The 25th anniversary of Croatia’s declaration of independence is fast approaching; 25 June is just around the corner. Personal wounds from war are still raw as most victims still wait for justice, for the perpetrators of crimes to own up, to repent, to acknowledge, to accept… to reconcile. Anyone who has had exposure, whether direct or through media, to the 1990's Serb attacks against Croatia and Bosnia and Herzegovina that had the sole purpose of ethnically cleansing of non-Serbs significant territory in those former Yugoslavia states and declaring them Serb/Serbia territories/regions, would remember Serbia's Red Berets units operating with utter murderous depravity. The Red Berets sowed terror and mass murder everywhere they stepped – a cruel disregard for human life and wanton urgency to destroy it if it was not Serb.When in March 1991 Serbia's Slobodan Milosevic sent special security operatives to Croatia he was whipping up Serbian nationalism, preparing to attack Croatia. As Croatia got closer to peacefully and democratically achieving its goal of independence from Yugoslavia Milosevic went about setting up murderous units within Croatia. Initially this was by way of helping local Serbs in Croatia establish special militias, killing units some of which would wear distinctive red berets and the rest of the world was only dimly aware of a simmering ethnic conflict that was about to explode in former Yugoslavia, unable to even imagine that this conflict would involve brutal ethnic cleansing of non-Serbs. Belgrade based Yugoslav politicians needed a way to make secret war on their own republics that were pushing for independence without involving the military. Red Berets were set up in Croatia (and later in Bosnia and Herzegovina) as units consisting of ex-policemen, ex-convicts and other self-proclaimed volunteers who would answer only to Serbian secret police. The Red Berets units in Croatia called "Ninjas"(Knindze) operated in the Serb self-proclaimed territory of Krajina and involved the leadership by Captain Dragan (also known as Dragan Vasiljkovic and Daniel Snedden) who in 1991 arrived in Croatia from Australia and immediately began serving as commander of a Serb Red Berets unit. Vasiljkovic was extradited to Croatia in 2015 and is currently before the courts answering to charges of five counts of war crimes and crimes against humanity committed during the conflict by ethnic Serbs in Croatia between 1991 and 1993.
Serbia's Red Berets operative in Croatia
Dragan Vasiljkovic
Serbia's Red Berets operating in Croatia and Bosnia and Herzegovina (referred to as "Ninjas", "Serb Voluntary Guard", "Arkans", "Tigers, "Scorpions", "Wolves" or just "Unit") significantly contributed to the invention of the 1990s version of "ethnic cleansing" and went on to become the most feared so-called paramilitary unit of the 1990’s wars in former Yugoslavia. Despite volunteers etc being members of Red Berets these units were certainly not paramilitary formations as they have often been described because Serbia's state institutions formed them with the approval by the heads of state. There is no doubt that without such units, politicians like Slobodan Milosevic and Radovan Karadzic would never have had the means to carry out their radical ethnic policies.And just as the 25th anniversary of Croatia's independence declaration arrives this month reflection upon the terrible past needs to include reflection upon the progress of any post-war reconciliation path between the different ethnic groups. Lasting reconciliation and peace can only be established through looking into the past and accepting as well as acknowledging both its good and evil - expressing and feeling remorse and sorrow for the evil perpetrated. But, speeches of some leading politicians, public figures and even government operatives in Serbia often reveal deep-rooted denials of any wrongdoing in Croatia and Bosnia and Herzegovina; they continue regurgitating WWII as if WWII occurred in 1990’s! Publicly expressed heartfelt remorse and true reconciliation for wrong doings as a matter of national course, particularly in Serbia where the original aggression stemmed from, are perhaps more distant now than ever before.
Scene from A Good Wife
Mirjana Karanovic
But seeds of light are visible. There are people who seem to think hard about remorse as part of reconciliation for the terrible war crimes committed in the name of ethnic cleansing in Croatia and Bosnia and Herzegovina. On Sunday 12 June I experienced a wonderful thing that pours hope into the process of true reconciliation and that wonderful thing was, in fact, seeing the 2016 Serbian film by a renowned Serbian actress and now film director Mirjana Karanovic, "A Good Wife" (Dobra Žena), that's starting to hit world's film festivals and cinemas (although it had its debut screening at this year’s Sundance festival some months back) with an increasing force and impetus of human foundations of lasting reconciliation. In the movie, Milena (Karanovic) is a middle-aged housewife living with her not very sensitive but a good provider husband and their two children not far from Belgrade in a comfortable home who accidentally stumbles upon, discovers her husband’s war crimes in Bosnia as an operative of the Red Berets. She agonises as to what to do with the distressing discovery about her husband’s past. After a doctor confirms something she was trying to ignore — a neglected lump in her breast — and recommends immediate mammogram, Milena embarks on a furious bout of house and garage cleaning. She discovers videotape from her and her husband’s happier times; playing it on after the footage of her and her husband in younger days finishes, to her surprise, she discovers the tape also contains some shocking, chilling wartime footage of her husband and his Red Berets unit in Bosnia executing scores of bound and frightened civilians in cold blood. Now looking at the world through more alert eyes, Milena must reconsider everything that she once took for granted in her life; as she continues to study her husband and their surrounds including friends, a craving to effectuate justice subsumes her desire for affection.
Mirjana Karanovic in
A Good Wife
The discovery of that terrible secret festers deep inside Milena’s soul like a cancer, forcing her to act outside of her usual comfort zone of submissiveness and servitude; but, nonetheless, Milena approaches the situation with great stoicism. Passing comments and manners displayed by her husband Vlada and his other former Red Berets war mates show a repugnant attitude that the war crimes were not crimes at all – they were needed and justified for political gain of Serbia. The film masterfully addresses emotional intensity in all concerned through mostly telling glances and gestures, but also with alternating almost-fixed close-ups, seemingly taken with handheld camera, giving the effect of twitchy movements, which may unnerve at times until one realises the powerful effect this technique also brings to the portrayal of emotions in turmoil."Karanovic’s film intelligently presents the evils of ethnic cleansing by way of the guilt that suppurates within the country responsible for the atrocities. While xenophobes may selfishly believe that mass genocide will quell their fear of ‘others,’ they fail to consider how their actions will impact the world around them, especially their friends and family.”
Ina Vukic and Mirjana Karanovic
Sydney Film Festival
12 June 2016
While Karanovic said at the Sydney Film Festival screening that the movie has not had any notable or sweeping impact in Serbia she hopes it may contribute to wider discussions in the society about reconciliation once it is aired on television. As to what motivated her to co-write the script and make such a movie knowing that its theme would win her no fans in her own country (Serbia) but possibly pile enemies and resentment against her, she responded that she can only be what she is.“When I played Milena, I had a big empathy with her because I think it is very hard to change oneself at that age. You cannot bring back a lost soul. Once you lose your soul, then you are merely an empty shell that moves around. I made this film for my own soul.” She once said.She said that she wanted to make a film on the subject for a number of years and that the idea became a compelling passion. She wanted to show what elements of human behaviour and emotions she believes one must go through in order to truly reconcile with those against whom one has committed terrible crimes. She articulated her deep beliefs that reconciliation for Serbs with regards to the 1990’s war crimes is only possible through admission of the crimes by each and every perpetrator and that Serbia’s society must also embrace this path instead of permitting denial to fester and thus keep the very idea of lasting reconciliation in perpetual turmoil. Certainly a film to see on many fronts but to me its best message is that cover-ups and denial of war crimes lead nowhere except eternal unrest and that Serbia still has a long way to go before any widespread positive progress in reconciliation with other ethnic groups in the region, linked by recent history of violence and war crimes - is made. Ina Vukic, Prof. (Zgb); B.A., M.A.Ps. (Syd)
HRVATI DILJEM SVIJETA UJEDINITE SE
Bog ne pomaže po neredu - urušenom zlu, naprotiv protivi se zlu. Antihrvati kao veterani na hrvatskim prostorima i Hrvati kvalitete janjičara doslovce se nad Hrvatima iživljavaju. A Hrvati još ne shvaćaju da se Hrvatska mora dnevno braniti od uljeza, na svim poljima.
Raznim antihrvatski raspoloženim grupicama i danas se u Hrvatskoj želje ostvaruju, kao i njihovim očevima i djedovima. Umišljeni ali i ograničeni Jokići – specijalaci, ekspementirajući po cijenu hrvatske tradicije, uporno rade na zacrtanim ciljevima, što dnevno pokazuju preko svojih želja u Hrvatskoj. Oni bi, kao neki uljezi u hrvatskom korpusu, hrvatski jezik koji je odraz hrvatskog duha, u funkciji hrvatskog naroda u sklopu kulture, prepravljali po zakonima materije (Ž. Jovanović) i tako obrazovali Hrvate. Nepozvani, ali uporno maloumnim stilom, umišljeno, kategorički diktirali bi i tako urušavali Život u Hrvatskoj.
A Hrvati kao da nisu sve skupa već doživjeli kroz povijest, pa 10 milijuna pasivno promatra nekoliko tisuća izviđača – spavača, kao potencijalnih okupatora iz susjedstva, kako tendenciozno usmjeravaju Hrvate u budućnost, po pravilima psihologije za mase. Ispirući mozgove na sve načine kako bi Hrvate navikli i podredili ih zbog svojih interesa. Naučili su to od svojih očeva kako eksploatirati, urušavati Hrvatsku, kako sramotiti, Hrvatima rušiti čast i dostojanstvo, jer im Hrvati još dozvoljavaju.
I danas Hrvati ne shvaćaju ozbiljno kako spomenuti gosti imaju stranke, kao oruđe, preko kojih kontroliraju Hrvate radi svojih interesa – jer postvareni u ovo vrijeme očito su su se raspametili, pa funkcioniraju kao roboti dok izvršavajući zadatke ruše sklad Hrvata. Tako uzmu u ime općeg dobra pa troše za osobno orgijanje u stvorenim kaljužama po Hrvatskoj. Navikavaju Hrvate, bizantskom demagogijom pa im tumače što je politika, dok se neodlučnim Hrvatima urušava čast i dostojanstvo. Likuju da smo odraz stvorene sudbine, dok eksploatiraju u Hrvatskoj i danas. Doista, dezorijentiranim Hrvatima sudbina se tvori po receptu uljeza.
Očito, jer volja Hrvata nije u skladu s voljom Stvoritelja, zato su zavarani prividom – modernizmima . . . Treba shvatiti da država postoji po zasluzi, koliko se čuva ili kocka, naročito se to vidi kada se sve skupa promatra sa strane. Zato, umjesto zadovoljstva čovjek se suočava s posljedicama: nevjerom, neizvjesnošću i strahom u kaljuži. A raskrinkano zlo, kao trovač obitelji, države tek pokazuje sav svoj bijes, ubire danak pomoću demagogije „modernog obrazovanja – pedagogije“.
Kvazi intelektualce, dok orgijaju maskirani, ne zanimaju pravila Života . . , njima je dublje poimanje Života, kao postvarenim trovačima, nepojmljivo, pomućeni strastima. . . Dakle, dekadentni su po samovolji i konačni, kao sadisti i mazohisti sigurno završe na smetlištu . . . a hrvatski narod zbog svoje pasivnosti i neodlučnosti trpi i živi neuredno. Zato i nije čudno da gosti – uljezi uspješno kontroliraju, obezglavljuju i eksploatiraju Hrvate.
Očigledno, o svakom časnom pojedincu odlučuje se po direktivama iz stranaka, preko policije, sudova i pojedinaca s kojima manipuliraju „političari“ kvalitete kakve jesu, nisu svjesni da su odraz nereda.
Zato vladari u Hrvatskoj nemaju i ne trebaju savjete izrazitih Hrvata. Nalogodavci njihovi s pretenzijama ne kriju da su Jugoslaveni, Mađari, . . . u funkciji raznih milicija i udruga. Ali, dok taktiziraju, Hrvatima janjičarima, prema potrebi, otvore fascikle, ucjenjuju ih i bilježe kako surađuju s njima i koliko djeluju.
Eto, tko i zašto ne želi lustraciju, već kao postvareni eksploatatori manipuliraju s maloumnim „političarima“ janjičarima „da ih se ne bi razotkrilo kao bivše – sadašnje, puke maloumne operativce“, produžene ruke zla, a koji su instalirani na punktove radi osobnih interesa. Nitko ih ne napada, već se samo pasivno promatraju njihove nedjela, a oni kao postvareni priznaju samo silu, ne boje se pasivnih katolika koji ih svojom indiferentnošću suportiraju u zlu, a kao neodlučni u borbi protiv zla nisu dragi Bogu. Kao ni hrvatski vladari koji izdaju povjerenje birača pa ne djeluju u ime života.
Dakle, čovjeku je dužnost odlučno, u ime života, suprotstaviti se postvarenima kao slugama zla. Zapriječiti im mjesta gdje se odlučuje u ime općeg dobra. Tek tada će Bog pomoći, kada se odbace oni koji urušavaju život, neuredne - postvarene „hrvatske političare“. Isti svojim djelovanjem zatiru natalitet u Hrvatskoj. Oni kao takvi su rođeni - nisu abortirani, a ubijali bi abortusima druge i prije rađanja, po svojoj mjeri ( obrazovanja – pedagogije) čime pokazuju bezdušnost, bešćutnost. Kao zastupnici „političari“ pokazuju da su za cara, carstvo mrtvih. Eto konfuzije koja se očituje po neredu, zlu, čemu se protivi Bog-Život. Dakle, Bog ne pomaže zlo koje je protiv života, koje funkcionira kada zavadi - razdvoji pa vlada i eksploatira. Od Austrije, Mađarske, Turske, Italije, Srbije. . . dakle, takvi su nam se pokazali susjedi, takav je „postvareni – bezdušni“ čovjek na Zemlji dok čini zlo, koje Bog ne zaštićuje, naprotiv osuđuje i protivi se takvima. Samo, pomaže one koji jesu i suportiraju Život.
Samokritički! Stvarane prilike i uvjeti u Hrvatskoj stvorene su po Hrvatima pa su privukli Mađare, Srbe, Turke. .,. koji su došli i lukavo rušili hrvatske vrijednosti samo zbog koristi i protiv su Hrvata kao domaćina. I danas tako odgajani njihovi potomci urušavaju Život u Hrvatskoj i ometaju čestite Hrvate u službi Života.
Grci nakon Perikla, zavedeni prividom i nagonima, su mislili da im se nered neće razbiti o glavu, čak su filozofski pravac sofizam prepravili za dekadentne potrebe. Narušili su pravila života, pa im moralna strana nije bila na prvom mjestu. . , poslužili su kao opomena, jer nisu slušali svoje mudrace, pa su zato propali.
Zato, lustracija je nezaobilazna!
Zagreb, lipanj 2016. godine
dr. sc. Ilija Barjašić
Predsjednik Pokreta za preporod hrvatskog
duha i poticanje nataliteta – Život
i
predstojnik HAZUD-a za poticanje nataliteta u Hrvatskoj
MEĐULJUDSKI ODNOSI U HRVATSKOJ ODRAZ SU STVORENIH UVJETA
Poremećeni međuljudski odnosi su odraz čovjeka koji, po volji, urednošću proporcijalno pokazuje skladno funkcioniranje. Dakle, samokritičan čovjek je odraz spoznaje za uvjete i razvoj međuljuskih odnosa.
Egoizam je zamka po prividu, kada se roditelji ne žrtvuju za budućnost, za svoju djecu pa bilježe konačnost i beznađe u zajednici. Poticanje u ime vrijednosti ili samo koristi, reflektira se na terenu za što se potiče - a odražava se proporcionalno kao posljedica. Sve se odvija na ognjištu, temelju na kojem se roditelji žrtvuju radi djece – života, zadovoljstva. Ako nije afirmativno, egoizam je zasjenio pravila života, pa generacija svojim ponašanjem ne nastavlja život preko djece, već urušava zajednicu, zadovoljstvo i smisao življenja na Zemlji.
Što sve u Hrvatskoj nije po pravilima Života? Hrvat ne će novo, bolje, lustraciju. . . ne će katarzu na ognjištu po cijenu časti djece, Života. Ne zna da se varalica može otkriti na više načina: ako oslabi intuicija vidi se fizičkim očima ili po tragu kako se pokazuje – otkriva. . . Vjera spašava zajedništvo, a ne nevjera, razdvajanje, varalice. . , po volji, ali zato su i odgovorni. Varalice svoja nedjela pripisuju, kada mogu, časnim ljudima, koji su čisti i zadovoljni životom, dok sami u agoniji vrište kao jarci.
Konkretno, produžene ruke u službi policije - okupatora, protiv su političkih uznika, kao časnih domoljuba, koji su se u ime časti i dostojanstva osobno izlagali pogibli zbog svoga naroda. Dok janjičari po navici okupatora, prije i danas papagajski pripisuju narodu NDH nedjela koja su oni činili, mučeći i ubijajući narod kao pomagači okupatora, na ognjištima Hrvata u Hrvatskoj. Po njihovim konstrukcija ispada da su časni Hrvati mazohisti.
Holokaust je, kada narod izgubi rat na svom ognjištu pa mu okupator piše povijest i zakone, što se Hrvatima događa . . . Dakle, holokaust osvajača . . . Naročito holokaust koji su započeli Srbi 1990. godine kao okupatori pod motom spaljena zemlja, a Hrvati se branili još jednom na vlastitim ognjištima. Dakako, kao odraz ispunjenog dovoljnog razloga po Hrvatima kao naivnim domaćinima, jer se nisu preventivno čuvali od okupatora i produženih ruku izroda iz samog hrvatskog naroda, kojima su osobne koristi ispred vrijednosti, što je svojstveno i svim eksploatatorima i janjičarima. Dakle, takvi pojedinci nesvjesno nevjerni čine diverziju na život.
Suprotno, politika je djelovanje po volji u bezbrojnim mogućnostima za opće dobro i to: pamćenjem, mišljenjem, apstrahtiranjem, žrtvovanjem za skladnu zajednicu . . . A ne kao hrvatski sofisti da manji ili nikakav argument, ispiranjem mozgova, narodu prikažu većim. To im je umišljeni cilj i tako se ponašaju po uzetim funkcijama bez odgvornosti, što je svojstveno: nevjernicima, janjičarima, kurvama dok se poigravaju životom - zajedništvom. . . Prokletim je sila pravda, pa dok traje. Dakle, hrđave vitice u obitelji ili državi, robovi su i na razne načine uništavaju najbolje pojedince jednog naroda. Jer ne znaju što je čast i dostojanstvo, radi čega su časni ginuli na svojim ognjištima kao Matija Gubec i drugi uzorni Hrvati. Radi poticanja - usporedbe i ravnanja Hrvatima danas. Matija Gubec nije se dao omesti, niti se mirio dok su okupatori uzimali pomoću poreza i raznih davanja 10 – 12 % od prihoda. A što reći danas kada se Hrvatima, pod pritiscima, od primanja uzima od 60 – 70 %. Ovo je Hrvatima holokaust koji proživljavaju dok gosti pričaju o holokaustima, gosti kojima je i danas jedini cilj samo porezi radi kojih su i došli u Hrvatsku, a koje ubiru od Hrvata baš u Hrvatskoj.
Gosti i janjičari toliko pomućeni, pa paralelno – istovremeno i danas kao i prije 1970. -e i 1980. -e ističu da se njihovi preci nisu borili za NDH, Hrvatsku niti 1918. niti 1941. niti 1945. niti 1970. niti 1990. . . NDH je za njih i danas tek slučajna država koja je obnovljena 1990.godine. Po takvim konturama, uglavnom, se i danas hrvatske stranke natječu dok iz svojih redova prevarama biraju predsjednike i vlast nad Hrvatima i od 1990. -e do danas. Doista ovakva ponašanja, odnosi i trpljenje priliče mazohistima, jer Hrvati kao većina dozvoljavaju varalicama kao manjini po “zasluzi“, tj. rutini očeva im - po moralu, da ubiru poreze od Hrvata, što je i smisao njihova gostovanja. Zašto mazohisti opranih mozgova opraštaju nedjela i veleizdaje varalicama? Toliko nezasitnim i drskim da i nakon neuspjeha po dužnostima usude se vrijeđati, dok i dalje urušavaju obnovljenu državu NDH iz 1990. godine. Iz svojih ureda kao urednici udruženi, na sve načine perfidno ubiru i troše poreze, progone časne bivše političke uznike i ostale časne Hrvate, koji drže do dostojanstva i općeg dobra, boreći se za NDH, protiv tendencioznih susjeda dok ometaju Hrvate specijalnim ratovima, i podrivaju Hrvatsku, jer im ne odgovara NDH.
Danas su bivši politički i svi ostali časni Hrvati kompleks hrvatskim janjičarima, jer su uzorni – časni, borci i za socijalnu pravednost, jer nisu egoisti kao postvareni hrvatski vladari. Koji su perfidni kao što su bili i za vrijeme Jugoslavije – velike Srbije . . , protiv općeg dobra Hrvata, kapo i dok su radili za eksploatatore, kao i danas, oni bi opet u šumu protiv NDH, zbog poreza.
Učesnici nereda pojave se kao bleferi - varalice, u ime općeg dobra, da bi baš takvi uništavali opće dobro, jer ne znaju što je ognjište – djeca. Čudo, prevare narod, prezentirajući se u orkestru svojim autoportretima i autobiografijama. Prevare naivne omađijane radi poreza koje ubirući, eksploatiraju i uništavaju. Prevareni i „naivno-moralni“ . . . sa i po sudjelovanju crkve u Hrvata, kao savjetnika kako nevjernima opraštati nevjere. . , dok stoljećima rastaču i urušavaju život kao cjelinu. Neradnicima – lopovima zajedničko je podjela poreza, jer tko ne radi zlo radi. Blefiranjem, u magli za njih je moderno „nove reforme,“ a ništa u skladu sa stvarnošću, što neuredne – neradnike, po navikama, čini ego nevjernicima. Dakle, slijepi, postvareni, odraz su nereda, nevjere, varalice, sila im je pravda, kada je u pitanju njihova gola egzistencija. Zato, kao njihov stampedo nepozvanih može samo može sila zaustaviti . . . Zato uredne zajednice imaju vojsku čuvare, a ne samo neke znanstvenike koji samo površno opisuju i konstatiraju štetu. Primjerno preventivna obrana spašava u borbi protiv „divljaka“ koji su kako kroz povijest tako i danas uništavali „osvješćenije“. Neradnici, papagajskim načinom propagiraju radi osobne koristi. I tendenciozno su ujedinjeni. Uvijek su odraz ispunjenog dovoljnog razloga, pošast za ravnanje – bilo da se radi o obitelji ili zajednici.
Radi ognjišta, časti i dostojanstva – čovjek se ustaje, radi i odgaja svoju djecu . . . Dakle, vjernici i nevjernici se tako pokazuju po ispunjenom dovoljnom razlogu, po konkretnom u braku ili zajednici, na ognjištima dok postoje. Pravila života, vjera i vjerni spašavaju ognjišta, dok nevjerni ruše i iscrpljuju . . .
Varalice u dubokoj komi, ne će, ne žele katarzu po cijenu časti – djece – života. Dok naivne varaju - stalno pričaju o varalicama - o sebi. Ne zanimaju ih vrijednosti, žrtvovanje . . , služe se tendencioznim šablonama u ime religija koje se na Zemlji nadmeću. . . pokazuju koliko potiču na vjeru ili nevjeru, samo ometaju duše u prostoru i vremenu. Čovjek, posesivno stvorenje zaobilazi vrijednosti, dok svojom voljom razara sklad. Zlorabi automnost po volji . . . Varalice ne mogu biti samokritične niti kritične, zato nisu vjerni ni svjesni. Isti urušavaju zajednicu. . . što se vidi i što govori koliko je hrvatski narod žrtva okupatora i njihovih sluga. I nakon toliko opomena te „kvalitete“ vladaju kao rutinirani, dok ih „kvalitetna“ opozicija samo kritizira . . . Što i dalje opominje da se Hrvati ne žrtvuju u ime - djece. Porezi kako kroz povijest i danas u Hrvatskoj izazivaju. Jer odani prividu okupatori stimuliraju drogom, alkoholom i neradom, što su sladunjavi darovi od strane eksploatatora: zavaraj, zavadi pa vladaj - uništi. Tako su i hrvatski „branitelji“ prevareni bombonima – mirovinam pa nisu u funkciji svojoj zajednici.
Okupatori funkcioniraju po prokušanoj šabloni, po kojoj su se obračunavali i sa Indijancima, nakon droge uzeli su im zlato, teritorij. . . i proglašavali sebe kao izabrani - pobjednički narod.
Masonerija starih Egipćana kao duhovna vertikala kompleks je svim eksploatatorima, a njihova masonerija postvaruje radi materije i pomoću materije. . , isključivo zaokuplja golom egzistencijom. Zato kršćanstvu trebaju reforme, jer je čovjek neosvješćeno biće kojemu je uglavnom još uvijek sila pravda, i prevarama u začaranom krugu žrtvuju čovjeka kada mogu. Svojom voljom pokazuju sebe, svojim ponašanjem i raznim varkama, falsificiraju, uvjeravaju i razaraju dok osvajaju. . . Njima mađioničarima crvena boja s najvećom valnom dužinom sibolizira komunizam, a straše komunizmom koji nikada nije zaživio kao društveno uređenje . . . zapošljavaju amoralne koji im služe za propagandu. . . zato je povijest učiteljica.
Tako je revolucija jednako sila, dok se evolucija guši, čine nesklad pomoću neznanja i straha što im kod nepismenih uspjeva kako bi ih eksploatirali.
Kakav je to bog kojeg pomoću religija svećenstvo pokazuje proturiječnim, u svojim poimanjima i odlukama pa nije kategoričan, proizlazi iz izjava velikih svećenika, što govori o njima, ne o Bogu koji kategoričan jest, utoliko kvarnom čovjeku asistira, očito robovi gole egzistencije orgijaju.
Zdrava zajednica jest odraz snage u zajedništvu, koja se prezentira po izborenom i ništa više. Uredan čovjek na Zemlji treba čuvati prostor i zajednicu. Tomu se nesvjesno suprostavljaju varalice.
Neurednom paojedincu i zajednici smetlište je zajedničko, a smeće uzrokuje vatru . . .
Zagreb, ožujak 2016. godine
dr. sc. Ilija Barjašić
Predsjednik Pokreta za preporod hrvatskog duha i poataicanje nataliteta u Hrvatskoj Život
i
Predstojnik HAZUD – a za poticanje nataliteta u Hrvatskoj
VJEROVANJE I ZAJEDNIŠTVO
Nevjerovati, samovoljno umišljati, ne živjeti u skladnom zajedništvu . . . samo je odraz zla – urušenosti - ispraznosti.
1. A moralno, skladno zajedništvo je odraz reda i snaga za skladna čovjeka, kao uzrok i posljedica vjerovanja. Tu je u ime života zajednica - zbir obitelji – jednako država, jednako garancija po uvjetima za zadovoljstvo pojedinca. Znači, skladna obitelj po učešću je nukleus koji održava zdravu zajednicu, čuvar je života, osnova, zaštita i garancija pojedincu za zadovoljstvo. Dakle, nevjerovanje je uzrok i posljedica razbijene zajednice. . ., kada je čovjek otrovan neredom, po volji, poruši sam sebi sklad, što se odražava na mentalno zdravlje i zdravlje uopće. Bračna zajednica, obitelj i ognjište - posebno su mete zlu, koje pomoću nevjere razara smisao..., iznutra i izvana. Nakon urušena obitelj izgubi snagu koja je potrebna za daljnje održavanje sklada. Tako zao duh, dok kupujući duše na razne načine spletkari da oslabi pojedinca, obitelj i državu. Sve preko i radi šarenila po kojem čovjek robuje tijelu, a da nije svjestan da se tovi kao nevjernik, a živi kao bolesnik. . .; tako nezasitni robovi nagona, uvijek konačno – završe tragično po volji . . ., urušavajući zajednicu. Dakle, ova pouka jednako vrijedi za sve pojedince, obitelji i narode na Zemlji.
Konkretno, uzornost je smisao življenja i pokazatelj koliko čovjek potiče prema pravilima života.
2. Logika i moral su u funkciji sklada. Po spoznaji, samokritičkim promišljanjem i djelovanjem slijedi uvid kojim se adekvatno pokazuje neuredni medij zlog duha, koliko sputava prilagođenim zamkama, u prostoru i vremenu.
A uvjek ostaje Život kao konstanta, zaštićen po pravilima života, po spoznaji iznenađujuće jednostavan, bez kvazispecijalaca. . .
Prorok Izaija, koji je prozreo mučitelja operativca - medija zlog duha, točno mu proriče „. . . ti, koji uništavaš druge duše, obitelji, životinje i biljke, ti prokletniče ako ti se nitko ne suprostavi kada dostigneš svoj cilj, postat ćeš žrtvom svoga cilja ...“ , što može prozrijeti svaki uredan pojedinac u službi zajedništva, po kojem vjeruje. . . opasan je medij zla kao – pojedinac, obitelj ili jedna zajednica, s tendencijom daljnjeg trovanja skladnih, čistih duša.
Nakon, neuredni zavarani prividom, po svojim željama, stradaju kao mazohisti, a što je urednima opomena za samokritičko djelovanje da zajedništvo akumulira snagu, ili se uruši po neuredno - samovoljnoj duši na Zemlji.
U konkurenciji za zajedništvo i vjeru život je smisao i nagrada, uvijek proporcionalan ponašanju po pravilima života, pojedinca, obitelji i države, s tendencijom zajedno i skladno po općoj volji koja jest. Prokleti obično žrtvuju jedno – zajedništvo, bitno; mediji zla kao operativci u službi su protiv dobra. Dakle, pojedinci i narodi su tvorci svoje sudbine. . . gdje jesu, a mjerila su im ognjišta, čast i dostojanstvo, a zadovoljni su i veseli koliko su zaslužni dok se natječu u zajednici, po volji.
Dakle, izblefirano neuredni, zaneseni prividom, dalje u mraku pokazuju neznanje, umišljaju u podzemljima svojih idola i po željama za sebe, jesu opomena, kao razarači zajednice. Takvi pojedinci po ispunjenom dovoljnom razlogu, na razne načine već dugo urušavaju hrvatsko zajedništvo, a pokazatelj je neskladnost zajednice.
Zlo ne razumije da nema alternative zajedništvu, zato svim iskušenjima na ovim prostorima Hrvati trebaju odoljeti radi skladnog zajedništva, u što se vjeruje.
Vjerovanje je odraz skladna zajedništva, pojedincu, obitelji i državi vrijedno i korisno, kao zalog i razlog za dalje, a uvijek po volji slijede afirmativni rezultati, ukoliko je skladno s voljom Stvoritelja – koordinatora.
3. Nema pojma zašto se ne može poimati! Zamka je lukavost kao svojstvo životinje što čovjeku ne priliči, pa neuredni pojedinci ljudske vrste nisu lukavi - niti mudri, već po volji i željama postvareno truli, pa kao bezdušne stvari nemaju osjećaja, ne znaju što hoće, samo zaneseni žele. . , a kada im se želje ostvare propadnu, propadaju proporcionalno željama. Takvi Hrvati pojedinci, hrvatske porodice i stranci, kao lutalice po Hrvatskoj, sa svojim prikladnim sredstvima blefirajući kockaju se životima, rutinirani nameću se kao rušitelji zajedništva.
Vjera je uzrok i posljedica konkretnog zajedništva. Vjerovanjem u jedno i apsolutno, praktični vjernici se očituju djelovanjem i djelima. Vjernici – nevjernici odnos je proporcionalan – kao znanje i znanost, nevjernici ne vjeruju u ono što jest. Dok u ime koji Jest znanje osvjetljava temelj, a spašava vjera.
Porušena zajednica je odraz nevjere, po volji je konačna.
U Zagrebu, siječanj 2016.
dr. sc. Ilija Barjašić
Predsjednik Pokreta za preporod hrvatskog duha i poticanje nataliteta u Hrvatskoj ŽIVOT i Predstojnik HAZUD-a za poticanje nataliteta u Hrvatskoj
HRVATSKI REFORMATOR I OPERATIVCI
Reformatori, kao mediji dobra, su revolucionari, s operativcima potiču i osvješćuju čovjeka. Dakle, da bi netko bio reformator treba biti odraz skladna života, a kao medij idejom budi čovjeka, narod kada ga se pritišće i zaustavlja, jer vladari bez ideja zaustavljaju kretanje, osvješćivanje. Ostaju u prošlosti, ne žele sebe izlagati budućnosti, što pokazuju svojim ponašanjem. Adekvatno ponašanju sami sebi grade spomenike, točno onako kakvi jesu, o vrjednostima i reformama ne žele ni čuti, jer ih i ne razumiju.
Tako su i osvješćeniji narodi trpjeli, ali su se izborili i pomoću reformatora ozdravili - postali vitalni. Shvatili su kako se ideja zasluži i ne može se kopirati, isključivo pripada mediju reformatoru.
Zato osvješćeniji narodi i podržavaju svoga predsjednika ili premijera kao koordinatore u državi. Tako je Švedska, davno u nedostatku koordinatora, plaćala savjetnika Francuza Decsartesa da ih pouči, što im se isplatilo, jer su poticani na uredno življenje. Oni su shvatili kakvi su samovoljni pojedinci operativci bez dostatne spoznaje, pa kada se radi i o nametljivim znsnatvenicima, koji su uspješni u nekoj struci, ali i reducirani u koječemu po sudbini i svojoj znanosti.
Isti nisu svijesni da trebaju raditi ono što najbolje znaju, da se tako dodatno pokažu ulogom po svojoj sudbini u svojoj državi. Znanstvenik žrtvujući se u ime skladnog društva, zajednice, radeći što voli i zna, kao što i ratar čini, na kraju ubire zadovoljstvo i za sebe. I pored literature, knjiga o mudrosti, mudraca kao medija, kojemu se ideje nadaju ne može se kopirati. . , što je dato pojedincu po zasluzi. To je vidljivo kao i onog komu nije dato.
S razlogom, u Švedskoj gola egzistencija se pretpostavlja i bit će tako dok budu živjeli u skladu. Dakle, Šveđani su spoznali kako bi pojedinci, i kao znanstvenici, ako ih se ne kontrolira po pravilima života, kao egoisti do cilja išli i silom kao pravdom, tako i osvješćivanje kočili. Znači ego-reformatori uzrokuju po željama, a posljedice su uvjek pogubne. Ne mogu duhovnim predvjediti niti fizičkim okom vidjeti uzroke niti posljedice, kao što je dato mudracima.
Zato su opasna “demokratska uređenja“ u kojima kalkuliranja idu u prilog brojčano - količinski većini operativaca, koji i postaviljaju pravila za sebe, da budu jači, eto otkud konstatacija „sila je pravda“. Po takvim pravilima demos – narod strada, jer je sebi za vladara izabrao tendenciozna kvazi-mudraca, a ne pravog koordinatora.
Dakle, da bi jedan narod imao kralja reformatora mora ga zaslužiti, a ne neredom urušavati zajednicu, što čine svi narodi u propadanju. Što se događalo kroz povijest ako pamćenje ne vara.
Ljudi ne vide ispred sebe, i pored duhovnih i svjetovnih očiju, jer su robovi strasti – nagona, po volji ne prihvaćaju Stvoritelja, a u njega se lažno zaklinju. Dakle, otrovanom dušom ne žele skladan život, jer u ime skladna života i po ispunjenom dovoljnom razlogu zemaljskog kralja treba slušati i slijediti, a pojedinac bilo poljoprivrednik, vojnik ili znanstvenik, su po djelima odgovorni.
Toliko i zato su Hrvati proporcionalno skladnoj zajednici kao narod zadovoljani. Ako nisu zadovoljni, dovodi se u pitanje mentalitet – mentalno zdravlje, a čemu je uzrok disharmonija – nesklad. Jer okorjele duše, ne žele, ne znaju sebi izabrati Kralja reformatora, koordinatora u ime i radi duševnog sklada. Očito je spoznaja proporcijalna neredu, neskladu što se odražava na vitalnost i natalitet.
U biti Hrvati su zaboravili što znači sklad uredne duše. Narodi koji su više evoluirali po spoznaji – zasluzi reducirali su mističnost, pokazujući to i biranjem mudraca - reformatora za vođu. Nakon što su prozreli zamku „nesposobnih-nametljivaca“, koji umišljaju: jedni kao znanstvenici, drugi kao branitelji, treći kao. . , da su za ulogu – funkciju kralja, odlučno im ne dozvoljavaju funkciju mudraca – koordinatora.
Koordinator u ime sklada jest medij za ideje, a operativaca ima svih vrsta jedan narod, uvijek ih ima dovoljno za djelovanje. Ukoliko nije tako, kada se operativci nametnu znači čistu diverziju na opće dobro jednog naroda, što se pokazalo i razbijalo o glavu hrvatskom narodu toliko puta.
Inžinjer skicira ideju koju tehničari operativci razrađuju dok rade, rađaju i vesele se u zajednici. A u Hrvatskoj i danas stranački lideri umišljaju kao tehničari operativci - bez ideja, da po nečijoj šabloni, mogu vladati, šabloni koja nije ni za ovaj prostor niti za ovo vrijeme. Kao puki operativci vladali bi i bez savjetnika, po navikama iz prošlosti, po osjetilnom – emotivnom ističu se za vidjeti da nisu mudraci – reformatori, koordinatori. Što je odraz kućnog odgoja i navika, samo su lukavi što nije vrlina čovjeka, zato se hrvatski narod može sramiti i Boga bojati, jer se sve bilježi.
Zato, Grabar- Kitarović, Milanović, Karamarko i dr. neka racionalno sagledaju po dužnostima kao vladari svoja, djelovanje i smjeranja, i preuzmu odgovornost po djelima, ako mogu. Uz napomenu kako za mudre ljude nema tajni jer je tu sve za vidjeti. Zato, navike pukih operativaca po odgoju svih primarnih grupa, reformisti – mudraci trebaju zamjeniti novim – boljim. U prilog konstantaciji da po funkcijama – dužnostima trebaju odgovarati, zbog nedjela. Težak je grijeh producirati žrtve, umjesto žrtvovati se po funkciji u ime općeg dobra - naroda kojim se vlada.
ZA BOŽIĆ I BOŽIĆNE BLAGDANE
PUNO ZADOVOLJSTVA I VESELJA SVIM HRVATIMA
U DIJSPORI I HRVATSKOJ ŽELI
POKRET ZA PREPOROD HRVATSKOG DUHA I POTICANJE NATALITETA U HRVATSKOJ - ŽIVOT
Zadar – Zagreb, prosinac 2015. godine
dr. sc. Ilija Barjašić
Predsjednik Pokreta za preporod hrvatskog duh i poticanje nataliteta u Hrvatskoj - ŽIVOT
i
Predstojnik HAZUD-a za poticanje nataliteta u Hrvatskoj
|
|
Nema komentara:
Objavi komentar