MR. SC. MLADEN IVEZIĆ, ČLAN DRUŠTVA ZA ISTRAŽIVANJE TROSTRUKOG LOGORA JASENOVAC
U svojoj knjizi „Brani li Goldstein NDH?, Zagreb 2002. objavio sam veliki tekst o radu Mladena Ivezića (str. 275.-301.) pod naslovom: Prešućeni Ivezić. Zapravo u tekstu sam dao veći dio jednog poglavlja Ivezićeve knjige „Genocid nad Hrvatima zapovijeda Tito“, Zagreb, 1999. Ivezić je napisao i knjige „Titova umjetnost mržnje“. U svojoj knjizi sam na više mjesta spominjao slučaj Ivezićeva pisma „Vjesniku“ od 10. 03. 1998.) u kojemu Ivezić piše o prof. dr. sc. Ivu Goldsteinu. On ni jedamput ne spominje riječ Židov, nego „jugokomunist“, „ne-Hrvati“ ili „Goldsteinov svjetonazor je nakaradan i protuhrvatski“, a Goldstein je tekst proglasio antisemitskim. Uslijedile su osude tog „antisemitskog“ teksta sa svih strana, i iz zemlje i iz svijeta. Čak je Goldstein i tužio Ivezića. I naravno izgubio na sudu.
Ivezićeva knjiga „Jasenovac/brojke“, Zagreb, 2003. bila mi je posebno važna kada sam odgovarao na napad Gočldsteinovih na spomenutu knjigu. O tome možete vidjeti u mojoj knjizi: „Nepoćudne knjige“, Zagreb, 2003.
Kao i prethodne njegove knjige veliku pozornost izazvala je i najnovija Ivezićeva knjiga. Evo što je o njoj napisao dr. sc. Stjepan Razum:
Knjiga “Titov Jasenovac”
U radnom i sabirnom logoru Jasenovac, uključujući i logor u Staroj Gradiški, umrle su tijekom četiriju ratnih godina (1941.-1945.) sveukupno 403 osobe (u Jasenovcu 262, a u Staroj Gradiški 141 osoba). To je podatak koji je tadašnjoj jugoslavenskoj javnosti odkrio Brozov general Jefto Šašić, ali tek nakon Brozove smrti, 1986. godine, i to 20 godina nakon njegove spoznaje. Naime, Savezni zavod za statistiku u Beogradu, na temelju Brozove naredbe, došao je do tog podatka 1966. godine, ali zbog tadašnjega pada Aleksandra Rankovića nije bilo uputno izlaziti s njime u javnost, jer bi se uznemirili “aveti” velikosrbske politike, što bi ugrozilo Brozovu političku moć. No, nakon Brozove smrti, a na početku političkoga uspona Slobodana Miloševića, general Šašić izlazi u javnost s tim podatkom, ali ne radi istine, već kako bi njime dokazao kako su se i Broz i Savezni zavod za statistiku urotili u Jugoslaviji protiv Srba. Taj podatak hrvatskoj javnosti donosi mr. Mladen Ivezić u svojoj najnovijoj knjizi, “Titov Jasenovac” Predgovor knjizi napisao je dr. zn. Tomislav Sunić. Nakon pisma čitatelju u kojem nas mr. Ivezić uvodi u tajnu antifašističke laži u službi velikosrbske ideologije i zadržavanja vlasti jugoslavenske političke elite, pisac u uvodu donosi sažete rezultate svoga istraživanja o broju stradalih u ratnom radnom i sabirnom logoru Jasenovac, koje je obširno donio u svojoj knjizi “Jasenovac - brojke” (2003.). Nakon toga, knjiga se sastoji od dva dijela. U prvom dijelu donosi pisana svjedočanstva o postojanju titovskog kažnjeničkog i likvidacijskog logora u Jasenovcu i Staroj Gradiški od 1945. do 1948. godine. Pisac je svjestan teškoće dokazivanja te činjenice, ali iščitavajući nebrojene novinske i knjižne napise iz vremena komunističkoga (on ga naziva – antifašističkoga) jednoumlja, u kojem su ti antifašisti mislili da se smiju hvaliti i svojim zločinima, jer ni u snu nisu očekivali da će tom jednoumlju jednom doći kraj, pisac je došao do sasvim nepobitnih dokaza postojanja poslijeratnoga Brozovog likvidacijskog logora za hrvatske rodoljube i pripadnike njemačke nacionalne manjine. Poslijeratni Brozov likvidacijski logor u Jasenovcu proizveo je nebrojene nevine žrtve koje se od strane antifašista pripisuju ustaškoj vlasti za vrijeme Drugoga svjetskoga rata. U drugom dijelu knjige mr. Ivezić piše o jasenovačkom mitu koji je dijelom nastao već za vrijeme rata i traje do dana današnjega. Taj jasenovački mit je duhovni logor u kojem je jugoslavenska politička elita s Brozom na čelu zarobila i u njem zatočila cijeli hrvatski narod. U tom ga zatočeništvu i nakon Broza nastoje držati velikosrbi i hrvatski politički jugoslaveni, kao što smo to mogli doživjeti i u nedjelju, 4. svibnja ove godine. Tako “Titov Jasenovac” nije prestao postojati 1948., ali ni 1951., već on traje do dana današnjega. Osim naprijed navedene činjenice o broju umrlih (ne ubijenih!) u radnom i sabirnom logoru Jasenovac, mr. Ivezić podsjeća čitatelje na još jednu bitnu činjenicu, a ta je da protiv poglavnika Nezavisne Države Hrvatske, dr. Ante Pavelića, antifašistički režim nije podignuo obtužnicu, nije pokrenuo postupak protiv njega i nije ga nikada osudio. Da je poglavnik Pavelić bio tako strašan monstrum, kojim su antifašistički lažljivci plašili svoje podanike, naravno je da bi protiv njega barem pokušali sastaviti bilo kakvu obtužnicu. No, to nikada nisu učinili. Znali su da bi se pred svjetskom javnošću osramotili. Uz ovaj kratki prikaz najnovije knjige mr. Mladena Ivezića zanimljivo je spomenuti i to da antifašistički zločinac Josip Broz, samozvani Tito, nikada nije posjetio Spomen-područje Jasenovac. On je očito znao da se tu radi o velikoj podvali hrvatskom narodu i danas Republici Hrvatskoj, ali se tim područjem i mitom oko Jasenovca znao vrlo dobro poslužiti za održanje na vlasti. Ono što je znao Broz, ne znaju, nažalost, tri naša vrla predsjednika, dr. Josipović, Leko i Milanović. Uostalom dr. Josipović se hvali da je neznalica (agnostik doslovno znači neznalica) – na vjerskom području, ali on je i veliki nepoznavatelj povijesti vlastitoga hrvatskoga naroda, pa je stoga dvostruki neznalica. Da išta znade o logoru Jasenovac, barem bi postavio pitanje organizatorima godišnjeg skupa u nedjelju, kako to da se navodni proboj logoraša, koji se navodno dogodio 22. travnja, slavi u nedjelju početkom svibnja. Tada bi mu organizatori valjda priznali da oni 22. travnja ne obilježavaju po našem građanskom (grgurovskom) kalendaru, koji je u Hrvatskoj u upotrebi od 1587. godine, već po srbskom, pravoslavnom (julijevom) kalendaru. Možda bi mu to pomoglo shvatiti da je Spomen-područje Jasenovac srbska enkalva unutar Hrvatske, u kojoj Hrvatska nema što tražiti, osim klanjati se velikosrbskom mitu.
Stjepan Razum
Vjerojatno je ovo bilo dovoljno da vidite tko je mr. Sc. Mladen Ivezić kojemu u RH nisu dozvolili doktorirati. Međutim, danas je emisiji Nedjeljom u 2 nastupio jedan od podobnih povjesničara, jedan od onih koji nisu imali problema sa svojim doktoratom:
Zamolio sam mr. Ivezića da komentira izjave ovog podobnog povjesničara. Evo njegovih komentara:
NA ZAMOLBU HRVOJA KLASIĆA, UZ POUKU O ERISTICI I POVIJESTI
Tobožnje pogrješke hrvatskoga tobože antidatiranoga mišljenja:
„S obzirom da je JNA nosila petokraku, petokraka nije dobra, s obzirom na krvavost raspada, Jugoslavija ni u čemu nije bila dobra...“ argumentum ad absurdum!!! Nema u nas zabune, jer su se te stvari dogodile nedavno. One stare su titovci krivo prikazivali. „Ponašali se kao teenageri, tražeći izlaz ne u liberalizmu i ne u demokraciji, nego u onome što je suprotno komunizmu“. Zar nije demokracija protivna komunizmu? NEISTINA
„Statovi ljudi najčešće oblikovani obiteljskim predajama“. A 50 godina krive škole?
NEISTINA
„Pitaju me što je problem s pjesmom Evo Jure i Bobana...te Jasenovac i Gradiška Stara“. Potonja je udbaška izmišljotina. Da je tko u NDH pjevao da su u Jasenovcu „Maksovi mesari“ brzo bi bio kažnjen jer je Državi bilo do mira s pravoslavcima pa je i većina četnika bila prisegla Poglavniku, na užas slugu SSSR-a. Klasić ništa ne zna ili drzko laže počinjajući mutatio gentis jer mijenja neopasnu domoljubnu pjesmu o Juri i Bobanu s izmišljenom i naknadno podmetnutom Udbinom pjesmom o tome da su tobože Hrvati klali druge u Jasenovcu. „Treba prikazivati slike uz pjesmu kuća Maksovih mesara, jer inače mladi ne znaju na što se misli“. Mladi dobro znaju a slike su sve krivo atribuirane i izvađene iz Hrvatskoga slikopisa. To je bio 10 minutni tjedni pregled koji se cijeli tjedan morao emitirati prije igranih filmova u svim kinima NDH. Dakle, cijeli je hrvatski narod viđao kako general Luburić oko sebe skuplja pravoslavnu djecu što su ih vlasti našli napuštenu nakon Kozare te oprale, izliječile i obukla u male ustaške odore, te pred njome pušta bijelu golubicu. Mnogi prilozi pokazuju nježnu skrb Caritasa, časnih sestara i dragovoljki oko najmanje djece u kolijevkama. Ta su djeca živa. Antifašistički zlotvori naknadno te slike prikazuju uz komentar (Luburić će kasnije tu djecu ubiti“ ili „fotografije djece u kolijevkama, koju su ustaše (ili časne sestre) ubile“.
NEISTINA
„Za dom spremni isključivo ustaški pozdrav, kojim su podpisivani zakoni po kojioma su ubijani desetci i desetci tisuća ljudi na najsvirepiji način“. NEISTINA koja zlorabi argumentum ad verecundiam (to je uhodano, pa što ćeš ti, neznalice, mudrijati). Nikada nitko nije dokazao da je postojala i jedna zakonska odredba u NDH po kojoj bi bili ubijani desetci i desetci tisuća ljudi pa ni da su ubijeni toliki ljudi silom svih zakona u NDH. Samo ilustracije radi; u NDH je bilo zabranjeno točiti pivo njemačkoj vojsci prije 18 sati! a Nijemci su ginuli za Hrvatsku! Argumentum ad ignorantiam; ako nema dokaza da je prije bilo neopasnih takvih pozdrava, valjalo bi pogledati što rječnički i logički znači taj pozdrav. Izključivo spremnost sebe žrtvovati za opće dobro. „Ivica Olić je oduševio time što je rekao da je mislio da je za dom spremni izpravno, ali je sada shvatio da je to zabranjeno vikati, pa se više neće vikati“. Non sequitur. Strašni argumentum ad baculum!!! Olić nije stručnjak, ali Klasića veseli time što priznaje da smo dobili batinom (= baculum) po glavi i sad ćemo se pokunjiti. Hrvate, dakle, zuvijek treba po glavi, pa će tek onda biti po Klasićevu. „U boj u boj za narod svoj“ je poklič iz srbskoga pjesništva. NEISTINA! Kada to viču Hrvati, onda je to hrvatski poklič. Non sequitur.
„O stravičnim zločinima koje su četnici činili po Hrvatskoj“. Opet argumentu ad verecundiam.
NEISTINA!!! Error fundamantalis. Ti su zločini bili 50 puta malobrojniji, nego li titovski! Ne smije se miješati četnike Draže Mihailovića s onima Momčila Đujića (ukupno ubili 50 katolika i 1.500 pravoslavca – komunista) ili Banje Luke. Ti četnici, Đujićevi od jeseni 1941. a banjalučki od lipnja 1942., kada Poglavnika priznaše svojim vrhovnikom, bijahu strašno napadnuti od strane titovaca.
„Skandalozno je što se u Srbiji i zakonski četnike proglasilo antifašističkim postrojbama“.
NEISTINA!!! Četnici jesu bili prvi borci protiv Nijemaca, Talijana i Hrvata na području Kraljevine Jugoslavije što bi moralo biti dovoljno da ih proglasimo vremenski prvim antifašistima. To mnogo više govori o značaju antifašizma, nego li četništva. Titovci im se priključiše tek naknadno, davajući im 5.000 pušaka iz tvornice u Užicu i boreći se na njihovoj strani. Koja je od tih sila kasnije kretala kojim putem, drugo je pitanje, ali ne treba zaboraviti titovske pregovore o suradnji s Nijemcima 1943. pa i 1944., kada htjedoše spriječiti britansku invaziju Dalmacije. Imamo li na umu da su mnogostruko najveći zločinci nad hrvatskim narodom bili antifašisti (titovci), valja znati da je za nas utrka četnika i titovaca za prvenstvo u antifašizmu dokaz da su i jedni i drugi bili strašni hrvatožderi. Titovci mnogo gori od četnika.
„Nijedan četnik još nije dobio mirovinu“.
NEISTINA!!!! Dobiše ju četnici što prijeđoše u titovce.
„Domovinska vojska su ustaše i domobrani“ a kasnije kaže „i legionari, dragovoljci u SS-u„, dok su tu bili objektivno i redarstvenici, oružnici (preko 8.000, velikom većinom pravoslavci).
NEISTINA!!! On pojma nema o tematici.
„Suđenje Stepincu i Hebrangu“.
NEISTINA!!! Hebrangu se nikada nije sudilo.
„Na kraju Rata bilo ko 300.000 sudionika NOB“.
NEISTINA!!! Po titovcima je 1945. bilo 800.000 sudionika a 1953. g. 1,300.000 nositelja beriva po toj osnovici. Klasić izbjegava i skriva činjenicu da na području današnje Republike Hrvatske do talijanske kapitulacije među titovcima nije bilo više od 25%. Stalno brka titovce na području današnje RH s ukupnim brojem i tako nastoji dokazati da je Hrvata bilo više! Titovci jednostavno nisu bili hrvatska vojska, narod ih nije volio, dok nisu uveli mobilizaciju pod prijetnjom smrću i natjerali mladost, koju će kasnije namjerno žrtvovari na Neretvi, u Istri i drugdje, jer je J. Broz zapovjedio da se prisilne mobilizacije provode u hrvatskim područjima i da se u najgore bitke baca takomobilizirane Hrvate. Tako je činio s 42. i 48. macedonskom divizijom, gdje je pod hrvatke mitraljeze u Srijemu bacao Macedonce i Šćiptare itsl.
„1944. g. Tito pozvao sve u partizane“.
NEISTINA!!! Error fundamentalis. On je sve pozivao uvijek te razrađivao posebne taktike kako privući Hrvate. 1944. i početkom 1945. godine Tito nije ništa više pozivao, ali je bitno više mogao na silu mobilizirati. Osim toga, u to doba on i AVNOJ izdadoše neke parazakonske odredbe i tri tzv. amnestije, kojima, protivno međudržavnome ratnom i humanitarnom pravu, svim protivnicima prijeti smrću, a u nekim formulacijama čak i ako se nisu predali u trenutku nastupa amnestija na snagu (čime u stvari derogira tu amnestiju glede njezine blagosti, ali ne i glede njezine okrutnosti i protuzakonitosti).
„50.000 ubijenih na Bleiburgu i križnim putima, F. Tuđman umanjio na 35.000“. NEISTINA!!! Dokazano više od 500.000!!! Magister dixit ipse (sami je učitelj to rekao) i argumentum ad verecundiam logika je kojom Klasić priznaje svoju intelektualnu i moralnu pokvarenost. Ispravno jest jedino amicus Franjo, sed magis amica veritas.
„Nacizam i fašizam hrvatski se kaže ustaše“
NEISTINA!!! Argumentum ad numerum, jer su goleme brojeve ljudi titovci krivo naučili. Razlike bijahu ogromne. NDH je bila zahvalna državama, a ne pokretima te se ustrojila po ustaškim načelima koja su nastala prije razvoja nacizma.
„Na Bleiburgu su stradali uglavnom krivci“.
NEISTINA!!! Nitko nije krivac, dok mu se na čestitu sudu krivnja ne dokaže! Primitivna generalizacija. Error fundamentalis.
„Vojnicai NDH često civile uzimala kao živi štit“,
BJESOMUČNA NEISTINA!!! Nikada nije dokazan nijedan takav slučaj!!!
„Iz Zagreba i mnogih gradova su iztrebljeni Srbi i Židovi“.
NEISTINA!!! Logička bifurkacija. To bi moralo značiti da su svi pripadnici tih skupina poubijani! To je strašna laž. Kada govorimo o civilima tobožnjim krivcima kaže Klasić) za iselbu u stanove tih ljudi, valja naglasiti da su Židovi od titovaca rijedko dobili povrat makar 10% imovine.
„Truman je bacio atomske bombe s 200.000 žrtava“.
NEISTINA!!! Žrtava bilo pola milijuna.
„Churchill odgovoran za granatiranje Dresdena“.
NEISTINA!!! Nema pojma. To nije bilo granatiranje, nego zračno bombardiranje. Najmanje 90.000, a ne 60.000 žrtava.
„Iz toga nije ni Tito toliko krivac“.
NEISTINA!!! Idem per idem. Oni su svi ratni zločinci. To što osim Klasićevih malosnažnih ali mnogoubojitih ubojica postoje i veći ubojice, to ne znači da je zločin manji, nego veći. Broz nije mogao dvjema bombama pobiti 500.000 ljudi,
pa je to radio u manjim zahvatima. A ubio ih je više. Treba znati, da je sve to bilo zabranjeno međuržavnim ratnim i humanitarnim pravom tempore criminis. E basta!!! Ubijali jedni naši pa logično ubijaju i drugi naši, a Bog, zakoni i pravda nisu važni. Idem per idem! Petitio principii. Circulus in demonstrando.
Klasićev primitivni mutatio elenchi!
„Postupak protiv Eichmanna ne smije se propitivati“.
NEISTINA!!! Adolf Eichmann bio je Židov zadužen u Reichu za komunikaciju sa Židovima. Na postupku se jasno vidi njegova drogiranost, kada veselo skakuće
hvaleći se tobožnjim milijunima ubijenih Židova. Potpuni se zapisnici iz Tel Aviva dostupni na internetu. Postoji lažno dokumentarni, ali ipak razotkrivajući dvosatni film o tome postupku. Klasić i opet jednim zločinom opravdava drugi zločin. I to iste strane!!! Ako smije genocid počiniti Truman, smije i Tito. Argumentum ad verecundiam. Cum hoc, ergo propter hoc. „Ne napadam sve vjernike“ znači, logički, „ne napadam možda samo jednoga vjernika a sve ostale napadam“. Argumentum ad populum, jer Klasnić računa da ga se neće pravilno shvatiti. „Kako je katoličko svećenstvo reagiralo na osnivanje (NDH?)“, Klasićeva otužnica. Praesumtio nocentiae; čim smo katolici, odmah smo ubojice. Anakronizam! Bijaše to divno proljeće; rat u Europi nigdje, ni vani, dobismo nezavisnost, moćni SSSR saveznik Njemačke, Poglavnik šalje Hrvatskoj bratskoj zajednici u SAD ploče s govorima na hrvatskom i engleskom, a koncem 1941. u Zagrebu izlazi kalendar za 1942. na 300 stranica s dvjema fotografijama na prvim stranicama uz podpis: Dva najveća muža Novoga doba; hrvatski Poglavnik dr. Ante Pavelić i predsjednik SAD Franklin Delano Roosevelt.
„Svećenici sudjelovali u prekrštavanju 250.000 Srba, koji su morali prijeći na katolicizam“. BRUTALNA LAŽ!!! Hrvatska je vlast sa svoje strane (Pavelić-Artuković) a Crkva sa svoje (Stepinac) zabranila svako nasilno prekrštavanje. Dapače, vlast je bila užasnuta navalom pravoslavnih ttražitelja katoličenja i u tome često vidjela srebroljublje pravoslavnih bogataša. Stepinac je, ipak, dopustio katoličenje iz nevjere, ako bi to čovjeku, pravoslavcu, spasio život. Nijednome Hrvatu nisu odgovarali lažnopokatoličeni Hrvati. Takve svinjarije može danas govoriti jedino Klasić. O tome je pitanju najbolje svjedočio udbinski župnik Moguš: „Vuka krsti – vuk u šumu“. Dakle, nikakve koristi od lažnoga katoličanstva. Sirotoga su Moguša antifašisti objesili 1945. u Crikvenici.
„Nije ubijalo katoličke svećenike zbog svećeništva“
STRAVČNA NEISTINA!!! tome što je bilo u Sloveniji svećenika – partizana, uzrok je u činjenici što su Slovenci uvijek bili jedan od glavnih stupova svake Jugoslavije pa je i titovstvo, obnovom Jugoslavije, radilo za Sloveniju.
„Svejedno, je li u Jasenovcu preminulo 10.000 ili 110.000 ljudi“.
NEISTINA!!! Potonje je 11 puta veće od prvoga. Podijelimo li 10.000 s 11 pa još 11 pa još 11 i još jedanaest, to znači da nitko nije preminuo!!! Koliko je hrvatske krvi, znoja i suza prolito zbog te laži!!! Nije svejedno, ako Klasićev gazda Goldstein piše, a ovaj se slaže, da je Jasenovac bio logor iztrjebe iz kojega se moglo izići samo slučajno ili ja dokažem da preminulih nije moglo biti više od 1.000. Preminulih, ne ubijenih! Uza stalan prolaz hrvatskoga naroda željezničkom prugom prema Beogradu, radove sa zatočenicima razmjene, odpuštaje. filmove i druge reportaže o Taboru, nadzor svjetskih povjerenstava... Klasiću su ljudski životi nevažni, jer on traži svoj politički probitak. On je taj koji podcjenjuje prave žrtve „Prvi partizanski odred u Sisku bio je važan i zato ga je Tuđman proglasio dostojnim praznika“. NEISTINA!!! Anakronizam, mutatio gentis i magister dixit ipse. Tuđman je to učinio da bi uza se zadržavo titovce i time parirao Miloševićevoj jugofiliji i petokraci. Riječ je o političkome zahvatu, koji nema sveze s poviješću. Sisački partizanski odred nije nikada počinio nijednu vojnu ili sličnu akciju. Svojim je brojem on bio 10-ak pa i više desetaka puta manji, nego drugi titovski odredi. Nije imao pravoga oružja. „Koga je slijedio sisački župnik, koji je travnja 1941. misu svršavao živio Adolf Hitler, živio Ante Pavelić; Krista ili antikrista (Klasić sugerira da je slijedio zlo, premda se čini da je Klasiću zlo sami Krist)? „. Toga je mjeseca kancelar Hitler bio čovjek koji je Hrvatima dopustio i izborio nezavisnost a Poglavnik životni borac za nju i vrhovnik Države. Hitler je nakon pobjede kog Dünkirchena pustio Brite pobjeći i održao pred Reichstagom peti pomirljivi govor, luđački rasistički zaljubljen u Engleze, moleći, kao trenutni pobjednik, za mir. Britanska su glasila i to prikrila.
„Josip Broz Tito nije donosio zakone“.
NAJRUŽNIJA NEISTINA!!! On je putem Tajnoga službenog lista SFRJ donosio zakone jače od onih Skupštine SFRJ. „JBT nije postavljao dužnosnike“. NAJRUŽNIJA NEISTINA!!! On je dekretima postavljao najvažnije dužnosnke. Klasić nema pojma il se pravi blesav glede ustava FNRJ (SFRJ) o predsjedničkim ovlastima. „Neki su ubijali jugo-diplomate“. NEISTINA!!! U oružanom obačunu stradao je samo veleposlanik u Švedskoj Rolović, dokazani Udbin ubojica. I Stanković i Klasić skrivaju suštinu: Udbini su ubojice mali dio sustava i radili su po nalogu kompartije!!!
„Zato što se Obamu, T.Blaira i slične ne usuđujemo nazvati zločincima, zato Tito nije ratni zločinac“.NEISTINA!!! Argumentum ad verecundiam. Argumentum ad baculum. Ako je najveći moćnik ubojica, to znači da je manji ubojica nedužnik, to je logika Klasićeva. I to su ubojice uvijek s jedne strane!!! Oni smiju ubijati, Hrvati ne! Ni u obrani domovine! „Pavelić je rekao borite se do kraja“
NEISTINA!!!
„Građanski je rat unutar neke države, pa postojanje i agresije ne umanjuje postojanje građanskoga rata“. NEISTINA!!! Ako strana zemlja organizira pobunu u mojoj, onda to nije građanski rat, nego izključivo agresija. Tako su titovci vodili agresiju na Kraljevinu Jugoslaviju i NDH. Tako su miloševićevci u Hrvatskoj bili dio agresije na Hrvatsku, radeći za agresorsku silu (ma sjetimo se samo njihovih parola, gdje je jedan srpski grob, tu je Srbija, Slobo...). Ženevske konvencije iz 1947. i (pogotovo 2.) dopunski protokoli uz njih iz 1977. to jasno opisuju. Moglo bi se govoriti o građanskome ratu jedino u SFRJ, ali pod predpostavkom da se derogira pravo SRH na odcjepu i hrvatskoga naroda na nezavisnost. To Klasić i SDP stalno ponavljaju. Svim studentima i ljudima koji vjeruju Hrvoju Klasiću izkazujem najdublji žal. Joško, žalim, ako se podkrala koja tipkovna pogrješka. Brzina je bila.
Prihvatam dalju razpravu.
Mladen.
Nema komentara:
Objavi komentar