sebe materijalnog - koristi, dok nisu birali sredstva i sude sebi. Takav pojedinac ili narod, u agoniji – paklu, ignorira činjenično stanje i statistiku da je svaki narod specifičan i sebe tako pokazuje, da je većina jednog naroda nevino – naivna i pogodna zlu za širenje takve tendencije, ali samo dok Čuvar života ne pokaže stvorenju i umrtvi ga kao materiju, kojoj se podredilo po želji. Njegova slobodna volja tendirala je previše u pravcu nerada, protiv života.

Dakle, dezorijentirana, urušena, pojedinca ili narod zaustavi njegov nered, pa mu Život više ne dozvoljava trovati, nakon . . . , što drugo nego da bude opomena, i to pravedno toliko prema zasluzi, koliko su odabrani po neredu, odabrali prezentirajući sami sebe, što adekvatno pokazuje koliko su pali po iskušenjima i ogriješili se.

Čovjek ima bezbroj mogućnosti da ostane uspravan, gord i može se oduprijeti tendiranoj tehničkoj pošasti, sredstvima za javna priopćavanja, despotima koji bi monopolistički harali, umišljajući da mogu uzeti ulogu Apsoluta, koji bi obnašali dužnosti po želji bez odgovornosti; utoliko bi demagogijom kompenzirali ispraznost, što je apsurdno.

Zbog manjka spoznaje hipnotizirani „filozofi“ više ističu sredstva za javno priopćavanje dok nesvjesno pripomažu otrovnoj magli despota (neredu koji kontrolira: zakonodavnu, sudsku i izvršnu vlast) i truju, ne znaju da afirmativnoj istini – životu ne trebaju tendenciozni atributi i po zlu nametnuti kraljevi.

Za istaknuti je internet kao pripomoć dijalogu, preko kojeg se dijalogom treba i može razbistravati zaprljana voda, i dalje zasluživati slobodu da život radosno teče. Dakle i uz pomoć interneta - dijalogom poticati na hrabrost radi spoznaje, prosvjetljenja, slobode i radosti, a onda ovakav stil pojedinca ili naroda u cjelini prati sreća!

Upozorenje svima koji guše hrabrost i dijalog što suportira život, posebno despotima kao preprekama - opomena!

Dakle, uočilo se kako zakoni, koji nisu od mudraca, su otrovna magla, (a tek pobjeđuju žrtvovanjem naoružani mudraci – proroci . . .), da se život lomi na ekcesima stranačkih borbi, što se realizira i pomoću sredstava za javno priopćavane, koja se koriste kao monopol u skladu s monologom despota. Zato se u državi trulež može uništiti samo silom, potom štititi i unapređivati opće dobro, zdrave uvjete životu pomoću samopouzdanja, oruđem duševnih moći naroda.

Internet kao tehnička pripomoć dijalogu, radi duhovnog preporoda može biti u funkciji dijaloga, u borbi protiv neurednih despota, čovjeku dok se izdiže na razinu zaslužene slobode, kao moralno, dostojanstveno i časno biće.

U Zagrebu, kolovoz 2012. godine

Pokret za preporod hrvatskog duha i
poticanje nataliteta u Hrvatskoj
ŽIVOT