srijeda, 13. svibnja 2015.

ISTRAŽIVANJE TROSTRUKOG LOGORA JASENOVAC: POBJEDA ANTIFAŠIZMA POSTAJE NAJVEĆI ZLOČIN PREMA POBIJEĐENIMA

VLADIMIR MRKOCI, ČLAN DRUŠTVA ZA ISTRAŽIVANJE TROSTRUKOG LOGORA JASENOVAC
 
Rješenjem Gradskog ureda za opću upravu Grada Zagreba, od 27. travnja 2015. godine, Društvo za istraživanje trostrukog logora Jasenovac upisano je u Registar udruga Republike Hrvatske. Upisom u Registar udruga završen je postupak ulaska u hrvatski pravni sustav započet osnivanjem društva 6. lipnja 2014. godine. Znamo da je upis u registar prvo bio odbijen, ali je nakon žalbe upućene Ministarstvu uprave doneseno pozitivno rješenje. Zapravo to i pokazuje koliko jedno takovo društvo smeta onima koji su mit o Jasenovcu koristili, a očito je da ga i dalje žele koristiti u svojoj sluganskoj politici. Članovi društva predsjednik dr. sc. Stjepan Razum, tajnik Igor Vukić, članovi Stipo Pilić i prof. dr. sc. Josip Jurčević svojim nastupima, tekstovima i promicanjem zabranjene istine iznova oduševljavaju sve državotvorne Hrvate.Evo jednog e-maila koji sam dobio iz Argentine:

Naslov:
Opovrgavanje mitova o Jasenovcu
Datum:
Tue, 12 May 2015 21:43:35 -0300


Opovrgavanje mitova o Jasenovcu, molim ako možete, da šaljete dalje.
Razgovor sa gospodinom Igorom Vukićem
tajnik Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac.
Srdačan pozdrav
Stella Hubmayer



Naprimjer, o nastupu Stipa Pilića u emisiji Markov trg na Z1 televiziji  možete pogledati na:

Jedan od članova Društva, je profesor povijesti Vladimir Mrkoci, rođen 1924. u Zagrebu. Jedan je od najboljih poznavatelja povijesti Drugog svjetskog rata. Kada sam se 2012. suprostavio izboru prof. dr. sc. Iva Goldsteina za redovitog člana u, vjerujem, poznatom pismu koristio sam upravo spoznaje prof. Mrkocija o Goldsteinovom „znanstvenom“ radu. Evo mog pisma:


Predsjedniku HAZU, 
Predsjedništvu HAZU!

Moram pohvaliti Hrvatsku Akademiju Znanosti i Umjetnosti jer konačno u svoje redove prima najboljeg hrvatskog povjesničara. Ako ništa drugo već samom činjenicom da je prof. dr. sc. Ivo Goldstein egzaktno dokazao genocidnost hrvatskog naroda dovoljno je da ga se izabere za redovitog člana HAZU-a.A dokaz je zaista nesto izuzetno u povijesnoj znanosti, a široj javnosti je poznat zahvaljujuci prof. Vladimiru Mrkociju koji u Fokusu, 6. prosinca 2002. navodi tvrdnju Ive Goldsteina iz njegove knjige Croatia: A History, Hurst & Co. London 1999.: Četnici se osvećuju Hrvatima i muslimanima za genocid u NDH, kao na primjer 15. IV. 1941., kada je četnička jedinica koja se povlačila pred ustašama u Mostaru i okolici ubila više tuceta hrvatskih civila i popalila veliki broj kuća. Dakle, 10. IV. 1941. je proglašena je NDH, a već u prvih 3-4 dana hrvatski narod je napravio genocid pa se četnici 15. IV. 1941. osvećuju za taj genocid. Takva genocidnost jednog naroda doista nije zabilježena u povijesti, pa se radi o izuzetnom otkriću kolege Goldsteina. Pri tome treba uzeti u obzir da Pavelić još nije ni stigao u Zagreb, pa se za taj genocid očito treba okriviti cijeli narod. Zahvaljujući kolegi Goldsteinu ne mogu se Hrvati više izvlačiti na zločine ustaša. Jednostavno rečeno – ovaj sjajan Goldsteinov dokaz pokazao je da se radi o genocidnosti cijelog naroda. Pri tome ne treba smetnuti s uma da je niz sličnih izuzetnih dostignuća prof. dr. sc. Iva Goldsteina opisano npr. u:

[1] M. Brandt, Život sa suvremenicima, Zagreb, 1966., str. 190-191.(1)
[2] Neven Budak, O knjizi Iva Goldsteina “Hrvatski rani srednji vijek”, Novi Liber, Zagreb, 1995, 511 str., Radovi, Zavod za Hrvatsku povijest, Zagreb 28 (1995.), 299-333.(2)
[3] J. Pečarić, Brani li Goldstein NDH? Zagreb, 2002.
[4] J. Pečarić, Nepoćudne knjige, Zagreb, 2003. (3)
[5] V. Geiger, Osvrt na knjigu Hrvatska 1918 – 2008 Ive Goldsteina: Niz otvorenih pitanja, Vijenac, 397, 21. 05. 2009.(4)
Stoga je veličina HAZU izuzetna, jer tako velikog znanstvenika bira u svoje redove.
Čestitam s oduševljenjem.
Akademik Josip Pečarić

_________
(1) Profesor Brandt (mentor Iva Goldsteina): To mi je toga čovjeka razotkrilo do kraja kao pripravna na falsificiranje i znanstveno nepoštenje, i ja sam digao ruke od njegova daljega znanstvenog razvitka.
(2) Prof. Budak: Neupućenom se čitatelju tako može učiniti da je Goldsteinu uspjelo otvoriti čitav niz dosada neobradenih tema, pa čak i riješiti niz problema, dok je pri tome, zapravo, riječ o znanstvenoj fantastici.(3) Knjige [3] i [4] sam osigurao svakom članu Predsjedništva koji se doista želi upoznati s izuzetnim dostignućima kolege Goldsteina.
(4) Zanimljivi su podnaslovi u članku. Npr. Sumanute tvrdnje i Ideološki zaključci. Dr. sc. Vladimer Geiger kaže: Predaleko bi nas odvelo nabrajanje svih činjeničnih pogrešaka i interpretacijskih improvizacija u ovoj Goldsteinovoj knjizio, koju su skloni mu mediji, bez zadrške, nazvali „kapitalnim djelom“. Mrkoci je i autor i knjige: Ogoljela laž logora Jasenovac, Zagreb, 2008.U knjizi je objavljen i Prilog umirovljenog profesora FFDI.a, Hrvatskih studija i pročelnika Hrvatskog povijesnog instituta u Beču isusovca dr. Vladimira Horvata, koji je također član tek registriranog Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac. Recenzent knjige bio sam ja, također član Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac. Moja recenzija Srpske laži i laži hrvatskih komunista o logoru Jasenovac objavljena je u samoj knjizi (str. 7.-12.), kao i u mojoj knjizi Zločinački sud u Haagu, Zagreb, 2008., str. 258.-264. Zapravo u mojoj knjizi je sama recenzija proširenia onim što sam dodao na predstavljanju. Naime recenziju sam proširio onim što je o Logoru napisao dr. Milan Vuković, tada član Ustavnog suda RH (prije toga je bio i predsjednik Vrhovnog suda RH) u Hrvatskom listu, 08. 05. 2008. Recenziju sam završio navodeći Mrkocijevu tvrdnju kako je logor u Jasenovcu „političko oružje par excellence“. I nedavna događanja u Jasenovcu pokazuju koliko je i kakvo je logor oružje u rukama koji ne vole hrvatski narod i hrvatsku državu.Međutim, ono što mi se posebno urezalo u pamćenje je govor samog prof. Mrkocija. Godinama sam čekao da ga on objavi. Na kraju sam ga pitao o tome i doznao da ga nije objavio jer ga misli proširiti.Dopustio mi je objaviti ono što je na mene tada ostavilo tako jak dojam.

Vladimir Mrkoci,

O KOMUNISTIČKOJ „ISTORIOGRAFIJI“

1
Cijela 50 godišnja komunistička historiografija je laž. Komunizam najtotalitarniji od svih totalitarizama XX stoljeća potpuno je podčinio ne samo tijelo nego i duh. Znanost i umjetnost su postale sredstva komunističke diktature i trebale su dokazivati njegovu isptravnost. U umjetnosti je proglašen  socijalistički realizam prema kojem je zadaća umjetnosti bila politička propaganda, slaviti vlast, dokazivati kako su komunisti jedini dobri a svi ostali zločinci. Istu zadaću imala je i znanost, i ona je bila ideološka transmisija partije. Najgoru ulogu imala je historiografija. Ona je postala  doslovce sluškinja partije. Osnovni kriterij sveukupnog  djelovanja  znanosti i umjetnosti bila je partijnost, propagirati interese partije, a ti su bili komunizam, diktatura i očuvanje državne vlasti, konkretno Jugoslavije. U tom cilju bila su dozvoljena sva sredstva. Svi oblici laži, falsifikati klevete, podvale. Dijalektika je postala vještina dokazivanja partijskih tvrdnji. Dijalektika je istisnula logiku. Partijnost  je bila najvulgarniji oblik makijavelizma. Na V kongresu KPJ 1948. komunistički korifeji, Broz, Đilas, Kardelj i Ranković su održali referate u kojima su objasnili cijelu historiju, ciljeve i djelovanje partije.To su postali temelji na kojim se gradila 50 godišnja „istoriografija“. Zadaća „istoriografa“ bila je dokazivati postavke i tvrdnje komunističkog agitpropa.Rezultat takvoga rada bila je „istoriografija“ koja se sastojala iz niza mitova. Ne treba napominjati da je svaka sumnja ili kritika u tih mitova bila  shvaćena kao neprijateljski  čin i zločin. Vjerodostojnost tih mitova  jamčile su najviše znanstvene institucije,na  čelu sa UDBom  najvećim «naučnim» autoritetom.u državi. Međutim kada  se ti mitovi kao i cijela „istoriografija“  pokušajui kritički  ispitati, logičkom analizom, unutrašnje kontradikcije pokazuju  ne samo njihovu lažnost  već i njihovu glupost. Jasenovac, taj najperfidniji  mit cijele komunističke „istoriografije“, je najbolji pokazatelj njezine absurdnosti. Samo razlike u  broju žrtava od 1,200.000 – 700.000- 80.000-70.000- 53.000 -15.000 su naj uvjerljiviji dokaz o  «naučnosti» komunističkih «naučnika». Kriterij vremena i prostora je također negirao  te tvrdnje,  a i iskapanja u Jasenovu, a bilo je  istaženo preko 150 sondi, također su ih demantirala. Pa i izjave svjedoka o svakodnevnom životu: o deseak nogometnih momčadi sa dresovima, o orkestru, i svakonedjelnim priredbama, demantiraju optužbe o tvornici smrti.     . …… I ostali mitovi i tvrdnje u svijetlu  logike i činjenica pretvaraju se u laži: da spomenemo samo neke.Tvrdnja da su komunisti  bili u «prvim redovima « obrane Jugoslavije» je laž. U travanjskom ratu  1941 svi komunisti bili su dezerteri, jer je kominterna, proglasila «revolucionarni defetizam» i zabranila  sudjelovati  u imperijalističkom ratu. Tek nakon napada na SSSR, nakon naloga Kominterne  počeli su diverzije ali ne za obranu Jugoslavije nego  po nalogu  kominterne da bi branili «domovina proletarijata» i »štedili dragocjenu krv sovjetskih naroda». Da su komunisti  u Sisku  22. VI prvi  u Evropi počeli borbu protiv Njemačke je također laž. Već  1940, dok su još komunisti  u bratskom zagrljaju sa fašistima, počinje otpor  u okupiranoj Evropi,  u Poljskoj se stvara Armija Krajova  a de Gaule organizira otpor u inozemstvu i u zemlji. Osim toga još prije komunista djelovale su četničke grupe, a 22.VI u istočnoj Hercegovini izbila je buna Srba. Fraza « ustanak naroda  Hrvatske 27 .VII protiv okupatora na poziv KP» je laž. Pobunili su se Srbi  u Lici i Dalmaciji  po nalogu Talijana protiv NDH. Sačuvan je zapisnik  o sastanku četničkih vođa s  talijanskim  vlastima, pretstavnikom guvernera Bastinianija. Na sastanku je naloženo četničkim vođama – dignuti bunu u NDH da bi pružili opravdanje Talijanima za reokupaciju tih krajeva. Isto tako o  antifašizmu i AVNOJ-u. Tek nakon što su  1942 poraženi i istjerani iz Srbije i Crne Gore komunisti su po nalogu Kominterne proglasili antifašizam. Također sve priče o velikim vojnim uspjesima, »ofenzivama« su glupost. Ne treba biti vojni stručnjak da se ustanovi vojna nesposobnost komunističkog  «vrhovnog štaba». U «IV ofenzivi» je vojni genije komandanta došao do vrhunca:.najprije paratizanske divizije prelaze Neretvu , zatim se vraćaju natrag i po nalogu vodstva ruše mostove i zatim ponovno prelaze preko porušenog mosta..Obično su vojskovođe rušili mostove za vojsklom, Broz je prvi vojskovođa u povijesti koji  je  rušio mostove pred vojskom. To je  „istoriografija“ nazvala «genijalnim trikom». Sličnih trikova bilo je i u ostalim «ofenzivama».A slično je i sa frazom o «NOB» jer, kako se može «oslobodilačkom borbom« nazvati borba za  komunističku diktaturu i Jugoslaviju, nikakva.  Jugoslavija ne može biti oslobođšenje za Hrvate, a komunizam ne može biti oslobvođenje niti za koga.Kritička analiza  komunističke  „istoriografije“ pokazuje da je lažna.Međutim, ako se, osim  kritičko logičke analize  komunističke „istoriografije“, promijene i kriteriji, tj.  kriterij: komunizam, diktatura i Jugoslavija  zamijeni sa   kriterijem:: humanost, demokracija i Hrvatske onda  te laži postaju  zločin, ocjena  se mijenja, i pretvara  u svoju dijalektičku suprotnost. Takozvana «NOB» postaje izdaja narodnih interesa: borba za obranu  SSSRa, prolijevanje krvi  hrvatskog  naroda da bi se čuvala «dragocjena krv  sovjetskih naroda» i borba za komunističku diktaturu i Jugoslaviju. A ne Hrvatsku. Pobjeda antifašizma postaje najveći pokolj u poslijeratnoj Evropi. Jugoslavenski komunizam najkrvaviji komunizam u Evropi, komunizam u Hrvatskoj najkrvaviji u Jugoslaviji, 50 godišnja komunistička vlast najteža diktatura  i njaveća ekonomska pljačka u povijesti Hrvatske Historija je presudila i pokazala koji je kriterij  istinit. Propast komunizma i Jugoslavije   pokazali su da je da je kriterij humanosti, demokracije i Hrvatske ispravan, Da je nezavisna Hrvatska  «na liniji progresa», a ne Jugoslavija kako su tvrdili komunisti. Historija je presudila  i komunizmu i Jugoslaviji i odbacila  ih zajedno na smetište historije. Međutim u Hrvatskoj,  nakon toga i usprkos «historijskog ne komunizmu», komunistički  brodolomci nastoje reciklirati komunizam. Zahvaljujući politici «opraosta i zaborava», komunistički brodolomci, da bi zadržali vlast,  rehabilitiraju komunizam pod imenom antifašizam. I tu antifašističku rehabilitaciju vrše istom primitivnom dijalektikom kojom su stvarali komunističke mitove. Nekoliko primjera. Žerjavić, službeni statističar, tvrdi kako su i za žrtve komunizma zapravo krivi fašisti i zato u njegovoj statististiki nema  stavke žrtve komunizma već sano žrtve fašizma.Vranicki bivši rektor i vodeći marksista,  javno tvrdi da su komunisti spasili  Hrvate od  četničkog pokolja na kraju rata, što je glupost jer su četnici u NDH egzistirali jedino uz zaštitu Talijana. Ali zar  Svibanjski pokolj, 1945  naziva zaštitom, zar bi i četniki mogli pobiti više  nego što su  komunisti.Mesić, javno izjavljuje da  je Hrvatsku Europa priznala 1991, zbog sudjelovanja Hrvata u «NOBi» – Ali zašto je onda nije priznala 1945.? Zašto je čekala 50 godina da Hrvati u krvavoj borbii sruše komunizam i Jugoslaviju koje je stvorila «NOB» da bi je priznali.Za vlade  Račana i koalicije politika antifašističke rehabilitacije komunizma dotjerana do apsurda.Kada je Evropski parlament donio Deklaraciju o komunizmu, osudio komunizam i zatražio od svih bivših komunističkih država da istraže komunističke zločine i osude komunizam, Račanova vlada je donijela  Deklaraciju o antifašizmu i izjavila da «antifašizam nema veze sa komunizmom». U Hrvatskoj nije bilo komunizma, bio je antifašizam. Račan, sekretar komunsiitičke partije  nije bio komunista, bio je antifašista. Isto vrijedi za Broza i Rankovića. Kasnije je Sabor donio i Deklaaraciju o komunizmu kojom je osudio komunizam. I tako je službeno za  historiju utvrđeno da su istovremeno i zajedno postojali  zločesti komunizam i dobri antifašizam, koji nisu imali veze. To je klasičan primjer komunističke dijalektike.To je bilo otvoreno ruganje Europi.I nitko u Hrvatskoj nije protestirao niti kritizirao. U Hrvatskoj je ponovno zavladala šutnja, . Račan je i 2000. kao i 1972. ušutkao Hrvatsku. Nad Hrvatskom se ponovno spustila crvena magla u kojoj  je  lutala  stara sablast komunizma pod imenom antifašizma.Sve to je dokaz jedne duboke intelektualne i moralne krize, 50 godišnja diktatura je uništila sposobnost kritičkog i logičkog mišljenja. Koliko je ta kriza duboka svjedoči  i to što je Račan, taj tvorac hrvatske šutnje, koji je 1990 izjavio da  je nezavisna Hrvatska «opasna namjera», koji je 1991 odbio glasovati za nezavisnost Hrvatske, koji je potpisao Piranski sporazum – odlikovan ,najvišim državnim odlikovanjem za zasluge.
Iako se Hrvatska u krvavoj borbi oslobodila i komunizma i Jugoslavije ostala je i dalje u ideološkom, duhovnom robstvu i prisiljena je boriti za istinu o prošlosti, protiv nametanja kompleksa krivnje,. I trebaju joj ideološki intelektualni bljesak i oluja, da rastjeraju  crvenu maglu i sablasti antifašizma u njoj.
Ova knjižica je  skromni prilog u toj borbi za istinu.

*
**
Nadam se da je i čitateljima drago što su pročitali tekst našeg člana profesora Vladimira Mrkocija. Radovat će nas vidjeti i proširenu verziju njegova teksta.

Akademik Josip Pečarić

Nema komentara:

Objavi komentar