Puno prekrasnih čestitki za Uskrs! Jedna je doista neobična:
Dragi Josipe,
U prvom redu Tebi i Tvojoj obitelji želim sretan Uskrs, a Tebi posebno sa poticajem da nastaviš istom zestinom da konačno nam draga Domovina uskrsne onakvom kakvom smo ju zamišljali 90-tih u rovovima...Tvoju novu knjigu "Dnevnik u znaku Za Dom spremni" dobio sam prije mjesec dana dobrotom iz tiskare. Uživao sam od prvog do zadnjeg slova, premda sam neke Tvoje tekstove i razmišljanja već pročitao u Tvojim mailovima i dr. Jedino me zanima zašto nije održana prva promocija u našem Domu specijalaca kad si je prije mjesec dana najavio. Tko je to stopirao? Usput, čistim svoju arhivu i sređujem je, od prokletih 70-tih do 2000. godine pa sam naišao na print jednog Tvojeg divnog teksta koji sam spremio. Zove se Oltar Domovine (pismo čitatelja u Vjesniku i integralno u Spremnosti) o Tđmanovom grobu, a poslao si ga i Amacu, mojem prijatelju dr. Katoviću s kojeg sitea sam ga skinuo. Možes ga slobodno danas objaviti koliko je aktualan i potrebit. Ako ga slučajno nemaš mogu Ti ga poslati kao scan.
Jos jednom srdačno uz ZDS
Drago mi je da se Tomislavu sviđa nova knjiga. Objavljeni prikazi naših uglednih kolumnista Marka Ljubića i Damira Pešorde su takvi da čovjek i povjeruje kako je dobro što je tiskana. Pa i to što se dogodilo s prvim predstavljanjem samo je poziv za predstavljanje u četvrtak u HVIDRI Zagreb. Ali ovo što Tomislav kaže o mom tekstu od prije skoro 17 godina govori mi da nisam pogriješio kada sam svojevremeno tvrdio da – zapravo nemam što novoga napisati.Toliko je mojih tekstova da sam sigurno ono što želim reći već napisao. Istina teško je to i pronaći kad ih ima toliko. A kada netko kao Tomislav misli da ga treba ponovno objaviti najmanje što mogu uraditi je poslati taj tekst svima vama:
TUĐMANOV GROB NOVI JE OLTAR DOMOVINE
Neposredno pred blagdan Svih svetih 1999. godine umjesto na hitnu operaciju, dr. Franjo Tuđman je otišao u Rim u posjet Svetom Ocu. Svjestan činjenice da svjetski moćnici njegovu bolest koriste u svojim težnjama da vrate Hrvatsku na Balkan želio je potporu tog velikog prijatelja Hrvatske. Vrativši se iz Rima, umjesto na operacijski stol, otišao je položiti vijenac svima, kako je napisao, koji su živjeli, stvarali, patili, umirali i ginuli da bi hrvatski narod mogao preživjeti i na kraju ostvariti svoju slobodnu i nezavisnu državu.Blagdan svih svetih godinu dana kasnije. Mirogoj. Grob Oca hrvatske države. Na desetke tisuća upaljenih svijeća. Pomislih: Je li ikada na grobu nekog Hrvata upaljeno i odjednom gorjelo toliko svijeća? Stepincu? Vjerojatno nije. Palim svijeće u ime svoje i nekoliko obitelji iz Adelaidea. Pored mene kleči starica u živopisnoj narodnoj nošnji i moli se. Razabirem riječi: Zašto si nas ostavio? Očito se starica molila za Hrvatsku.Upadljivo je kako na TV izbjegavaju prikazati to mnoštvo upaljenih svijeća na Tuđmanovom grobu. Kamere ne prate ni nadbiskupa Bozanića. Pomislio sam: boje se da gledatelji diljem domovine vide taj veličanstveni prizor. Naravno, pogodio sam. Ali ne potpuno. U režimskim novinama čitamo kako je nadbiskup zaobišao grob prvoga hrvatskog predsjednika, što demantira predsjednik HDZ-a. Nadbiskup je, prema izjavama nazočnih, ne samo pohodio grob Franje Tuđmana nego ga je i blagoslovio.
Hrvati nisu smjeli vidjeti Tuđmanov grob na TV. Kao što svojedobno nisu mogli vidjeti ni Stepinčev grob. I Stepinca su proglasili zločincem. Žele proglasiti zločincem i Oca hrvatske države. Bitan korak u stvaranju Balkanije. Prevarili su se i sa Stepincem – proglašen je blaženim. Na desetke tisuća upaljenih i zatajenih svijeća s Mirogoja jasna su opomena. Tuđman je najveće ime hrvatskog naroda. Hoće li netko iz današnjih vlasti ponijeti epitet najvećeg izdajice?
Zašto je Papa cijenio Tuđmana
I ne samo svijeće. Sličnu poruku im je poslao i Sv. Otac kada je prilikom proglašenja Stepinca blaženim, mimo protokola, pozvao na oltar dr. Tuđmana. Sutradan na misi u Splitu čestitao je imendam prvo Predsjedniku, a potom kardinalu Kuhariću, biskupu Komarici i drugima.Nikada nitko nije pokušao objasniti hrvatskom narodu zašto je Sv. Otac odao toliko priznanje dr. Tuđmanu. Jer iza takvog čina moralo je postojati nešto značajno i za samu Crkvu. O tome sam govorio jednom Tuđmanovom savjetniku. Nije bilo odjeka. Možda sam govorio pogrešnom, on danas više nije član HDZ-a. Pokušao sam svoje mišljenje objaviti i u Glasu Koncila. Zgodna prigoda je bila kada su sredinim prošle godine za rubliku o hrvatskim znanstvenicima razgovarali i sa mnom. Novinarka je pažljivo pisala sve što sam govorio osim tog dijela. Naravno, nije ni moglo biti objavljeno. O tome sam mogao govoriti na komemoraciji za Predsjednika u Adelaideu: I katoličkoj crkvi jest važan pojedinac. Ali ona poštuje prirodne zakone po kojima je pojedincu važna i njegova obitelj i njegov narod. Zato je najveći moralni autoritet današnjice Sveti Otac Ivan Pavao II. izuzetno cijenio našeg predsjednika. I te kako je svjestan njegove uloge u obrani malobrojnih naroda i njihove težnje za opstankom i slobodom. Obrani jedne - ljudima prirodnije - vizije svijeta. Zato je Papa prošle godine u Mariji Bistrici, kada je proglasio kardinala Alojzija Stepinca blaženim, i pozvao - mimo protokola - predsjednika Tuđmana da mu tu na oltaru čestita ovo proglašenje. Time je Sveti Otac rame uz rame blaženom Stepincu postavio i dr. Tuđmana. A da on to nije učinio slučajno, pokazao je već sutradan kada je u Splitu čestitao imendan dr. Tuđmanu, prije nego kardinalu Kuhariću i biskupu Komarici. Zato su, zbog ovog poteza Svetog Oca, uslijedili napadi i na Predsjednika i na Katoličku crkvu. Napadi onih koji baš i nisu sretni što postoji neovisna Hrvatska. Oni su time pokazali da su prepoznali poruku Svetog Oca, za razliku od mnogih u Hrvatskoj koji ne samo da tako nešto nisu prepoznali nego su vjerovali u crne priče, priče kojima i jest bio cilj slabljene Hrvatske države.Tekst mog govora objavljen je kao pismo čitatelja u Vjesniku. Bez ovog dijela! Integralni tekst objavljen je u Spremnosti (Sydney) i Hrvatskom Vjesniku (Melbourne), ali ne i u Hrvatskoj.
Mržnja svjetskih moćnika
Svjetski moćnici su preko svojih slugu i njihovih napada na Predsjednika postigli cilj: nitko nije govorio o Tuđmanovoj veličini već su ga branili od potora. Jasno je zašto toliko laži. Tuđman se teorijski (“Velike ideje i mali narodi”) i u praksi (stvaranje hrvatske države) suprostavio tvorcima novog svjetskog poretka tzv. globalizacije, poretka po kome trebaju nestati malobrojni narodi. Koliko je dr. Tuđman bio u pravu, odnosno Sveti Otac kada mu je iskazao počasti, pokazuje i to što su nedavno na konferenciji u austrijskom gradu Klein-Mariazellu katolički biskupi izrazili strahovanja za sudbinu malih naroda, i ohrabrili ih da brane svoju neovisnost (Hrvatsko Slovo od 6. listopada 2000.).Na Tuđmanovom tragu su i nedavni događaji u Danskoj i Austriji. Koliki je Tuđman bio vizionar pokazuje i to da upravo ovih danaChirac traži od Austrijanaca i drugih malih naroda da se odreknu ravnopravnog statusa u europskoj vladi. Tuđmanovski su se tomeenergično već suprostavili austrijski kancelar Schussel (Hrvatsko Slovo, 1. prosinca 2000.) i nizozemski premijer Wim Kok (SlobodnaDalmacija, 3. prosinca 2000.). Na žalost ne i u današnjoj Hrvatskoj. Mržnja svjetskih moćnika prema Tuđmanu iskazana je u potpunostikada su u Americi obznanili cijelom svijetu liječničku tajnu o njegovoj bolesti, i očekivanju njegove smrti prilagodili svoju politiku. Iako je bioteško bolestan, nisu uspjeli ugurati Hrvatsku u tzv. Zapadni Balkan. To im je tek uspjelo s današnjom vlašću. Francuski Liberation o nedavnom summitu piše kao o ironiji sudbine zbog istodobnog povratka Hrvatske na Balkan i povratka Srbije u Europu. Stephan Baier, autor više knjiga o proširenju EU na Istok, piše u austrijskom Die Presse (Slobodna Dalmacija, 3 prosinca 2000.): Hrvatska je stoljećima bila orijentirana na latinsku kulturu i prema Austriji, Mađarskoj i Italiji. Svi čimbenici koji obilježavaju narod – kultura, povijest, vjera, zemljopis – te dvije države (Sloveniju i Hrvatsku, o. a. J.P.) odvajaju od Balkana. Činjenica da Hrvatska sada, još prije nego što su zarasle rane srpskog istrebljivačkog i uništavajućeg rata treba opet biti u istom čamcu sa Srbijom, poniženje je bez usporedbe. Ono što govori Baier navodno nije jasno mnogima u Hrvatskoj. To i ne čudi. Još je Matoš rekao da među Hrvatima ima više izdajica nego u cijelom ostatku Europe.Ne treba iz svega toga isključiti ni zavist zapadnih političara koji su veliki samo zbog toga što dolaze iz velikih država, dok je Tuđman bio veliki zbog svega onoga što je stvorio. A ta ogromna razlika je pogotovo uočljiva kada vidimo da su oni kroz cijelo desetljeće u borbi protiv hrvatskog predsjednika kao najveći domet svoje pameti imali dijeljenje BiH u Karađorđevu. Najveći argument im je bila priglupa priča o tome kako je do zuba naoružani Milošević s nenaoružanim Tuđmanom dijelio BiH.
Što je s dostojanstvom naroda?
Mesić takve stvari stalno ponavlja, pa se stječe dojam da je to sve što on zna reći. Citirajmo ga prema Feral Tribuneu od 25. studenoga 2000.: Oni koji napadaju Summit, žele izolirati Hrvatsku iz europskih i svjetskih integracija, kako bi je mogli nastaviti pljačkati. (…) Organizatorima prosvjeda nije stalo do Koštunice, njima je stalo da se na vlast u Hrvatskoj vrate one snage koje su zajedno s Miloševićem dijelile Bosnu i Hercegovinu. Usporedimo ovo s onim što su sigurni rezultati Summita: Hrvatska je u Balkanskoj regiji, a Srbija će dobiti više novaca na dar nego što je Hrvatska zaradila prodajući svoja najbolja poduzeća. To nije važno današnjem hrvatskom predsjedniku već stalno ponavlja da hadezeovci žele doći na vlast samo zato da bi nastavili pljačkati. Želi li time reći da je to bio njegov razlog pristupanju HDZ-u (cementara u Našicama)?
Predsjednik Europske komisije Romano Prodi u intervju za "Blic nedelje"izjavio je da EU neće uvjetovati pomoć SRJ izručenjem bivšeg jugoslavenskog predsjednika Slobodana Miloševića Haškom tribunalu. Isto izjavljuje tri dana poslije summita predsjednik parlamentarne skupštine OESS-a Adrian Severin jer treba voditi računa o dostojanstvu srpskog naroda. Koliko je važno dostojanstvo hrvatskog naroda današnjem predsjedniku Hrvatske, dragovoljnom Haaškom svjedoku? Zašto bi onda Prodiju i Severinu uopće bilo važno dostojanstvo hrvatskog naroda? Uostalom, Milošević je sprovodio interese svjetskih moćnika. Zato su oni željeli vidjeti Tuđmana u Haagu. Je li Mesićevo svjedoćenje bilo ključno za tako nešto? Dobrodošlo, svakako!
Volio je Hrvatsku iznad svega
Ne čudi onda zašto je naša starica i plakala što nema onog koji je Hrvatsku volio iznad svega. Čak i da je vjerovala da je Tuđmandijelio BiH, ona zna da predsjednik njene države treba brinuti i o Hrvatima u BiH kako mu i piše u ustavu, a ne misliti o tome hoće li BiH biticjelovita ili ne. Zna da hrvatski predsjednik treba samo misliti je li Hrvatima u njoj dobro. Ako jednom od tri konstitutivna naroda u njoj nijedobro, ni ta država nije dobra. A koliko Mesić brine o Hrvatima BiH najbolje pokazuje izjava jednog Hrvata, visokog dužnosnika u BiH pokojemu je Mesić elementarna nepogoda za Hrvate u BiH.
Na žalost, Matoš je bio u pravu, jer da nije, ne bi Mesić mogao reći: Svi oni koji na sve moguće načine pokušavaju zaustaviti putHrvatske u Europu, imaju utočište na prostoru bivše Herceg-Bosne. Ne bi mogli ni tako brzo uništiti Oltar domovine. Ispred oltara se kleči i moli. Naša starica se i molila za domovinu na Tuđmanov grobu. Želi li nova vlast i sugerirati narodu da to i jest najprikladnije mjesto za molitve za domovinu: Treba moliti na grobu onoga koji je stvorio Hrvatsku i koji je doista neizmjerno volio. Na grobu onoga koji nikada ne bi prodavao interese svog naroda i Domovine tuđinu. Onaj čije vrijeme pamtimo kao godine ponosa hrvatskog čovjeka. Doista, je li Tuđmanov grob novi Oltar Domovine?
Hrvatsko Slovo, 8. prosinca 2000.,
Slobodna Dalmacija, 10. prosinca 2000.
Tekst sam objavio i u knjigama:
J. Pečarić, Za hrvatsku Hrvatsku, Element, Zagreb, 2001.
D. Jelčić i J. Pečarić, Tuđmanove tri sekunde, Zagreb, 2004. (Drugo prošireno izdanje, Zagreb, 2007.)
Istina, to o čemu sam tada pisao doista je na djelu danas. Dovoljno je pogledati npr.: TKO STOJI IZA TREĆE JUGOSLAVIJE
Međutim, konstanta u mom pisanju je uvijek bilo zalaganje za suverenizam. Zar takav nije i moj tekst:
Zašto su uslijedili napadi na Predsjednicu RH zbog posjeta SAD-u.? Pa od tada je očito kako želi upravo takovu Hrvatsku. Zato treba pogledati i tekst Višnje Starešine: TRUPMOVA OLUJA NA JADRANU Zato je i naslov intervjua biskupa Košića upravo takav kakav jest.
Naslov:
|
Na njih sam ponosan: general Praljak i biskup Košić
|
Datum:
|
Sun, 16 Apr 2017 08:05:43 +0200
|
Šalje:
|
Josip Pecaric <pecaric@element.hr>
|
Josip Pečarić
Nema komentara:
Objavi komentar