STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA : PRIOPĆENJE ZA JAVNOST SPC PLETE MREŽU ISTOM ŠABLONOM KAO ŠTO JE RADILA I VENECIJA

STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA

PRIOPĆENJE ZA JAVNOST

SPC PLETE MREŽU ISTOM ŠABLONOM KAO ŠTO JE RADILA I VENECIJA 

Nakon što je Srpska pravoslavna crkva (SPC) prozrijeta, tj. nametnula se u srpskom orkestru kao prva violina s ciljem porobljavanja i eksploatiranja naroda u okruženju Srbije, SPC je kod pape Franje počela plesti mrežu s ciljem da to i dalje ostane. Istom šablonom SPC djeluje kao i Venecija kada je osvajala hrvatska područja, odnosno Zadar, ucjenivši Katoličku crkvu i tadašnjeg papu da osvoje Zadar. U tom kontekstu možemo sagledati i nedavni posjet srpskog patrijarha Irineja Zadru, kojega je u posjetu primio i veličao predsjednik Hrvatske biskupske konferencije, zadarski nadbiskup Želimir Puljić.Treba istaknuti da se Puljić nije nikada sastao s episkopima Hrvatske pravoslavne crkve bez obzira što je Tajništvo HPC-a direktno kontaktiralo tajnika nadbiskupa Puljića u vezi ustupanja crkve sv. Dimitrija, a koji im je tom prilikom rekao: „Što će reći „Srpska pravoslavna crkva“. To sve govori tko su Puljić, Barišić, Bozanić, Košić...

Evo primjera iz povijesti kako je osvajan hrvatski teritorij Zadar.

Nakon što dugo nije mogla osvojiti Zadar, Venecija je tijekom 12. stoljeća odličnom diplomacijom kod rimskih papa plela  mrežu da zadarsku crkvu uzvise na nadbiskupiju, što su i uspjeli. Isti (pape) su je crkveno podložili mletačkom, tj. gradeškom patrijarhu mjesto sebi. Može se reći da je to bio jedan od najuspješnijih poteza mletačke politike. Stoga se s pravom u povijesti ističe da je osnutak zadarske nadbiskupije «eminentno politički događaj». Vidljivo je  da su tadašnji mletački pothvati uzrokovali odcjepljenje zadarske crkve, koje traje do danas.  Navedena diplomatska mletačka akcija oko osnivanja zadarske nadbiskupije je dosta razumljiva, gledano s mletačkog stajališta, iz razloga što je tada Veneciji bilo vrlo nezgodno što su donjodalmatinske biskupije bile podvrgnute metropoliti u Splitu, a Split je politički bio sastavni dio hrvatske države. Budući da se na drugi način nije dalo otuđiti biskupe od splitskoga nadbiskupa nego tako da se jedna od biskupija podigne na nadbiskupiju i podloži zajedno sa sufraganima papi, to je dužd očito lako nagovorio papu Anastazija IV. da zadarskoga biskupa uzvisi na čast nadbiskupa. Međutim, papa Anastazije ni jednom rječju nije spomenuo gradeškoga patrijarha kao vrhovnu crkvenu vlast nad novim zadarskim nadbiskupom. No, tako nije i ostalo jer Venecija nije željela samostalnog zadarskog nadbiskupa. Stoga je gradeškom patrijarhu Henriku Dandolu uspjelo nagovoriti Anastazijeva nasljednika Hadrijana IV. da mu zbog odanosti koju ukazuje rimskom biskupu podloži Zadar. Već 1155. godine papa ispunjava njegovu želju određujući da bude primas zadarskome nadbiskupu i njegovim sufraganima. Ipak, papa nije išao tako daleko da na gradeškog patrijarha prenese sva papinska prava: njemu je prepustio posvećenje, a za sebe je zadržao pravo da zadarskome nadbiskupu pošalje palij (znak metropolitanske časti i vlasti). Ova podjela crkvene vlasti nad novim zadarskim metropolitom najbolji je dokaz mletačke upornosti i odlične diplomacije. Nakon što je Venecija diplomacijom zadarsku nadbiskupiju podložila svojim interesima, to joj nije bilo dovoljno da potpuno ovlada Zadrom, već je 1202. godine ponovo ucjenila katoličku crkvu da im križari osvoje Zadar iz razloga što je Venecija financirala križarske ratove, a zauzvrat Venecija će im odgoditi dug, što su i učinili. Iste godine izvršen je mletačko-križarski zločin nad Zadrom, a nakon toga Zadar je pod mletačkom upravom bio gotovo četiri stoljeća, od 1409- 1797. godine. Tadašnji papinski poslanik u ime pape zabranio je navalu na grad Zadar zbog toga što je bio kršćanski i da se u njemu nalaze hodočasnici. Međutim, to nije zaustavilo mletačku nakanu da osvoje grad Zadar. Čim je «križarska rulja» provalila u grad počinila je strašan pokolj i pljačku. Uzalud su bile prijetnje pape Inocencija III., koji je tražio zakletvu od križara da više neće upadati u kršćanske zemlje.Korist od uspješnih osvajanja bila je veća od straha pred «izopćenjem».Vjerska ideja postala je predmetom trgovine ili još točnije spretnim izgovorom za prikrivanje političkih planova. Idejne vođe takvog skretanja i deformiranja bili su Mlečani.

Zagreb-Zadar, 11. rujna 2015. godine