RATNI I PORATNI ZLOČINAC TITO

NOVA KNJIGA MR. SCI. MLADENA IVEZIĆA

RATNI ZLOČINAC TITO

S velikim zadovoljstvo pozivam vas na predstavljanje knjige mr. sci. Mladena Ivezića

RATNI ZLOČINAC TITO

u utorak, 23. lipnja 2015. godine,

u 20:00 ura,

u dvorišnoj dvorani Bazilike Srca Isusova

u Palmotićevoj ulici 33 u Zagrebu.

Prikazivatelji; dr. sci. vlč. Stjepan Razum i mr. sci. Mladen Ivezić.

Sažetak

         Mladen Ivezić (mr. sci. hist., 1957., Zagreb, Hrvatska) proveo je desetljeća po arhivima komunističke Hrvatske i nakon stjecanja slobode, 1991., istražujući zatajene pa i zabranjene fondove i dokumente. Josip Broz Tito, šef KPJ, nametnuo mu se kao predmet prouke dugo skrivanih zločina partizanskoga pokreta, kojemu je bio na čelu.

         Ivezić je od 1991. godine radio za državno povjerenstvo za utvrđivanje žrtava Drugoga svjetskog rata i poraća. Od 2000. godine nekoliko je godina radio na prouci tajnih fondova Hrvata iz BH, uz posebnu dopustnicu Ujedinjenih nacija, nadopunjavajući time već prije stečenu vrhunsku naobrazbu o međudržavnome ratnom i humanitarnom pravu. Ovo je sedma Ivezićeva knjiga, pretežno o Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Objavljivao je i znanstvene radove a posebno mnogo je pisao publicistiku; pod svojim i tuđim imenima. Knjiga Mladena Ivezića “Ratni zločinac Tito” sastoji se od triju dijelova. U prvome se iznose dokumenti o vojnoj dokumentaciji i korespondenciji titovskih snaga u doba ND Hrvatske (1941.-1945.), u drugome o pseudopravnom legislativnome kompleksu i u trećemu o titovskoj huškačkoj promičbi. Time Ivezić odklanja izgovore današnjih tzv. antifašista, da su za oko 500.000 protupravno ubijenih Hrvata i mirnih državljana ND Hrvatske 1945. krivi ojađeni individualni osvetnici iz titovskih snaga pa čak i same, bez ikakva suda poubijane, žrtve, zatim pojedini pijanci i anarhisti među pobjednicima. Ivezić iz titovske vojne i policijske korespondencije jasno dokazuje, da se o zločinima nad Hrvatima stupnjevano izvješćivalo sve do vrha titovske vojske i partije, da je Josip Broz Tito sva ta izvješća odobravao te, osim implicitno, i eksplicitno zločine zapovijedao. Titovska je tobožnja legislativa u Ratu također bila zločinačka. Prisege su bile zločinačke a pseudozakoni zapovijedahu smrtnu kaznu i za svakoga tko je na bilo koji način surađivao s protutitovskim silama. Titovske su amnestije bile lažne; upućene protivničkim vojnicima pa čak i formulirane tako, da prestaju važiti istoga trenutka kada ih se objavi! Ivezić se, kao profesor komparativne književnosti, posebno posvetio završnoj transmisiji ratnozločinačkoga djela Josipa Broza Tita, idejnoj motivaciji antifašista na tako težke ratne zločine nad Hrvatima. Nevjerojatno je saznati da je u samo četiri godine ND Hrvatske samo na području današnje Republike Hrvatske (4.500.000 stanovnika) izišlo preko 300 naslova novina i povremenika (puta broj brojeva, tj. izdanja, puta broj primjeraka) i preko 500 knjižica. Sva su ta izdanja širila grozomorne laži i pozive na osvetu protiv hrvatskoga naroda.

         Nasuprot tome, literatura je ND Hrvatske bila izrazito bogoljubna, domoljubna a to znači i snošljiva prema ratnim protivnicima. Metodologija je Ivezićeva oslonac na bibliografiju iz titovskoga legla. Titovci su se do 1990-ih ponosili svojim dokumentima o vlastitim zločinima, te su ih objavljivali u tisućama knjiga. Tome je Ivezić dodao i svoj hrabar prodor u tajne i polutajne arhive, kojim je upotpunio sliku titovskoga ratnozločinačkog sustava. Kao i u drugim, tako i u ovoj knjizi, Ivezić od mnoštva podnožnih bilježaka ima manje od 10% napomena iz netitovskih vrela pa i tada uglavnom iz vrela titovskih saveznika. Nikada ne čini ekskontekstualizaciju. Sinteze i zaključci jako su mu rijedki, jer objavljeni dokumenti sami sve govore. I tada, Ivezić ne srlja i ne pretjeruje. Ivezić je dokazao krivnju Josipa Broza Tita u svim trima područjima (vojno-policijsko, pravno i promičbeno) i u njihovoj sintezi. Nedavno sam pisao o Mladenu Iveziću (MR. SC. MLADEN IVEZIĆ, ČLAN DRUŠTVA ZA ISTRAŽIVANJE TROSTRUKOG LOGORA JASENOVAC, Glas Brotnja, 19. 05. 2015. i.Kamenjar.com 19.05.2015.), a tekst sam uvrstio i u moju novu knjigu ŽIVJELA NAM ANTIFAŠISTIČKA TJ. BRANITELJSKA HRVATSKA. Igrom slučaja ta knjiga će biti predstavljena dan poslije ove Ivezićeve, a za obje knjige uvode je napisao dr. sc. Stjepan Razum, predsjednik Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac, društva čiji smo članovi i Ivezić i ja. Dr. Razum će obje knjige i predstaviti. U tom tekstu sam, spomenuo i slučaj Ivezićeva pisma „Vjesniku“ od 10. 03. 1998.) u kojemu Ivezić piše o prof. dr. sc. Ivu Goldsteinu. On ni jedanput u tom pismu nije spomenuo riječ Židov, nego „jugokomunist“, „ne-Hrvati“ ili „Goldsteinov svjetonazor je nakaradan i protuhrvatski“, a Goldstein je tekst proglasio antisemitskim. Uslijedile su osude tog „antisemitskog“ teksta sa svih strana, i iz zemlje i iz svijeta. Čak je Goldstein i tužio Ivezića. I naravno izgubio na sudu. Na sudu je došla do izražaja superiornost Ivezića kao povjesničara. Sramotni dio priče je to što je Ivo Goldstein sveučilišni profesor, dok je Iveziću onemogućeno doktorirati. I ne samo to. On je sve vrijeme bez posla, a trgovci knjigama mu ne žele (čitaj: ne smiju) prodavati knjige. Sličnu sudbinu je doživio i Ivezićev humoristički časopis Zvekan. Zapravo, i ova knjiga pokazuje zašto sve vrijeme pokušavaju doslovno uništiti mr. Ivezića. Njegova knjiga RATNI ZLOČINAC TITO pojavila se u isto vrijeme kad i knjiga TITO  Ive i Slavka Goldsteina. Dat ću prikaz predstavljana koji je dala HINA, s malim komentarima: Predstavljena knjiga Ive i Slavka Goldsteina "Tito" 16.06.2015.

ZAGREB, 16. lipnja 2015. (Hina) - Knjiga Ive i Slavka Goldsteina "Tito" predstavljena je u utorak navečer u Novinarskom domu u Zagrebu. O knjizi su govorili književni kritičar Ivan Lovrenović, novinar Miljenko Jergović, povjesničari s Filozofskoga fakulteta u Zagrebu Hrvoje Klasić i Goran Hutinec te autori knjige Ivo i Slavko Goldstein. Lovrenović je ocijenio kako knjiga nije samo biografija Josipa Broza Tita, nego i knjiga o hrvatskoj i povijesti južnoslavenskih naroda. Danas u javnosti prevladavaju tri vrste odnosa prema Titu, rekao je Lovrenović razvrstavši ih kao titofobiju, titofiliju titosenzacionalizam. Ocijenio je kako u hrvatskom i srpskom narativu "prevladava divljački odnos prema Titu" te mu se ne priznaju nikakve vrijednosti niti zasluge. "Broz je za Hrvate hrvatožder i izrod, a za Srbe ustaša", rekao je Lovrenović. Dodao je kako pak kod skupine koja nekritički podupre sve što je Tito radio prevladava stajalište da je on najveći, najuspješniji i nepobjedivi sin "naših naroda". Po Lovrenovićevim riječima, knjiga Ive i Slavka Goldsteina ne njeguje hagiografski i idolopoklonički stav prema Josipu Brozu, nego ga prikazuje u njegovim različitim razdobljima života. Pritom je ocijenio kako autori u knjizi sustavno demistificiraju ulogu i djelo Josipa Broza Tita. (Zanimljiva je Lovrenovićeva tvrdnja da u Hrvatskoj prema jednom od deset najvećih zločinaca u prošlom stoljeću i u hrvatskom narativu "prevladava divljački odnos prema Titu". Pavelić nije na listi največih svjetskih ubojica, pa nisam čuo da se Lovrenović zalaže da mu priznaju nekakve vrijednosti i zasluge, zar ne? J.P.) Profesor Filozofskoga fakulteta Hrvoje Klasić ustvrdio je da je Tito bio vizionar sa strategijom te je još od svoga djetinjstva bio hrabar čovjek. Imao je osjećaj za 'tajming', rekao je ustvrdivši kako mu je najveća mana bila ta što je bio tašt. Smatra kako su Goldsteini napisali "knjigu dijaloga" jer u njoj polemiziraju i sami sa sobom. Ističući Brozove vrline, Klasić je ustvrdio da je Jugoslavija 60-ih godina 20. stoljeća bila na trećem mjestu u svijetu po broju studenata po glavi stanovnika. "Daj nam Bože svima u regiji što više političara kao što je bio Tito", rekao je Klasić. (Klasić je posebna priča. Profesor Tomac ga je već podućio: Klasić i Jakovina o Titu mogu sve naučiti – na Hudoj jami! http://www.dnevno.hr/kolumnisti/zdravko-tomac/tomac-klasic-jakovina-o-titu-mogu-sve-nauciti-na-hudoj-jami-805864 Mođutim, glavni dio teksta o Iveziću u mojoj knjizi je njegov komentar Klasićeva nastupa u emisiji HTV-a Nedjeljom u 2. Ivezić je komentirao sve Klasićeve tvrdnje pa bi svako svoje obrazloženje komentirao kratko. Tako je 32 puta napisao NEISTINA!!! Po jedan put je svoja objašnjenja završio s BJESOMUĆNA NEISTINA!!!, BRUTALNA LAŽ!!! i STRAVIČNA NEISTINA!!! Dva puta je Klasićeva vrdnja bila NAJRUŽNIJA NEISTINA!!! J.P) Hutinec je ocijenio kako je Broz postigao veliki uspjeh jer je iz, kako je rekao, neugledna roda i područja, uspio učiniti to što je napravio svojim životom i popeti se tako visoko u politici. "Knjiga je tek prvi korak da bi se racionalno moglo govoriti o Titu", rekao je Hutinec. (Ovo je točno. Doista je nemilosrdo ubijao sve za koje je mislio da mu stoje na putu, pa čak i u obitelji. J.P. Lijepo je vidjeti da ima ljudi koji racionalno mogu govoriti o djevojačkim pletenicama iz Hude jame, zar ne? J.P. Po Jergovićevim riječima, knjiga je kronika o Jugoslaviji ispričana na jedinstven i uzbudljiv način. Ona predstavlja svojevrsni "viteški pledoaje" za vrijeme koje je stalo 1941., 1945., napomenuo je Jergović dodavši kako "treba konačno osloboditi vrijeme da krene". (Točno je da je Jergovićev Tito uspio ući na listu najvećih zločinaca, a Pavelić nije. Kako je pri tome pobio daleko najviše Hrvata, normalno je Jergoviću to viteški, zar ne? J.P.) Suator knjige Ivo Goldstein je ocijenio kako knjiga nije ni za niti protiv Josipa Broza Tita. "U njoj smo prikazali i dobre i loše Titove strane", rekao je dodavši kako su on i otac knjigu pisali sa strašću jer je ona dio i njihovih biografija. Ustvrdio je i da je Tito bio veliki vojskovođa Drugoga svjetskog rata. (U životu Iva Goldsteina je bio itekako značajam Sjetimo se samo kako je prof. dr. sc. Miroslav Brandt  u knjizi Život sa suvremenicima, Zagreb, 1996. napisao kako nisu na Filozofskom fakultetu na njegovoj katedri primili nekoliko kandadata po narodnosti i uvjerenju Hrvata.Napokon su SK i njegovi eksponenti na odsjeku nametnuli jednoga tek završenog studenta [I. Goldstein]..., Kako je ovaj „povjesničar“ prošao u HAZU dobro je poznato, zar ne? J.P.) Predstavljanju knjige Ive i Slavka Goldsteina "Tito", uz ostale, nazočili su i bivši predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić (od HNES-a etički osuđen za veleizdaju, J.P.), bivši ministar vanjskih poslova bivše SFRJ Budimir Lončar(od HNES-a etički optužen za veleizdaju, J.P.), predstavnik srpske manjine u Hrvatskoj Milorad Pupovac (od HNES-a etički osuđen za veleizdaju, J.P.),, episkop Srpske pravoslavne crkve i mitropolit zagrebačko-ljubljanski Porfirije Perić. Povjesničar Ivo Goldstein je veleposlanik Republike Hrvatske u Parizu, a njegov otac Slavko Goldstein (savjetnik predsjednika Vlade Milanovića koji je od HNES-a etički optužen za veleizdaju, J.P.), je publicist, koji je objavio više knjiga, među kojima i knjigu "1941: godina koja se vraća".Dakle, knjiga Mladena Ivezića pojavljuje se u najbolje moguće vrijeme. Veoma je značajna zbog toga što ukazuje na Tita kao ratnog zločinca tijekom cijelog rata. To je itekako značajna knjiga i za HNES koji je pokrenuo pitanje etičke osude i JB Tita i komunističkog režima za veleizdaju. Naime, kod nas je uobičajeno samo Titove zločine vezivati za Bleiburg, a zaboravljaju se ovi zločini tijekom rata o kojima piše Ivezić. Za nadati se je da će biti pozivan od naših ljudi i u zemlji i inozemstvu.