NEMAMO TUĐMANIZAM VEĆ AGRESIVNI JUGOSRPSKI FAŠIZAM
Čini mi se da ću još dugo na današnji dan morati ponavljati moj govor iz Adelaidea dan nakon što je umro kako sam ga davno nazvao Otac hrvatske države, danas kažu preciznije Otac moderne hrvatske države:
Govor na Komemoraciji u Adelaideu
Jučer nas je sve zatekla tužna vijest: Umro je Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman. Umro je utemeljitelj i prvi predsjednik voljene nam Hrvatske. Umro je utemeljitelj samostalne i samobitne Republike Hrvatske, sanjane vijekovima, umro je ostvarivši sva svoja obećanja o suverenitetu hrvatskog naroda. Umro je predsjednik svih Hrvata. I onih u Hrvatskoj. I onih u Bosni i Hercegovini. I onih u Boki kotorskoj, Srijemu, Bačkoj, Banatu, Kosovu, Austriji, Madjarskoj. I onih diljem cijeloga svijeta, pa i nas u Australiji. Umro je čovjek koji je obilježio ovu epohu. Umro je čovjek koji je stvarao najljepše stranice hrvatske povijesti.
I doista sjetimo se što je sve hrvatski narod predvodjen dr. Franjom Tuđmanom prošao samo u ovih zadnjih deset godina. Deset teških godina, ali najslavnijih u hrvatskoj povjesti! Danas je sve više i više očito kako svjetske velesile nisu željele neovisnost Hrvatske. Zato su dopustili agresiju na Hrvatsku. I ne samo dopustili već i aktivno pomagali. Embargo na uvoz oružja u situaciji kada je Hrvatsku napala armija za koju se smatralo da je medju 3-4 najjače u Europi, kada su Hrvatsku napale mnogobrojne četničke horde, predstavljalo je oduzimanje Hrvatskoj i hrvatskom narodu prava na samoobranu. U takvim uvjetima, doista je trebalo i hrabrosti hrvatskih ljudi, ali i izuzetne pameti onih koji su ga predvodili da bi se postigao cilj - neovisna hrvatska država. Predvodjeni dr. Tuđmanom to smo i ostvarili. Ostvarili smo nešto što jest ravno čudu - Hrvatsko čudo.
Danas je sve očitije kako su oni koji vladaju svijetom željeli i žele riješiti probleme Bosne i Hercegovine na račun hrvatskog naroda. I takvim pokušajima predsjednik Tuđman se suprostavljao i uspješno ih onemogućavao.
Sjetimo se takodjer plana Z4 kojim su svjetske sile željele onemogućiti samu mogućnost postojanja neovisne Hrvatske. Sjajne oružane akcije “Bljesak” i “Oluja” uveliko su onemogućile ostvarivanje takvog plana. U samo tridesetak sati Tuđmanova Hrvatska je učinila ono što četiri pune godine nisu htjeli, nisu znali, ili nisu smjeli učiniti ni UN, ni Europska unija, ni najmoćniji vojni savez u povijesti čovječanstva - NATO! Ne čudi onda zašto su željeli kriminalizirati ove veličanstvene akcije. Ne čudi zašto se u Haagu sudi uglavnom istinskim pobjednicima u ratu - Hrvatima.
Do današnjeg dana traju pritisci na Republiku Hrvatsku i neskriveno žele vratiti je na Balkan. Takve inicijative se smjenjuju jedna za drugom, i glavni “krivac”, što do sada nisu urodile plodom, bio je upravo naš Predsjednik.
Hrvatska i njen predsjednik postali su svjetionici malobrojnim narodima u njihovoj borbi za slobodu. Svojim stvaralačkim opusom i u praksi kroz stvaranje neovisne Hrvatske, unatoč protivljenu najmoćnijih država svijeta, Predsjednik Tuđman je ukazao da postoji budućnost i malobrojnim narodima. Takovo djelovanje predsjednika Tuđmana izravno je u suprotnosti s današnjim pokušajima stvaranja novog svijeta u kojima je jedino bitan pojedinac. Svijeta u kojem nema mjesta ni za obitelj, ni za malobrojne narode. Jer oni najmoćniji su sebi i svojim narodima već osigurali vladajuće pozicije u današnjem svijetu. Svi oni koji žele boljitak svojih naroda izravno ih ugrožavaju. Zato su predsjednik Tuđman i Hrvatska stalno na udaru medija koji su u rukama najmoćnijih, i preko kojih svjetski moćnici osiguravaju svoje interese.
I katoličkoj crkvi jest važan pojedinac. Ali ona poštiva prirodne zakone po kojima je pojedincu važna i njegova obitelj i njegov narod. Zato je najveći moralni autoritet današnjice Sveti Otac Ivan Pavao II. izuzetno cijenio našeg predsjednika. Itekako je svjestan njegove uloge u obrani malobrojnih naroda i njihove težnje za opstankom i slobodom. Obrani jedne - ljudima prirodnije - vizije svijeta. Zato je Papa prošle godine u Mariji Bistrici, kada je proglasio Kardinala Alojzija Stepinca blaženim, i pozvao - mimo protokola - predsjednika Tuđmana da mu tu na oltaru čestita ovo proglašenje. Time je Sveti Otac rame uz rame blz. Stepincu postavio i dr. Tuđmana. A da on to nije učinio slučajno pokazao je već sutradan kada je u Splitu čestitao imendan dr. Tuđmanu, prije nego kardinalu Kuhariću i biskupu Komarici. Zato su, zbog ovog poteza Svetog Oca, uslijedili napadi i na Predsjednika i na Katoličku crkvu. Napadi onih koji baš i nisu sretni što postoji neovisna Hrvatska. Oni su time pokazali da su prepoznali poruku Svetog Oca, za razliku od mnogih u Hrvatskoj koji ne samo da tako nešto nisu prepoznali nego su vjerovali u “crne priče”, priče kojima i jest bio cilj slabljene Hrvatske države.
Dr. Tuđman je znao da su pritisci na našu državu ponovo kulminirali u želji velikih sila da se smjeni “neposlušna” hrvatska vlast. Znao je da u svojoj borbi za voljenu mu Hrvatsku ima veliku potporu u Svetom Ocu. Zato je umjesto na hitnu operaciju otišao u Rim u posjet Svetom Ocu. Vrativši se iz Rima, umjesto na operacioni stol otišao je položiti vijenac svima, kako je napisao, koji su živjeli, stvarali, patili, umirali i ginuli da bi hrvatski narod mogao preživjeti i na kraju ostvariti svoju slobodnu i nezavisnu državu. Precijenio je svoje snage jer je vjerovao da je njegova ljubav prema Hrvatskoj jača od svega. Nije bila. Umjesto da odloži svoj posjet i osigura bar u naredne dvije godine koliko toliko mirniju poziciju za Hrvatsku - napustio nas je. A možda će upravo to očito samožrtvovanje za Hrvatsku učiniti da će njegova ljubav za Hrvatsku pobijediti i samu smrt. Jer nastavak ostvarivanja Tuđmanove vizije, Tuđmanove Hrvatske značit će da je njegova ljubav za Hrvatsku pobijedila i samu smrt.
Danas smo suočeni s izuzetnom situacijom. Jednostavno smo naučili da imamo predsjednika koji će uvijek naći najbolje rješenje za sve probleme s kojima se suočava Hrvatska. Sada više njega nema. Morat ćemo te probleme rješavati sami. Hoćemo li uspjeti ophrvati se svjetskim moćnicima koji u Hrvatskoj žele sprovesti svoje interese, a na uštrb hrvatskih? On je to uspjevao. Hoćemo li mi bez njega? Da doista pred hrvatski narod, pred svakog od nas ponaosob, to je velika, ali i izazovna zadaća. Ako nam je svjetionik, misao vodilja predsjednik Tuđman, imamo šanse i uspjeti u tome. Bez tog svjetionika, bit ćemo osudjeni na ono što smo već imali - služenje drugima. A narod koji ne uči iz svoje povijesti -drugo i ne zaslužuje. Uvjeren sam da će moj hrvatski narod znati to ostvariti i na taj način odužiti se dr. Franji Tuđmanu, utemeljitelju i prvom predsjedniku Republike Hrvatske.
Duboko sam uvjeren da će povijest pokazati da je dr. Franjo Tuđman najveći sin kojega je ikada rodila hrvatska mati. Ali i ne samo to. Danas mnogi dr. Franja Tuđmana usporedjuju po mnogo čemu s tvorcem Njemačke - Bismarckom. To i ne iznenadjuje, doista je dr. Tuđman vjerojatno najveći političar i državnik s kraja dvadesetog stoljeća. Napadi onih kojima je onemogućio ostvarenje njihove antihrvatske politike to najbolje pokazuju.
Hvala Ti naš voljeni Predsjedniče. Ipak, zašto si nas tako prerano napustio? Možda i nisi. Možda si nas samo natjerao da moramo mnogo više misliti o tvome velikom djelu. Možda si nas samo natjerao da mnogo više budemo s Tobom - nastavljajući Tvoje veliko djelo. Neka je laka slobodna hrvatska zemlja dr. Franji Tuđmanu, predsjedniku Republike Hrvatske. Neka mu je vječna čast, slava i vječna hvala. Počivao u miru Božjem! BOŽE ČUVAJ HRVATSKU!
*
Ono što sam naučio prije godinu dana na tribini u Crkvi Sveta mati slobode prošle godine jeste da ga ne smijem javno čitati jer mi je teško zauzdati emocije. Godina dana je prošla, ali ne vidi se nikakav napredak. Naslov ovog teksta dan je prema tekstu iz zadnjeg broja Hrvatskog tjednika. Ivica Marijačić, glavni urednik tog našeg hrvatskog tjednika piše: Čim je Srbija početkom 90-ih napala Hrvatsku, glumac Rade Šerbedžija pobjegao je u Srbiju svome prijatelju redatelju Ljubiši Ristiću i poručio: „Mislim na svoju djecu koja su negdje u šumi, bježe od ustaškoga noža.“ …
Svi oni koji sada agresivno čestitaju dan propale i zločinačke države, poput Velimira Viskovića, Ivana Jakovčića, Hrvoja Klasića, koji umjesto spoznaja podvaljuje tuđinsku ideologiju, svi oni kojima smeta zakonom dopušteni znak postrojba HOS-a pa bi sada rušili spomenike poginulim mladićima, a ne smeta im, primjerice, spomenik četniku, koljaču mladih hrvatskih redarstvenika, u Borovu, svi takvi, svjesno ili nesvjesno, participiraju u agresivnome jugosrpskome fašizmu koji u miru nastoji hrvatsku pobjedu pretvoriti u poraz. A jedini fašizam u Hrvatskoj jugosrpski je fašizam koji se valja od Beograda i Aleksandra Vulina, preko Pupovca i njegovih Novosti, Rade Šerbedžije, i nailazi na potporu u Novome listu, u istupima Zlatka Komadine, Arsena Bauka, Ivana Vrdoljaka i drugih nacionalnih i ljudskih ništarija u SDP-u i HNS-u te u drugim marginalnim protuhrvatskim političkim skupinama (za sve njih poginuli branitelji – HOS-ovci su fašisti) te se još potencira posredstvom crvenih kustosa u Jasenovca koji doslovce svakoga dana unose laži u popis žrtava, pa sve do brojnih drugih lažnih kozmopolita koji bi da se sve zaboravi. http://www.thephora.net/forum/archive/index.php/t-2137.html
Danas se u Hrvatskoj s njegovim trubadurskim romantizmom, zatim kolumnističkim aktivizmom opskurnih srpskih zetova i odnarođenih monstruma koji bi u Vukovaru razgovarali samo načelno o štetnosti svih ratova ne imenujući ni agresora ni žrtve, nadalje s osporavanjem znakovlja pod kojim su ginuli hrvatski mladići, s rehabilitacijom četničkih ustanaka, zločinaca i otkrivanjem im spomenika, te držanjem normalnim činjenice da oni koji su ubijali hrvatske branitelje i civile određuju razliku između dobra i zla i da nam oni sude za tobožnji fašizam i kazuju kakve spomenike možemo, a kakve ne smijemo imati, kao i forsiranjem mitova i povijesnih falsifikata proizvedenih u velikosrpskome političkome laboratoriju – sa svim tim navedenim pojavama događa se proces negacije Hrvatske. Mirko Galić u Večernjem listu piše o 90.000 žrtava Jasenovca, što znači da je njemu čak malena i službena grandiozna laž o 83.000 žrtava, za koju nema apsolutno nikakvih dokaza, pa ju nastoji povećati kako bi još više oklevetao hrvatski narod. Galić je jedan od brojnih sramnih jugokomunističkih relikata koji traži ultimativno micanje legalnoga spomenika poginulim HOS-ovcima u Jasenovcu, kojima ne smetaju četnički spomenici u Borovu ili u Srbu, i koji su, svjesno ili nesvjesno, dio srpskoga fašističkoga stroja Svim tim podvalama traži se zaborav hrvatskih žrtava, amnestija Srbije i njezinih okrutnih zločinaca i stavljanje Hrvatske na optuženičku klupu, traži se inverzija povijesti. Dok se to nekažnjeno događa, to je znak da Hrvatska nije slobodna i da mora do daljnjega čekati novoga Tuđmana koji je jedini znao zaštititi svoj narod.
I prof. dr. sc. Zdravko Tomac konstatira kako se potiho napušta TUĐMANIZAM:
Znamo tko je trebao biti na čelu vladajuće stranke da se to ne bi događalo. Intervju sa Zlatkom Hasdanbegovićem donosi najnoviji broj Hrvatskog tjednika. Njemu svi vjeruju kada tvrdi kako se nadovezuje na Tuđmana.
Ovdje ću dati njegove komentare koji govore i o tome zašto je sve manje Tuđmanizma u RH: Kakvo je bilo držanje Vaše nasljednice Nine Obuljen na tome sastanku, a tada je bila članica Upravnoga odbora HAVC-a?
Gospođa Obuljen je kao članica Upravnoga odbora nekritički ustrajavala na potpori djelovanju gospodina Hribara pa se cijeli razgovor pretvorio u neku vrstu nepotrebnoga teorijskog nadmudrivanja, a sada, u krajnjem, to više nije ni bitno. Ja sam svoj mandat završio predajom odgovarajuće dokumentacije nadležnim državnim tijelima, Uskoku i Dorhu i njezina zadaća, koju je i sama istaknula, a o čemu je govorio i predsjednik hrvatske vlade gospodin Plenković, je da pridonese raščišćavanju odnosa u HAVC-u. (…) Kako komentirate posjet predsjednika Vaše stranke antihadezeovim i antituđmanovskim medijima i obljetnici obilježavanja prosvjeda za Radio 101? Zar nije očito da postoji jaz u svjetonazoru i političkome pogledu između gospodina Plenkovića i gospodina Hasanbegovića? Gospodin Plenković kao predsjednik Vlade ima pravo odabrati mjesto i događaje kojima će nazočiti. Dapače, neki su ga portali prozvali da je tom prigodom izgovorio moje riječi da svi, uključujući i novinare, trebaju biti odgovorni prema izgovorenome. Biste li vi otišli na takav događaj?
Ha, ha (smijeh). Možete li zamisliti gđu Vrabec-Mojzeš kako me srdačno dočekuje i obasipa komplimentima? Ne mislim da su osobe koje su organizirale ovo okupljanje mjera slobode medija u današnjoj Hrvatskoj. Dapače, oni su dio problema zbog kojih se hrvatsko novinarstvo pretvorilo u intelektualnu i moralnu kaljužu.
Moram pohvaliti i Maxportal jer su i oni pisali o ratniku tame (koristim izraz njegovog velikog oca) Bojanu Glavaševiću:
“Bojanov otac Siniša Glavašević s Hrvatskog radio Vukovara, izravni svjedok herojstva HOS-ovaca, o toj postrojbi imao je drugačije mišljenje. Siniša je govorio da bi “Vukovar pao već u rujnu mjesecu 1991. godine da nije bilo HOS-a”. Njegov sin Bojan danas misli da su oni sramota.
Jabuka katkada, ipak padne daleko od stabla.”
Zato obavezno treba pročitati tekst Marka Ljubića jer on i govori o hijenama:
Hrvatskom danas mili, gmiže, baulja i paradira tisuće spodoba, kreatura, aveti prošlosti i nositelja zla. Smrtonosna zaraza, koja je opstala i za vrijeme oslobodilačke borbe hrvatskoga naroda, pritajena i podmukla, pod različitim imenima od sintagme „čovjek je čovjek“, do „svi smo ljudi“, opstala je i usprkos vojnoj i političkoj pobjedi, i s njom se treba boriti jednako jasnim i snažnim idejama kojima je Tuđman poveo narod u fizičku obranu od nadmoćnijega srpskoga zla toga vremena… Pritiskom na sve, baš sve i svakoga tko pokuša podići glavu i eventualno biti primjer otpora tome zlu stvara se slika goleme nadmoći, šalje poruka o tome što je dopušteno što nije, i u biti – ubija se Tuđmana uz pomoć njegovih nasljednika, jednako istinskih i lažnih, a odnosom prema tim nasrtajima razvrstavaju se na jedne i na druge. Ništa ne ukazuje, niti bilo što govori o prirodi stvarnih sukoba u današnjoj Hrvatskoj kao ove sitnice. I, upravo ih je u spomen na Tuđmana bitno danas istaći. *Ovaj tekst je posvećen uspomeni na Franju Tuđmana i svim hrvatskim suverenistima*
Jasno je da među tim suverenistima posebno mjesto zauzimaju i tri od četiri stupa moje Hrvatske (pored Tuđmana to su Kordić, Thompson i biskup Košić):
Miro Banović mi javlja:
Marin Periš, poznato lice "Božanstvene komedije" na Laudato TV, napisao je tekst pjesme "Oprosti im Franjo" na poznatu melodiju Oliverovog hita "Oprosti mi pape". Nije stigao otpjevati i snimiti, ali je suglasan s time da ovo netko otpjeva... Meni pao na pamet Thompson, ili neka klapa, ili kombinacija Thompsona i klape... Ma zapravo može bilo tko :) Ne znam tko ima autorska prava na melodiju, ali valjda to ne bi trebao biti veliki problem...
Objavu možete vidjeti na njegovom facebook profilu, na ovoj poveznici, a u nastavku kopiram tekst pjesme:
OPROSTI IM FRANJO
(usp. Oprosti mi pape)
Rekli su mi najgore o tebi
nisu nikad pričali o sebi
rekli su mi ono ča su tili
a za rata tko zna di su bili...
Rekli su mi da si tiran bija
da si Bosnu uvik dilit tija
rekli su mi ono ča su znali
virovali su trilaterali...
Oprosti im Franjo sve te grube riči
njihova sloboda na krletku sliči.
oprosti im Franjo, ne razume tebe
ne vide realnost, videć samo sebe
Rekli su mi tajkune si jubi
Vukovar si namjerno izgubi
rekli su mi da si vođa bandi
nasili su mnogi propagandi...
Rekli su mi da si kontra Boga
rekli su mi prikoviše toga
rekli su mi ono ča su znali
virovali su trilaterali...
Oprosti im Franjo sve te grube riči
njihov sklop i danas, na crveni sliči,
oprosti im Franjo ča slušaju jude
koji bi najrađe da nas ni ne bude...
(usp. Oprosti mi pape)
Rekli su mi najgore o tebi
nisu nikad pričali o sebi
rekli su mi ono ča su tili
a za rata tko zna di su bili...
Rekli su mi da si tiran bija
da si Bosnu uvik dilit tija
rekli su mi ono ča su znali
virovali su trilaterali...
Oprosti im Franjo sve te grube riči
njihova sloboda na krletku sliči.
oprosti im Franjo, ne razume tebe
ne vide realnost, videć samo sebe
Rekli su mi tajkune si jubi
Vukovar si namjerno izgubi
rekli su mi da si vođa bandi
nasili su mnogi propagandi...
Rekli su mi da si kontra Boga
rekli su mi prikoviše toga
rekli su mi ono ča su znali
virovali su trilaterali...
Oprosti im Franjo sve te grube riči
njihov sklop i danas, na crveni sliči,
oprosti im Franjo ča slušaju jude
koji bi najrađe da nas ni ne bude...
Šteta što autor nije spomenuo i SRPSKE SLUGE, zar ne?
Nema komentara:
Objavi komentar