LAŽ UVODI ČOVJEKA U NERED I NEVJERU

LAŽ UVODI ČOVJEKA U NERED I NEVJERU

                                            

Lažci, nevjernici odvajaju se od Života pa su slabost, kao grješnici demagogijom bi razarali zajedništvo, snagu - kao odraz reda, pravila Života. Ali, Isusom kao zastupnikom Života koji jest, lažac uvjek okonča kao gubitnik. Dakle, vjera čovjeka spašava, Otac i zajednica - zajedništvo čuvari su i garancija čovjeku.   

Dakle, pobornici pomirdbe u saveznišvu s lašcem diverzija su na hrvatsko zajedništvo – opće dobro. Zato, neka Anka Tuđman i ostali Titovi sljedbenici ponesu kipove  svoga ljubimca u Beograd – Srbiju, gdje su po velikosrpskoj želji služili dvojnicima, ako zna kojem je od dvojnika služila, što za nju i slične njoj i nije važno, zanimaju ih samo materijalne nagrade i odlikovanja za zasluge radeći protiv Hrvata na hrvatskim prostorima. Dakle, Anka je akrapu Titu dužna i to je njezino osobno, zato ima razloga da ga ljubi. Ali što bi ona htjela i što priželjkuje? Da joj se i dalje hrvatski narod podredi pomoću idola, nad kojim bi po akrapu Titu -idolu peta kolona i dalje imala kontrolu. To govori o njima kako pripadaju carstvu mrtvih i njihovim neostvarenim željama, njihovoj ideologiji kao smeću njihovih želja. Ne znaju da čovjeka prije svega spašava vjera,  potom djela koja iz nje proizlaze u skladu sa životom – životnim pravilima. A grješnih ljudi u Hrvatskoj ima, po volji, svi su urušavali opće dbro, rutinirano Hrvate gurnu u zlo, potom Hrvati o njima postanu ovisni , pa se nad njima iživljavaju, a sebe zapošljavaju kao glumci – „spasioci“.  Hrvatski narod je osvješćeniji po patnjama pa prepoznaje zamke koje su postavljali i postavljaju . . . postvarene spodobe - robovi materije u mraku, bezdušni slijepci, sada u panici prebacuju sve svoje grijehe na UDB-u, svoju miliciju koja ih je čuvala. Dakle,  kriju se iza svojih pijuna operativaca da ih se ne bi vidjelo kao šefove, koji su tendenciozno, strateški, zbog interesa okupatora stvarali veliku Srbiju, i pomoću svoje milicije za „unutarnju bezbednost“ UDB-e.Tko i što je pojedinac u odnosu na hrvatsko opće dobro, bilo da je riječ o Goldstajnu ili Tuđmanu, koji su rukovođeni strastima i osobnim interesima. . . i to pojedinci s kojima se posluže okupatori. Njihovi geni ih prezentiraju što je jednako biografija, po djelima i djelovanju da se vidi tendencija, egoizam, subjektivnost, maska što i više skreće pažnju i upozorava.  Spomenuti kao šegrti „revolucionari“ od sada poklonici idola  –  nikada više ne će predstavljati odlučne Hrvate . . , oni koji bi i dalje orgijali na račun Hrvata, poigravali se rušeći im čast i sramoteći ih u vlastitoj kući. . .

Poklonici idola su na smetlištu. . , Hrvati će im ubuduće počupati namjere i počistiti otrovne usjeve koje su posijali. Hrvatsko zajedništvo, nakon toliko podmetanja i posrtanja - iskušenja, ponovo je tu, bez alternative evidentno, adekvatno spoznaji kao snaga, svoji na svome u ime Života Hrvata u Hrvatskoj. Dakle, Hrvati su shvatili da se gola egzistencija, zajedništvo po imenu i za ime na zemlji pretpostavlja po pravilima života – životu, dostojanstvu i zadovoljstvu, po odlučnom djelovanju.  Suprotno životu, svojim činjenjem egipatski faraoni su stvaranjem carstva mrtvih, kao što je i Tito pokušao, izgubili kompas za život zaustavljajući vrijeme  . . i odveli su egipatski narod u propast. To su Tito i njegovi sljdbenici činili i desetkovali Hrvate. Bilo kako bilo, luciferi simboliziraju beznađe, zaustavili bi vrijeme i život da bi označili i istakli svoje grobove, željom da se proslave kao carevi smrti. Što nitkovu na Zemlji nekada, negdje I uspjeva, ali i samo konačno. Pored lukavštine, lucifer računa sa strahom kao sredstvom do svoga cilja. Blefirajući, ucjenjene, potom razdvojene pretvara u nevjernike rušeći im uporište, osamljuje ih da bi ih mogli plašiti i iscrpljivati. Ovim stilom faraoni su Egipat pretvorili u carstvo mrtvih. Što je Hrvatima pouka i poruka, naročito jer su osjetili i takvu tendenciju zlog duha. Zato i dodatnim žrtvovanjem ne će dozvoliti Anki, a niti bilo kojem početniku, ili „pioniru“ da egoistički manipulira generacijama Hrvata kao žrtvama. Kako je laž početak nereda i nevjere koja razdvaja, tako lašcima smeta zajedništvo, sa svojim željama robovi su privida i stvari, stvaraju beznađe, a da nisu svijesni. Lažac je nevjernik i uzrok je svojoj propasti s razlogom, koji sebe naziva nitkov – nitko – ništa kao posljedica . . .

Eto kada, kako i zašto se čovjek olako odmetne od Oca, pa po slobodnoj volji postane bezdušan - stvar - ništa, a okonča u agoniji, iz koje sugerira što je hrvatski identitet. Spomenuti kipovi – utvare od 1918. do 1941. godine, od 1945. do 1990. godine su pustošile i zatirale život Hrvata u Hrvatskoj, repovi iz istog smetlišta i danas bi uništavali Hrvate po šabloni lašca-nitkova radi stvari - koristi. To slijepci, hrvatski janjičari kao produžene ruke okupatora još nisu shvatili da jeftino prodaju dušu pa se pretvore postanu nitkovi. Zato treba razlikovati zaraženu volju po kojoj je nitkov – urušen.    

Vjerovalo se nevjernima, što se stalno potvrđuje kada je u pitanju opće dobro kako Hrvati olako padnu pod utjecaj eksploatatora – egzekutora, lukavih lažaca s maskama, uzornih u skladu s vremenom da bi iznevjerili . . .  

Tako Eve i „vjernici“ s maskama siju zla – trnje . . , dok ruše jedinstvo i stvaraju beznađe svojoj djeci. Nevjernici iscrpljuju, troše vrijeme i snagu neodlučnima. ne mogu osjetiti plodove vjere, samo potkopavaju sustav vrijednosti, što nije u skladu s afirmativnom istinom,  pa i pomoću reformi – u skladu s vrijednostima i specifičnosti hrvatskog duha - treba djelovati.

Zajedništvo, vjera čovjeka... se odražava kao snaga za vidjeti, sudbina po činjenom i dočinjenom. Zato, opasni su nepozvani tuđinci koji tendiraju postati idoli i dočinjati Hrvatima sudbinu. Čovjek samokritički i kritički spoznaje, kako i zašto je žrtva lašca . . . 

Predsjednik Hrvatske seljačke stranke, Stjepan Radić 1918. - 1928.  godine u srazu sa Srbima i Mađarima, i dok su mu trnuli zubi, ali i dok je jeo zeleno voće, bio je žrtva jer nije dovoljno upoznao nevjerne . . .

Tako i Tuđmanova pomirba nije po spoznaji – nije temeljena na pravilima života, već se zasnivala na željama lašca, što se pokazalo i dalje pokazuje da je oslanjati se na lašca samo diverzija na opće dobro Hrvata, jer slučajnosti nema.

Dakle, Stjepan je svojom disertacijom kasno razotkrio posljedice i namjere i interese u Bosni i Hercegovini, kako srpske tako i mađarske.., otkrio je očigledno. Kao da Hrvati ne mogu apstrahirati, otkrili im svoje adute, a oni se lukavo nametnuli, potom desetkovali i obezglavljivali hrvatski narod kao okupatori.  Dakle, Radići su utoliko neodlučno upozoravali naivne i nevine Hrvate na opasnost od strastvenih okupatora pa su zato stradali u Beogradu...

Drugo je što su eksploatatori u raskoraku s pravilima Života, burduši – tovariši natovarili su sebi po strastima, kao stranci, grijehe i tako se pokazuju . . . tuđincima, jer slični sličnima teže, skupa s hrvatskim janjičarima koji precjenjuju svoje uloge, a samo su puki operativci za sitne mrvice. Utoliko, janjičari kao pijuni su za lustriranje, jer nisu svijesni da su u Hrvatskoj zarazili institucije pa blokiraju razvoj, jer naviknuti, funkcioniraju po pravilima okupatora od 1918. do 1945. do 1990. godine, do danas. Tako funkcionira i Anka iza maske „partizanke“ i „pionirke“ kao početnica. Svaki lažac je uzrok i odraz nevjere, po željama rob strasti i stvari, jer strasti i stvari čovjeka oslijepe.UDB-a je policija Srbije, zadnjeg okupatora Hrvatske, koja je djelovala u interesu Srbije, skupa sa srpskom armijom - četnicima i hrvatskim janjičarima, s maskom „partizana“ – „pionira“,  početnika. Sudbina pojedinca je odraz volje –  voljeti – ljubiti – vjerovati – nadati se po djelima, služiti bližnjem po pravilima života. Dakle, Hrvatska kao prostor - zemlja uvjet je hrvatskoj zajednici u kojoj Hrvati međusobnim odnosima opravdavaju život. Neka poklonici idola – smrti se ispovjede zbog stradanja Hrvata od 1945 – 1990. godine; zašto su Hrvati zatvarani, ubijani. . , pitanje je poklonicima idola u Hrvatskoj.

Dakle, uvjeti uvjeta čovjeku je zemlja na kojoj sije i žanje, na kojoj živi, odgaja i čuva svoju djecu. 

Zagreb, veljača 2015.                                             

Dr. sc. Ilija Barjašić

Pokret za preporod hrvatskog duha

i

poticanje nataliteta u Hrvatskoj – Život i

Predstojnik HAZUD-a za poticanje nataliteta u Hrvatskoj