Mafijaška organizacija koja se protezala kroz pet današnjih država i protiv kojih sam podnio kaznene prijave ( presuda na općinskom sudu u Osijeku sudac Krunoslav Barkić i državni odvjetnik Hrvoje Šustić presudom je osuđen Rene Ravnić i mnogi drugi.. Iako se Rene Ravnić nije nikada drogirao ubili su ga u Rijeci dva dana poslije sudske presude pretjeranim količinama heroina. Priča počinje kada su Branka Bosanac i oni drugi koji su u isto vrijeme obećavali da će srediti kredite samo za hipoteku i ljudi su sjedali i prodavali svoja imanja ili davali pod hipoteku samo da bi svojoj obitelji omogućili bolji život. Mnogi su kupovali nekretnine kod Pere Jelinić na otoku Pagu vlasnika hotela Biser koji je svoje tri nekretnine prodao 17 puta i pri svakoj prodaji uzimao kaparu od 33000 DM, prodao je i meni i ja sam platio 33000 DM stavivši moju nekretninu u Solinu pod hipoteku. Došao sam u Lugano s suprugom i vozačem Joško Zmazek koji nas je vozio jer ja ne vozim a supruga se ne bi snašla u Italiji i Švicarskoj. Kada sam shvatio da od kredita nema ništa trojicu Talijana sam natuka jedan je uspio pobjeći a dvojicu sam tukao nogom u guzicu do Interpola u gradu Luganu poslije povratka iz Lugana za Split na autostradi između Milana i Torina naletjeli smo na prevrnuti kombi karabinjeri su mi poslije u bolnici svetog Rafaela u Milanu rekli da je to mafijaška posjetnica, zanimljivo je da gospođa Branka Bosanac koja je "sređivala" kredite nije uspjela u banci izgovoriti jednu jedinu riječ na njemačkom, talijanskom i engleskom jeziku. Koliko mi je pokojni Neđo Baričević rekao šest mjeseci poslije nego sam i ja opljačkan od istih kriminalaca je to da su Tomislav Grozdanić i Marin Marinov i njega prevarili i opljačkali, a opljačkan je od svoga bratića Tomislava Grozdanić zajedno s Marinom Marinov i gospođom iz ruskog konzulata. Sada pokojnog Neđu Baričević vodili su ga po teritoriju cijele Hrvatske BiH Slovenije Italije, i Švicarske u banku City Bank of Lugano i sve troškove je snosio pokojni Neđo i opljačkali su ga za 33 000 DM, KRIMINALCI I LJUDSKA BAGRA prije pokojnog Neđe opljačkali su veliki broj građana Republike Hrvatske a opljačkali su Vicu Paladu i mnoge druge od kojih su i nekolicina sami sebi uzeli život. Poslije pljačke svoga bratića Nedo Baričević , Tomislav Grozdanić dolazi kod mene. U mojem kvartu ispred stana bio sam u društvu više osoba jer gledali smo utakmicu Hrvatska je s nekim igrala, došao je Tomo i još jedan s njim i Tomo je tražio od mene 200 dolara, kako nisam uz sebe imao pitao sam moga prijatelja Ante K da li on ima, Ante je otišao kući i donio 200 dolara a Tomo je rekao da osoba koja je s njime došla da je Rus Marin, ruski biznismen koji je u RH unio nekoliko miliona dolara ali da ih sada odmah ne može dignuti a bez novaca je i da će Rus Marin mi dati duplo više, rekao sam neka vrati to što je sada dobio i plati piće, Tomo je rekao da ništa ne brinem da Marin treba dobiti novac kroz tjedan dva i da on garantira da će vratiti taj novac, dobro rekao sam i oni su otišli, nakon tjedan dana Tomislav Grozdanić me zove i traži mogu li ja naći negdje 21000 kuna da se plati kazna u narodnoj banci Hrvatske( Reifeisen bank) i da novac stoji u trezoru, da treba samo platiti kaznu i uzeti novac, rekao sam Tomi da nisam platio nekoliko rata kredita splitskoj banci i ako su u pitanju samo tri dana od uplate za kaznu do dizanja novca nekoliko miliona dolara da ću ja uskočiti s 21000 kuna koliko je iznosila kazna i uvidom u uplatnicu Reifeisen bank rekao sam Tomi da dođe poslije podne po novac, međutim po novac je došao Marin Marinov kojem sam u prisustvu moje obitelji (supruga i djeca kao i još jedan prijatelj) isplatio 2750 eura na ruke kod mene na balkonu. Nakon dva dana nazvao me Tomislav Grozdanić i rekao da su platili kaznu narodnoj banci Hrvatske a kako ne mogu dignuti novac 5 miliona odjednom da moraju ići u Zagreb po novac ali da im treba i auto, Taj dan po "novac" u Zagreb smo išli ja, Tomislav Grozdanić i Marin Marinov, sve troškove puta sam snosio ja, Marin Marinov je ostavio mene i Tomu Grozdanić kod jednoga restorana i on je sam otišao srediti poslove u svoju poslovnicu, kako smo ćekali više od dvije ure pitao sam Tomislava Grozdanić odakle poznaje Marina, koliko je siguran da je biznismen a ne mafijaš i slić jer iznos od pet miliona dolara unijeti bez dozvole u Hrvatsku je težak prekršaj i slično, međutim Tomislav mi je rekao da ne moram ništa sumnjati jer da je on s Marinom obavio do sada više sličnih transakcija i da je po tome pitanju sve u redu, nakon dvi ure vratio se Marin neobavljena posla i pokazao neki papir da su mu iz centrale Reifeisen banke rekli da novac sada može dignuti u poslovnici u Splitu, i vraćajući se iz Zagreba kod mjesta Dugopolje rekao sam Marinu da stane i da Tomo Grozdanić preuzme kontrolu nad automobilom i da Marina odveze u Dugopolje gdje je stanovao kod punca, međutim Tomo je rekao da Marinu i sutra treba auto jer će iz trezora dignuti 5 miliona dolara i da će oni mene odvesti kući i samo za sutra zadržati auto, iako mi nije bilo pravo a već je moj novac 2750 eura, 500 dolara, 1600 kuna tankovi benzina...bio kod njih popustio sam i pristao da koriste auto i sutra iako je supruga namjeravala da odemo u posjete kod njenih i mojih roditelja( Ja od rata ne vozim jer sam raketiranjem i mitraljiranjem iz aviona izgubio vid na jedno oko ožiljak korioretine. To sutra pretvorilo se u noćnu moru da vrati auto, i vratio je nakon šest mjeseci cijelog deformiranog tako da se nije moglo paliti na ključ nego spajanjem žica, vrata su se automatski otvarala cijelim putem i ja sam nazvao Tomu da Marin dođe i da mi vrati automobil kakav je uzeo, i Marin je došao i automobil mi nije vratio više od godinu dana, ustvari osobno sam išao s jednim prijateljom u Dugopolje i automobil našao na otpadu a iz auta sve što je vrijedilo bilo je odnešeno, kroz to vrijeme od šest mjeseci kako sam bio bez auta nazove me Damir Ćosić-Roda da mi kaže da to nije nikakav bogati Rus nego kriminalac i prevarant koji je opljačka na sličan način desetke ljudi koji su sebi uzeli život ili su umrli od srčanog i moždanog udara, popizdio sam i rekao mu zašto me nije ranije nazvao i rekao mi da su kriminalci u pitanju, bio sam strašno ljut i nazvao sam Tomu Grozdanić i rekao mu da hoću natrag moj novac i automobil, imao sam nekoliko izvještaja iz Splitske banke-opomene gdje se moj početni dug od 2750 eura svaki mjesec radikalno uvećavao tako da je prva opomena bila na 2804 eura i došlo je do 8098 eura kada mi je splitska banka otkazala namjenski stambeni kredit uz napomenu prodaje stana, tako da sam grozničavo tražio od koga ću posuditi taj novac i odlučio sam kod sada pokojnog Nede Baričević rođaka Tomislava Grozdanić, međutim tu mi je Nedo rekao da su njegov rođak Tomo i Marin Marinov na sličan način opljačkali i njega za ogroman iznos ( stavio kuću pod hipoteku i preko noći ostao bez kuće i novca 33 000 DM), da su na sličan način opljačkali i Vice Palada iz Trogira kao i još puno ljudi. Obratio sam se Tomislavu Grozdanić i rekao da hoću moj novac odmah i nakon nekoliko dana mi je rekao da mogu doći po novac i da će mi dati dvije trećine koliko je uspio sakupiti, zovnio sam jednog prijatelja iz 4.GRB da me svojim autom odveze u gostionu ispred njegove kuće i otišli smo, međutim ispred gostionice umjesto Tome i novca čekala nas je krim policija koja me tu i uhapsila, prvi put u životu sam bio uhapšen a prošao sam svijeta i država. Nakon dva sata policija je oslobodila mene i moga prijatelja i napravili su kaznene prijave za mene, Tomu i Marina. Istražni sudac kod kojeg smo došli nakon pola godine ili više odbacio je optužbu protiv mene a podigao protiv Tomislava Grozdanić i Marina Marinov. Deset godina poslije ovoga događaja zove me Tomislav Grozdanić uz napomenu da se nađemo i da je on sakupio neki iznos i da sada ima toliko novca da će platiti sva moja stradanja uključujući i novi kredit koji vračam u iznosu od 92000 švicarskih franaka, našli smo se kod odvjetnika Tomislav Biuk i sve dogovorili, napravili ugovor i ovjerili kod javnog bilježnika uz napomenu da će Tomislav Grozdanić kada proda neku tvrtku mi isplatiti i 150 000 eura na ime štete koju sam tih deset godina trpio ( ja i supruga smo vračali kredit), međutim isplatio je taj put 2500 eura u gotovini i ja sam otišao kod odvjetnika Duplančić i povukao sud protiv Tomislava Grozdanić, prihvatio je moj dug kod Tomislava Biuk od 6500 eura, prihvatio je da će on Antonu Jurić u ime presude po falsifikatu isplatiti 50 000 kuna međutim ja do danas nisam dobio čist vlasnički list na kojem mi se Anton Jurić uknjižio na moj stan i ne znam da li je Tomislav Grozdanić to platio ili nije, osim toga prihvatio je usmeno da će svakom od mojih sinova Josipu i Gabrijelu mjesečno isplaćivati po 500 eura daljnjih pet godina međutim on se opet oglušio na zadano a ja sam povukao sud protiv njega, sada je isključio i moje pozive, naime kada ga nazovem njegov telefon odzvoni jedanput i prekine. Do sada je Antonu Jurić na ime presude na falsifikatu platio 10 000 kuna iako se obvezao na 50 000 kuna
KOD POSUDBE TOMISLAVU GROZDANIĆ 2750 EURA I PRVA OPOMENA
KOJU SAM DOBIO OD SPLITSKE BANKE
HERBERT LUTTER JE VLASNIK I DIREKTOR MELITE ILI TOFINUSA I MENE JE IMENOVAO PREDSTAVNIKOM FIRME
OPOZIV IZJAVE OD OD 03.SRPNJA 2015.
ZBOG OBMANE POVLAČIM IZJAVU
DANA 02.11.2016. NA SUDU RADI OVRHE-SPOR
ZBOG OBMANE POVLAČIM IZJAVU
DANA 02.11.2016. NA SUDU RADI OVRHE-SPOR
POSLOVNI BROJ:Ref 48 P:Pobs-59/2o14
1.Na sudu sam saznao da je po presudi dao 10 000 kuna Antonu Jurić i do dana današnjega nije više dao ni jednu kunu a sud mene ovršuje za 32000 kuna
2. Tomislav Grozdanić zakleo se djecom ako povučem kazneni progon protiv njega da će mojim sinovima Josipu i Gabrijelu na ime štete koju sam trpio posudivši mu novac i auto davati po 500 eura mjesečno ii to pet godina i to nije ispoštovao a zakleo se na svoju obitelj
3. Tražio sam od njega da mi dade račun kojim je platio usluge odvjetnika Tomislava Biuk i taj račun mi nije dostavio
U ime iznesenog povlačim izjavu danu u vašem uredu i nastavit ću s kaznenim progonom Tomislava Grozdanić i Marina Marinov
Stjepan Tokić
Nema komentara:
Objavi komentar