ISTREBLJENJE HRVATA U BROTNJU

STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA

PRIOPĆENJE ZA JAVNOST

ISTREBLJENJE HRVATA U BROTNJU

Okupljanje  u Srbu treba što prije zabraniti povodom obilježavanja 27. srpnja 1941.godine jer su četnici u tom vremenu istrijebili sve Hrvate na području bivšeg kotara Donji Lapac i bivše općine Srb. Iz knjige Dossier Boričevac, J. Pavičić, Zagreb 2012., sjećanja Brotnja, Dane Ivezić, str. 343.,344.,345.,350.,351.,352., navodimo: „ Godine 1941. srpski ustanici su ubili 37 Hrvata iz sela Brotnje, kotar Donji Lapac, smaknuvši ih u Srbskom klancu i u jami na Dabinu vrhu. Među ubijenima je bilo dvadeset djece. Trideset osmažrtva je bila djevojka Pavičić Manda iz sela Mišljenovca. U jamu su žive bacali prema dobi. Provoga u jamu bacili su djeda Luku (guslara), jer je bio najstariji a onda redom prema dobi. Kada su žene, djecu i starce tjerali do jame, naredili su djedu Luki da gusli i pjeva uz gusle. Gusle nisu u jamu bacili, gusle djeda Luke prisvojio je jedan od zločinaca, može biti da i danas gusli na njima. Hrvati iz Brotnje pripadali su župi Boričevac. Nitko od njih nikada nije bio član bilo koje političke stranke. Hrvati sela Brotnje cijelo vrijeme postojanja Kraljevine Jugoslavije bili su trn u oku Srbima nacionalistima. Godine 1918. skupina srpskih nacionalista iz sela spremala je već tada fizičko uništenje Ivezića. Tako su potpuno istrijebili rod Ivezića u tom selu, jedine Hrvate u ondašnoj općini Srb. Selo je prije Drugog svjetskog rata imalo oko 70 kućnih brojeva, a od toga je samo 6 bilo hrvatskih katoličkih, svi iz roda Ivezića. Njih više nema i nitko se od Hrvata poslije Drugog svjetskog rata nije u Brotnju vratio. Hrvati iz sela Brotnje ubijeni su samo zato što su bili Hrvati katolici. Zločin je počinjen promišljeno i planski. Za zločine u selu Brotnji da dana današnjeg nikome ni vlas s glave nije pala. Nitko od Ivezića iz Brotnje nikoga nije ubio. Nema Ivezića u Brotnji i nema spomena na njih. Ni na spomeniku žrtvama rata Ivezića imena nema. To je zato što je bivša općina Srb etnički čista sredina. Stoje postojano pusta zemlja Ivezića i nijemo svjedoči da je tu život prestao krvave tisućudevestočetrdesetprve godine. Voćke su posjekli, opljačkali sva materijalna dobra Ivezića. Đoko Jovanić, organizator ustanka i ratni komadant, piše da su zločin počinili pročetnički ili neodgovorni elementi ustanka, ali ti elementi, prema Jovaniću, nemaju ni imena ni prezimena.“

Zagreb-Zadar, 16. srpnja 2015. godine