LICEMJERNA ČESTITKA
Poštovani Predsjedniče HAZU-a g. akademiče Zvonko Kusiću,
Dobio sam Vašu čestitku:
Poštovani,
U svoje ime i uime članova Uprave akademika Jakša Barbića, Velimira Neidhardta i Pavla Rudana te gospođe Marine Štancl, zahvaljujem Vam na uspješnoj suradnji u protekloj. 2016, godini, U posljednje vrijeme aktivnost Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti sve je intenzivnija i zapaženija u javnosti, što jača utjecaj i ugled Akademije kao najviše znanstvene i umjetničke ustanove u Republici Hrvatskoj i omogućuje joj kvalitetno ispunjavanje njene misije u očuvanju hrvatskoga nacionalnog ideniteta, promicanju najviših vrijednosti nacije i razvoju hrvatskog društva. Dragocjen doprinos tome dali ste i Vi osobno i svaki pojedini član svojim znanstvenim i umjetničkim djejovanjem. Vjerujem da će tako biti i u sljedećoj godini. Želim Vam sretan Božić te sretnu i uspješnu novu, 2017. godinu!
S poštovanjem i zahvalnošću,
Predsjednik
Akademik Zvnko Kusić
U Zagrebu 12. prosinca 2016.
Mislim da je doista licemjerno poslati mi je poslije riječi koje je o meni, a i o akademiku Stanku Popoviću, izrekao u ime Akademije Glavni tajnik akademik Pavao Rudan u Hrvatskom saboru (na dan kada su na FER-u tri moja doktora znanosti birani za redovite profesore): „Mi imamo različite ljude u Akademiji i ti ljudi predlažu različite stvari. Neki ljudi na primjer iz Akademije, dvojica, predlažu i predložili su gospođi predsjednici Republike da se u Hrvatsku vojsku uvede pozdrav „Za dom spremni“ i iz ureda gospođe predsjednice odlično su odgovorili: To je neozbiljno i na granici provokacije! Ja bih rekao da je to stvarno možda i provokacija, jer čovjek koji je to predložio je rođen 1948. godine u Socijalističkoj Republici Crnoj Gori. Završio je studij na Univerzitetu u Beogradu 1975. godine( netočno: 1972. godine, JP). Završio je magisterij nauka na Univerzitetu u Beogradu 1977. godine (netočno: 1975. godine, JP). Postigao je stupanj doktora nauka na Univerzitetu u Beogradu 1982. godine i onda dolazi nama ovdje i predlaže nam takve stvari (podcrtao JP). Onaj drugi, koji je uz njega to također napravio, član je Saveza komunista i sekretar na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu. Ja kao liječnik shvaćam kolege što znači identifikacija s agresorom i da su se neki ljudi uistinu uplašili nekih stvari.“ Dakle, Akademiji, koja bi trebala biti znanstvena ustanova, nije važno što sam došao 1987. g. i od tada za Zagrebačko sveučilište – dakle za hrvatski znanost - napisao više od 1000 znanstvenih radova u znanstvenim časopisima (Ima li tko više u RH?), nije važno što je iz moje znanstvene škole izašlo preko 40 doktora znanosti, stvorio 3 znanstvena časopisa koji su na svjetskim listama najboljih svjetskih časopisa, a od 6 najboljih hrvatskih po Scopusu pola je mojih, već je Akademiji važno što sam rođen u Socijalističkoj Republici Crnoj Gori, a posebno je važno pa tri puta ističete što sam sve završio na Univerzitetu u Beogradu. Zapravo i ne iznenađuje takav stav Akademije. Ne samo zbog toga što je u Akademiji zabranjeno slanje obavijesti moje knjige koju su predstavljali admiral Davorin Domazet Lošo i general prof. dr. sc. Miroslav Tuđman, a naslov je ismijavao agresore na Hrvatsku kroz tvrdnju Slobodana Miloševića (poslao sam vam je misleći da za nju u Akademiji ne znaju) da su u „Oluji“ njegovi „hrabri“ vojnici bježali kao zečevi!
Naime dobio sam sljedeća pisma od akademika Davorina Rudolfa:
Datum:
|
Wed, 5 Oct 2016 15:57:32 +0000 (UTC)
|
Šalje:
|
Davorin Rudolf
|
Prima:
|
Josip Pecaric <pecaric@element.hr>
|
Osobito poštovani kolega,
Želim Vas obavijestiti da sam danas, u funkciji predsjednika Znanstvenoga vijeća za mir i ljudska prava HAZU-a uputio pisma predsjedniku Akademije akademiku Kusiću i rektoru Sveučilišta u Zagrebu prof. Borasu, a u povodu diskriminacijskih postupaka i kršenja ljudskih prava i sloboda vaših, uvaženog akademika i hrvatskog znanstvenika. .
Kopije pisama poslao sam i tajniku vašega Razreda akademiku Dujelli radi obaviještenosti.
Srdačno Vas pozdravljam,
s poštovanjem,
Davorin Rudolf
Naslov:
|
Re:
|
Datum:
|
Tue, 18 Oct 2016 17:08:11 +0200
|
Šalje:
|
Davorin Rud <davorin.rudolf@yahoo.com>
|
Prima:
|
Josip Pecaric <pecaric@element.hr>
|
Poštovani i dragi kolega,
Nisam dobio do danas odgovore našeg predsjednika ni rektora Zagrebačkog sveučilišta. Sačekat ću još neko vrijeme, potom ću - ako ne dobijem odgovore - uputiti nova pisma i zatražiti obavijesti jesu li, i ako jesu, što su poduzeli radi zaštite vaših temeljnih prava i digniteta svoga člana.
Žao mi je zbog vaših teškoća. Osobno ću učiniti sve da se predmet, tužan za naše dvije najviše znanstvene i znanstveno-obrazovne institucije, pokrene i riješi kako nalažu i naš status i naše osobne odgovornosti.
Hajde da Vas barem malko umirim: ova naša reagiranja kazuju da ipak ne vlada duboka hrvatska šutnja.
Želim Vam svako dobro,
Davorin Rudolf
Zapravo riječi koje je izgovorio Glavni tajnik u ime Akademije, samo pokazuju da se u Akademiji ne slažu s mišljenjem Predsjednika Znanstvenoga vijeća za mir i ljudska prava HAZU-a. Dapače postupa se upravo u skladu s onim pojavama zbog kojih predsjednik Znanstvenoga vijeća za mir i ljudska prava HAZU-a smatra da su kršenje mojih prava. Istina, pljesak koji je na Skupštini dobio Glavni tajnik zbog svog nastupa u Hrvatskom saboru i ponašanje nekih akademika na Skupštini HAZU-a, kada su ometali moju obranu od tih napada, pa sam zbog toga odustao održati je do kraju, također pokazuju kakav je doista stav Akademije.
Dapače, liječnička dijagnoza u ime Akademije da je moj dolazak u Zagreb u vrijeme kada je Milošević došao na vlast u Srbiji i to poslije dva neuspjela pokušaja povratka u moj Kotor, u Zaljev hrvatskih svetaca (iz Akademije bi rekli u Crnu Goru), zapravo nekakva „identifikacija s agresorom“ je sama po sebi vrlo znakovita! Koliko je absurdno da npr. Akademiji, a ni mom Razredu, ništa ne znače tvrdnje iz HRZZ-a o tome kako pomenuti časopisi nisu dobri već se u Hrvatskom saboru daje, zapravo, podrška tim napadima i važnija im je Peticija ZDS. Akademiji je čak problem gdje sam se rodio ili gdje sam školovan. Pri tome se u Saboru lažno tvrdi da smo mi (kolega Popović i ja) predložili da se u Hrvatsku vojsku uvede pozdrav „Za dom spremni“. To je prijedlog legende Domovinskog rata Branka Borkovića – Mladog Jastreba, a moja ideja je Peticija ZDS kojom smo podržali njegov prijedlog,kao da je to nekakva nečasna ili protuzakonita radnja. Znači li to da Akademija, korisnik dravnog proračuna, nije upoznata sa člankom 46 Ustava RH ili ga naprosto ne priznaje? Onako čisto antropolosški!? A Peticija je pisana u cilju obrane Marka Perkovića Thompsona i njegove legendarne pjesme „Bojna Čavoglave“, ali i HOS-ovaca.
O tome pogledajte nastup Mladog Jastreba u „Bujici“:
BUJICA 19.12.2016. BRANKO BORKOVIĆ - MLADI JASTREB: "ZA DOM SPREMNI" UVESTI U HV!
Meni je strašno vidjeti takav odnos Akademije, dok Mladi Jastreb priča kako su HOS-ovci svojim tjelima krčili put kroz minska polja za naše ljude u bijegu iz grada-heroja!
Zato mislim da je ovakva Vaša čestitka, blago rečeno, licemjerna!
S poštovanjem,
Akademik Josip Pečarić
U Zagrebu, na dan kada brani svoj doktorat još jedna kolegica iz „moje“ znanstvene škole
Pismo šaljem s molbom za komentar:
Gđi Kolindi Grabar-Kitarović, Predsjednici RH, s obzirom da se iz Akademije pozivaju na njenu izjavu, a već sam je upozorio na sličnae pojave;
G. Boži Petrovu, Predsjedniku Sabora RH, s obzirom da se radilo o Izvješću Hrvatskom saboru o radu HAZU;
Generalu Ivanu Tolju, koji je predstavljao moju knjigu „Oba su pala“ u kojoj je dosta tekstova oko Peticije ZDS za njegovo mišljenje i po mogućnosti za dobivanja mišljenja Hrvatskog generalskog zbora;
Saborskom zastupniku dr. sc. Miroslavu Tuđmanu
s obzirom da su u Akademiji odbili poslati obavijest o predstavljanju knjige koju je on predstavljao, a u Saboru se sada pozivaju na Oca moderne hrvatske države akademika Franju Tuđmana; prof. dr. sc. Vladu Jukiću, zbog lječničke dijagnoze iz Akademije izrečene u Hrvatskom saboru.
PRILOG:
PISMO AKADEMIKA DAVORINA RUDOLFA
Zagreb, 19. prosinca 2016.
Poštovani kolega Josipe Pečariću,
Budući da ste odlučili objaviti pisma koja sam Vam uputio 5. i 18. listopada 2016. dužan sam pojasniti da su me na obraćanje predsjedniku HAZU-a i rektoru Zagrebačkog sveučilišta potaknule tužne prilike u kojima ste našli Vi, kao uvaženi hrvatski znanstvenik i Vaša kćerka, također znanstvenica. Evo sadržaja pisma predsjedniku HAZU-a Zvonimiru Kusiću:
Akademik Davorin Rudolf,
predsjednik Znanstvenoga vijeća za mir i ljudska prava
HAZU-a
Zagreb, 5. listopada 2016.
PREDSJEDNIKU HAZU-A AKADEMIKU ZVONKU KUSTIĆU
Z a g r e b
Poštovani gospodine predsjedniče,
Akademik Josip Pečarić uputio mi je pismo u kojemu je ustvrdio da se prema njemu tijekom zadnjih godinu dana sustavno primjenjuju postupci i čini osobne diskriminacije kojima se grubo krše njegova prava i slobode čovjeka i znanstvenika.
Otežava se, onemogućuje i diskvalificira njegov znanstveni rad, ostvarivanje znanstvenih projekata, pripremanje i objavljivanje znanstvenih časopisa koje uređuje, premda su visoko rangirani prema objektivnim mjerilima.
Netrpeljivost i diskriminacija prelijevaju se na njegove suradnike, pa čak i na članove njegove uže obitelji. Naveo je primjer svoje kćerke na Filozofskome fakultetu u Zagrebu, Katedri za organizaciju znanja, Odsjeku za informacijske i komunikacijske znanosti.
Strahujem da su civilizacijski nedopustiva i osvetnička vrela diskriminacije i difamiranja akademika Josipa Pečarića vezana uz njegove javne političke djelatnosti. To je, dakako, nedopustivo, usuprot je zajamčenim ljudskim slobodama.
Dužnosti predsjednika Znanstvenoga vijeća za mir i ljudska prava HAZU-a nalažu mi zaustaviti i suprotstaviti se napadajima na akademika Pečarica, jednog od najuglednijih hrvatskih znanstvenika u području matematike, u svijetu priznatog stručnjaka teorije nejednakosti, autora 1100 napisanih ili autoriziranih djela. Smatram da su to istodobno i dužnosti naše institucije pa Vas molim, gospodine predsjedniče, da Akademija zaštiti svoga redovitoga člana akademika Josipa Pečarića.
S poštovanjem,
akademik Davorin Rudolf
Pismo, gotovo istog sadržaja, poslao sam i rektoru prof. dr. sc. Borasu. Na ta pisma nisam primio odgovora.
Temeljni motiv moga angažiranja u vašemu predmetu jest moja apsolutna privrženost proklamiranim ljudskih pravima i slobodama, moja dužnost ustati u obranu tih prava i sloboda kao najviših društvenih vrijednosti. Kad god mogu i gdje god mogu. Primjerice, ustao sam svojedobno u obranu digniteta akademika Adolfa Dragičevića, nakon grubih postupaka prema njemu bivšega predsjednika Akademije.
Želim posebice istaknuti: ne smiju se, među ostalima, znanstvenici i umjetnici vrednovati ili politički klasificirati na temeljima njihove nacionalnosti, društvenoga podrijetla, političkog ili društvenog mišljenja, jezika, vjeroispovijesti, rase ili spola, jednako tako zbog mjesta u kojemu su rođeni, u kojemu su se školovali, magistrirali ili obranili doktorsku disertaciju. To je nedopustivo.
Moja Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti u svojim temeljima, u svojoj srži, uvjeren sam, njeguje, širi i poštuje civilizacijska postignuća u svim područjima ljudskih prava i sloboda, napose u područjima znanosti i umjetnosti.
Primite izraze moga poštovanja,
akademik Davorin Rudolf, predsjednik Znanstvenoga vijeća za mir
i ljudska prava HAZU-a
Nema komentara:
Objavi komentar