10.6.1991 OSNOVALI SMO STONSKU SATNIJU

23.5.1991 Imali smo sastanak na kojemu smo odlučili osnovati satniju dragovoljaca kasnije ćemo je prozvati po gradu Stonu, Stonska satnijaI Za zapovjednika smo imenovali Božo Šare, zamjenik Teo Barkiđija, zapovjednici vodova Ante Glunčić, Vice Škrabo a za ekonoma Stjepan Kralj ( pjesnik i gostioničar) 10.06.1991 oko pet sati ujutro postrojili smo se Ispod zidina Malog Stona, nekoliko dana prije postrojavanja od Teo Barkiđija zadužili smo uniforme ( SMB, bivše uniforme JNA) na rukavima jaketa i na kapama imali smo oznake dolje uslikane meni je Božo Čurćija dao maskirne gaće i jaknu vojske SAD, a oznaku na rukavu ZNG, na kapi je bio hrvatski grb s prvim bijelim poljem.

Poslije postrojavanja sastali smo se u Božinom restoranu Korona i to proslavili, domaćica je bila Lidija Kralj, poslije toga je dr.Ante Parađik zapovjedniku, zamjeniku i zapovjednicima vodova podijelio pištolje, ja sam dobio pištolj luger koji je u životu i dan danas. Satnija je bila naoružana s jedan trocijevac koji je bio na kamionu, dva mitraljeza 12.7 mm, dva puškomitraljeza M-53, Papovkama I Karabinima M-48 I M-47 nas nekolicina smo imali automatske puške tipa Kalašnjikov 7.62 jedino je pokojni Vinko Konjuh bio naoružan s automatom tipa Thompson koji se nije mogao zakočiti tako da je bilo više komičnih situacija, svaki pripadnik je dobio za pušku pet metaka a za mitraljez jedan redenik ( 50 komada) i morali smo odgovarati za svaki metak ali snalazili smo se na crno kod obitelji Krasnići koja je u Slano imala slastičarnu . Sudjelovali smo u više akcija u obrani Slano, napadom na Rotu, blokadom brodava bivše JRM  i garnizon Male Bare kojeg smo zbog tvrdoglavosti zapovjednika napadali ( u razmaku od jednog dana) dva puta prvi put neuspješno, slijedeći dan uspješno  i to kada sam pozvao Blaža Kraljević i njegove junake ali sve u  dogovoru s kapetanom korvete Ante Barbir . Božo Šare je išao u Ameriku svojim novcem kupiti oružje a u svojim restoranima je hranio vojsku i policiju. Satnija je brojala 123 dragovoljca. Veliku pomoć smo imali kod tadašnjih pukovnika Željko Pavlović sekretaru sekretarijata za narodnu odbranu u Dubrovniku, Ivo Brbora, Ante Marinov, Bruno Vukić, Ante Bilić, Ivo Jelić kasnije general, jedino pokojni general Stonsku satniju nije uvrstio u 2 bojnu 4.GRB kako smo se bili dogovorili ( svaki pripadnik 4.brigade ZNG je morao proći liječnički pregled a kako je Ston bio blokiran s kopna i s mora to se nije moglo izvršiti). Obuku smo imali u autokampu Papratno gdje je i direktor poduzeća Dragan Konjuh bio pripadnik Stonske satnije. Nekolicina pripadnika je nakon 20-tak dana prešla u satniju HOS-a kojom je zapovijedao general Nijaz Batlak-daiđa. I ovdje moram istaknuti da su djeca partizana, domobrana i ustaša bili jedno tijelo i jedna duša od braće Jadranko i Grgo Buško,  do rodijaka Ante Perkušić. Zajedno s nama su sudjelovale specijalne snage policije, zapovjednik Marijan Manenica -Klemo, Jozo Dilber, Ivica Lovrić, Marko ili Jure iz Metkovića koji me izvlačio i kojem sam dvadesetak dana prije toga prilikom iskrcavanja municije i ratnog materijala osvojenog u Malim Barama skočio na leđa skrivajući se i bježeći ispred četničkih zrakoplova koji su mitraljirali sve što se kretalo pa i životinje, predsjednik HDZ Slano Ante Dedo koji je završio u zarobljeništvu...Meni je župnik iz Dola don Ilija Janjić poklonio krunicu koju i danas čuvam, oružje osvojeno u Male Bare uskladištili smo u podrum stana u kojem sam stanovao i u ambar na Čepikućama.