STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PRIOPĆENJE ZA JAVNOST:TITOVI POKLONICI I 2015. GODINE TRAŽE JOŠ MEDA

STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA

PRIOPĆENJE ZA JAVNOST

TITOVI POKLONICI I  2015. GODINE TRAŽE JOŠ MEDA

                          

Bivši i . . . okupatori - eksploatatori u Hrvatskoj su se sladili pa se i navikli, umislili da meda bez motike u Hrvatskoj mogu samo oni imati u nedogled. Prevarili su se, zapravo prevario ih je Tito - medij zlog duha u hrvatskim zemljama, prevario ih je i zanio pod „svjetlom“ baklje kao car smrti, kao što su mediji zla kroz povijest kako gdje, kako kada činili na Zemlji.  Činjenica je da kao što baklja tako i bakljonoša kratko traju, tj. konačno; niti jedan varalica bakljonoša ne može pod svojom vrlo konačnom bakljom dijeliti unedogled nezarađeni med. Utoliko ga ima za neuredne budale dok im ne poruši bit, tj. njihovu dušu. Doduše, po svojoj slobodnoj volji, zbog materije, žrtvovali su svoju bit – dušu. Nisu to shvatili pa su zato propali kao i svi koji žrtvuju bitno – dušu – život zbog sladunjava privida i uvijek konačna. Sada, samo sjećajući se baklje i meda ( jer nema više duše niti meda ) prizivaju u pomoć svoga Tita, medija zla. Nisu svjesni da ih je prevario za život dok su pod njegovom bakljom umjesto rada, što priliči čovjeku, zbog kaplje meda postali sluge sotone, neradnici, proklete ubojice Hrvata u hrvatskim dvorištima u Hrvatskoj. Dakle, sada krezubi vampiri, krvavih očiju i ruku, izbezumljene kreature u Kumrovcu i 2015. godine traže još meda od Tita, zaboravili su da im je Tito – sotona već adekvatno dao meda u zalog za njihovu dušu, ostali su bez duše, a ni meda nema. Nikada više neće naći sebe u mraku, jer ih bakljonoša Tito više ne može osvijetliti – dogorjela im je njihova baklja. „Znaju“ kreature da im je Tito limitirao med, razmjerno koliko su činili zlo po Hrvatskoj, sada vrište u paklu – izazivaju Hrvate po navici i slave bakljonošu koji ih je prevario za život. Titovi poklonici kao žrtve zla i dalje su u službi smrti, skupili se od Triglava do Đevđelije i . . . , dogorjeli u paklu, ošamućeni sami sebi ne vjeruju da su pojeli med koji su dobili za vlastitu dušu, koji su zaradili ( kao ubojice Hrvata, svojim ustankom u Srbu, Borićevcima, Udbini, Zrinu i dr. . . ) na križnom putu od Blejburga do Skoplja i poslije do1990. godine diljem Hrvatske i Suprotstavili su se Bogu - Stvoritelju, životu u Hrvatskoj. Tako bakljonoše zavode duše na Zemlji, tako oni koji su mu prodali dušu, dolaskom u Kumrovec misle da će im Tito dati još meda. Varaju se - za njih nema meda, nemaju dušu, za njih ima samo pakla. Očito baklja je varka, oruđe sotone, kao dogorjela krezubim ubojicama, krvavih očiju i ruku više ne osvjetljava, bila je samo za konačan put, ne znaju da je Kumrovec mediju zla poslužio onda, da je to prošlost, kao što su i oni, i opomena čovjeku na Zemlji. Moralne prepreke za njih ne postoje, i kada su sami u pitanju, očito što ih je i dovelo do rasula. Lunjaju i čine grešku za greškom, zbog bombona kompromitiraju i u zlo uvlače svoje sinove i unučad a da nisu svjesni. Tumarajući, umislili kako za njihova destruktivna ponašanja granice ne postoje, kao što misle i druge mafije. Potpomognuti novim liberalnim strujama, opet bi rušili samostalnu Hrvatsku, jer su potpuno izgubili ( suvremeni janjičari ) osjećaj za bitno. Zato oni kao zlo privlače kriminalne spodobe svih boja i iz drugih zemalja dajući im zaštitu i utočišta, doista ne poštuju nikakve ljudske vrijednosti, žive perverzno. Zdrave zajednice nikada ne licitiraju općim dobrom, kako bi to htjele devijantne skupine a kakvih je poprilično na hrvatskim prostorima - trovača hrvatskog bića s kojima se nema što pogađati već odlučno im se suprotstaviti. Dakle, proizlazi da su Titovi sljedbenici odraz neznanja, tj. mraka, kako o njima i njihova djela svjedoče - njihova Jugoslavija – velika Srbija, koja kako god je u krvi nastala tako se u krvi raspala, a poznato je da vampirima nikada dosta krvi. Odgovara im i ateizam, jer krezubim vampirima, krvavih ruku i očiju, pogoduje perverzno, šarenilo - privid, jer baš u tom neredu odbacili su moralne vrijednosti pa su dušu izgubili, jer im je postala balast i zato je nemaju. Stratišta Hrvata su i oko Kumrovca, a poznato je da se na mjesta zločina u agoniji zločinci moraju vraćati i posjećivati ih, jer krv zove, jer žrtve traže da se rasvijetli istina – da bude pravde. Imali pa sada nemaju, oni to smatraju kletvom, jer ne razumiju da im je zlo, zbog imati samo materiju, uzelo dušu na njihovu žalost ne razumiju da je zločincima, kada prestanu biti robovi materije otvoren put prema lustraciji. Tako je od Iskona, da se neredom i bombonima po vlastitoj volji uruši čovjek kao dobro. Titovi „borci“ za interese stranaca, i janjičari ubojice zbog osobne koristi, Hrvatima braniteljima iz zadnjeg domovinskog rata, mogu poslužiti samo kao opomena. Hrvatskim čuvarima dužnost je čuvati svoja ognjišta i Hrvatsku kao opće dobro. Titovi šumari su uzeli neka ponašanja iz životinjske gole egzistencije, čime su po volji automatski izgubili svojstva čovjeka, zapravo kada čovjek poželi postati nešto drugo umjesto što jest po sudbini – postane ništa, ne može biti ono što nije. Izazvala ih je gola egzistencija – materija prije svega, nisu odoljeli, željeli su se spustili u ravan gole egzistencije što očito i dalje pokazuju, tako se i prikazuju u hrvatskom Kumrovcu. Služe se nezgrapno životinjskim nagonom, stilom iz gole egzistencije životinja, pa im je sila pravda, kako su se i modificirali, u pravcu zla tako su se i urušili. Naročito kroz zadnje stoljeće pod parolom „ljevičarstva“, „ateizma“ i bezboštva u Hrvatsku su zla došla preko stranaca – uljeza onda i sada svih okupatora - eksploatatora koji su Hrvate porobljavali, a ne pomagali u životu. Svjesni Hrvati koji žive u Hrvatskoj od svoga rada, što i priliči čovjeku, trebali bi se dodatno angažirati, naročito kao čuvari. Samo lopovi žele da im se povijest ponavlja, i to razdoblja koja njima odgovaraju, koja oni smišljeno propagiraju i veličaju, zato su zbog privida i zatvoreni u krugu u kojem i okončaju, dok čistim dušama život teče dalje u beskonačno, što se zarađuje - zaslužuje u skladu sa Stvoriteljem, koji je uzor za sve mogućnosti radi spoznaje i zadovoljstva. Dok gola egzistencija u skladu s moralnim vrijednostima utoliko se pretpostavlja, i ništa više, ne biti rob materije znači po spoznaji biti čovjek i to je već zaslužena milost Stvoritelja.

Zagreb - Zadar, 24. svibnja  2015. godine