HRVATI DOMOVINE I SVIJETA UJEDINIMO SE

OBRAĆENIŠTVOM U IME ŽIVOTA

Kada rekapituliramo kroz povijest, hrvatske izdajice, skupa s okupatorima, naročito sa Srbima kao okupatorima od 1918. godine, jasno je zašto i na koji način se pobjeđivalo Hrvate u Hrvatskoj. Da bi im uzimali zemlju i ostala materijalna bogatstva, bio je razlog da su Hrvate raseljavali i na razne načine uništavali, da se nikada ne bi vratili.

Nemilosrdno su Srbi uništavali Hrvate i dok su se povlačili sa svojih ognjišta i sklanjali, kao poraženi, preko Austrije na zapad po svijetu, sve do 1990. godine.

I danas ostaci okupatora djeluje destruktivno i agonija nije prestala, jer raznim specijalnim ratovima maltretiraju Hrvate. Ipak, po spoznaji i dalje urednim življenjem ispunja se dovoljan razlog pa domaći diverzanti s repovima okupatora na kraju će biti gubitnici i otići će na smetlište. Koliko jedan narod istrajava dalje ovisi o žrtvovanju i žrtvi kao zalogu za milost Stvoritelja.

Čovjek je kvaliteta i društveno biće koje može apstrahirati, zato svi koji dozvole da ih zlo zastupa i sami su odraz nereda i neodgovorni. Kada se zlo nameće pomoću pojedinaca iz jednog naroda treba biti odlučan da ne bi bilo nereda i žrtava.

Otkrio se i hrvatski premijer kada se poklonio „neprijateljima“, sinovima hrvatskog naroda koji su održavali vatru na ognjištima svojim i njegovom da se ne ugase (zato su i stradali), za što se i dalje Hrvatima sudi. Poznato je da je zlo slijepo i po navici se vraća na mjesta zločina, direktno ili indirektno, tako sudbinu svoju dograđuju – nastavljaju što je jednako posljedica, izopačenost i do sedmog koljena mrak, sve dok se ne obrate ili propadnu.

Dakle, čime vlastodršci kao opsjednuti pokazuju sebe po antihrvatskoj modificiranoj šabloni, sami će odgovarati pred Stvoriteljem Života.

Čovjek svjedoči da svaki pojedinac odgovara za sebe, ali dodatno i kao žrtva svojih roditelja . . ., današnji vlastodršci uglavnom su rođeni nakon drugog svjetskog rata, nisu realno odgajani da bi spoznali istinu, kolika se nesreća srušila na Hrvate dok su u Hrvatskoj branili ognjišta svoja. Životom u ime kojeg su se borili i bore dalje, Hrvati znaju tko je sa Stvoriteljem koji je prvi i Život, a tko drugi uz lucifera odabranog kao najgoru varijantu za sebe.

Čovjek je po duši kvaliteta koja može apstrahirati i zato je odgovoran, shvatljivo je kada životinja griješi i pored iskustva … ali čovjek.

Srbima je velika Srbija neostvarena, prošlost i opomena, što hrvatski janjičari još nisu spoznali - shvatili, pa zlorabe kršćansko praštanje, da se zlo ne potencira već gasi, a čovjek prosvjetljuje i nadilazi Stari zavjet. Ne shvaćaju da su srpske maske u obliku partizana razotkrivena prošlost, da se ispunio razlog, a Hrvati spoznali, k tome svjedoče i grobnice Hrvata po kugli zemaljskoj kao nedjela janjičara i Srba.

Janjičari, odmetnuti od svoga naroda, obilježili su i potvrdili svoju ćud masovnim grobnicama dok su desetkovali hrvatski narod, koji se od zadobivenih rana, pritisaka, stradanja još nije oporavio.

Aktualni vlastodršci danas, po godinama mladi, odraz su neznanja, ne znaju o stradanjima Hrvata od 1918. godine do drugog svjetskog rata, zatim kroz Hrvatima nametnuti drugi svjetski rat.

Svrstali su se sa srpskim „herojima“ s Bleiburga, Kočevskog roga, Križnog puta, i . . . poslije Drugog svjetskog rata, stvarne hrvatske izdajice koje su sa Srbima stvarali Veliku Srbiju, po navici - odrazu odgoja i ne znaju kome i zašto su im roditelji služili. . . ali znaju oni koji su teror osjetili u Staroj Gradišci i drugim zatvorima, što se riječima ne može opisati.

Danas gledano Velika Srbija nije ostvarena, a hrvatski vlastodršci zbog manjka spoznaje i njihovi sinovi u Hrvatskoj, izjavljuju da su neprijatelji Hrvata i to onih koji su branili Hrvatsku od aveti s istoka i zapada, kao pripadnici istog naroda, iz kojeg su i njihovi roditelji koji su se također prevareni borili po Hrvatskoj protiv roda svoga, i danas kao da im je žao što Velika Srbija nije ostvarena.

Dakle, zaneseni idejom o Velikoj Srbiji otkrili su svoju želju i kvalitetu, a njihova demagogija i laž u tom pravcu je prozrijeta, naročito i kada to potvrđuju i hrvatske nedužne žrtve, dakle, neznanje je mrak i zlo.

Poznato je da se čovjek nekada opire odvikavanju po cijenu dobra i budućnosti, što naročito ometa one koji su duboko u paklu u kojem pod teretom grijeha dalje ne mogu lagati sebi, njihovo je vrištanje odraz njihovih nedjela.

Dok se ne obrate moraju u ime Života služiti kao opomene, izluđuju pod teretom zla koje su počinili, da se ne sjećaju svojih nedjela. Stvoritelj je milostiv i pokajnicima su otvorene mogućnosti spasa i njihovim sinovima - slijedećim generacijama.

Dakle, po iskonskim načelima i volji čovjeka grijeh -zlo se prenosi na unuke kada ih roditelji nisu upoznali sa svojim grijesima i prekinuli suportirati zlu, pa im kao žrtvama očeva trnu zubi, zato odlaze na mjesta zločina koje su počinili njihovi djedovi i očevi, jer zločinci po mislima, djelima i propustima ustraju do svoje propasti, ako ne prestanu služiti zlu, ne obrate se i ne traže oprost zbog prolivene krvi. Zato se unuci trebaju obratiti radi općeg dobra i sebe.

Njemački filozof Kant upozorava i pita zašto ne bi nekoga ubio za jedan sladoled. Odgovara da to normalan čovjek po ustrojstvu duše – Života ne može učini, po bilo koju cijenu materijalnih koristi, sve dok pojedinac kvalitetu duše ne pomuti. Tako su postali – nastali neki zaneseni Jugoslaveni i partizani, i neki vlastodršci u Hrvatskoj s tendencijom i dalje pod maskama trovati i producirati žrtve, što im je po navici usputno i nebitno.

Tko se sjeća vremena poslije Drugog svjetskog rata, i poslije do 1990. godine, nad Hrvatima je vršen pritisak u Hrvatskoj i u svijetu, gdje god su se nalazili, nasrtalo se na živote Hrvata da bi se okoristili njihovim imanjima, jer vampiri kao prazne mješine tražile su i traže krv u Hrvatskoj. . . nisu spoznali da su u službi smrti – robovi materije.

Očito, pored kvalitete čovjeka kojom može odolijevati neredu i zlu Hrvati, radi prividnih koristi griješe i ruše vlastite temelje Života, propadaju kao narod. Naviknuti od okupatora, neodgovorno varaju i otimaju što im ne pripada, a vlastodršci tako potiču narod . . . , sve od 1990. godine, despoti po kvaliteti nisu dorasli - zadatku u Hrvatskoj vladi, što pravdaju despotskim stilom, opijeni vlašću, danak im je u . . . što je pokazatelj njihove naravi.

Što sve dozvole svjesni Hrvati. . . kada premijere, vlastodršce, i ostale zastupnike podržavaju kao vladare života i smrti u Hrvatskoj gdje živi 95% katolika. Očito, magla je otrovna, a zlo, gluho i slijepo, ima kontrolu nad narodom, kada ih indiferentno podržava dok čine nered. Ovo se realno vidi kroz povijest, iskustveno i znanstveno.

Zašto se gubi urednost i nezaobilazni temelji Hrvata, koji su kao naivno uspavane žrtve, jer se dovoljno ne žrtvuju za svoje temelje – uvjete Životu. Za to svaki Hrvat snosi dio odgovornosti, koja se uglavnom izbjegava, pa omamljeno halucinira, linijom manjeg otpora, jer nije samokritičan, utoliko u agoniji kritizira.

Dakle, očekivati se može po zasluzi, bilo u pravcu Života ili smrti, adekvatno žrtvovanju. Zato se čovjek treba obratiti i biti novi – bolji, da spozna sebe, a da su svi okupatori bili okrutni, što su i pokazali; Turci, Mlečani, Austrijanci, Mađari i Srbi . . . , koji su skupa s hrvatskim izdajicama stvorili nered Životu Hrvata, usmjeravali Hrvate u nered - smrt.

Natalitet - Život neka bude Hrvatima mjerilo žrtvovanja u Hrvatskoj

RAĐANJE JE UVJET OPSTANKU I ZADOVOLJSTVU!

Zagreb, rujan 2012. godine

dr. sc. Ilija Barjašić
Predsjednik Pokreta za preporod hrvatskog duha i poticanje nataliteta u Hrvatskoj - ŽIVOT

NEMA BUDUĆNOSTI BEZ REDA I RADA KAO PREVENTIVE

Nakon sjetve kroz vremena prošlosti, slijedila je sadašnjost u kojoj se
očekivala i dočekala žetva. Ali kakva? Nema u budućnosti žetve za onoga tko
uredno ne radi u skladu sa životom danas za sutra, što znači živjeti u ime
života. Nema slučajnosti! Zato će svaki pojedinac u vlastitoj zajednici
raditi u ime općeg dobra što najbolje može i zna.

Hrvati su, pored žrtava, žrtvujući se opstali, a svijet je kroz vrijeme na
hrvatskim prostorima prepoznao Hrvate kao nevino-naivan narod, shvatio je
da su Hrvati i žrtve svoga katoličkog svjetonazora. Prijatelji Hrvata
propitkuju, kako to da petokolonaši kao pošast hrvatskog naroda i danas
vladaju u Hrvatskoj. Umjesto da im se sudi oni manipuliraju hrvatskim
narodom i osuđuju uzorne pojedince, koji su porazili Srbe kao zadnjeg
okupatora Hrvatske.

Nesvjesno, kao žrtve kućnog odgoja rade protiv sebe i
hrvatskog naroda. Naravno i uz asistenciju svojih mentora, u institutima za
specijalne ratove potencijalnih okupatora. Smišljena je i neka individualna
krivnja, za one koji su pokazali hrabrost u obrani svoje domovine Hrvatske,
ne samo u zadnjem Domovinskom ratu, već je to šablona kroz povijest:
Zvonimir, Zrinski i Frankopan, Ivan Paližna, Stjepan Radić, žrtve do drugog
svjetskog rata, silne žrtve kroz drugi svjetski rat, žrtve poslije drugog
svjetskog rata sve do 1990. godine. Nije slučajno da su za vrijeme
Domovinskog rata i sve do danas ubijeni i zatvarani najuzoritiji Hrvati.

Sjetimo se žrtava od 1970.-1990. godine, koje svojim obolom uvode Hrvatsku u
samostalnost, isti se ne spominju. Zašto i tko ih zaobilazi, zašto se to
dozvoljava? Uglavnom kao idealisti, nisu se žrtvovali zbog osobnih koristi,
nisu htjeli ukradeni novac i vlast da bi se egoistički promovirali, pa s
janjičarima zajednički rušili Hrvatsku, žrtvovali su se zbog općeg dobra.

Treba se sjetiti hrvatskih žrtava od 1918. godine do 1945. godine, do
sedamdesetih godina, žrtava i nesebičnog žrtvovanja pojedinaca do 1990.
godine. Sve se ovo dogodilo u Hrvatskoj, dok se hrvatski narod branio od
neprijatelja, petokolonaša - janjičara. Ubuduće petokolonaši neka budu pouka
svim generacijama Hrvata. Ovo su pitanja na koja pojedinci po dužnostima u
institucijama trebaju odgovoriti hrvatskom narodu. Također, treba
registrirati sve pojedince petokolonaše kroz povijest, da budu opomena
sljedećim generacijama, a koje pod njihovim tutorstvom nemaju budućnosti,
isto kao što nisu imale pod njihovom bakljom ni zadnjih nekoliko generacija
od 1918. godine.

Nekim folklorom sada, kada im je svijet skinuo maske, razgolićeni kao
neosvješćeni vrište. Bez maski, njihove kategoričnosti i nedjela, ostaju
bez daha i postaju konačni, jer nisu htjeli da redom i radom, tj.
žrtvovanjem potvrđuju život na beskonačnom putu, u svojoj zajednici.

Samokritičnost je uvjet spoznaji, potom čovjek svojim djelima potiče druge.
Treba znati što označava riječ politika prevedeno sa starogrčkog jezika.
Petokolonaši se po djelima nisu ponašali u skladu s tom riječju već su
direktno ili indirektno pomagali neprijateljima i hijenama da pomoću takve
politike, koju nazivaju kurvom, lukavo Hrvatima stvore averziju prema
politici i tako ih podcijene.

Toliko puta se sudilo Hrvatima koji se nisu
ponašali u skladu s direktivama iz prijestolnica okupatora, baš zato jer su
radili i bili uzorni, a za koje politika nije bila kurva. Samo ovakvim
angažiranjem može se zaustaviti razaranje hrvatske zajednice iznutra, što
hijenama izvana ne otvara mogućnosti da urušavaju svaku vrijednost i život u
Hrvatskoj.

Dakle, zato treba pamtiti djela kroz prošlost, raditi i živjeti
prema budućnosti u ime života. Kada se ne njeguju temelji zajednice iz
prošlosti, s razlogom na tako poljuljanim temeljima rat se zasluži, a vatra
potom čisti nagomilano smeće radi života. Dakle, preventivnim političkim
angažiranjem može se uredno živjeti u vlastitoj zajednici i čuvati pojedince
od simbioze sofizma i nezarađenog materijalnog bogatstva, koji su skloni
prikrivati - izbrisati nedjela počinjena u prošlosti. Međutim iskonska
pravila ni to ne dopuštaju pojedincu, jer je po slobodnoj volji mogao i može
zastupati život ili smrt. Zato neka svaki pojedinac pogleda na vlastiti dlan
pa će vidjeti svoja djela i sebe kao sudca po kojima mora suditi sam sebi.

Čovjek treba shvatiti i prihvatiti da se afirmativno djelovanje - žrtvovanje
pokazuje kako s vremenom teče, dakle apsurdno je okrivljivati prošlost, koja
pojedinca ne oslobađa od po volji i želji djelovanja - djela, koja pokazuju
koliko je netko po djelima ili. . . Sofisti - materijalisti najradije bi
nedjela poništili zaboravom, što nije moguće, negirali bi prošlost kao
vrijeme, pa zaobišli svoja nedjela, istim stilom nastavili i u budućnosti,
po istoj šabloni, ne pitajući kakvo življenje i kakav napredak bi bio bez
inventure djela iz prošlosti, što bi značilo sladiti se po cijenu temelja .
. . i općeg dobra.
Dakle, sladili bi se na račun drugog i ubuduće bili
vladari i sudci bez inventure, da ne bi bili odgovorni, što bi značilo
neredom urušavanje zajednice. Očito je da su nedjela maskirana sofizmom
nevrijedna bez sadržajna i samo magla.

U Hrvatskoj je predizborno vrijeme u sadašnjosti, vrijeme kroz koje će se
vidjeti što tko prezentira da bi bio ozbiljno uvjerljiv i uzoran svome
narodu, djela se jednostavno vide, dok su nedjela sofističko - mađioničarski
komplicirana, uvijek samo magla.

Vratimo se prošlosti, kakvu bi htjeli sofisti - mađioničari prikazati da je
kriva za sve (a ne i njihova nedjela), međutim jučer ili danas (vrijeme) su
puke kategorije da se po djelovanju zna kada su se neka djela odnosno
nedjela . . . dogodila. Bez prošlosti djedova i očeva nema sinova. Konkretno
danas, analiziraju se djela iz prošlosti radi budućnosti kao smisla. Djela
iz prošlosti i sadašnjosti su premise iz kojih slijedi zaključak kakva će
biti žetva i život u budućnosti. Dakle, prošlost je kao arena . . . gdje se
vidi što je tko činio u prostoru i vremenu . . . a u sadašnjem dočinio.

Nezaobilazna su nedjela koja opterećuju, dok prošlost, sadašnjost i prostor
kao kategorije ne opterećuju, dakle, djelima se čuvaju temelji zajednice.

Hrvati kao haški zatvorenici bolje su pojedinačno prošli od Zrinskih,
Frankopana, i svih kojima se sudilo u prošlosti, u prijestolnicama okupatora
za vrijeme Austrougarske i Velike Srbije.

U Hrvatskoj su uvijek problem sofisti kada su u pitanju osobne materijalne
koristi, koje isti pošteno ne zarađuju, već samo spletkarenjem i zavađanjem
Hrvata. Zato treba se provesti zakon o lustraciji, da shvate kako politika
nije sinonim za označavanje kurve, kao što su po nedjelima oni sami. Nered
gomila smeće koje će prije ili kasnije vatra čistiti i biti u funkciji
Iskona - života.

Dakle, dužnost je pojedincu i narodu zaustaviti tendenciju
neurednih, kako se rat kao pakao za pojedinca i narod ne bi događao. Rat je
posljedica nedjela iz prošlosti, tamo gdje je reda zlo se ne ponavlja.
Čovjek pamti i dnevno radi, pomoću spoznaje i preventivnog djelovanja život
čuva.

U Zagrebu, prosinac 2012. godine

dr.sc. Ilija Barjašić

Predsjednik

Pokreta za preporod hrvatskog duha i poticanje nataliteta u Hrvatskoj-
ŽIVOT
i
Predstojnik razreda HAZU-D/D-a za poticaj nataliteta u Hrvatskoj

Život je vječan, a čovjek po žrtvovanju uskršava i živi!
Sretan Uskrs i puno veselja svim Hrvatima u Hrvatskoj i dijaspori,
u ime Pokreta za preporod hrvatskog duha i poticanje nataliteta u Hrvatskoj – ŽIVOT,
želi
dr. sc. Ilija Barjašić
Predstojnik HAZUD-a za poticanje nataliteta u Hrvatskoj

SPOZNAJA ČOVJEKA O ŽIVOTU

Znanosti i znanstvenici samo su pripomoć dok se Život slavi. Koliko spoznajući čovjek, znanstvenik zna očituje se i toliko se poklapa i sa stvarnošću, utoliko se znanstvenik žrtvuje, angažira i znanjem potiče razmišljanje o kompleksnosti života.

Čovjek je sretniji dok, bez kalkuliranja, radi i ne umišlja, jer život je čovjeku zagonetka, oduvijek - teče u beskonačnost, i ne rješava se samo pomoću znanosti. Ali imaju odgovarajuću ulogu dok čovjek spoznaje sebe kao mikrokozmos, s naglaskom na vezu čovjeka sa Stvoriteljem bez koje bi se vatra ugasila. Radeći, spoznavajući Život kao bit - čovjek ima razloga za veselje, dok neuredan čovjek sebe zavarava oslanjajući se na slučajnost. Demagoško pokriće preko znanosti životu ne treba.

Dakle, znanost i znanstvenik po navici i tradiciji procjenjuju iz nedovoljno kutova, dok žele spoznati kompleksnost od Stvoritelja do čovjeka i obrnuto, a za što treba i više ustrajati na beskonačnom putu, živjeti i spoznavati . . . Jer Život je konstanta, a uzrok i posljedica je čovjek, mikrokozmos po kojem se Život - slavi dok se radi, rađa i živi. . . Suprotno, nesmotrenošću i kojekakvim kompliciranjem – kvantificiranjem čovjeku se život zamagljuje.

Dakle, biti budan, živjeti život na beskonačnom putu i da bi poticao drugog čovjeka da uredno živi smisao je življenja čovjeku na Zemlji. Po svemu prosuđujući, čovjeku je zajedništvo sudbina, garancija da u svojoj zajednici radosno živi na Zemlji.

Ništa novo, jedna zajednica treba sve vrste znanstvenika - radnika da rade – što tko najbolje zna raditi, bez precjenjivanja znanosti, koja je pripomoć životu na zemlji, uz napomenu - čovjeku mikrokozmosu ogledalo je makrokozmos.

Život dat kao dar i nije tu za puko eksperimentiranje i kompliciranje, niti da se udaljuje od Oca. Kao čovjek stvaratelj . . ., tehnikom stvarajući stvari se zanese . . ., može se i postvariti, jer zaboravi na Život i odanost Ocu. Zato i tako čovjek može i treba ostati uspravno, da ne griješi i ne posrće. Jer Život –duša kao bit čovjeka je konstanta i treba vezu i konstantnu pomoć od Oca. Nije čovjek kako sam umišlja perpetuum mobile - samotvorac, ne može kompenzirati samo svojim stvaranjem. Treba znati cijeniti i biti zahvalan kao dio Apsoluta da kao čovjek živi po vatri, kao stvorenje od zraka, vode i plodova zemlje.

Život jest po Apsolutu, a čovjek ukoliko drugačije umišlja postane neuredan, neodgovoran, pa se kao stvorenje suprostavlja Životu. Eto kako i koliko su znanosti i znanja od važnosti. . ., ali i kako mogu biti u raskoraku sa Životom, jer čovjeku kao stvorenju nisu dovoljna da može kategorički suditi o životu kao Stvoritelj, a što pokušava . . ., Samo uredna duša - čovjek živi dobro, dok neuredna i ne živi. Po svojim djelima na Zemlji uzor je ili opomena, slučajnosti nema.

Dakle, po slobodnoj volji čovjek živi Život kada je u skladu sa Stvoriteljem. Ukoliko se proturječi pravilima života vrati se kao bumerang - bilo pojedincu, obitelji ili zajednici – državi. Kulminacija nereda se očituje po dovoljnu razlogu, koliko je čovjek u blatu, što nakon . . . , samo vatra može čistiti - spašavati i pravdu dijeliti na beskonačnom putu. Duša se očituje po uzroku svome, potom čovjeka dalje djela prezentiraju na Zemlji. Dakle, kako se kome po volji čini tako i dočini, za što i odgovara.

Činjenica je da je čovjekovo fizičko tijelo iz prirode zemljeno, po zasluzi, tj. sudbini i kao materija sklono kvarenju. A grješni čovjek samo po žrtvovanju ima pristup Izvoru Života.

Gdje nema izvorne topline Životu za čovjeka samo je posrtanje po prividu i neugoda. Jer gdje nema topline nema ni ljubavi nema rađanja - života, što je posljedica nereda, a zasluži se i očituje se kao kaljuža u kojoj se čovjek nađe. Ipak, čovjek se nakon posrtanja i padova mora ponovno uspinjati, a samo po žrtvovanju može se ustati, izboriti – izdići se i zaslužiti radost. Dakako po svojim djelima i ponašanju postati uzor, a ne kao zemljeni na Zemlji, samo stvarenjem uzrokovati beznađe.

U zajednici naročito su odgovorni „osvješćeniji“, skloni kategoričnim sudovima, koji su tu da u vlastitoj zajednici potiču na životni red, da bi se život čovjeka nastavio u zemaljskim uvjetima i po djeci, što hrvatski narod treba spoznati kao garanciju opstanku.

Dakle, samo žrtvovanjem, djelima čovjek se uzdiže, koliko potiče na red, rad i disciplinu u ovom svijetu, po milosti je i nagrađen. Čovjeka pokreće kompleksna duša – Život i ljubav kao uzrok uskrsnuću, bez čega je tijelo uvijek i samo prah. Ovisno o slobodnoj volji, čovjek iz ljubavi i po žrtvovanju uskršava i živi dalje. Dakle, čovjek je po žrtvovanju dobra duša, duša kao kvaliteta uz pomoć Oca, odgovoran je po sebi i za sebe, tj. ukoliko ne živi uzorno kao mikrokozmos u makrokozmosu.
. . .

Život traži da čovjek razlikuje između Života i čovjeka, Života i materijalnog kao privida zbog čega posrće.

U Zadru, ožujak 2013. godine

dr. sc. Ilija Barjašić
PREDSJEDNIK
POKRETA ZA PREPOROD HRVATSKOG DUHA I POTICANJE NATALITETA U HRVATSKOJ - ŽIVOT
I
PREDSTOJNIK HAZUD-a ZA POTICANJE NATALITETA U HRVATSKOJ

HRVATSKI DOMOVINSKI RAT BIO JE OBRAMBENI I OSLOBAĐAJUĆI!

Sam naziv ukazuje kako se Domovinski rat protiv Srba kao okupatora nije dogodio po socijalnoj osnovi na hrvatskom teritoriju. Nakon što su Srbi poraženi kao agresori - okupatori u Hrvatskoj državi, tendenciozno lažu da je to bio građanski rat, kako bi izbjegli platiti ratnu štetu. Dakle, kada se dogodi građanski rat u državi, jednom narodu, uzrok je u socijalnoj osnovi.

Domovinski rat je bio oslobodilački i obrambeni rat.

Danas jugofili, "kvaliteta" kao i njihovi očevi, opomena su po specijalnim ratovima: rušili bi Hrvatsku državu, domovinski rat proglasili bi građanskim, u kombinaciji oživljavali bi potrošenu ideju o Jugoslaviji. Autor ovog teksta tražit će 600, 000 ( šest stotina tisuća eura) za porušene dvije kuće i poslovni prostor od strane Srba. Ako ne plate Srbi neka plate oni Hrvati koji bi povukli tužbu u ime Hrvatske.

Čovjek je reformator dok se žrtvuje u ime života svoje vrste, životinjskog i biljnog života, u skladu kako život teče, što ne razumiju hrvatske nepokretne spavalice. Čovjeku pojedincu ili jednom narodu sudbinski je određeno da u prostoru gdje obitava žrtvujući se promovira, reformira . . .u ime Života.

Zato okupatorima i janjičarima, koji bi u Hrvatskoj radi
slasti žrtvovali hrvatsko opće dobro, odlučno i najozbiljnije treba se
suprotstaviti. . . ., trovačima hrvatskog zajedništva koji i preko stranaka urušavaju Hrvatsku. Isti zbog osobnih koristi grabe funkcije u Hrvatskoj vladi, jer ne mogu konkurirati kvalitetom i po žrtvovanju za opće dobro.

Misliti je biti - živjeti i djelovati . . . , težiti . . . i opraštati . . .
, što je u osnovi kršćanstva. Ali ukoliko je i u skladu s hrvatskim općim dobrom, svećenstvo katoličke crkve u Hrvatskoj treba se odgovorno reformirati radi Života Hrvata. . ., jer, uglavnom, nisu samokritični, kao duhovne vođe od kojih se očekuje više, s 90% katolika ne pomažu koordinirati da se izaberu produhovljeni pojedinci kao zastupnici svoga naroda, . . .dakle, treba inventura što Život u Hrvatskoj traži.

Naročito natalitet, kao mjerilo Života u Hrvatskoj, institucije trebaju više poticati i referirati, koliko su doprinijele kao duhovne ili svjetovne institucije što pokažu statistike. Dakle, neka bude samokritika i kritika kao pokretač žrtvovanja zbog reformiranja čovjeka na terenu . . .

Institucije su tu da bi opravdale svrhu potičući na obnovu i na pravila
Života, što se mora dogoditi pojedincu i narodu da bi se Život živio i
slavio. Hrvati moraju domisliti kako će se kao narod revitalizirali, jer
sada očito ne žive po kršćanskim načelima, što pokazuje natalitet.

Samokritički, trebaju se osvjetljavati uzroci. . . , zašto natalitet u
Hrvatskoj opada, zašto hrvatski narod ne doživljava katarzu. Koliko u
Hrvatskoj zajednici sabotiraju duhovne ili svjetovne "elite" i zašto nitko za to ne odgovara. Kao da znaju da izmanipulirani čovjek može biti žrtva straha, pa pritišću i vladaju. Čovjek da bi se oslobodio pritisaka – straha mora se osloboditi loših gospodara koji ne potiču Život.

Za istaći je kao uzor aktualnog poglavara - katoličke crkve u Rimu koliko potiče na pravila života, ističući da je žrtvovanje zalog za život.

Također i papa koji je samokritički predao tron drugom, trebao bi
biti poticaj i hrvatskim kardinalima i biskupima pa da prema dužnostima budu i odgovorni. Dakle, Život kao odraz žrtvovanja i nagrada teče i traži reforme. Oni koji nisu u stanju poticati na preporod hrvatskog duha, koji to ne mogu pokazati po djelima i rezultatima na terenu, u ime Života, bez odlaganja, trebaju prepustiti funkcije drugima koji to mogu obnašati bolje.

Ovaj tekst na beskonačnom putu, potiče na pravila Života, odnosno ukazuje kada se ne živi po istim.

Nezaobilazno ini okupatori,naročito Srbi, destabilizirali su Hrvatsku i
odgovorni su za stradanja Hrvata u zadnja dva rata.

Istina da su Srbi glavni uzrok zadnjih dvaju ratova u Hrvatskoj, ali i
Hrvati su im na neprirodan način naivno i neodlučno dozvoljavali da u Hrvatskoj siju beznađe, jer se od zla nisu štitili preventivom. Srbi nas u Domovinskom ratu nisu uspjeli zavaditi, ali stalno pokušavaju i koriste hrvatsku pospanost i ne samo oni, što opominje, da se ne bi opet dogodio okupator uvjet je žrtvovanje, zajedništvo - snaga - natalitet.

Danas hrvatski susjedi specijalnim ratovima pokušavaju pomoću i preko svojih manjina destabilizirati hrvatski narod . . ., konkretno: kao i za vrijeme 1. i 2. Jugoslavije - Velike Srbije mentor im je Srpska pravoslavna crkva. Uporno i pored pravila pravoslavlja, Srpska pravoslavna crkva proturječi ustrojstvu pravoslavlja, jer Srpska pravoslavna crkva može postojati i djelovati samo u Srbiji, kao što Hrvatska pravoslavna crkva može postojati i djelovati samo u Hrvatskoj, jer se vežu uz državu naroda i glavni grad.

Drugo je što u Hrvatskoj neodgovorno djeluju razni Strossmyaeri, biografija jednako geni. . . ime prezentira pojedinca . . . pa koriste u neredu.

Ispunjen je dovoljan razlog kao odraz nereda u Hrvatskoj što je poticalo na odnarođenost, udaljavanje od svojih korijena, što demonstrira I. Jelić i drugi indoktrinirani od svojih bivših poslodavaca u Jugoslaviji. Preko svoje umišljenosti pokazuju svoje "domoljublje" i "mudrost", a nisu svjesni da sami sebe optužuju i potvrđuju da bi ratovali protiv hrvatskog naroda kao plaćenici. Eto što oni umišljaju, kada se zna da mudraci u državi koordiniraju.

Uvjerili su ih da su sudjelovali u građanskom ratu u
Hrvatskoj. Vojnici, po svojoj sudbini i kvaliteti bez pogovora služe svome narodu, (Platon). Ukoliko nije tako, "svjesno" rade protiv općeg dobra naroda, ( neka vrate mirovine, razne beneficije . . . i činove . . . ). Uz napomenu, jugoslavenske oficire Milošević je protjerao iz Yu – srpske armije, ( tko nije odan svomu narodu . . . ). Dakle , tko ratuje za neprijatelja na vlastitom teritoriju, nesreća je narodu svome.

Istina je da su ju-oficiri utoliko poslužili samo kao tehnička pomoć u Domovinskom ratu, a koordinatori su hrvatski mudraci i hrvatski narod pobijedili su Srbe i obnovili hrvatsku državu.

Platon nije savjetovao pojedincu jednog naroda da radi ono što ne zna, već da u ime općeg dobra radi ono što najbolje zna.

Skupa i u istom orkestru su i pojedinci iz vrha vladajuće garniture, što se prema njihovim izjavama može isčitati i . . . da su protiv općeg dobra Hrvata, nema slučajnosti, to je odraz njihove neosviješćenosti - neznanja.

Očigledno i u ovim vremenima radili bi ono što ne znaju, za njih je sila - strah - pravda, zato su hrvatski branitelji, ukupan narod dužni u ime Života biti budni i dnevno se žrtvovati za opće dobro Hrvata. 

U Zagrebu, svibanj 2013. godine

dr. sc. Ilija Barjašić
predsjednik Pokreta za preporod hrvatskog duha i poticanje nataliteta u Hrvatskoj ŽIVOT
i
PREDSTOJNIK HAZUD - a za poticanje nataliteta u Hrvatskoj 

FAŠIZAM (fascio) ASOCIRA NA SLOŽNO DJELOVANJE JEDNOG NARODA

Anarhizam pretpostavlja da se čovjek može slobodno ponašati, sve dok ne ugrožava svojim radnjama drugog pojedinca ili jedan narod. Pierre Joseph Proudhon zaključuje: „Pravda je snaga duše“.

Snaga duše je odraz reda što je pravedno. Redom, radom i disciplinom čovjek snagu skuplja i živi (I. B. ).

Redom, radom i disciplinom snaga se skuplja i održava. . . , znači živjeti po pravilima ŽIVOTA, a pravda proporcionalno pokazuje snagu . . . u odnosu - po djelima, žrtvovanju.

Suprotno Proudhonu, Lenjin i svojim djelom Materijalizam i empiriokriticizam ustrojava robove materije protiv života, poticao je zlo koje je doista uništavalo i desetkovalo brojne narode, kao i kulture naroda, s kojima se tendenciozno eksperimentiralo i silom ih se guralo u Lenjinove - ruske okvire, što je izazvalo tragedije i rijeke prolivene krvi, a sve da bi se podvrglo „male i slabije“ Rusiji. Tu šablonu doslovce je koristila i sestra Srbija, tako se ponašala prema svojim susjedima koje je podjarmila i prema željama SPC-e.

Lenjin smatra da je materijalizam pozitivna osnova ateizma i poricanje religije . . ., nema potrebe govoriti koliko je materijalna supstancija bila veliki prijatelj ateista svih vremena. . . ističe Lenjin.
Eto poticaja i uporišta zlu, kada nema duše-duha, nema ni prepreke: zašto u ime koristi ne opljačkati i ubiti milijune ljudi, kao što su to učinili Lenjin i Tito. Utoliko, država i stranka kao sredstvo poslužile su im da realiziraju svoje želje na planeti Zemlji.

Hrvati svoju zajednicu, zajedništvo moraju štititi pomoću države kao institucije, a ne da u ime nekih Lenjina, Tita. . . „država“ zakonima i ustavima ruši zajedništvo. Sudbina nije puka predodređenost, već činjenje i dočinjavanje . . . što se voluntarizmom demonstrira na terenu... Hrvatsku ne ruše oni koji su je stvarali, već oni kojima nije i po volji. Znači, ustrajnim činjenjem živjeti po pravilima života – jednako je čuvati hrvatsku zajednicu. . . , a opomena i Lenjin, i Tito, i Srbi i. . . da budu Hrvatima, kao nevještim trgovcima u odnosu na okupatore, koji su prodefilirali Hrvatskom kao materijalisti.

Ako je oslobodilački rat za Hrvate bio 1990. godine, kakvi su bili 1918., 1945., 1971. godine. Evo razloga za samokritiku i novu sintezu kako se Hrvati moraju, a ne znaju lustrirati i biti bolji na beskonačnom putu Života.

Hrvatima nedostaje odlučnost i odgovornost u ime sudbine koja pravda ime…, Hrvati žive i u selima ravnica, planina i otoka, a polovica Hrvata u emigraciji, koje su protjerali gosti – uljezi, kada su doselili u hrvatske gradove. Ako se ističu samo uljezi u hrvatskim gradovima pod nazivom građani, što je sa Hrvatima sa sela . . ., što je s onih 5 milijuna u emigraciji, kako bi ih krstili ili odkrstili . . . materijalisti, ateisti agnostici, . . .

Vratimo se ovom tekstu kao poruci, Hrvati koji misle da nisu odraz materijalizma, a djelima pokazuju da jesu, ipak dovoljno ne prihvaćaju križ, koji svijetli nakon žrtvovanja u ime Života. . .

Ivo Josipović i Zoran Milanović kao formalni zastupnici hrvatske zajednice, prema očigledno – konkretnom su i odgovorni, skupa sa crkvenom vlasti.

Hrvati su i danas u agoniji, pod pritiskom, nemaju pravo na rad u Hrvatskoj, što je pogubnije nego samo iseljavanje iz Hrvatske, jer natalitet je garancija opstanka.

Hrvatski vladari u Hrvatskoj koriste šablone okupatora… pa se ZAJEDNICA, koja je uvjet svakom pojedincu, tretira kao podređena pojedincu, a što je diverzija. Dakle, hrvatski zastupnici, po očiglednom – konkretnom, prepoznatljivi su kao loši vladari iz svjetovne i iz crkvene vlasti, i odgovorni - jer su uzrok i biološkom nestajanju hrvatskog naroda.

Materijalisti, pojedinci ateisti i agnostici, su hedonisti, ne mogu odoljeti egu svome (egoizam je odraz materijalizma), pa nesvjesno, samodopadno, kao kipovi prezentiraju svoju zakržljalost i preko sredstava za javno informiranje, točno kao da ih Lenjin i Tito i dalje svojim šablonama (smećem) hrane . . .

Čovjek se teško odriče starih navika i kada je na vidiku novo, bolje,ali. . . mana i vrlina čovjeka jest što se može naviknuti ili odviknuti, a što materijalisti znaju i koriste na osjetilnoj razini – zbog sebe.
Tako naviknuti funkcioniraju i operativci UDB-e, policajci Velike Srbije, u agoniji . . . i dalje se klanjaju mrtvoj materiji.

Eto, kako i zašto je nastao materijalizam, crv koji rastače i hrvatsko biće, naročito od 1918. godine, koji pomoću države i stranaka kao sredstava … milom i silom sugeriraju laži, krađe i ubojstva … po uputama mračnih.

Naivne hrvatske idealiste zato i tako, u osnovi, su okupatori materijalisti proganjali i desetkovali, a zajednica je ostala bez vođa iz naroda svoga; samo po milosti opstao je i spoznaje.

Tko laže, taj krade i ubija, svojstveno vampirima, bezdušnim spodobama . . . , koje to rade blefirajući. A što su Hrvati spoznali: da se čovjek nema razloga bojati bezličnih spodoba, koje zapravo i nemaju snage već samo obmanjuju i navikavaju prema svojim potrebama.

Tako su . . . okupatori šablonama materijalizma i uputama Srpske pravoslavne crkve, kao mentora, narušavali hrvatsko opće dobro od 1918. do 1941. godine, pa od 1945. do 1971. godine, potom od 1971. do 1991. godine, stalno su na hrvatskim teritorijima vodili agresivne ratove – „spaljena zemlja“, a preko ostataka svojih manjina modificiranim stilovima narušavali hrvatska ognjišta, kao okorjeli robovi materijalizma.

Slično sličnom teži. . . ili navikom prilagodi. . ., a samokritički, zarađeno uvijek je adekvatno uloženom. Hrvatima dođu u goste nepozvane lutalice, probisvijeti… pa smišljeno potiču trgovinu, drogu i kocku, a ne rad i proizvodnju. Trgovine kakve su u Hrvatskoj sigurno vode u beznađe, jer se temelje na laži, krađi i ubojstvima, što kontroliraju bezdušni materijalisti koji su za najgnusnija zla djela nagrađivani, kao Lenjin, Tito i dr., . . . i slavljeni od „masa“, što su više ubijali slijedili su viši činovi. Kriterijima materijalizma unaprijed su otklonili počinjeni grijeh . . . A poklonici materijalizma. . . fašizmom i antifašizmom zamutili su . . . da bi prikrili materijalizam i njegove nosioce, koji su nagrađivani za laži, više za lopovluk, a najviše za ubojstva. . . ; ali isti prevareni za dušu lajali su i lajat će u mukama na tamnu stranu Mjeseca. Evo kako materija ne pomaže, naprotiv urušava temelje, a što se iščitava na dlanu svakog pojedinca koliko je žrtvujući bio na strani života. Dovoljno je biti samokritičan, i odgovor slijedi, čovjek čineći: sebe svrstava i sam sebi sudi, uvijek sam sebi . . ., bez samokritičnosti čovjek samo životari od laži . . . do pakla.

Što je potrebno i srpskoj manjini u Hrvatskoj i SPC-i koja ih usmjerava po pravilima materijalizma. Pored ostalih manjina koje žive u harmoniji s Hrvatima u Hrvatskoj, srpska manjina po navici radi koristi htjela bi biti i iznad hrvatskog naroda, pa zbog takvoga ponašanja nije zaslužila niti da se spomene. I danas je samo solidarna s bivšim srpskim trabantima Hrvatima, operativcima velikosrpske UDB-e, ateistima i agnosticima, kao tendencioznim trovačima.

Vidi „čuda“, kada je riječ o materijalnim bogatstvima Hrvatske, opet materijalisti - antifašisti . . . trgujući zadnjih 20 godina, najviše su ugrabili. Naočito u ovom segmentu su rutinirani i demonstriraju fašizam, koji nije ni onda ni sada dobro došao u Hrvatsku, jer skupno kao takav potkopava temelje, i narušava slogu Hrvata. . . , složni okupatori – fašisti. Koja ironija, skupa s nepozvanim gostima, ustrojeni fašistički silno su se okoristili, dok im Hrvati služe kao predmet za ismijavanje. Za to su Hrvati, kojima se narušava jedinstvo kroz povijest, sami krivi. Spoznali su da se trebaju vratiti redu, radu i disciplini radi Života na beskonačnom putu.

Rekapitulacijom u ime budućnosti: hrvatski janjičari su tu, još nisu lustrirani ni obraćenici, jer za njih počinjeni grijeh i dalje ne postoji, zato ubuduće biografija i djela trebaju biti kriteriji – za Hrvata.
Materijalisti ne pretpostavljaju golu egzistenciju, pa se lako pretvaraju u trgovce, kockare što proturiječi pravilima života, kao robovi privida služe se. . . i ratovima radi koristi, ako je 1991. godine bio oslobodilački rat u Hrvatskoj, kakav se rat vodio na hrvatskim teritorijima 1918., 1941., 1971. godine i zašto… Npr. u hrvatskom Borićevcu, Zrinu i drugim mjestima, u vampirskom balu sudjelovali su Đoko Jovanić i Jovanka Budisavljević, koju su podmetnuli janjičaru Josipu Brozu, nepismenom probisvijetu, Lenjinovom šegrtu operativcu, zastupniku materijalizma. Antifašizam se u Hrvatskoj veliča onda kada uljezi stvore neslogu u Hrvatskoj, baš zato i danas dobro profitiraju. Materijalistima, ateistima, agnosticima i. . . stranke služe kao sredstvo da dobro trguju i rastaču Hrvatima dom i domovinu, podmećući im nazive fašizam – antifašizam, kao zamke, baklje, bezdušni nosioci materijalizma. . .

U prilog zajedništvu Hrvati dijaspore nisu dovoljno skupa s Hrvatima u Hrvatskoj. Tko i zašto ih se razdvaja preko fašizama – antifašizma da se i dalje raseljavaju? A gdje je hrvatska emigracija koja je o povratku sanjala jedno stoljeće… ?

Dakle, Lenjin-Tito i njihovi sljedbenici su mrak, uzroci silnih žrtava, carevi su smrti, opomena u agoniji . . . urlaju i laju na mjesec, završavaju konačno.

Gradovi za lažove i lopove naročito bez tvornica, utočišta su . . . isti ne žele lustraciju, i odgovara im trgovina i mrak . . .,

U Zadru, kolovoz 2013. godine

dr. sc. Ilija Barjašić
Predsjednik Pokreta za preporod hrvatskog duha i poticaj nataliteta u Hrvatskoj ŽIVOT
i
Predstojnik HAZUD za poticanje nataliteta za Hrvatsku

PROSVIJEĆENI I NEPROSVIJEĆENI DIKTATORI KAO VLADARI KROZ STOLJEĆA HRVATIMA

Čovjek, sudjelujući u dijalogu, pretpostavlja Izvor Života. Dakle, u dijalogu - čovjek ili jedan narod potiču, iznalaze rješenja za opće i osobno dobro.

Neprosvijećeni diktator ne zna slušati pa nema što niti reći. Sve ukazuje da je neprosvijećeni diktator odraz nereda, radi osobnih koristi, bezdušan je i uzrok urušavanju jednog naroda. Isti narod zaslužuje patnje koliko je dopustio zlu da se nametne pravilima života. Neprosvijećeni diktator materijalist koristi psihologiju za mase, diplomatski, bezdušno pritiska –istiska čovjeku dušu, stvarajući i pretvarajući ga u beživotnu masu. Kao bezdušan materijalist bez Ideje – Života, u agoniji vergla u . . ., dvoličan je - podvojena spodoba i uvijek potencijalni ubojica.

Ukoliko vladar nije bezdušan materijalist, nakon obećanja narodu, zbog kojih je izabran za vladara, nije ispunio obećano, dužan je odstupiti s funkcije – odstupit će. Napomena, bezdušni materijalisti biračima, sve nude - ništa ne daju, jer su učenici vampira istočno od Drine, pa diplomatski komuniciraju s narodom kao okupatori, kao bezdušnoici uništavaju život radi materijalnih koristi.

Bezdušne materijaliste nije briga što se pomoću laži i lukavština ne može postići dobro za narod, državu.
Dakle, pored takve sudbine kao sadržaja i uzroka, čovjek teško može vjerovati u obraćeništvo materijalista. Kao što se ne može vjerovati hrvatskim tajkunima, opasni su kao i okupatori, jer lažu dok grabe nezarađeno.

Smisao ovog teksta je da Hrvate potiče na dijalog, kako bi osnažili svoj duh . . ., potom da više vide, kako rutinirane varalice žele samo moć pomoću vlasti i materije. Dakle, materijalisti po Hrvatskoj kao „obraćenici“ i dalje lažu, a kao žrtve srpskog okupatora robovi su privida: i preko nekoliko srpskih tita dvojnika, ispred kojih nije postojao tito kao Hrvat. Utoliko i dalje koriste sjećanja na nepismena radnika Tita iz „ Zagorja“, dok urušavaju Hrvatsku.
Preko tita dvojnika radi cilja! Garašanin i Karadžić tendirali su širiti srpske granice i pomoću štokavskog govora pomičući ih do crte Virovitica - Karlobag. Što je Milošević konkretno, vojnom silom pokušao realizirati, a što nakon neuspjeha Srbi sa svojim mentorom SPC i bezdušnim hrvatskim janjičarima žele realizirati i danas, ne odustaju.

Na njihovu žalost rijeka Drina ponovo je granica i preko koje neće više gurnuti nevine i naivne u još koji svjetski rat. Oni kao materijalisti otklanjaju, odbijaju svaki grijeh, jer nakon negiranja duše, radi materije, bezdušni su. Dakle, laž podvaja čovjeka i stvara dvojnika, što je uzrok i diplomatskom stilu komuniciranja, zbog čega se gubi čovjek.

Podvojene spodobe se tvore pomoću psihologije za mase, tendenciozno se narod pretvara u masu, postvaruju ga kao što su i sami, da bi mogli istim manipulirati kao stvarima. . . , čovjeku uništavaju samoinicijativu.

Eto zašto Ivo Josipović ne razlikuje hrvatske ustanike branitelje Hrvatske i Srbe okupatore Hrvatske … 1918. godine. . ., u Drugom svjetskom ratu do1945. godine i nedavno u Obrambenom domovinskom ratu 1990. godine . . ., kao okupatori se čude zašto se Hrvati ustaše protiv njih. . .

Neka vlastodršci Hrvatske ispitaju koliko i danas potomci srpskog okupatora uzimaju novca iz hrvatskog proračuna, u koji uplaćuju potomci Hrvata iz Drugog svjetskog rata i Obrambenog domovinskog rata, a ne diplomatski zaobilaze prave teme i prodaju maglu, da se Hrvati ne bi dosjetili.

Ipak zastupnici života pobjeđuju, jer ne lažu, ne kradu i ne ubijaju, i zato su život na beskonačnom putu u odnosu na suprotnu stranu koja laže, krade i ubija pa su zato konačni, zastupnici smrti.

Suprotno, prosvijećeni diktator svoj narod potiče na dijalog i diktatom prenosi spoznaju, poučava narod što su vrijednosti kao temelji životu na beskonačnom putu, da se radeći gola egzistencija pretpostavlja, dok, potičući na dijalog, i diktatom prosvješćeni vladar narod svoj i više osvješćava . . . riječ – dijalog – djela.

Učesnici u dijalogu prepoznatljivi su, jer se koncentriraju i slušaju: učenici učitelja a učitelj učenike, uspostavljaju vezu, poštuju osobnosti u zajednici, radi veselja i daljnjeg djelovanja u svojoj državi.

Dakle, život se unapređuje i živi dijalogom. Hrvatski narod, naročito zadnje stoljeće pod pritiskom je okupatora, neprosvijećenih vladara iz redova orijunaša, solunskih boraca. . . i „Strosmajera“, pomoću kojih se pomicala granica zapadno od Drine i zatirao hrvatski jezik, pa kao takvi serviraju Hrvatima vladare da im diktiraju da postanu bezdušni kao što su i sami, samo radi osobnih koristi, dok zajednici ruše temelje. Zatiranje vrijednosti pogubno se odražava po hrvatskim gradovima i selima.

Nema dovoljno odlučnosti kod Hrvata pa se trend nastavlja, iako su prozreni kao vladari negativci koji uvjeravaju i pomoću dvojnika tita s potencijalnim okupatorima, kao trabanti operativci iz UDB-e i dr. koje bi trebalo svrstati po njihovim maskama, dok se i danas uvlače u Hrvatsku Stranku prava, Seljačku stranku, Društvo političkih uznika. Uz napomenu: politički uznici kao uzorne moralne osobe trebaju se više aktivirati u Hrvatskoj, prokazati pojedince iz svojih redova koji su, kao produžene ruke po uputama vladara, rascjepkale kompaktnost Društva političkih uznika kakvo je bilo 1990. godine, kao što čine i s braniteljima Obrambenog domovinskog rata, kao i s ostalim strankama da ne budu sklone hrvatskom zajedništvu.

Sve to rastaču armijom – pionira po uputama i modificiranim šablonama iz bivšeg SKJ, i tajnom milicijom UDB-e. A naročito djelatnim nosiocima SDP, sljednice iz SKJ-u, što pokazuju da su djelatni izdanci iz trula panja, i danas djeluju dakako kao bezdušni, kao repovi skloni su varati nevine i naivne duše, srpskim diplomatskim stilom. Vlastodršci uglavnom i u drugim strankama HDZ-u, HNS-u, pioniri su SKJ koji također po zakonima o lustraciji ne bi smjeli djelovati u hrvatskim strankama.

Diplomatsko komuniciranje posljedica je laži naroda istočno od rijeke Drine, koji su davno odlučili služiti materiji,što im se kao bumerang vraća u negativnom smislu, s razlogom su ti narodi nazivani vampirima.
Hrvatski janjičari, nesvjesno diplomatski, komuniciraju s hrvatskim narodom. Dakle, sofiste ne zanimaju afirmativna djela i život, po cijenu . . . Slijepi kao Neron, Lenjin i slični, ovjekovječili bi sebe na taj perverzan način.

Kako zlo ima tendenciju širenja, spomenuti vandali širili su svoju izopačenost i zapadno od rijeke Drine, prema jugu i sjeveru. Zatečeni narodi na područjima i dalje od Austrije uvjerili su se u njihovu izopačenost: da njihova riječ ne znači ništa, da samo kradu i ubijaju. S njima se ni onda nije moglo komunicirati i uspostaviti dijalog kao bezdušnicima, samo su se usmjeravali protiv života, sijali beznađe i smrt. Zato u tom neredu koji se širio i zapadno od Drine komuniciralo se posebnim diplomatskim stilom, jer riječ je o posebno opasnom zlu, da bi se kako-tako osluhnulo njihove uvijek podle namjere.
Zato i danas s njima treba samo diplomatski komunicirati i ne dozvoliti im . . .

Ali kao osvajači, materijalisti znaju da je jezik rad duha jednog naroda i po jeziku je narod specifičan, pa vrše pritisak na duh, gdje laž caruje nema duha, eto zašto robovi privida postanu bezdušni.

Za istaći je da se „ hrvatski „ vlastodršci u Hrvatskoj služe diplomatskim stilom kao da su okupatori, pa lažu. . . što se diktiranjem i preko kvazi intelektualaca hrvatskih - vladara u Hrvatskoj negativno odrazilo i očituje se na hrvatskim prostorima.

Ističući danas Srbe kao manjinu u Hrvatskoj, po šabloni iz prošlosti do 1990. godine, s kojom se podgrijava kako će djelovati današnji vlastodršci u Hrvatskoj. Preko hrvatskih vlastodržaca služe se psihologijom za mase, radi svojih koristiti kao materijalisti . Sreća je što su spletom okolnosti, prozrijeti pa danas nisu u povoljnoj situaciji, u raskoraku su s vremenom, ispunio se dovoljan razlog pa su Hrvati uvidjeli da je diplomacija zamijenila normalan jezik duše - čovjeka.

U Zagrebu, rujan 2013. godine

Dr.sc, Ilija Barjašić
Predsjednik Pokreta za preporod hrvatskog
duha i poticanje nataliteta u Hrvatskoj – Život
i predstojnik HAZUD-a za poticaj nataliteta u
Hrvatskoj

TENDENCIJA MASKIRANIH S KAPULJAČAMA – SA SREDSTVIMA JAVNOG  INFORMIRANJA U HRVATSKOJ PREPOZNALI SMO IH

Nakon što su Hrvatima dijelom narušeni uvjeti za život, napokon su razotkriveni i orkestri za diverzije u Hrvatskoj, između ostalih i za javno informiranje kao opasni, druge violine, oformljeni u funkciji radi eksploatiranja i uništavanja hrvatskog naroda. Maskirani s kapuljačama otkriveni su na djelu, a sve pravdaju stilom nečovjeka, jednakim stilom po kojem su kao izvrgnuće dobra i postali robovi navike, skloni nemilosrdnom uništavanju. Dakle, po svojoj volji pretvorili su se u nešto drugo - promijenili ime, a ime je . . . «Nomen est omen», potom na svoju nesreću postali ništa, doživjeli prokletstvo što čeka i njihove potomke, da se uvjere (kada roditelji jedu zeleno voće da će sigurno njihovoj djeci trnuti zubi) da su konačan prah kao posljedica svojih zlih djela. Kada čovjek postane nešto drugo on prestaje biti čovjek, postane kreatura s kapuljačom na glavi u mraku, zbog osobnih pukih materijalnih koristi sklon tendencioznom uništavanju života, samo zbog materijalnih dobara, tj. egoističkih pobuda.
Ovaj tekst posljedica je, pouka razgolićenih kreatura, ali i poruka čovjeku – na ozbiljnost življenja.
Kako su sredstva javnog informiranja tu uglavnom zbog propagande a koja se danas u Hrvatskoj u službi slabijem argumentu, protiv očiglednog, dakle, sofistička tendencija koja razara pozitivno kako u Hrvatskoj tako i u svijetu. Dakako, psihologijom za mase otpočnu prije svega uvjeravanjem a ukoliko to nije dovoljno koriste i ostale moguće načine i sredstva za ispiranje mozga radi promjene mišljenja i stava, sve do fizičkog uništenja čovjeka, zapravo dok se ne postigne željni cilj. Zašto se čovjekom može manipulirati kao sa stvarima?
Po Iskonu - Stvoritelju očigledno se demonstrira pred fizičkim očima i dušom svakog pojedinca, koji nikome ne smije dozvoliti da pomoću uvjeravanja i propagande, i pored logike zdravog razuma, otpočne sumnjati u očigledno a što onda znači, da ga je netko izludio, obično zbog nekih koristi koje nisu u skladu dobrom, tj. životom. Tvorcima konstrukcija - prividom obojanih formi tj. zastupnicima slabijih argumenata treba pokazati da su ipak prozirni u svojim namjerama i razotkriveni kao prljavi sadržaj kojim pokušavaju doći do cilja, što pokazuje da je dobro čuvar, tj. garancija životu, a zlo i pored propagande u korist slabog argumenta, uvijek tragično, a što služi čovjeku kao opomena. Utoliko zavarani prividom, «znaju» da i pomoću riječi «mogu» (prevaranti) usmjeravati jedan narod u negativnom pravcu, «znaju» lopovi da ljudi noću spavaju dok je mrak, dok ne svane i dođe vrijeme čovjeku za rad. Zahvaljujući samo svojoj stvaranoj sudbini tumaraju po mraku, jer se nisu u stanju suočiti s vlasnikom dvorišta i ognjišta po svijetlu dana – jer ih svijetlo zasljepljuje i prokazuje kao kreature koje zastupaju mračnu stranu s kapuljačom na glavi, jer ne žele biti prepoznati, s ciljem da «nepismene mase» naviknu na zlo, što se nevinim - naivnim narodom i može.
Kada narod prema zamkama privida svedu na nivo gole egzistencije i pukog vegetiranja, sve svedu na korist i štetu u konačnom svijetu, kao pravilo za svakog pojedinca, a kojeg potom imaju kao žrtvu kada mu zbog mrvica promjene mišljenje i stav, koji ima svaki zdrav čovjek, a sve da bi za njih glasovali i dalje s takvim manipulirali sve dok mogu po cijenu propasti jednog naroda.
Tako tendenciozni kreatori pogubnog stila, učešćem po volji, izmanipuliranog naroda na vlastitim sudbinskim prostorima skupa dočinjaju sudbinu svoju u pravcu konačna života.
Prvi i ini orkestri očito nisu svjesni da će baš oni kao pojedinci orkestra po vlastitoj želji biti prve žrtve konačnosti, kao što su bili i svi prije njih koji su radili protiv života, misleći da zlo nije bez temelja.
Ipak na njihovu žalost, činjenice pokazuju da su Hrvati uglavnom naviknuti na afirmativnu istinu, tj. zastupaju život, što je oružje protiv orkestara a što bi njih same trebalo potaći na obraćeništvo, što i jest smisao ovog pisanja. Svjestan, hrvatski narod želi raditi jer zna da se dostojanstvo ruši za cijenu kruha i igara, kao i da egoistički interesi – koristi uništavaju čovjeka pomoću kuga u svijetu. Hrvati moraju pokazati zlu, da je i postalo zlo za sebe po vlastitoj volji, zapravo toliko naviklo da i nije svjesno da je pouka i ružno – razgolićeno – pa bježi u mrak, da ne vidi nedjela svoja na dlanu.
Dok u stvarnosti i pokazuju svoju rabotu po zamisli neformalnih grupa - prvog orkestra u pozadini, koji vuku konce, što pismeni Hrvat točno vidi za koga, a što svaki Hrvat osjeti na terenu na vlastitim leđima. Spomenuti «orkestri» nisu svjesni da su robovi zavjere zla – navikli raditi protiv drugog, kako su i postali žrtve zla. U kompleksnosti života, iz neznanja misle da će i u ovom slučaju riječ djelom postati – očito se varaju, a mi ih upozoravamo da su prozirni – i kao zlo prezreni.
Medija i Magija su bile pokrajine na prostoru današnjeg Irana u kojima su ljudi, zavarani prividom, otpočeli iza maske činiti svoju sudbinu. Pojedinci skloni neredu i neradu izlazili bi na ulice kao cirkusanti koje su ozbiljni ljudi smatrali maloumnim. S vremenom magi i šefovi medija informirali su i navikavali stvaranim stilom narod kako je to odgovaralo njima umišljenim - tendencioznim pojedincima. Zbog osobne koristi cirkusanti bi sebi sami pripisivali nadnaravne sposobnosti – pomoću sredstava javnog informiranja uvjeravali u laži, uglavnom kao što čini svaki mag, kojih se broj do danas stalno povećava. Nastali kao žrtve privida po tom kao takvi rutinirani traže žrtve kao vampiri zbog materijalne koristi i harača u krvi. Danas pojedinci ili tajne grupe nastoje ostvariti ciljeve koji su u suprotnosti sa životom, da bi se bolje zamaskirali i obmanuli čovjeka podijelili su magiju na crnu i bijelu, pitanje je koja je gora. Iz istih razloga otpočeli su glumiti, mag glumi, stalno pokušava demonstrirati nešto što nije, zato svaki pojedinac koji se ne da varati realno vidi nečovjeka, maga, tj. ništavilo. U spomenutim pokrajinama narod je olako dozvolio u svom prostoru širenje maga i magije pa je nastala bijela kuga i stoga su nestali kao narod.
Zbog istih namjera i danas cirkusanti za sredstva javnog informiranja na području Hrvatske kontinuirano imaju svoje pionire također, drske, između kojih se neki posebno ističu kao trovači hrvatskog bića bijelom kugom, što je u Hrvatskoj očigledno zadnjih petnaestak godina a što se najmanje očekivalo.
Nakon kritike, neka ne misle uljezi s kapuljačama i njihovi meštri za propagandu da su jedini zaslužni krivci za narušene uvjete životu u Hrvatskoj, dok narušavaju perfidnom propagandom život i dostojanstvo Hrvata, dok se ruše hrvatska ognjišta.
Lutalice, gdje su vaša ognjišta? A bez vlastitog ognjišta čovjek ne može biti uzor, dostojanstven i častan. Istina, više su krivi Hrvati vlasnici svojih ognjišta, što su dozvolili da uljeze okupatore svojom pospanošću dovedu u iskušenje pa da tako iskoriste nemarnost Hrvata i uvuku se u dvorište. Hrvati su i kao kršćani odgovorni, jer se ne može doći pred lice Božje sam, treba dovesti sa sobom i spasiti još nekog. Budimo svjesni, za sve je uglavnom krivo materijalno šarenilo, pa tjelesne oči čovjeka, bez duhovne pomoći, puno puta dovedu u iskušenje u ovom konkretnom svijetu, gdje se zarađuje za beskonačan život, a ne u pravcu konačnosti kako to čine oni dok ruše tuđa ognjišta.
U Zagrebu, travanj, 2009.godine
Dr. sc. Ilija Barjašić
Pokret za preporod hrvatskog duha i poticanje nataliteta u
Hrvatskoj – ŽIVOT 

Posljednja izmjena: 2009-04-10 11:19