TREĆA
JAVNA SJEDNICA HRVATSKOG NACIONALNOG ETIČKOG SUDIŠTA
O medijima u RH sve govori činjenica da
na Trećoj javnoj sjednici Hrvatskog nacionalnog etičkog
sudišta njih nije bilo. Zato se o samoj sjednici s priopćenjem
javnosti obratio sam predsjednik HNES-a profesor emeritus dr.
sc. Zvonimir Šeparović:
HRVATSKO
NACIONALNO ETIČKO SUDIŠTE
e-mail: eticko.sudiste@gmail.com
PRIOPĆENJE ZA JAVNOST (18.04.2015.)
(Etička osuda: Stjepan Mesić, Vesna
Pusić i Milorad Pupovac)
U Zagrebu je u prepunoj Maloj dvorani
KD Vatroslav Lisinski održana
Treća javna sjednica Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta, na
kojoj su donesene Odluke kojima su Stjepan Mesić, Vesna Pusić
i Milorad Pupovac etički osuđeni za veleizdaju hrvatskih
nacionalnih interesa. Dispozitiv Odluke o etičkoj osudi
Milorada Pupovca pročitao je Nenad Vlahović, predsjednik
Srpske pravedne stranke u Republici Hrvatskoj i pri tome
ukazao na samu suštinu problema koje Milorad Pupovac i njegovi
istomišljenici stvaraju u hrvatskom javnom i političkom
životu. Oduševljeni takvim javnim govorom čelnika javnosti
posve nepoznate političke stranke, koja u Republici Hrvatskoj
okuplja pripadnike srpske zajednice, svi su u prenapučenoj
dvorani ustali na noge te s dugim pljeskom pozdravili
gospodina Nenada Vlahovića. Pored toga, na sjednici su i
obrazložene podignute etičke optužbe protiv Zorana Milanovića,
Budimira Lončara, Vesne Teršelić i Carla Bildta te su
istodobno javno pozvani da aktivno sudjeluju u postupku svoje
obrane. Odluka o etičkim osudama za ove etički optužene osobe
očekuje se do kraja godine. Počasni gosti bili su predstavnici
Udruge 100 - postotnih ratnih vojnih invalida iz Domovinskog
rata odnosno hrvatskih branitelja iz Savske 66, Udruge udovica
poginulih hrvatskih branitelja te Stožera za obranu hrvatskog
Vukovara. Pozdrave i potporu Hrvatskom nacionalnom etičkom
sudištu uputili su brojni Hrvati iz zemlje i svijeta.
Izdvajamo pismo potpore predsjednika Hrvatske demokratske
zajednice gospodina Tomislava Karamarka kao i poruke s
potporama europskih parlamentaraca Ruže Tomašić i Davora
Stiera.
Najavljene su tematski specijalizirane
konferencije o kulturocidu, kao obliku uništavanja hrvatskog
identiteta te jugoslavenskom komunističkom totalitarizmu
odnosno odgovornosti diktatora i ratnog zločinca Josipa Broza
Tita, a koje će se održati uoči obilježavanja 70. obljetnice
Bleiburške tragedije i Hrvatskog križnog puta. Hrvatsko nacionalno etičko sudište, u
kojem djeluje više od trideset akademika, profesora,
odvjetnika, pravnika, književnika, istraživača i predstavnika
domoljubnih udruga, predstavilo je i svoju drugu knjigu Hrvatske veleizdaje II..
U knjizi su objavljene sve do sada donesene etičke osude i
podignute etičke optužbe s obrazloženjima uključujući i etičku
osudu Ive Josipovića za veleizdaju hrvatskih nacionalnih
interesa donesenu krajem prošle godine. Unatoč prekršajnoj prijavi, ovu
sjednicu ipak nije zasjenila policija, a koja je intervenirala
na poziv osoblja Koncertne dvorane nakon što je mnoštvo ljudi
ostalo ispred ulaznih vrata. Pokušaj zabrane ulaska u dvoranu,
osoblje opravdava prevelikom zainteresiranošću javnosti i
sigurnosnim razlozima.
U zagrebu, 19. travnja 2015.
PREDSJEDNIK HNES-a
Nije bilo medija, ali je bilo ljudi. Bilo ih je toliko
da je Mala dvorana u Lisinskom u potpunosti opravdala svoje
ime. Doista je bila premala, pa puno ljudi koji su po kišnom
vremenu ipak došli u Lisinski nisu mogli ući u dvoranu.
Srećom, snimak sjednice načinio je, po običaju, neumorni Oskar
Šarunić:
Naravno, ne smijemo biti nepravedni prema hrvatskim
državotvornim portalima. Oni su pisali o sjednici, Npr. Portal
HJKV-a:
Nisam slučajno spomenuo samo taj portal. Na njemu je Karolina Mueller opisala sjednicu
na doista izuzetan način:
Hvaljen Isus i
Marija,
čula sam jučer u
Lisinskom,
izrekla je
Bartolić, predstavnica Udruge udovica Domovinskog rata, što
je odjeknulo jer zagrajali su sudionici skupa na kojem se
etički sudilo veleizdajnicima. Pozdravila je tako i Nada
Prkačin na predstavljanju svoga filma „In odium fidei“ u
Širokom Brijegu, vidjela ovdje na portalu, i moje bake i
djedovi tako su govorili…
Kiša je padala
jučer u Zagrebu i ja zakasnila, a u Lisinskom me dočekala
gužva na vratima Male dvorane, i nije bilo nade da ću ući,
srećom su zakasnila i dva poznata lika, Iljkić i Tomislav
Josić koji su morali ući. I onda sam se ja lijepo njima
prikrpala i sretno dospjela negdje na sredinu dvorane gdje
sam se morala izvaliti, u punoj opremi, na pod. Tako sam
pratila događaj, s poda, iako nisam uopće primijetila jer je
bilo zanimljivo.
Vodio je
Šeparović, čitao pozdravna pisma nekih ljudi iz Australije,
Kanade, Berlina… Karamarko se ispričao da ne može doći,
javio se Slobodan Novak, pismeno blagoslovio skup biskup
Košić (Pozaić?, JP)…
Onda su krenuli
čitati optužnicu Mesiću, to je dramatično pročitao B. Alić.
Protiv Bude Lončara, ovaj put su rekli poimence koga je ubio u Preku, on je bio oznaš (tako bi mogli odraditi i lustraciju, napisati knjigu koja će kolati, kad dođe zgodan čas, pomesti udbaše).
Protiv Bude Lončara, ovaj put su rekli poimence koga je ubio u Preku, on je bio oznaš (tako bi mogli odraditi i lustraciju, napisati knjigu koja će kolati, kad dođe zgodan čas, pomesti udbaše).
Doznali smo da
je 900 stanovnika mjesta Preko, gdje se zločinački lik
rodio, potpisalo peticiju da je nepoželjan u tom mjestu. A
meni je tata pričao da su Lončaru 90-te namazali rodnu kuću
drekom i tako izrazili osjećaje. Prečesto, jadan naš narod,
radi krepanog sudstva mora posegnuti za tim smrdljivim
sredstvima. Mislim da je tu optužnicu čitao Hodak.
Pusićkinu
optužnicu je čitala Bartolić, mislim. Bile su dvije žene,
Bartolić i Nekić. Moram reći da žene svemu daju poseban ton,
sami njihovi glasovi su osvježenje u ovim turobnim vremenima
političke prevlasti, nažalost, nesposobnoga muškoga roda.
Ne znam više tko
je čitao protiv Teršelič. Za nju su rekli da je NEPOŽELJNA u
Hrvatskoj. Mislim da je Ante Beljo čitao protiv Carla
Bildta. I taj je NEPOŽELJAN. Ima vikendicu na Korčuli pa mu
mnogi imaju prilike poći viknuti da je nepoželjan, ili
izraziti osjećaje kao u Preku.
Na skupu se
dogodila senzacija. Neki Nenad Vlahović je pročitao
optužnicu protiv Pupovca. Rekao je da je on predstavnik
„Srpske prave stranke“ i onda….svašta nevjerojatnoga rekao,
što je zapravo trebalo sva ova stoljeća biti vjerojatno, ali
radi utjecaja stranih sila stalno se protezala ta nesreća da
su Srbi protiv nas Hrvata.
Ljudi su se
digli i dugo mu pljeskali.
Čovjek je
govorio nadahnuto.
Šeparović se
izljubio s njim na kraju i sve je zapravo izgledalo kao
znanstvena fantastika. Ja ne poznajem normalnog Srbina tj.
pravoslavca. Iako ih sigurno ima u Hrvatskoj. Ali da bi baš
tako mislio i govorio kao Vlahović? Netko je viknuo – Kod
Bujanca… valjda da dođe u emisiju i da ga svi čuju.
Šeparović je
rekao da se s Vlahovićem događa ono što je Tesla rekao – da
je on Hrvat pravoslavne vjere.
Nadam se jako da
je to sve tako. A zašto ne bi bilo?
Moraju i
pravoslavci jednom mirno živjeti u Hrvatskoj.
Pa su optužili
Nulanovića. Sve ono što je taj nesposobnjaković "napravio"
su nabrojili. Doduše ne znam kako su okarakterizirali to što
je taj nulanović napravio, je li veleizdaja ili…
Skupu se obratio
Iljkić, Josić….
Šeparović je
poveo skandiranje – Vukovar! Vukovar! Moj Bože kako je bilo
lijepo! Kako smo se liječili dva sata.
Ante Beljo je
govorio…. Nekić je govorila što će obraditi sljedeći put,
mislim kulturocid, optužit će ustanove i institucije, jedan
je najavio skup o zločincu Titu, mislim Nikola Debelić, svi
su nešto pročitali, ali se ne mogu sjetiti baš tko što i
kojim redoslijedom govorio.
Što je još bilo?
Pjevao je 100% invalid Domovinskog rata – Iz moje krvi raste
trava.
Onda je nastupio Tomac koji je održao vatreni govor, al je prije plakao nad tom pjesmom i zaželio da Hrvatska bude sretna. Kazao je da će biti, al da prvo moramo odglasati pametno.
Onda je nastupio Tomac koji je održao vatreni govor, al je prije plakao nad tom pjesmom i zaželio da Hrvatska bude sretna. Kazao je da će biti, al da prvo moramo odglasati pametno.
Svi su plakali,
čak je i debeljuškasta fotografkinja, koja se muvala naokolo
po pozornici, brisala suze. Na pozornici na podu je sjedila
Ozana Bašić.
Jel ono Ozana? -
pitao me jedan do mene. Svi znaju Ozanu.
Mala dvorana KD
Vatroslav Lisinski bila je puna ljudi (....) Njih stalno srećem na
hrvatskim skupovima. I da nema njih….ne znam što bi bilo s
nama… Neki djedice su se dizali i gromkim glasom nešto
zapitkivali i izjavljivali, drugi su ih stišavali.
Koliko naš narod
želi govoriti, držati govorancije, koliko smo se mi hrvatski
likovi sami informirali u tišini svoga doma, anonimni, i sad
bismo samo željeli održati neki naš maljušni govorčić, o
tome što mi zamo, bar na tv kad nazovemo, ali ne… ne daju
nam…. :)
Nekoj ženi je
zazvonio mobitel i ona se opušteno s nekim dogovarala i
govorila kako još malo pa je skup gotov….ha, ha, ha…
A imali smo i
incident. Koji će u novinama biti okarakteriziran kao
ustaški, ako se usude izvijestiti o suđenju za veleizdaju
čitavom današnjem vodstvu Hrvatske.
Toga nema na svijetu, ovo je povijesni čin, da se optuži čitavo vodstvo jedne države, rekao je Šeparović. Zaista!
Toga nema na svijetu, ovo je povijesni čin, da se optuži čitavo vodstvo jedne države, rekao je Šeparović. Zaista!
Neki je čovjek
počeo glasno govoriti usred govorancija i počeo spominjati
policiju. Onda su ga počeli stišavati s pozornice. Tajnik je
izašao van i tek na kraju objasnio narodu, da nije radila
ventilacija u dvorani, ljudi su otvarali vrata, a čuvari i
garderobijeri su uporno zatvarali vrata, valjda su nas
htjeli ugušiti, rekao je tajnik, kojemu sam zaboravila ime.
Onda su ovi pozvali policiju koje je bila „dobrohotna“ pa
nisu ništa poduzeli. Molim te?!
Vani sam kupila
knjigu Veleizdaje II. To je neka nesretna nadaljevanka kojoj
se ne vidi kraja. Tko zna koliko će biti brojeva.
Oprostite što
sam se ovako naložila, ali Saga je htjela da idem, pa sam
išla iako mi se nije išlo. Sreća da sam poslušala jer bilo
je za sjećanje.
Hvaljen Isus i
Marija….
S druge strane i g. Gojmir Milat mi je na veoma
originalan način komentirao tu sjednicu. Poslao mi je svoju
pjesmu:
"Imamo svoj/u (Bankomat) Hrvatsku"
Da vi imate svoju Hrvatsku!
Hrvatsku kakvu ste sanjali.
Da, upravo takvu ste sanjali.
Raseljenu, oglođanu,
bijednu i poniženu!
Da vi imate svoju Hrvatsku!
Sanjali ste bankomat,
snovi vam se ispunili.
Hrvatsku ste pretvorili,
u svoj osobni bankomat.
Da vi imate svoju Hrvatsku!
Ljubite je i grlite, ma da,
to je vaša Hrvatska!
Tko da je ne ljubi, ne grli,
kad je tako darežljiva.
Da vi imate svoju Hrvatsku!
Ona je, vaš osobni bankomat.
Celofan je jako dobar,
nepropustan materijal.
Služite se jako dobro njime,
da sakrijete od očiju puka, bankomat.
Da vi imate svoju Hrvatsku!
Poradi bankomata,
vi izvrćete aktualne teme.
Tražite krivca za sve današnje teme.
Gle čuda, uvijek, ama baš uvijek,
nađete dežurnog krivca.
Dežurnog krivca za sve nastale
probleme.
A tkoga drugog, već onog što vam
puškom,
devedesetih osigurali udobne fotelje.
Da vi imate svoju Hrvatsku!
Bilo bi vrlo zabavno,
jako, jako smiješno.
Kada za sve svoje problema,
ne biste režirali, dežurnog krivca.
Da vi imate svoju Hrvatsku!
Ta Hrvatska je,
vaš privatni bankomat!
Gojmir Milat
Osobno sam posebno ponosan, a vjerujem i
svi ostali članovi utemeljitelji HNES-s što je među nama i
veliki hrvatski književnik akademik Slobodan Novak. Sjećam se
osnivanja Sudišta. Ozana Bašić, koju spominje i Karolina u
svom opisu sjednice, tada je uspjela nemoguće. Za njenu
emisiju „Oluja“ snimila je njegovu izjavu. Poznato je da
akademik Novan ne voli javno nastupati. Nije da nije pokušao i
tada, ali tko može odoljeti Ozani. Zbog bolesti akademik Novak
nije nazočio ni ovoj našoj sjednici. Ali ona nije prošla bez
njega. Poslao nam je slijedeće pismo:
Prva optužnica Etičkog suda protiv
četvoro prononsiranih hrvatskih herostrata, zbog svoje
čvrste utemeljenosti i preciznosti, sažeta je do same jezgre
zločina, a istovremeno i sumarna, pa donekle i oskudna (gdje
je Mesićevo sramotno cincarsko manipuliranje državnim tajnim
arhivom?), ali je više nego dostatna da bi dozvala ruku
pravde, da bi slabovidnima razbistrila vid, i da bi onima u
kojih su neki od obilježenih najpopularniji hrvatski
političari - barem zaustavila glasačku ruku. U vakuumu između očiglednih
činjenica i prosudba naivnih ljudi zjapi još jedan
zastrašujući vakuum: šutnja države, letargija institucija,
oportunizam mislećih građana. U Beogradu se pišu
memorandumi, u Novom Sadu prisvaja dubrovačka književnost,
na pučkim tribinama prisvaja Vukovar, izcrtavaju se granice
Velike Srbije. Neupućenim se našim državnicima podmeće
zagrebačko kukavičje jaje - Micićev hrvatožderski Zenit uz
judin trostruki poljubac. Jer neki, da, pa i naši, imaju i
treće lice. Gdje su hrvatske institucije, gdje osviješteni
pojedinci? Gdje Ujedinjeni narodi, gdje Europska unija? Gdje
rezolucije, deklaracije, štitonoše i kišobrani? Zločinci
mitingaše po Balkanu, igraju kolo s agresorima na Krimu. Mi
ih podržavamo pred Europom. A u nas - branitelji su sami na
poprištu, pod šatorom, njih se u Hrvatskoj tretira kao
ekscesne i kapriciozne. Zločin je u Hrvatskoj prešućen, pa
će, bojim se, i presuda Etičkog suda biti ekscesna.
Karolina je u
svom komentaru spomenula i novu knjigu koju smo izdali:
Vani sam kupila
knjigu Veleizdaje II. To je neka nesretna nadaljevanka kojoj
se ne vidi kraja. Tko zna koliko će biti brojeva.
Moj zadatak je
bio predstaviti tu knjigu. Evo kako je to izgledalo:
Predstavljanje knjige Hrvatske Vveleizdaje
II.
Knjiga Hrvatske veleizdaje II.
/ Josipović – Mesić – Milanović; Pusić – Pupovac – Lončar –
Teršelič – Bildt sadrži sve etičke osude i optužbe koje
su danas izložene na ovom skupu (ETIČKE OSUDE ZA VELEIZDAJU: Stjepan Mesić,
Vesna Pusić i Milorad Pupovac; ETIČKE OPTUŽBE ZA VELEIZDAJU:
Zoran Milanović, Budimir Lončar, Vesna Teršelič i Karl Bildt; kao i Kulturocid kao oblik
uništavanja hrvatskog identiteta; Jugoslavenski
komunistički totalitarizam i Titovo zatiranje
hrvatskog roda i imena). Knjiga sadži i osudu
bivšeg predsjednika Josipovića, koja je već dana u našoj prvoj
knjižici. S obzirom da se radilo o knjižici mi smo u ovoj
knjizi prenijeli sve što je bilo u njoj, ali su dani i
tekstovi Josipa Botterija Dinija: OBNOVITI SE
ILI UMRIJETI! s
predstavljanja te knjižice u Splitu u kome se Botteri prigodno sjetio pok. Branimira Lukšića,
člana utemeljitelja HNES-a. i Zvonimira Hodaka: TUŽBA PROTIV IVE
JOSIPOVIĆA ZA KLEVETU NA ŠTETU ZDRAVKA TOMCA I JOSIPA
JURČEVIĆA, koja baca posebno svijetlo na naš rad. Naime,
jedini odgovor koji je mogao naći bivši predsjednik na našu
optužbu bile su sramotne uvrede na račun naših istaknutih
članova. Zapravo to je bilo njegovo priznanje da ne može
odgovoriti na našu optužbu, pa je prirodno slijedila i naša
osuda.
Današnji Predsjednik Vlade, danas optužen za etičku veleizdaju, definirao je sve riječima: Mi ili oni! Doista Hrvatska je podijeljena na one koji su za jugoslavensku bolje reći srpsku Hrvatsku i nas koji smo za hrvatsku Hrvatsku. Slijedeći primjer nam sve kaže:
„U
tjedniku 7Dnevno od 26. 12. 2014. opisan je razgovor od "29.
novembra 2007", koji je za Josipovića "slavan datum".
Cvetićanin (srpski veleposlanik u RH, JP) će Josipoviću:
–
Uvek se setim govora u Srbu 27. jula 1941. koji je održao
kraljev otadžbinac vojvoda Mane Rokvić kazavši da dio Hrvata
u njedrima njeguje ustašku zmiju: ‘Srbine, keva te uči! U
Hrvatu zmija čuči!’
–
Zanimljiva metafora, ekselencijo. To je Mane lijepo rekao.
Zapamtit ću to! Možda nekad u budućnosti na to i upozorim.
Na nekom važnom mjestu!
Josipović
je dobro naučio i naučeno izgovorio u Knesetu, zar ne?“ Inače,
sastanak su završili tako što je Josipović odsvirao
ekselenciji: MARŠ NA DRINU!
Svojevremeno smo profesor
Tomac i ja u našem poznatom otvorenom pismu naglasili kako Hrvatsku ponovno
trebaju voditi ljudi koje vole ovu državu i hrvatski narod! Treba naglasiti da je
pred predsjedničke izbore na svoj način to isto govorila i Crkva u Hrvata. A danas
to isto poručuje i naša predsjednica Kolinda Grabar
Kitarović kada kaže:
Gospodinu Milanoviću
poručujem da interese države stavi ispred vlastitih interesa
i da počne obnašati odgovorno dužnost predsjednika Vlade
prema svim građanima Hrvatske.
Naravno, nama je
jasno da on i njemu slični to ne mogu poslušati jer njihov
interes je jugoslavenska tj. srpska Hrvatska, a to je ono što
i čini njihovu politiku veleizdajničkom.
Svoju mržnju prema
narodu i državi koja ih i dovodi do veleizdaje pogotovo ne
mogu sakriti kada su u pitanju oni koji su najzaslužniji što
imamo državu – hrvatski branitelji. Vidimo koliku mržnju
otvoreno pokazuju prema Stožeru za obranu hrvatskog Vukovara i
stopostotnim ratnim invalidima iz šatora u Savskoj 66. Pa i u
najnovijem Hrvatskom tjedniku imate članak Tomislava Držića o
tome kako je Vlada RH agresore izjednačila s braniteljima.
A da stvar bude još
gora, zbog slučaja hrvatskog stradalnika Veljka Marića (s
pravom Ivica Marijačić naslovljava svoju kolumnu u najnovijem
Hrvatskom tjedniku Bijeda
države u slučaju Veljka Marića;
http://www.hkv.hr/hrvatski- tjednik/20137-i-marijacic- bijeda-drzave-u-slucaju- veljka-marica.html)
napisao sam dva otvorena pisma Predsjednici RH upozoravajući
na fašistički karakter velikosrpske agresije na Hrvatsku, kao
što je to nedavno u Bujici
učinio i prof. dr. sc. Andrija Hebrang. Osim jednog ili dva
portala nitko se nije usudio objaviti pisma! Dodajmo tome da
sam također upozorio i kako su istinski antifašisti upravo
hrvatski branitelji koji su se suprostavili tom fašizmu i
pobijedili ga. Potpuno je u pravu Marko Curać kada u
najnovijem Hrvatskom tjedniku za mogući susret Predsjednice s
Predsjednikom Srbije kaže: najbolje je da se on
uopće ne dogodi ako ne bude rezultirao spasom za zatočenoga
hrvatskog branitelja Veljka Marića.
Naši branitelji su
istinska SAVJEST našeg naroda i naše države. Smiješno je kada
osuđeni veleizdajnik Josipović tvrdi da je to danas optužena
ravnateljica „Dokumente“. Još smješnije je kada se zna kako ta
ista „Dokumenta“ radi po njegovim uputama, pa je – zapravo –
on za samog sebe rekao da je savjest naroda čije ime ne voli
ni izgovoriti. Vjerovali ili ne: VELEIZDAJNICI KAO SAVJEST
NARODA!
Ne dvojim da će
glavni mediji prešutjeti i ovu knjigu i današnje optužbe i
osude. Međutim, znamo da istinu ne mogu sakriti. Uostalom
članovi HNES-a predsjednik Zvonimir Šeparović, i članovi
predsjedništva Zvonimir Hodak, Josip Jurčević, Željko Olujić,
Zdravko Tomac a i drugi stalno sudjeluju u najgledanijim
emisijama lokalnih televizija, pišu za državotvorne novine i
portale, a često ih pozivaju da komentiraju razne događaje.
Zato ne dvojim da
će osude i optužbe koje su dane u ovoj knjizi i sama knjiga
odigrati veliku ulogu u narednom razdoblju u kojem trebamo
osigurati da Hrvatsku ponovno vode
ljudi koje vole ovu državu i hrvatski narod!
HVALA!
Poslije sastanka mi je
jedan prijatelj rekao da je pokušao pronaći odakle su u
7Dnevno prenijeli spomenuti razgovor između srpskog
veleposlanika i Josipovića. Pogledao je u Cvetićaninovoj
knjizi i taj dio nije našao. Zapravo, u cijeloj priči to
nije ni bitno. Sama priča pogađa u bit Josipovićeva
sudjelovanja u realizaciji velikosrpskog Memoranduma SANU 2.
7Dnevno je veoma čitani tjednik, a priča je tiskana u jeku
predsjedničke kampanje. I nije demantirana! Vjerojatno zato
što se i samom Josipoviću svidjela. A kada se sviđa i njemu
i meni, zašto je ne bi navodili kad god je to moguće.
Akademik Josip Pečarić
1)
http://www.hkv.hr/reportae/lj-
http://www.dragovoljac.com/
http://narod.hr/uncategorized/ vesna-pusic-stjepan-mesic-i- milorad-pupovac-osudeni-jer- su-radili-protiv-hrvatskih- nacionalnih-interesa
2)
4)
http://www.hkv.hr/hrvatski- tjednik/20137-i-marijacic- bijeda-drzave-u-slucaju- veljka-marica.html
2)
http://www.hkv.hr/hrvatski-
Nema komentara:
Objavi komentar