OVR-6627/12:
Zbog poznanstva s pokojnim nadbiskupom Antom Jurić nasjeo sam na priču njegova "rođaka" Antona Jurić koji sada stanuje u ulici Ivana Pavla II br.23 u Splitu kojemu sam vjerovao kao i nekada pokojnom nadbiskupu. Naime Anton Jurić kojemu sam vjerovao da će mi njegova prijateljica odvjetnica Vernea Caktaš isplatiti 60% odštete za saobraćajnu nesreću koja se dogodila između grada Milana i Torina na autostradi u Italiji. Naime po zapisniku karabinjera kriv je bio Stefano Basagni ( kombi se okrenuo na krov na brzoj cesti). Naš predmet naplate štete je vodila odvjetnica Iacona Donatela udana za Hrvata iz grada Tribunj i ona je bila jedina moja pravna zastupnica u Italiji. Naime čitalac mora znati da sve predmete u Italiji mogu voditi samo talijanski odvjetnici i nitko drugi. Da li su odvjetnica Vernea Caktaš i Anton Jurić naplatili štetu u moje ime to ne znam ali znam da je odvjetnica Vernea Caktaš napravila falsifikat s mojim falsificiranim potpisom koji se i sada nalazi na općinskom sudu u Splitu. Naime ja sam Antonu Jurić prodao moj automobil Opel Vectra ST-583 GH a koji se poslije saobračajne nesreće u Italiji nalazio u Opel servisu, otišli smo kod javnog bilježnika Slobodana Zlokić i bilježnik je napravio ugovor koji sam samo ja vlastoručno podpisao a Anton je dao supruginu osobnu kartu i rekao javnom bilježniku da će doći njegova supruga to podpisati, ( javni bilježnik Slobodan Zlokić mu je napomenuo da supruga obvezno dođe jer da nebi bilo kao zadnji put). Poslije sklopljenog ugovora predao sam Antonu Jurić prometnu, saobračajnu i ključeve automobila,ja sam na ime prodaje primio od Antona Jurić 12500 kuna a on je s ostalim dijelom od 17500 kuna trebao odnijeti u servis Opel Dalmacija, platiti štetu i preuzeti automobil. Prijateljski smo se razišli i skoro sam bio zaboravio na tu prodaju dok nisam od općinskog suda dobio poziv da dođem na sud jer me Anton tužio za posudbu od 32000 kuna?! Kako sam imao njegov broj mobitela više puta sam ga nazivao ali mi nije odgovarao, nakon više desetaka uzaludnih pokušaja da ga dobijem na telefon i da razgovaramo kao ljudi i da mi on kaže kada i gdje mi je posudio 32000 kuna, međutim u mojim silnim pokušajima vrijeme je prolazilo i kako nisam uspio doći do njega završili smo na sudu. Angažirao sam odvijetnika Tomislava Biuk i u samome startu primjetio sam da sudkinja Rubić sudi pristrano u korist Antona, jer ja sam od nje tražio da se podpis na falsifikatu vještači i usporedi s mojim podpisima na službenim dokumentima kao i podpisom kod javnog bilježnika Slobodan Zlokić, da na detektor laži pošalje mene, Antona Jurić i odvjetnicu Caktaš i to je bila bit u dokazivanju istine, međutim sudkinja je predmet rastezala i ignorirala moju zamolbu kao da je unaprijed znala kakvu će presudu donijeti. Kada mi nije pomogao usmeni razgovor s odvjetnikom Biuk da zatraži izuzeće sudkinje Rubić s toga predmeta, osobno sam joj to rekao u lice. Zbog nerviranja mi se dizao šećer i tlak i razvio se perianalni abces i operiran sam na Firulama, za to vrijeme kao i vrijeme oporavka moj odvjetnik Tomislav Biuk nije službeno zatražio izuzeće sudkinje Rubić s navedenog predmeta. Ne samo što nije zatražio izuzeće sudkinje Rubić nego nije na presudu napravio žalbu. Oporavkom od operacije došao sam pred gotov čin, pravomoćna presuda?! Da, meni je presuđeno što sam prodao skoro novi automobil za 30 000 kuna, a na ruke dobio 12500 kuna?! Presuda je glasila da Antonu Jurić moram vratiti 15 000 kuna a tužio me za 32000 kuna?! Poslije pravomočne presude mi se upisao na stan i ovršio me za 50 000 kuna tako da je on sada " zaradio 38000 kuna + 17 500 kuna koje je trebao platiti servisu Opel Dalmacija. Antone Jurić ne osuđujem te nego te žalim, žalim te jer si prodao dušu đavlu za 55500 kuna, ako se i pričeščuješ moraš znati da svaki put radiš svetogrđe, jer nisi priznao grijeh a primaš živo tijelo Isusa Krista. Da bi prestao raditi svetogrđe moraš od mene zatražiti oprost i vratiti ono što si nečasno uzeo. Osobno sam poznavao i družio se s sada pokojnim nadbiskupom Antom Jurić koji je čista suprotnost kriminalcu Antonu Jurić, zbog pokojnog nadbiskupa imao sam obzira prema Antonu Jurić koji sada živi u ulici Ivana Pavla i koji mi je rekao da je on rođak sada pokojnog nadbiskupa. Dragi oče nadbiskupe Ante, neka Vas Isus Krist, Vječni Svećenik primi u prostranstva svjetlosti i mira i nagradi za Vašu nesebičnu ljubav i velikodušno služenje Bogu, Crkvi i hrvatskom narodu. Nadbiskup Ante Jurić rođen je 17. svibnja 1922.u Vranjicu. Klasičnu gimnaziju završio u Splitu, a Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu. Zaređen je za svećenika 18. svibnja 1947. u Vranjicu. Od 1947. do 1953. godine bio je župnik u Desnama, a od 1953. do 1957. godine stariji prefekt i vicerektor u dijecezanskom sjemeništu Split. Od 1957. do 1963. godine rektor je dijecezanskog sjemeništa, a od 1968. do 1970. godine duhovnik u Bogoslovnom sjemeništu Split. Od 1970. do 1978. duhovnik je u dijecezanskom sjemeništu Split, a od 1978. do 1988. župnik, dekan i biskupski vikar u Makarskoj. Nadbiskupom je imenovan 10. rujna 1988., te je 16. listopada 1988. u konkatedrali sv. Petra u Splitu zaređen za dijecezanskog nadbiskupa, kada je i preuzeo službu ordinarija. Umirovljen je 17. lipnja 2000. godine. U ponedjeljak navečer, samo oko šest sati prije smrti blagopokojnog nadbiskupa Ante Jurića, čuo sam se s njime telefonskim putem. Mons. Jurić je, svježa glasa i vedra duha, u telefonskom razgovoru izrazio zadovoljstvo što je pokrenut kanonski proces o životu i kršćanskim krjepostima sluge Božjega kardinala Franje Kuharića te je spomenuo da planira doći do mene . No, Providnost je odredila drukčije. Taj dragi Pastir, u razdoblju od 90 godina života, 65 godina svećeništva i 24 godine biskupske službe, ostavio je dubok trag svoje prisutnosti među ljudima u različitim oblicima zajedništva. Mons. Ante Jurić izazivao je poštovanje kod ljudi dobre volje koji su se s njime susretali i koji su ga poznavali, jer su u njemu otkrivali čovjeka načelne jasnoće i odlučne zauzetosti za sve što je pravo, istinito i dobro.
Nema komentara:
Objavi komentar