HRVATI SU ONI KOJI ŽIVE U HRVATSKOJ I U DIJASPORI-UJEDINIMO SE I ZAJEDNO NAPRAVIMO REDA U KUĆI

BRANITELJI PROŠLOSTI, SADAŠNJOSTI I BUDUĆNOSTI

Hrvati, u ratovima, kroz svoju prošlost, su imali kvalitetne branitelje, uzorne, ali i janjičare koje su odabirali okupatori. Dakle, evidentirano je da su hrvatski branitelji kroz povijest, kako kada, bili dobri vatrogasci požara na hrvatskom prostoru, uglavnom slabi u preventivama pa vatra, kao iskonsko sredstvo za čišćenje, često se javljala na ovim prostorima u svojoj funkciji.

Branitelj, tko je to? Branitelj zastupa, brani u ratu od potencijalnog okupatora, brani svoju zemlju, svoj narod i sebe. Veteran, tko je to? Veteran je isluženi vojnik, stari ratnik, borac iz bivšeg rata. Konkretno, hrvatski branitelji u zadnjem obrambenom ratu, s hrvatskim žrtvama do 1990. godine, uglavnom su oslobodili Hrvatsku od okupatora. Potom, od 1992. godine, isti Hrvati olako - naivno prepustili su rukovodeća mjesta nelustriranim – janjičarima, koji su zbog svoje kvalitete i danas kočničari općem dobru. Dakle, uzrok svih problema nastaje kada čovjek ne može ili ne želi biti samokritičan i uzoran u vlastitom dvorištu. Zbog rastakanja hrvatskog bića, zbog neurednosti posebno su odgovorne po dužnostima vladajuće elite. Danas u Hrvatskoj bivši politički uznici i branitelji Hrvatske (1990 – 1995. godine), prevareni su i nesvjesno podijeljeni tolikim brojem udruga, čime se prezentiraju egoistički dok od razbijenog jednog, općeg dobra unaprijed i dalje očekuju nezasluženu nagradu, koristi. Narušeno hrvatsko opće dobro pouka je da se ne smije dijeliti, već da se treba spajati u ime dobra i unapređivati. Uredan, dostojanstven i pošten čovjek neće plaću unaprijed već adekvatno nakon što nagradu zasluži, pa se zato zdravo i ponaša, samokritički i kritički. Konstantna angažiranost uvjet je za čuvanje općeg dobra koje je i osnova duhovnom razvoju.  Svaki pojedinac neizmjerna je vrijednost, ali kada je u pitanju opće dobro i obrana općeg dobra žrtve jednog naroda se ne uspoređuju kod osviješčenih naroda, utoliko je duh po žrtvovanju iznad mesijanskog i proročkog. Hrvati moraju prepoznati i shvatiti da je diverzija na opće dobro kada se inverzijom skreće pažnja na pojedinačno. Zato trebaju djelovati skupa, hrvatski branitelji - veterani i aktualna vojska dok čuvaju opće dobro, tako je najlakše obraniti svakog pojedinca.Stradanja jednog po jednog pojedinca posljedica je rascjepkanosti zajedništva ukupne snage za čuvanje temelja i dostojanstvenih uvjeta svakom pojedincu što je mjerilo uređene zajednice. Dakle, sve je dobro što spaja, a sve što razdvaja je zlo. Pojedinac jest proporcijalna vrijednost jedne uredne zajednice i ništa više. Suprotno, pojedinac jedne neuredne zajednice je slab i nezaštićen, dok zavaran očekuje, nikada ne dočeka i ne doživi zaštitu ako se njegova zajednica dijeli i raslojava kao posljedica nereda, što se događa kada se pojedinci zbog preventive ne žele žrtvovati. Zamka je tek uklonjena kada se spozna da se pomoću i preko pojedinca zamagljuje opće dobro, da se baš tako stvaraju uvjeti za obezglavljivanje jednog naroda. Tendenciozno, slabi pojedinci stimuliraju sebi slične dok rastaču opće dobro zajednice, a koliko ih je otkrivaju se sami u redu za lustraciju. Uočavanje zamki je potrebno da žrtvovanje ne bude uzaludno, jer žrtvovanje je život i uvjet životu. Nema reda gdje nema jedinstva i obrnuto, zato se može točno ocijeniti tko i zašto stvara nered. Hrvatski teritorij, kao uvjet životu, pokazuje hrvatski duh i sve što mu smeta i koliko je pod pritiskom. Dakle, zemlja jednog naroda i po duhu istog prezentira specifičan život, što zahtjeva uvijek i prema potrebi lustraciju, lustracija . . . da bi zajednica bila jača bolja. Mesijanskim duhom pomoću spoznaje treba unapređivati opće dobro, proročkim pomoću riječi i svjedočenja djelovati, a dok se žrtvovanjem najbolje služi u ime života, životu.  Čuvajte se onih koji se zaštićuju, kao grješnici, zidinama i žele ostati u prošlosti.  Naročito onih koji u skladu sa životom, pošteno dnevno ne zarađuju kruh za sebe. Čuvajte se onih koji vam obećavaju kruh koji niste zaslužili poštenim radom, jer takav kruh izazove teško pijanstvo i prokletstvo. Čuvajte se vođa koji nisu ispred vojske, prvi spremni kao uzor žrtvovati se u ime zajednice koja je uvjet životu.Naročito se čuvajte janjičara krvavih ruku kao uzroka prolivenim suzama i krvi, a koji bi i dalje vladali i rastakali jedno – opće dobro. Dostojanstven čovjek je sabran, a život gord i uspravan, nikada se ne prodaje za mrvice, a niti hvata za slamku. Dostojanstven čovjek je odraz Svoritelja, Oca i po istom zaštićen, bez tutora koji na Zemlji hedonistički nezasitno po cijenu života grabe materijalno, protive se i destimuliraju žrtvovanje, a što je protiv života. Samo po žrtvovanju - sudbini, uzori su odraz i veza s izvorom života. Dakle, razdvajanje i dijeljenje dobra od zla dužnost je čovjeku. Očistiti sela i gradove, posebno skrenuti pažnju prema prijestolnici Zagrebu - centru. Čovjek treba pamtiti kada netko jednom laže ili prevari, njegova je sramota, ali samo budalu isti varalica i drugi put može prevariti. Također, u ime općeg po dužnostima, vladar je odgovoran kao koordinator vojske, radnika i zemljoradnika, ali i svaki pojedinac suodgovoran je u svojoj zajednici i sudac sam sebi.  Slučajno, kada je sila pravda, pravedno je snagom zajedništva djelovati u borbi protiv zla. Nakon tendencioznih podjela hrvatskih dragovoljaca – branitelja, iz zadnjeg obrambenog rata, kao snage, preko silnih udruga, posljedica su specijalnog rata koji se vodi protiv Hrvatske. Hrvatski branitelji dužni su ujediniti sve udruge u jednu i tako pokazati svoje hrvatstvo djelom, čime će se svrstati za vidjeti. Najvećoj pošasti - drogi - treba stati na kraj, odlučno se boriti protiv trovača drogom, koja je u Hrvatskoj odnijela više života nego prošli ratovi.  Posebno treba se suprotstaviti lošem ali i tendencioznom kadroviranju za rukovodeća mjesta u Hrvatskoj. Kaniti se treba blefera koji su prvi ispratili hrvatske generale u Hag, to su isti partizani - srpska vojska koja se lukavo kao velikosrpska nametnula, nanijevši hrvatskom narodu toliko zla. Repovi te vojske i danas pokušavaju se izjednačiti i nametnuti hrvatskom narodu s prepoznatljivim spletkarenjem među Hrvatima. Udruge partizanskih veterana, koji su uglavnom poraženi u zadnjem hrvatskom obrambenom ratu, zakonski treba ukinuti, a članove uglavnom procesuirati.  Treba shvatiti da su prosvjedi u Hrvatskoj posljedica pospanosti i mamurluka iz prošlosti kada nije bilo dovoljno brižnosti za opće dobro. Hrvatski vojni veterani kao savjetnici trebaju se osloniti na hrvatsku aktualnu vojsku, kako ne bi hrvatska vojska bila oslabljena, imajući u vidu okruženja Hrvatske. Hrvatima danas, globalizacija i NATO samo je jedna karta i adut, sjetimo se prošlosti i Austro-Ugarske kao okupatora kada se raspala, hrvatska vojska neustrojena nije se uspjela oduprijeti Srbiji kao novom okupatoru. Dakle, samo hrvatska vojska garancija je Hrvatima na hrvatskim prostorima.

U Zagrebu, veljača 2011. godine

Dr. sc. Ilija Barjašić
Pokret za preporod hrvatskog duha i poticanje natalitete u Hrvatskoj
ŽIVOT

ČLANSKA PRISTUPNICA  Ime i prezime………………………………………. Mjesto i datum 

rođenja…………………………….. JMBG………………………………………………. Ulica i 

mjesto boravka……………………………… 

Upravni odbor POKRETA ZA PREPOROD HRVATSKOG DUHA I POTICANJE NATALITETA U HRVATSKOJ – ŽIVOT Obraćam se Upravnom odboru Pokreta s molbom da postanem član POKRETA ZA PREPOROD HRVATSKOG DUHA I POTICANJE NATALITETA U HRVATSKOJ – ŽIVOT U  

Zadru,……………. Potpis ………………

PIONIRI – JANJIČARI KAO OPOMENA NOVIM GENERACIJAMA HRVATA

Svašta! Koje poruke čujemo od Hrvata koji, blago rečeno, mogu služiti samo kao opomena za sva vremena. Toliko su loši da se ponose čega se dostojanstveni Hrvati srame. Svojim starim antihrvatskim šablonama žele kompenzirati manjkavost vlastite kvalitete, što je prozirno i nove generacije Hrvata to ne prihvaćaju, jer imaju veću spoznaju pa su im janjičari smiješni sa svojim vicevima i namjerama. Kako se kome čini tako i dočini, toliko može i apstrahirati. Stranke prošlosti u Hrvatskoj doista su u raskoraku s hrvatstvom, zato i računaju da će, obmanjujući narod pomoću medija, na izborima uzeti ponovo vlast, kao i u prošlosti dok su tako mogli. Riječi i djela su u funkciji života - uz pomoć samokritičnosti i Hrvatima u Hrvatskoj, koja se gubi a čemu su uzrok pioniri kojima samokritičnost znači presuda a ne lustracija, kako su ih navikavali okupatori. Rasporedili bi se prema tendenciji okupatora u hrvatskom korpusu, kako u duhovnim (crkvenim) tako i u svjetovnim centrima za upravljanje. Prepoznati ih je lako, uglavnom Hrvatima „vjernicima“ i svećenicima crkva služi kao pokriće, jer ne žive praktičan život kako priliči katolicima. Dakle, licemjerno, demagogijom – lažima kompenziraju – prikrivaju nedjela, što je toliko vidljivo i upozorenje onima kojima su lagali. Sličnim šablonama služe se vođe Hrvata i u svjetovnom dijelu, „političkom“, kojima je također pokriće hrvatsko opće dobro, što je u raskoraku na terenu sa životom u Hrvatskoj. Pioniri antihrvati, uglavnom kao predstavnici stranaka u Hrvatskoj, očito nisu završili prvi razred što nije dovoljno da bi se ikada više prevarama mogli nametnuti Hrvatima i vladati. Ubuduće, spoznaja je garancija Hrvatima u Hrvatskoj a ne okamenjeni pioniri koji se nisu pomakli dalje od početka. Poznato je, što su i pokazali, da oni nisu život koji teče već suha grana bez snage i života. Samo su zaokupljeni i opsjednuti sjećanjima na tjelesne užitke iz prošlosti dok su služili okupatorima, koji su ih odabirali za pionire. Bivšim okupatorima i janjičarima preostalo je oslanjati se na spomenike isklesane od hrvatskog kamena, kao što je onaj u Srbu, koji su obnovili vladajuća stranka i opozicija na račun i sramotu Hrvata.

Pioniri čelnici nekih stranaka požuruju parlamentarne izbore, kao da su sigurni u pobjedu, što bi u Hrvatskoj bilo ako ne gore onda kao i sada, jer problem je u raspoređenim pionirima, koji bi se demagoški i silom borili samo da bi vladali dalje. Prosvjednici traže da kriteriji u konkurenciji budu djela, koja bi bez demagogije prezentirala svakog pojedinca. Dakle, nije potrebna mašinerija iz sivih zgrada koja bi postavljala podobne bez djela. Nove generacije, danas u Hrvatskoj, ne žele pionire odgojene po mjeri okupatora. Konkretno ti pioniri i njihov stil vladanja bio je do sada poguban, što hrvatski prosvjednici znaju. Hrvate koji se bore za život, nazivaju huliganima, imenom koje doista pripada pionirima nosiocima zla u Hrvatskoj već skoro jedno stoljeće, a čega oni nisu svjesni. Njihovo ponašanje za nove generacije Hrvata je čista patalogija – kada se usude još urušavati Hrvatsku kao opće dobro. Hrvatski narod doživio je patnje kroz povijest, ali i prosvjetljenje što pokazuju nove generacije Hrvata. Prosvjedima Hrvati ukazuju da ne žele pionire bez dostojanstva, već uzore po djelima koji će poticati na red i rad. Dakle, očito nova generacija Hrvata sve čini da zaživi narušeno samopouzdanje i red u ime života. Lukavi pioniri promatraju i spletkare, nadaju se da će sve to prosvjednici nespretno odraditi, jer nisu rutinirani u spletkarenju kao oni, nadaju se da će oni na kraju od svega imati koristi. Varaju se, stasale generacije Hrvata su prosvijećene i dovoljno mudre da s prezirom odbace kalkulacije tendencioznih pionira. Dakle, prosvjednici su na sceni jer je ispunjen dovoljan razlog, pioniri ne mogu razumjeti da Hrvati žele revitalizirati život u Hrvatskoj koji su narušili oni i njihovi mentori okupatori. Pioniri preko svojih sredstava za javno informiranje „brižno“ ističu kako prosvjednici nemaju vođe. Opet pioniri nesvjesno pokazuju svoju ćud za nametanjem, oni bi ocjenjivali, oni bi savjetovali ne znaju da su balast Hrvatima. Prošlih tjedana stavljaju svoja sredstva za javno informiranje u centar pažnje, demagoški sugerirajući hrvatskom narodu kako treba vjerovati sredstvima za javno informiranje više nego duhovnim i svjetovnim institucijama u Hrvatskoj. Angažiranje Hrvata prosvjednika iskristalizirat će vođe što je pravilo po zasluzi, a ne kako misle pioniri silom i prevarama nametati se Hrvatima za vođe, pomoću okupatora kako je bilo kroz prošlost. Prošla su vremena pionira koji su u Hrvatskoj suportirali zlo zbog osobnih egoističkih poriva, a što oni još ne shvaćaju. Strancima bi služili i danas, što su pokazali i zadnjih dvadeset godina dok urušavaju Hrvatsku koliko god im se dozvoli. Koja ironija, pioniri „sve mogu“, boljševički stil prema narodu jednako pokušavaju demagoški primjenjivati i u demokratskom društvenom uređenju, što im se vraća kao bumerang. Kada bi pioniri mogli masakrirali bi osviješćene Hrvate bi, kao prepreku svojim težnjama, nesvjesno i što su i pokazivali toliko puta kroz povijest. Stasala generacija Hrvata spoznala je da je snaga u zajedništvu pa tako i djeluje, što je za veselje.

U Splitu, travanj 2011. godine

Dr. sc. Ilija Barjašić
Pokret za preporod hrvatskog duha i poticanje nataliteta u Hrvatskoj
ŽIVOT

ŽIVOT I BUDUĆNOST HRVATA

Prošlost i sadašnjost premise su koje adekvatno pokazuju budućnost, uvijek je bilo i bit će tako, što svjedoči život. Mesijanstvo i proroštvo su tek oruđa, kao pomoć u funkciji života i poticaj žrtvovanju za život. Dakle, život je odraz žrtvovanja i urednog ponašanja. Samo imenom na Zemlji, u vlastitoj zajednici život se uzorno može živjeti, dakle uvijek ime zastupa života. Potom dovoljni razlozi pokažu život adekvatno žrtvovanju, kako tko čini tako i dočini - zasluži na beskonačnom putu. Čovjeku kao biću razuma – gola egzistencija nezaobilazna i pretpostavlja se u odnosu na život; samo vlastitim radom materijalno se zaslužuje i može kontrolirati, a da se ne okrene protiv života. Stoga se varaju pojedinci ili narodi koji žive na račun drugoga, jer zapravo tako i ne žive, kao da nisu živjeli i nisu osjetili radost života. Dakle, nisu se žrtvovali – živjeli, niti bili uzori što život priznaje i jest. Hedonisti dok vegetiraju, radi koristi na račun drugoga, stalno pomoću laži i prijevara modificiraju stilove prikladno vremenu. Pokušavaju zaobići vrijednosti njima kao prepreke a koje ne mogu zaobići, zavarani prividom - puste želje ih dovedu do konačnosti, tj. propasti života - pojedinaca ili naroda u cjelini. Neredom zaslijepljen čovjek ne vidi kako se zlo stvara i pokazuje proporcionalno lažima, što vrijedi kako za jednu obitelj tako i narod u cjelini. Zatrovani po zlu, tako geometrijskom progresijom život nište dalje, sve dok se revolucionarnim načinom (zamke protiv života) zlo ne zaustavi i uništi. Problemi nastaju po zlu, kao posljedica narušavanja uvjeta životu, kada pojedinac ili jedan narod imenom na Zemlji ne odolijeva iskušenjima prema dužnostima izbjegava odgovornost, što je opomena za pamtiti kada pojedinac ili jedan narod ne žive uzorno; samo lopovima odgovara mrak i neurednost što je jednako opomena. Hrvatima opomene - pouke iz prošlosti kao da ne služe životu, zato kako kroz povijest tako i danas neki narodi da bi se okoristili na tuđem teritoriju, radi pukih materijalnih koristi, skloni su svim sredstvima uništiti vrijednosti napadnutog naroda, podvajaju isti, potom izazivaju „ građanski“ rat, promatrajući sa strane kako bi izvlačili materijalna bogatstva. Hrvatski narod, kroz povijest do sada, je bio naivno manipuliran od svojih okupatora, naročito Srba koji su šablonama Turaka svojih saveznika u Europi, Hrvate dijelili tako da su pravoslavne Hrvate pretvorili u pravoslavne Srbe u Hrvatskoj i suprotstavili Hrvatima katolicima, zatim dijelili Hrvate na desne i lijeve … Nakon podjela, zadovoljno bi promatrali, dalje lagali i zavađali  Hrvate, izvlačili materijalne koristi iz Hrvatske više od jednog stoljeća, svojim namjerama izazvali dva rata na hrvatskom teritoriju, autori su Jasenovaca, Bleiburga, Križnih putova i ostalih stratišta sve do danas, na kojima su se Hrvati međusobno uništavali. Dakle, život je uzor… Život pobjeđuje i pomoću opomena … kao poticaja životu ubuduće …Poticaj veteranima - aktivnim braniteljima RH Očito, Hrvatima je i dalje materija kao zamka životu i kušnja jer se precjenjuje, pa je zauzela mjesto ispred života i vuče u konačnost. Dakle, opomene čovjeku, svejedno dolaze li od okupatora ili neosviješćena Hrvata u Hrvatskoj, trebaju poslužiti ubuduće. Sigurno, zamke životu Hrvata bit će tu sve dok se odbacuju vrijednosti kao spoznata nužnost za život na beskonačnom putu.

U Zadru, lipanj 2011. godine
Dr. sc. Ilija Barjašić
Pokret za preporod hrvatskog duha i poticanje
nataliteta u Hrvatskoj - ŽIVOT

HRVATSKA KAO NASLIJEĐE HRVATIMA HRVATSKU UNAPRIJEDITI A NE RASPRODATI

https://www.youtube.com/results?search_query=niko+%C5%A1oljak

Hrvatsku smo naslijedili od naših pradjedova, dobili smo svoje kao potomci Hrvata. Naslijedili smo i zato što su i u olujama uspjeli sačuvati za nas i zemaljske uvjete životu. Dakle, Hrvatske zemlje imamo kao naslijeđe, tj. uvjete životu, da dalje kao narod živimo i življenjem, tj. žrtvovanjem unaprijedimo te predamo svojim potomcima, i zato djedovinu, temelje svoje ne smijemo rasprodati. Danas, nesvjesno, Hrvati olako rasprodaju zemaljsko kao i duhovne vrijednosti, ne znaju da tko ne radi i ne živi, pa zato ne treba i nema budućnosti što se odabire po vlastitoj volji, a to se adekvatno pokaže. Pojedinci kao i narodi nesvjesno ruše uvjete i osnove, tj. protive se životu zbog nezaslužene gole egzistencije - materije, koje po tim osnovama nikada nikome i nije bilo dovoljno. Uglavnom, Hrvati su tendenciozno zavedeni uljezima i varalicama koji ih tako nište. Dakle, nakon neuredna življenja, nesvjesno čovjek sam sebi počupa svoja korijenja potom nestabilan, ustvari dezorijentirano životari, pojavljuje se kao trulo zlo pa više ne shvaća razliku između oca i sina. Danas, više nego ikada kroz povijest, život se ne njeguje, tj. ne živi i nije zbir ljepote i dobrote kao odraza života. Kakva je to ljepota i dobrota skupa ili pojedinačno kada se život ništi, očigledno život je meta između dobra i zla?! Hrvatski narod treba shvatiti da okupatori kao posrnuli robovi materije, dok osvajaju jedan narod, ponajprije uništavaju sve što je s nacionalnim predznakom i imenom. Očito, Hrvati imaju u vlastitim redovima svojih neredom pijano otrovanih – predstavnika. Sreća je što smo kao narod napokon realno – samokritični pa nam doista ne trebaju i usahli uljezi iz Afrike i Azije koji lunjaju po Hrvatskoj jer su i sami sebi počupali korijenja, svejedno da li su Arapi, Azijci ili ... koji god kad nam smetaju. Dakle, po razlozima Hrvati su se otrijeznili, pa imaju novu priliku slaviti i živjeti život u Hrvatskoj. Dakako, prema zasluzi – sudbini Arapi su posađeni u pustinji, kao i Australci u Australiji da žrtvovanjem zasluže za život, a ne da postanu beživotna suha ružna stabla, koja nisu prožeta živim duhom. Dakle, bez duha čovjek postane ružan, što svaki pojedinac svojom formom i sadržajem pokazuje kao opomena . Spodobama je ostalo da uvjeravaju i varaju pomoću svojih maski, što rade u agoniji - paklu, istina ih iritira. Prema slobodnoj volji tko želi mrtvu materiju, opredjeljuje se, pa se po želji beživotna materija i nametne, a tko je shvatio sebe, tj. život prema napuhanoj materiji ponaša se ironično. Uništavati živog čovjeka zbog mrtve materije apsurd je koji vuče u besmisao. Dakle, eto zašto čovjeku život nije zaštićen, jer je zaboravio pravila koja su mu zapisana u duši, zaboravio je najbitnije Stvoritelja i uvjete na zemlji, i zato i sebe, i sudbinske uvjete životu. Očigledno, sami protiv sebe - Hrvati ne štite djecu - budućnost – život, lijepo i dobro, jedno - smisao - zadovoljstvo. Prebiranjem kroz povijest, svi su razlozi ispunjeni po kojima su Hrvati izazvali svoje životne prepreke, tj. posljedice samo zato jer nisu poštivali zakone života, zaboravili su da je život alfa i omega, bez atributa i obmana sofista; koji su i Sokrata pokušali zanijekati dok ih je upozoravao da će ih oslijepiti po prividu mrtva materija. Usporedimo li staru Grčku s Hrvatskom danas, dok je bilo reda bilo je i života. Zavarani prividom posrtali su stari Grci kao i Hrvati danas. Jedno vrijeme stari Grci su znali da su dobro i lijepo po Stvoritelju obilježja života i življenja, čovjek i radi osobnog zadovoljstva preko djece treba ulagati u budućnost, način kako se najbolje ulaže u zemaljske uvjete radi života na Zemlji. Grci zbog Helene kao jedinstva lijepog i dobrog, tj. grčkog općeg dobra, živjeli su uzorno, dok je bilo tako smisao se nije zaobilazio, sve se postizalo u ime života samo žrtvovanjem. Hrvati su omalovažili žrtvovanja i odgovornost za život, pa se i danas očituju potresi i razdvajanja u obiteljima po cijenu života, čime se narušava opće dobro. Poljuljane vrijednosti posljedica su nezahvalnosti prema životu i određenom podneblju za Hrvate, čime se stvorilo - slijepilo koje vodi život pred provaliju. Doslovce, po navikama Hrvati su protiv sebe, jer se na vlastitom ognjištu služe šablonama okupatora – lutalica suhih korijenja. Uvijek, lijepo i dobro odraz su same ideje, zapravo život, život koji zahtjeva konstantno žrtvovanje, samorealiziranje i potvrđivanje. Odvajanje od ideje posljedica je egoizama, eto zašto egoist odvojen od Boga, Stvoritelja nema ideje, nije sposoban ni misliti ni živjeti, jer je Bog – ideja – misao – život. Egoisti oslijepe i završe u provaliji, i kad su predstavnici jednog naroda kojeg uvijek dovode do provalije. Dakle, prokletstvo nastaje zbog nezahvalnosti za život, kada čovjek pored vlastitog oca traži sebi oca, pored domovine u kojoj treba raditi i živjeti traži podneblje gdje bi varao i ne bi radio. Ipak i pored slaba čovjeka život je zauvijek po Stvoritelju zaštićena konstanta za ravnanje u borbi protiv zla. Egoistima zbog nereda ljepota i dobrota izmiču, jer ne slijede svjetlo - ideju, a ideja je moderator života u kretanju. Opasno svojstvo ograničena čovjeka je zavist kao posljedica egoizma, a čime čovjek reducira sebe na suho stablo bez korijenja, pa nije u stanju više vidjeti i poštivati život u cjelini, ne bi dozvoljavao rast i život ostalima, jer svi bi morali biti i više suhi i slabiji u svakom pogledu od njega. Želimo pokazati zašto je hrvatski narod kroz povijest doživio elementarne nepogode, koje još nije sanirao, žrtvovanje i pravda su i dalje u raskoraku, znači da nije uspostavljen red kao generator snage i kao uvjet čovjeku – životu. Nije i ne može se sanirati šteta sve dok se ne shvati da je življenje čovjeku odraz reda koje je prema zaslugama pravedno; Ideja – Misao – Stvoritelj, da je ljepota i dobrota jedno kao zbir, što čovjek nužno i konstantno mora njegovati; ognjište i domovinu žrtvovanjem čuvati i unaprjeđivati. Lutalicama – uljezima kao nepozvanim gostima, koji su sami neredom počupali svoja korijenja nije im vjerovati da bi bilo što pozitivno doprinijeli hrvatskom općem dobru. Samo su tendenciozni sa svojim bakljama, isključivo zbog hrvatskih materijalnih bogatstava – hrvatskog podneblja, nametljivo i lukavo, i kada Hrvati od njih ne traže savjete, prebrojavaju – mute hrvatsku čistu vodu, sugeriraju bez srama koji bi i kakvi pojedinci - kipovi trebali vladati Hrvatima u Hrvatskoj. Čovjek nije fikcija, čovjek jest zbir ljepote i dobrote, odraz svojeg Stvoritelja – Oca, suprotno po inverziji postane ružan, po zasluzi zavaran prividom, dok se ne obrati i otpočne uredno živjeti, dok ne spozna da je odraz pritiska materije. Dakle, život je kretanje – akcija, što treba cijeniti i Hrvatsku čuvati kao opće dobro za život naroda, a pokazatelji su i ogledalo jednog naroda - obrađena polja, i stalna brižnost od sjetve do žetve, jer raditi jednako je živjeti, dakle raditi i rađati veselje je i smisao čovjeka. Hrvati više ne smiju dozvoliti da su u hrvatskoj vlasti na marginama hrvatski patrioti, jer i samo jedan hrvatskih patriotski marginalac bolji je za hrvatsko opće dobro od svih skupa lukavih uljeza, predstavnika eksploatatora Hrvata.

U Zadru, kolovoz 2011. godine

Dr. sc. Ilija Barjašić
Pokret za preporod hrvatskog duha
i poticanje nataliteta u Hrvatskoj - ŽIVOT

DEMAGOGIJOM – MAGLOM STOLJEĆIMA PROTIV ZAJEDNIŠTVA HRVATA ODMETNUTI POJEDINAC UZROK JE STRADANJU HRVATA

Ovim tekstom razotkriva se kako pojedinac postane slabost i žrtva po tendenciozno perfidnom okupatoru – eksploatatoru, koji obmanjuje jednog po jednog Hrvata da prihvati ulogu protiv života. Omađijan, po neredu posrnuli pojedinac odluči po „slobodnoj volji,“ ništiti osnove života samo radi svojih egoističkih koristi, a da nije svjestan da je žrtva, da radi protiv sebe i općeg dobra. Zašto pojedinac želi i prihvaća ulogu koja pripada zajednici, koja jedina kvalitetno može zastupati opće dobro? Tendenciozno se uništavaju pozitivno – afirmativna poimanja čovjeka, a zlo stalno producira probleme da bi držalo u agoniji eksploatirane. Čovjeka – pojedinaca se tako od stvorenja stvara i usmjerava na krivi put, koji prihvaća po „slobodnoj volji,“ kako bi ugrabio i ono što mu ne treba. Očaran prividom žrtvuje bitno – život za golu egzistenciju, koja se pretpostavlja za čovjeka zdravog razuma i urednog življenja. Dakle, gdje se nametne pojedinac radi sebe, tu uglavnom propada opće – narod – zajednica, što se pokaže očigledno na terenu. Inverzijom, umjesto vrijednosti po posrnulom čovjeku koristi zauzmu prvo mjesto, a što je odraz egoizma. Potom, u njemu se pojavi zavist pa je i više protiv života, što tek proturječi redu i skladu prirode, apsurdno je da sin po cijenu života želi biti ispred Oca – Stvoritelja. Hrvati ne primjećuju zamku da se pojedinac, vremenski već dugo, nametnuo kao slabost, tj. zlo protiv zajedništva, uz pomoć Mađara, Srba, Talijana i ..., samo radi osobnih interesa, a protiv vrijednosti i osnova života. Činjenica je da su i pojedini hrvatski kraljevi životarili udovoljavajući svojim ženama porijeklom iz drugih naroda, a na štetu vlastitog naroda, npr. kao kralj Zvonimir i drugi. Mađari su ga kao bana i kralja pojedinca pomagali, dok im je odgovaralo, da bi uslijedili gnusni događaji i dodatna okupacija hrvatskih zemalja i eksploatacija Hrvata. Potom, paralelno s Mađarima i Srbi, predvođeni srpskom pravoslavnom crkvom, pojavljuju se kao novi okupatori u hrvatskim zemljama. Tako pomoću okupatora istaknuti pojedinac i danas je zamka sebi i svojoj zajednici. Konkretno, kada je riječ o pojedincu, preko kojeg se urušava zajedništvo, Hrvati su kao pouka svijetu, što ih napokon treba potaći na budnost - život. U Hrvatskoj pojedinac demagog ističe generala osuđenog u Haagu pa slavi pobjedu izborenu po istom generalu. Isti pojedinac ne spominje generale branitelje koji su osuđeni u Hrvatskoj. Apsurdno je i više da se istim stilom služe hrvatski generali iz Domovinskog rata, pojedinačno stradavaju kao pojedinci, dok sebe reklamiraju u čemu im pomažu okupatori, a da toga nisu svjesni. Kao da su izgubili rat po bojištima, jednog po jednog se odvodi u ropstvo. Dok im se ruši dostojanstvo i dalje nisu udruženi, što im nalaže dužnost prema vlastitom narodu, koji se za njihove velike mirovine kao mali narod zadužuje toliko da zbog njihovog hedonističkog ponašanja, kao i ponašanje saborskih zastupnika, više ne može vraćati dugove. Zato zbog dostojanstva, ukazom hrvatskog naroda hrvatski generali trebali bi se vratiti u krajeve otkud i potječu dok im se nisu totalno urušili domovi. U crkvenom orkestru također o hrvatskim kardinalima i biskupima najbolje govori očigledno stanje na terenu po hrvatskim krajevima, za što su dužni polagati račune pred Bogom i narodom, da svi anđeli ne zaplaču u horu. Dakle, hrvatski narod trpi demagoško uvjeravanje i ludilo pojedinca, koji zavaran prividom postaje sam sebi svrha, a što je posljedica uspavane zajednice. Tako istaknuti pojedinac, obično navikava i usmjeruje narod ispirući mu mozak, uvjerava i zauzima poziciju Oca – Stvoritelja, dok harači i obezglavljuje narod. Tako nastaje lucifer dok razdvaja i dijeli na lijevo i desno a tendenciozni pojedinac, kao jarac s razlogom se svrstava na lijevu stranu, i suprotno janjetu tako djeluje. Kao takav prezentira i nudi koristi, pa tko voli neka izvoli, igrači su tu. Posložene karte su na stolu, i čovjek zaigra, začudo protiv vrijednosti, a igra je osmišljena za ovce, koju su stvorile „nauke“ da se igra bez pravila, dokovce ne popadaju na pod ispod stola. Stvarane duhovne i svjetovne institucije, koje podržavaju igre bez pravila, proizvod su pasivnog naroda, nastale tu da „liječe“, a ne da spriječe. Okreću novu stranicu na koju upisuju čovjeka kao predmet za obrađivanje, prikladna eksploatatorima – okupatorima – prevarantima duša, koji su odredili pravila samo radi osobnih interesa. Hrvati su preko eksploatatora i pojedinca iz vlastitih redova, pomoću alegoričkih konstrukcija, prihvatili šablonu nedostojnu čovjeku, pastir – jarac – ovca. Umjesto da napokon shvate da su po Ocu Stvoritelju djeca – stvorenja koji od njih očekuje red, rad i disciplinu, radi spoznaje i zadovoljstva, dalje po volji želje se ostvaruju. Jarac u Hrvatskoj toliko je danas uznapredovao, i zahvatio svojom stranom – strankom pomoću demagogije i pritisaka samo što nije ... Dakle, neoprezan čovjek postane pojedinac - jarac – ovca, dok se ne uruši, i ne postane plijen samoga sebe. Hrvati nisu svjesni kako i zašto im se nametnuo jarac -stranac i Hrvat - jarac - pojedinac u hrvatskoj zajednici, kao redukcija zajedništva cjeline, i protiv općeg dobra. Nametnuo se preko okupatora – eksploatatora i preko umišljenog kralja – lude – pojedinca Hrvata, koji ne shvaća da je hrabrost i snaga u zajedništvu, a mudrost uredno življenje. Kada se pojedinac izdvoji iz naroda, kao slabost na vjetrometini je i svojoj zajednici zamka. Dakle, tako istaknuti pojedinac, kao odraz nereda sebe razoruža, ne zna da zlo žari i pali, baš preko njega, temelje njegove zajednice, tj. opće dobro. Odmetnuti pojedinac nikada nije mudrost – kralj, jer po vlastitoj volji proturječi životu. Sudbina pojedinca, odraz je onoga što je činio i dočinio u vlastitoj zajednici. Dakle, za konstatirati je kako pojedincu i danas u Hrvatskoj smeta većina – zajedništvo, jer je preko okupatora instaliran i instruiran, a uvijek kada isluži odlazi u smetlište, kao opomena i pouka.

U Zagrebu, rujan 2011. godine

Dr. sc. Ilija Barjašić
Pokret za preporod hrvatskog duha i
poticanje nataliteta u Hrvatskoj - ŽIVOT

LAŽIMA JOŠ JEDNOM GRUBO NAPADNUT PREDSJEDNIK POKRETA ZA PREPOROD HRVATSKOG DUHA I POTICANJE NATALITETA U HRVATSKOJ - ŽIVOT ZATO SVIM MEDIJIMA KOJI SU OBJAVILI LAŽI I SUGERIRALI PRESUDU NA ZNANJE… PREMA ZAKONU O TISKU MOLIM OBJAVITE … ODGOVOR - ISPRAVAK TEKSTA KOJEG STE KAO NAIVNI HRVATI SROČILI POMOĆU SVOJIH MENTORA IZ ŠKOLA BIVŠOG SRPSKOG OKUPATORA I DRUGIH POTENCIJALNIH, A PROTIV SEBE I HRVATSKOG NARODA

Nakon moga povratka iz Australije 1971. godine, i izgrađenog motela Adriatik 1973. godine. … sporni poslovni prostor u centru Zadra, Pavlinovićeva 5, trebao je poslužiti kao agencija u funkciji motela Adriatik. Pored velikog izbora poslovnih prostora odlučio sam se za dotični, vlasnik prostora i krojačke radnje Nikola Štefulić objasnio mi je kako je prostor dobio u zamjenu za veći preko puta i to po zahtjevu JNA (isto bih bio stradao da sam kupio i neki drugi). Sigurnosti radi, prilikom kupovine, sve sam provjerio i u upravi tvornice V. Bagat, znajući da je ista pod kontrom armije, a u kojoj je stolovala UDB- a i KOS … Sve stambene prostore u Zadru tada je kontrolirao Stambeni fond Zadra. Sporni poslovni prostor kao poslovni prostori u prizemlju, Pavlinovićeva br. 5, nisu pripadali tvornici V. Bagat zato jer su oni samo dogradili stanove iznad spornog prostora. Svejedno, tražio sam i njihovu suglasnost, a nakon i službenog pristanka rukovodstva tvornice V. Bagat i potvrde koju su mi dali da mogu imati tu prostoriju, ukoliko se usuglasim s vlasnikom prostora, a što je praktički značilo da platim vlasniku Nikoli Štefulić, koliko se dogovorimo. Dogovoreno je da mu isplatim u devizama u vrijednosti dva dvosobna stana … , napominjem da je onda takav bio način da se uđe u posjed prostora kojeg je kontrolirao Stambeni fond u Zadru Međutim, nakon „Karađorđeva“ za povratnike Hrvate bilo je svake godine gore i gore. Povratnici Hrvati, koji su se vratili iz emigracije, mahom su stradavali. Znali su tadašnji okupatori Hrvatske da je raseljeni narod izgubljeni narod. Nakon potvrde koju sam dobio u tvornici V. Bagat i isplate dogovorene svote novca Nikoli Štefuliću, započeo sam uređivanje zapuštenog prostora. Prema planovima uređivalo se ekskluzivno, što je iziskivalo velika materijalna sredstva. Kompletnu dokumentaciju agencije i kafića, dok sam bio u zatvoru, UDB – a je uzela iz Arhiva u Zadru, pod brojem S. 01/309/1974. godine, uzela i nije vratila samo da bi zamela tragove radi konstrukcija protiv mene. Dok sam studirao i gradio motel tadašnji srpski okupator pripremao je moje hapšenje s ostalim Hrvatima iz grupe HORA. Između ostalog teretili su me da je grupa HORA održavala sastanke baš i u ovom spornom prostoru. Optužen sam bio prema dva članka zakona tadašnjeg okupatora, a svaki je prijetio smrtnom kaznom, da bi na kraju bio osuđen na šest godina zatvora. Ovo je samo uvod kojim se pokazuje zlo kako stoljećima razara hrvatsko biće. Motel Adriatik u Zadru bio je kao ogledno mjesto, gdje se bez ikakvog straha izražavalo i svjedočilo hrvatstvo i briga za budućnost i život Hrvata, utoliko, branio sam dostojanstvo i slobodu Hrvata, što je i za moju obitelj bilo pogubno … U zadarskoj bolnici brat Tomo umro je pod nerazjašnjenim okolnostima, u istoj bolnici samo šest mjeseci prije i otac je umro zbog predozirane narkoze. Šef odjela tada bio je liječnik koji je nakon osamostaljenja Hrvatske pobjegao u Knin i bio upravitelj bolnice u Kninu. Eto koliko je motel Adriatik smetao ondašnjem okupatoru koji i danas pomoću svojih repova pokušava policijom, držanim odvjetništvom i sudovima nanositi mi svakojake štete. Tako da još od 1971. godine do danas traju sudovi oko motela Adriatik i zemlje koju smo, zarađenim novcem u Australiji, kupili od crkve sv. Šime u Zadru. Nakon političkog suđenja 1974. konfiscirana je moja polovica motela Adriatik polovica koja do danas službeno nije vraćena, zbog čega je prije nekoliko godina pokrenut spor na Upravnom sudu, a sud još nije zakazao ročište … Te noći 14. 6. 1974. godine, radi ilustracije hapsilo me je 40 „milicajaca“. Nakon mojeg hapšenja uslijedio je toliki pritisak na članove moje obitelji, da je moja baka štrajkala glađu do smrti, a da ja nisam ni znao, dok sam bio u pritvoru, kada je umrla. Istog dana kada sam uhapšen pored motela Adriatik minirali su i tako porušili nam pomoćni objekt - kuću, a „milicija“ je fizički ozlijedila moga brata Tomu. Također na ulici, ispred spornog poslovnoga prostora, ponovo su fizički nasrnuli na moga brata Tomu, razbili vrata poslovnog prostora i tako ga praktički oteli. Poslovni prostor je bio prazan i na sudovima predmet spora sve do osamostaljenja Hrvatske. Čudno za naivne Hrvate 1994. godine, kada se očekivalo da će se spor okončati i taj prostor od 20m2 vratiti meni, igra UDB-e, tek je otpočela. Uprava tvornice V. Bagat nakon što se tek protupravno uknjižila u zemljišne knjige 1994. godine, oglasila je da iznajmljuje sporni prostor, što sam doznao od odvjetnika Branka Zrilića, koji mi je savjetovao da se i ja pojavim kao zainteresirana stranka dok mi se prostor pomoću institucija ne vrati, da on poznaje ljude iz uprave tvornice V. Bagat i aktualne političare Šimu Prtenjaču, Kraljića i dr., koji su baš stasali u tvornici V, Bagat. Prema dogovoru otišao sam u porušenu tvornicu V. Bagat po ugovor, koji je dogovaran između Ive Vodopije i odvjetnika Branka Zrilića … Pozadina svega jest, da je naročito Tvornica V. Bagat nadzirana od UDB-e i KOS-a kao vojna tvornica. Tvornica V. Bagat lako se mogla transformirati - proizvoditi oružje … i evo odgovora, istaknuti Hrvati su praćeni kroz cijeli rat, jedne noći dok sam bio u autu, rafalno se pucalo po autu … Tvornica V. Bagat prva je srušena u Zadru – Hrvatskoj … nema ekonomije nema države. Motel Adriatik novinarke Zadarskog lista, Slobodne Dalmacije i dr, tendenciozno opisuju kao neki disko klub, samo što nisu napisali da je bio središte za drogu, asociraju ih današnji disko klubovi i kafići u kojima umiru mladi Hrvati … Adriatik je poslužio kao prvi operativni štab u Zadru treće bojne, splitske 4 brigade, a prvi je kao hrvatska kuća porušen u Zadru, topovima i avionima armije srpske …, nikakvu odštetu nisam dobio i pored naloga Vrhovnog suda Hrvatske da mi se isplati simbolična svota, što sudovi u Zadru odbijaju. Poslije rata tek pomoću suinvestitora zgrada bivši Adriatik je obnovljena. Borba se nastavlja koja iziskuje … , Predsjednik sam pokreta za preporod hrvatskog duha i poticanje nataliteta u Hrvatskoj – ŽIVOT. … situacija i stanje u Hrvatskoj nalažu mi i veće zalaganje. Očito je, tendenciozno prozivanje Pokreta … zato ovo i pišem, a o ukupnoj šteti tek slijedi … Posebno je za istaći tužiteljicu s predzadnjeg ročišta Branku Rukavinu koja svjedoka dok svjedoči istinito a ne po njezinoj tendenciji naziva ludim i zrelim za psihijatriju. Ispred zgrade (bivši Adriatik) gdje je privremeni i ured Pokreta … 2008. godine bačena je bomba, a do danas nisu otkriveni počinitelji, što tendenciozno novinari Zadarskog lista, Slobodne Dalmacije i dr. ističu kao prilog tužbi, a ne nesreću da se to u slobodnoj Hrvatskoj događa. Pokretu zlo pokušava naštetiti, a mi ćemo žrtvovanjem Pokret i više unapređivati i tako u Hrvatskoj čuvati život. Nakon ovih grubih nasrtaja na pokret, Pokretu sam odgovorno na raspolaganju.

Poslano:

1. Svim medijima koji su objavili članak

2. Australian Embassy

Centar Kaptol, Nova Ves 11. 10000 Zagreb, Republika Hrvatska

3. Amnesty International Hrvatske

Praška 2, 10000 Zagreb

U Zadru, rujan 2011. godine

Dr. sc. Ilija Barjašić