TIHOMIR DUJMOVIĆ:
Tjedni pregled hrvatske političke gluposti
Vesna Pusić se i u ovom pitanju postavila kao ministrica vanjskih poslova Srbije i zacijelo da na kugli zemaljskoj ovakvog primjera nema.
SRBIJA JE DE FACTO NAJAVILA NOVA UHIĆENJA HRVATA, ODBIVŠI POVUĆI ZAKON PO KOJEM JE UHITILA VELJKA MARIĆA! UNATOČ TOME, VESNA PUSIĆ NE DOPUŠTA HRVATSKU ANGAŽIRANIJU POLITIKU PREMA BEOGRADU!
Srpski mediji ovih su dana objavili da tamošnje vlasti odbijaju hrvatski prijedlog koji je u Bruxellesu iznijela eurozastupnica Marijana Petir - da Srbija promijeni Zakon o nadležnosti za suđenja za ratne zločine u Jugoslaviji. Petirka je eksplicitno navela da se tim zakonom narušava hrvatski suverenitet i da Hrvatska neće omogućiti daljnje napredovanje Beograda prema Uniji ako ne dođe do ukidanja ovog zakona. Naime, tim zakonom se Srbija proglasila nadležnom za sve ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije i po tom zakonu je uhićen Veljko Marić, ali svojedobno i hrvatski branitelj Purda. Vesna Pusić se i u ovom pitanju postavila kao ministrica vanjskih poslova Srbije i zacijelo da na kugli zemaljskoj ovakvog primjera nema. Naime, komentirajući ovaj prijepor Pusićka je mirno izjavila da će Hrvatska samo inzistirati na onim kriterijima koje pred nju postavi Unija, a da će bilateralna pitanja sa Srbijom rješavati izravnim pregovorima!
Premda joj Beograd izravnim pregovorima ne želi otkriti sudbinu nestalih, ne želi vratiti otetu zemlju na vukovarskim adama, ne želi vratiti 20 tisuća pokradenih umjetnina pa ni promijeniti ovaj zakon, Vesna Pusić uporno ne dopušta da se na drugi način riješe ova pitanja. S obzirom da je tome tako već godinama, nije li vrijeme da se postavi pitanje ima li elemenata da se zakonski ustanovi možemo li govoriti o izdaji? Jer, s obzirom da Srbija ne želi - i to je eksplicitno rekla i pokazala u ovih dvadeset godina - bilateralnim putem riješiti sporna pitanja, a da Pusićka inzistira isključivo na tom modelu, premda je izvjesno da se njime ne može ostvariti i štititi nacionalne interese zemlje, postavlja se pitanje radi li ona ovo svjesno i namjerno, radi li ona ovo za interese neke druge strane, postoje li neki aranžmani na tu temu ili se samo radi o političkoj tuposti?
Srpski mediji ovih su dana objavili da tamošnje vlasti odbijaju hrvatski prijedlog koji je u Bruxellesu iznijela eurozastupnica Marijana Petir - da Srbija promijeni Zakon o nadležnosti za suđenja za ratne zločine u Jugoslaviji. Petirka je eksplicitno navela da se tim zakonom narušava hrvatski suverenitet i da Hrvatska neće omogućiti daljnje napredovanje Beograda prema Uniji ako ne dođe do ukidanja ovog zakona. Naime, tim zakonom se Srbija proglasila nadležnom za sve ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije i po tom zakonu je uhićen Veljko Marić, ali svojedobno i hrvatski branitelj Purda. Vesna Pusić se i u ovom pitanju postavila kao ministrica vanjskih poslova Srbije i zacijelo da na kugli zemaljskoj ovakvog primjera nema. Naime, komentirajući ovaj prijepor Pusićka je mirno izjavila da će Hrvatska samo inzistirati na onim kriterijima koje pred nju postavi Unija, a da će bilateralna pitanja sa Srbijom rješavati izravnim pregovorima!
Premda joj Beograd izravnim pregovorima ne želi otkriti sudbinu nestalih, ne želi vratiti otetu zemlju na vukovarskim adama, ne želi vratiti 20 tisuća pokradenih umjetnina pa ni promijeniti ovaj zakon, Vesna Pusić uporno ne dopušta da se na drugi način riješe ova pitanja. S obzirom da je tome tako već godinama, nije li vrijeme da se postavi pitanje ima li elemenata da se zakonski ustanovi možemo li govoriti o izdaji? Jer, s obzirom da Srbija ne želi - i to je eksplicitno rekla i pokazala u ovih dvadeset godina - bilateralnim putem riješiti sporna pitanja, a da Pusićka inzistira isključivo na tom modelu, premda je izvjesno da se njime ne može ostvariti i štititi nacionalne interese zemlje, postavlja se pitanje radi li ona ovo svjesno i namjerno, radi li ona ovo za interese neke druge strane, postoje li neki aranžmani na tu temu ili se samo radi o političkoj tuposti?
IMA LI KAZNENE ODGOVORNOSTI U OVOM PRISILJAVANJU KOLINDE GRABAR KITAROVIĆ DA STOLUJE U PROSTORIJAMA KOJE SIGURNOSNE SLUŽBE NE MOGU PRIKLADNO ZAŠTITITI? NAKON MILANOVIĆEVOG FORSIRANJA SADA JE SVE U RUKAMA IVE JOSIPOVIĆA I MLADENA PEJNOVIĆA, ČOVJEKA KOJI UPRAVLJA KOMPLETNOM DRŽAVNOM IMOVINOM, ČIJU ISCRPNU BIOGRAFIJU (BIOGRAFIJU PREPUNU NEVJEROJATNIH KOMUNISTIČKIH FUNKCIJA!), JE OBJAVIO PORTAL DIREKTNO.HR!
„Predsjednik Ivo Josipović će biti odgovoran za ugrožavanje nacionalne sigurnosti i onemogućavanje demokratske primopredaje vlasti ako donese odluku o preseljenju Ureda Predsjednika s Pantovčaka u rezidenciju u Visokoj ulici" - decidirano je priopćio Ured Kolinde Grabar Kitarović i od ove izjave treba krenuti kad se govori o ovoj aferi i kad se sutra bude govorilo o nesagledivim posljedicama te odluke! Jer, po Josipoviću je preseljenje, kako je sam rekao, započela Vlada svojom odlukom. U tehničkom smislu u ovoj priči veliku ulogu ima Ured za upravljanje državnom imovinom kojem na čelu sjedi bivši šef Kabineta Mike Špiljka - Mladen Pejnović. Elaborat o preseljenju i fizička predaja ključeva faktično je na njegovom Uredu i sad je samo pitanje hoće li na kraju ipak prevladati razum ili iracionalnost Zorana Milanovića. Dakle, točno je da je Grabar Kitarović najavila odlazak s Pantovčaka, ali način na koji to sada izvodi Vlada ustvari je tjeranje Kolinde s Pantovčaka, jer ako se Josipović u idućih deset dana fizički preseli, on će ključeve Pantovčaka po zakonu morati predati Pejnovićevom Uredu za upravljanje državnom imovinom i od tog trenutka je Pantovčak u njihovoj nadležnosti! Tako će se Kolindi de facto zabraniti useliti u rezidenciju koja je jedina u ovom trenutku sa stanovišta sigurnosti – sigurna! Jer, da ne nabrajamo druge osobe koje uporno tvrde da je Visoka ulica s aspekta osiguranja posve neprikladna, dovoljno je citirati Vlatka Cvrtilu, savjetnika upravo za sigurnost bivšeg predsjednika, koji eksplicitno tvrdi da je odluka o preseljenju ureda u Visoku ulicu ishitrena te da „ne postoje sigurnosni uvjeti koji se mogu ispuniti u dva tjedna".
Cvrtila kao iznimno upućena osoba osim toga ističe: "Svi dokumenti koji su na Pantovčaku ne mogu se trenutno smjestiti u Visoku... Sve je to jako teško izvesti da se ne ugrozi nacionalna sigurnost". Protiv ovog preseljenja se izjasnio i Mate Laušić, čovjek koji je godinama bio zadužen za osiguranje Ureda Predsjednika i zacijelo je najupućeniji u ovu problematiku. Postavlja se onda pitanje koji su to Vladini stručnjaci koji tvrde da je Visoka ulica s aspekta sigurnosne zaštite sigurna? Zašto o tom segmentu šuti Ured za upravljanje državnom imovinom? Napokon, zbog čega je Josipović izjavio da je preseljenje odlukom Vlade započelo, „naloživši vatru" u ključnom trenutku? Jer, cijelu je ovu aferu mogao mirno razriješiti Ivo Josipović samo da je izjavio da će on dužnost predati na Pantovčaku, a neka nova predsjednica odluči gdje će stolovati. I aferi bi bio kraj. Umjesto toga čini se da je upravo Josipović inicirao ovakav razvoj situacije stavivši u neugodnu poziciju i Milanovića i Pejnovića! Kako god završio ovaj neugodni čin glede odnosa Vlade i nove predsjednice uvijek treba podsjećati na izjavu Zorana Milanovića koji je nakon prvog kruga predsjedničkih izbora rekao: "Ili mi ili oni". I tako se i ponaša!
SAMO U IDUĆE DVIJE GODINE, VEĆ JE SADA IZVJESNO, IZGUBIT ĆEMO 800 MILIJUNA EURA JER SE OVA VLADA PRESPORO PRIPREMA ČAK I ZA POVLAČENJE NOVCA 2016. i 2017. IZ EUROPSKIH FONDOVA! NIJE LI VRIJEME DA NETKO I ZAKONSKI ODGOVARA ZA OVU IZDAJU ZBOG KOJE U ZEMLJI POČINJE VLADATI GLAD?
Nakon dolaska povjerenice Europske komisije za regionalnu politiku Corine Cretu u Zagreb i njene izjave da je hrvatska stopa povlačenja sredstava Europske unije dvadeset i pet posto, zastupnica u Europskom parlamentu Ivana Maletić je izračunala da ćemo - ako je taj podatak precizan - i u budućnosti gubiti novac zbog enormne nesposobnosti ove vlade. Po tim procjenama, izgubit ćemo 800 milijuna eura u 2016. i u 2017. koji su nam bili na raspolaganju, ali nismo na vrijeme pripremili svu dokumentaciju da bismo taj novac i dobili. Precizirala je da ćemo 2016. izgubiti 300 milijuna eura, a godinu kasnije čak 500 milijuna zato što nismo pripremili projekte za koje smo mogli dobiti taj novac. Do tih podataka se došlo tako što se vidjelo da se za neka sredstva koja se će dobivati za godinu dana, dokumentacija i priprema morala napraviti 2013., a za sredstva koja će se dobivati 2017. posao je trebao biti obavljen 2014. Kako je već sada razvidno da ti poslovi nisu obavljeni matematika je, nažalost, jasna. Nakon svih nesposobnosti ove vlade postavlja se pitanje nije li vrijeme da se i kazneno počne odgovarati za ovakve nevjerojatne propuste? Jer, ukrali fizički taj novac ili svojom nesposobnošću spriječili da on stigne u zemlju, Hrvatskoj ste nanijeli enormnu štetu!
„Predsjednik Ivo Josipović će biti odgovoran za ugrožavanje nacionalne sigurnosti i onemogućavanje demokratske primopredaje vlasti ako donese odluku o preseljenju Ureda Predsjednika s Pantovčaka u rezidenciju u Visokoj ulici" - decidirano je priopćio Ured Kolinde Grabar Kitarović i od ove izjave treba krenuti kad se govori o ovoj aferi i kad se sutra bude govorilo o nesagledivim posljedicama te odluke! Jer, po Josipoviću je preseljenje, kako je sam rekao, započela Vlada svojom odlukom. U tehničkom smislu u ovoj priči veliku ulogu ima Ured za upravljanje državnom imovinom kojem na čelu sjedi bivši šef Kabineta Mike Špiljka - Mladen Pejnović. Elaborat o preseljenju i fizička predaja ključeva faktično je na njegovom Uredu i sad je samo pitanje hoće li na kraju ipak prevladati razum ili iracionalnost Zorana Milanovića. Dakle, točno je da je Grabar Kitarović najavila odlazak s Pantovčaka, ali način na koji to sada izvodi Vlada ustvari je tjeranje Kolinde s Pantovčaka, jer ako se Josipović u idućih deset dana fizički preseli, on će ključeve Pantovčaka po zakonu morati predati Pejnovićevom Uredu za upravljanje državnom imovinom i od tog trenutka je Pantovčak u njihovoj nadležnosti! Tako će se Kolindi de facto zabraniti useliti u rezidenciju koja je jedina u ovom trenutku sa stanovišta sigurnosti – sigurna! Jer, da ne nabrajamo druge osobe koje uporno tvrde da je Visoka ulica s aspekta osiguranja posve neprikladna, dovoljno je citirati Vlatka Cvrtilu, savjetnika upravo za sigurnost bivšeg predsjednika, koji eksplicitno tvrdi da je odluka o preseljenju ureda u Visoku ulicu ishitrena te da „ne postoje sigurnosni uvjeti koji se mogu ispuniti u dva tjedna".
Cvrtila kao iznimno upućena osoba osim toga ističe: "Svi dokumenti koji su na Pantovčaku ne mogu se trenutno smjestiti u Visoku... Sve je to jako teško izvesti da se ne ugrozi nacionalna sigurnost". Protiv ovog preseljenja se izjasnio i Mate Laušić, čovjek koji je godinama bio zadužen za osiguranje Ureda Predsjednika i zacijelo je najupućeniji u ovu problematiku. Postavlja se onda pitanje koji su to Vladini stručnjaci koji tvrde da je Visoka ulica s aspekta sigurnosne zaštite sigurna? Zašto o tom segmentu šuti Ured za upravljanje državnom imovinom? Napokon, zbog čega je Josipović izjavio da je preseljenje odlukom Vlade započelo, „naloživši vatru" u ključnom trenutku? Jer, cijelu je ovu aferu mogao mirno razriješiti Ivo Josipović samo da je izjavio da će on dužnost predati na Pantovčaku, a neka nova predsjednica odluči gdje će stolovati. I aferi bi bio kraj. Umjesto toga čini se da je upravo Josipović inicirao ovakav razvoj situacije stavivši u neugodnu poziciju i Milanovića i Pejnovića! Kako god završio ovaj neugodni čin glede odnosa Vlade i nove predsjednice uvijek treba podsjećati na izjavu Zorana Milanovića koji je nakon prvog kruga predsjedničkih izbora rekao: "Ili mi ili oni". I tako se i ponaša!
SAMO U IDUĆE DVIJE GODINE, VEĆ JE SADA IZVJESNO, IZGUBIT ĆEMO 800 MILIJUNA EURA JER SE OVA VLADA PRESPORO PRIPREMA ČAK I ZA POVLAČENJE NOVCA 2016. i 2017. IZ EUROPSKIH FONDOVA! NIJE LI VRIJEME DA NETKO I ZAKONSKI ODGOVARA ZA OVU IZDAJU ZBOG KOJE U ZEMLJI POČINJE VLADATI GLAD?
Nakon dolaska povjerenice Europske komisije za regionalnu politiku Corine Cretu u Zagreb i njene izjave da je hrvatska stopa povlačenja sredstava Europske unije dvadeset i pet posto, zastupnica u Europskom parlamentu Ivana Maletić je izračunala da ćemo - ako je taj podatak precizan - i u budućnosti gubiti novac zbog enormne nesposobnosti ove vlade. Po tim procjenama, izgubit ćemo 800 milijuna eura u 2016. i u 2017. koji su nam bili na raspolaganju, ali nismo na vrijeme pripremili svu dokumentaciju da bismo taj novac i dobili. Precizirala je da ćemo 2016. izgubiti 300 milijuna eura, a godinu kasnije čak 500 milijuna zato što nismo pripremili projekte za koje smo mogli dobiti taj novac. Do tih podataka se došlo tako što se vidjelo da se za neka sredstva koja se će dobivati za godinu dana, dokumentacija i priprema morala napraviti 2013., a za sredstva koja će se dobivati 2017. posao je trebao biti obavljen 2014. Kako je već sada razvidno da ti poslovi nisu obavljeni matematika je, nažalost, jasna. Nakon svih nesposobnosti ove vlade postavlja se pitanje nije li vrijeme da se i kazneno počne odgovarati za ovakve nevjerojatne propuste? Jer, ukrali fizički taj novac ili svojom nesposobnošću spriječili da on stigne u zemlju, Hrvatskoj ste nanijeli enormnu štetu!
DAJTE MI JOŠ REGIJE I JUGOSLAVIJE, JOSIPOVIĆEVSKI PORUČUJE BIVŠI VODITELJ I UREDNIK DNEVNIKA HTV-a MIROSLAV LILIĆ, TVRDEĆI DA JE PROBLEM DANAŠNJEG DNEVNIKA HTV-a U TOME „ŠTO SE U IME HRVATSTVA ZAZIRE OD REGIJE"!
Hoćemo li se ikada riješiti regije i Jugoslavije - ili će tu samo biologija pomoći? Ovo pomalo retoričko pitanje postavlja se u hrvatskoj državi praktično svakodnevno, jer je ta infekcija jugoslavenstvom tako jaka i tako silovita da je to očito žilava bolest! Gledajući novi Dnevnik HTV-a bivši dugogodišnji urednik Informativnog programa Miroslav Lilić u „Nacionalu" je izjavio da je „problem današnjeg Dnevnika i to što se u ime hrvatstva zazire od regije". Ovu rečenicu valja zapamtiti jer predstavlja modernu medijsku himnu regiji i jugoslavenstvu, koje je u nečijim glavama ostalo živo i nakon četvrt stoljeća hrvatske države. "Zanima me što se događa oko mene u blizini. Štrajk u Trepči, što je napravio Cerar u Sloveniji, kako naše tvrtke posluju u zemljama regije, sve me to zanima, ali tih informacija nema", navodi Lilić, čime otkriva da Jugoslavija iz njega ne izlazi ni nakon 25 godina. Možda Lilića uistinu zanima štrajk u kosovskom rudniku Trepča, ali teško da to ikoga u ovoj zemlji zanima osim bivše visokopozicionirane komunističke elite kojima je to uvjetovani refleks! Kao prva kava ujutro! Kao tableta da bi se preživio dan! Što, dakle, ima novoga u Jugoslaviji - to mi dajte, to me zanima! Ponovit ću: koga u ovoj zemlji zanima razvoj štrajka u rudniku Trepča? Miroslava Lilića! Je li on rudar? Ima li dionice tog rudnika?
Stiže li nam on s Kosova? Ne, ne i ne, Lilić je samo ostao mentalni Jugoslaven i prokleto mu manjka regija! Zanima ga što je napravio Cerar u Sloveniji? Nedavno sam bio stanovito vrijeme u Sloveniji i razgovarao s tamošnjim novinarima. Rekli su mi da su vijesti iz Hrvatske vrlo rijetke, u pravilu ih emitiraju isključivo kad se radi o hrvatsko-slovenskim odnosima ili nekim iznimnim aferama kao što je slučaj franak, jer se opet posredno tiče i Slovenije. Što je napravio Milanović u Hrvatskoj nikoga živoga u Sloveniji ne zanima, što je logično. A što se događa u tamo nekom rudniku na Kosovu, ne zanima, naravno, nikoga živog! Ali kad govorimo o događajima „oko mene, u blizini" nema sumnje da bi medijski bilo zanimljivo čuti što je i kako radio Viktor Orban u Mađarskoj. Ne zato jer je "u blizini", nego zato jer je raritetan, jer je osigurao znatan rast BDP-a, jer se suočio s problemom halapljivosti stranih banaka. Nemojmo samo govoriti o orbanizmu, pokažimo kamerom i pratećom analizom o čemu se zapravo radi. Ali, Mađarska nije bila u sklopu Jugoslavije pa se Lilić na to nije naviknuo! Zato Lilića ne zanima ništa izvan bivših jugoslavenskih okvira! Trepča, Cerar i poslovanje naših firmi u regiji! Dakle, od Vardara pa do Triglava! Ništa Italija, ništa Austrija, najmanje Mađarska! Osim toga, HTV uopće ne zazire od regije, dapače, a najmanje zazire u ime hrvatstva, ali bi to trebao raditi. Zašto? Zato jer plaće dobiva voljom hrvatske države, pretplatom dakle, pa onda valjda i za interes hrvatske države.
A interes hrvatske države sigurno nije izvješćivanje iz rudnika Trepča! Ali, jest interes hrvatske države, kad govorimo o regiji, da se recimo vidi tko je, i što je uistinu napravio, i kakve su mu namjere, Viktor Orban. Jer i on je regija! Ili je regija samo ono što je Tito omeđio u jugoslavenske granice? Po Miru Liliću, osim toga, državna televizija nema nikakvih obveza prema državnom protokolu i on je posebno ponosan što je ukinuo praćenje državnog protokola. To je u komunizmu sigurno bio veliki iskorak, ali danas su došli posve drugi problemi. Jedan od njih proizlazi iz činjenice što mentori mladim novinarima stižu ravno iz jugoslavenske prošlosti, određeni su njome, opterećeni njome i još živo žive u tim relacijama. Oni ne znaju mladim naraštajima prenijeti probleme Unije, potaknuti ih na okretanje prema Uniji, staviti im regiju tamo gdje joj je mjesto! Ne. Oni uče mlade novinare da izvijeste o rudniku Trepča, o Ceraru u Sloveniji i o hrvatskim ulaganjima u Srbiji! Miro Lilić je izbacio protokol iz televizije i to je uistinu bio pomak, ali on ne razumije da su vijesti iz regije postale protokol njegovog naraštaja! Koji mladima, rođenima u doba kad su nas izvijestili da je umro drug Tito, ne znače baš ništa!
Hoćemo li se ikada riješiti regije i Jugoslavije - ili će tu samo biologija pomoći? Ovo pomalo retoričko pitanje postavlja se u hrvatskoj državi praktično svakodnevno, jer je ta infekcija jugoslavenstvom tako jaka i tako silovita da je to očito žilava bolest! Gledajući novi Dnevnik HTV-a bivši dugogodišnji urednik Informativnog programa Miroslav Lilić u „Nacionalu" je izjavio da je „problem današnjeg Dnevnika i to što se u ime hrvatstva zazire od regije". Ovu rečenicu valja zapamtiti jer predstavlja modernu medijsku himnu regiji i jugoslavenstvu, koje je u nečijim glavama ostalo živo i nakon četvrt stoljeća hrvatske države. "Zanima me što se događa oko mene u blizini. Štrajk u Trepči, što je napravio Cerar u Sloveniji, kako naše tvrtke posluju u zemljama regije, sve me to zanima, ali tih informacija nema", navodi Lilić, čime otkriva da Jugoslavija iz njega ne izlazi ni nakon 25 godina. Možda Lilića uistinu zanima štrajk u kosovskom rudniku Trepča, ali teško da to ikoga u ovoj zemlji zanima osim bivše visokopozicionirane komunističke elite kojima je to uvjetovani refleks! Kao prva kava ujutro! Kao tableta da bi se preživio dan! Što, dakle, ima novoga u Jugoslaviji - to mi dajte, to me zanima! Ponovit ću: koga u ovoj zemlji zanima razvoj štrajka u rudniku Trepča? Miroslava Lilića! Je li on rudar? Ima li dionice tog rudnika?
Stiže li nam on s Kosova? Ne, ne i ne, Lilić je samo ostao mentalni Jugoslaven i prokleto mu manjka regija! Zanima ga što je napravio Cerar u Sloveniji? Nedavno sam bio stanovito vrijeme u Sloveniji i razgovarao s tamošnjim novinarima. Rekli su mi da su vijesti iz Hrvatske vrlo rijetke, u pravilu ih emitiraju isključivo kad se radi o hrvatsko-slovenskim odnosima ili nekim iznimnim aferama kao što je slučaj franak, jer se opet posredno tiče i Slovenije. Što je napravio Milanović u Hrvatskoj nikoga živoga u Sloveniji ne zanima, što je logično. A što se događa u tamo nekom rudniku na Kosovu, ne zanima, naravno, nikoga živog! Ali kad govorimo o događajima „oko mene, u blizini" nema sumnje da bi medijski bilo zanimljivo čuti što je i kako radio Viktor Orban u Mađarskoj. Ne zato jer je "u blizini", nego zato jer je raritetan, jer je osigurao znatan rast BDP-a, jer se suočio s problemom halapljivosti stranih banaka. Nemojmo samo govoriti o orbanizmu, pokažimo kamerom i pratećom analizom o čemu se zapravo radi. Ali, Mađarska nije bila u sklopu Jugoslavije pa se Lilić na to nije naviknuo! Zato Lilića ne zanima ništa izvan bivših jugoslavenskih okvira! Trepča, Cerar i poslovanje naših firmi u regiji! Dakle, od Vardara pa do Triglava! Ništa Italija, ništa Austrija, najmanje Mađarska! Osim toga, HTV uopće ne zazire od regije, dapače, a najmanje zazire u ime hrvatstva, ali bi to trebao raditi. Zašto? Zato jer plaće dobiva voljom hrvatske države, pretplatom dakle, pa onda valjda i za interes hrvatske države.
A interes hrvatske države sigurno nije izvješćivanje iz rudnika Trepča! Ali, jest interes hrvatske države, kad govorimo o regiji, da se recimo vidi tko je, i što je uistinu napravio, i kakve su mu namjere, Viktor Orban. Jer i on je regija! Ili je regija samo ono što je Tito omeđio u jugoslavenske granice? Po Miru Liliću, osim toga, državna televizija nema nikakvih obveza prema državnom protokolu i on je posebno ponosan što je ukinuo praćenje državnog protokola. To je u komunizmu sigurno bio veliki iskorak, ali danas su došli posve drugi problemi. Jedan od njih proizlazi iz činjenice što mentori mladim novinarima stižu ravno iz jugoslavenske prošlosti, određeni su njome, opterećeni njome i još živo žive u tim relacijama. Oni ne znaju mladim naraštajima prenijeti probleme Unije, potaknuti ih na okretanje prema Uniji, staviti im regiju tamo gdje joj je mjesto! Ne. Oni uče mlade novinare da izvijeste o rudniku Trepča, o Ceraru u Sloveniji i o hrvatskim ulaganjima u Srbiji! Miro Lilić je izbacio protokol iz televizije i to je uistinu bio pomak, ali on ne razumije da su vijesti iz regije postale protokol njegovog naraštaja! Koji mladima, rođenima u doba kad su nas izvijestili da je umro drug Tito, ne znače baš ništa!
IMA LI MANI GOTOVAC SRAMA? ČINI SE DA IMA, JER SE IPAK ISPRIČALA OBITELJI EDITE MAJIĆ NAKON ŠTO JE MEDIJIMA ISPRIPOVIJEDALA DA JE SJAJNA GLUMICA EDITA MAJIĆ OTIŠLA SVOJEDOBNO U SAMOSTAN ZBOG LJUBAVNIH PROBLEMA I PROBLEMA S HEROINOM, DA BI POTOM PRIČU O HEROINU DEMANTIRALA! IMA LI KRAJA AMBICIJI MANI GOTOVAC DA STALNO BUDE NA MEDIJSKIM NASLOVNICAMA?
Govoreći zapravo o svojoj predstavi na ovogodišnjim Dubrovačkim ljetnim igrama, koju da će pokloniti bivšoj glumici Editi Majić, neobično samoživa Mani Gotovac otkrila je javnosti kako je baš ona svjedok njene tragedije. Tako je medijima ispričala da je Edita Majić „doživjela dvije nesretne ljubavi. Nije izdržala ni ljubav prema teatru, ni ovu drugu. Sve je počelo našim 'Gorkim mjesecom' kada je paralelno živjela jednu nesretnu ljubav. Tu je započela njezina priča s heroinom. Ja sam svjedočila svemu.". Kad je po erupciji negativnih reakcija vidjela kakvu je svinjariju napravila, Mani je ponovo došla na naslovnice. „Očajna sam i tužna zbog zluradih komentara i ispričavam se Editi i njezinoj mami ako sam ih nehotice povrijedila", navela je. Dodala je da nikad nije rekla da je Edita Majić imala problema s heroinom, premda je na T-portalu baš ta rečenica kao dio intervjua s Mani Gotovac stajala danima! A onda su se u sklopu brojnih reakcija i gnušanja nad neviđenim skandalom koji je Mani napravila javile „osobe bliske bivšoj glumici" koje su željele ostati anonimne, koje pak tvrde da Edita uopće nije otišla u samostan zbog razloga koje je navela Mani, da bi joj u nastavku reakcije održali pravo predavanje.
"Vi ne možete shvatiti da netko može ostaviti ovaj svijet radi svoje duboke vjere i uvjerenja da tom istom jadnom svijetu može pomoći još samo usrdna molitva", poručili su joj te istaknuli: „Svi mi njezini prijatelji jučer smo tugovali, ne zato što je netko otkrio javnosti dugo čuvanu tajnu ili zato što je netko izrekao gomilu besramnih laži, već zato što postoje ljudi koji su spremni uniziti bilo kakvu i bilo čiju istinu samo zato što je ne razumiju". Kad se prevede cijeli taj kaos od informacija logičnim se nameće ovo: u opsesivnoj želji da reklamira, naglasi i protežira svoju predstavu koja ide na Dubrovačke ljetne igre, Mani Gotovac je odlučila preko svake mjere prijeći Rubikon i ispričati urbi et orbi nešto što, čak i da je istina, treba biti sveta intima. Mani može napisati još stotinu knjiga o svom Gorkom, ali pustite na miru tuđe Gorke! Ona to ne razumije, jer ne razumije bestidnost tih relacija. A Edita Majić je odlaskom u najstroži samostan sv. Josipa sestara karmelićanki u španjolski grad Avili valjda jasno dala do znanja da joj je intima sveta stvar! I svi su to razumjeli, osim Mani Gotovac koja je očito operirana od tih relacija.
Govoreći zapravo o svojoj predstavi na ovogodišnjim Dubrovačkim ljetnim igrama, koju da će pokloniti bivšoj glumici Editi Majić, neobično samoživa Mani Gotovac otkrila je javnosti kako je baš ona svjedok njene tragedije. Tako je medijima ispričala da je Edita Majić „doživjela dvije nesretne ljubavi. Nije izdržala ni ljubav prema teatru, ni ovu drugu. Sve je počelo našim 'Gorkim mjesecom' kada je paralelno živjela jednu nesretnu ljubav. Tu je započela njezina priča s heroinom. Ja sam svjedočila svemu.". Kad je po erupciji negativnih reakcija vidjela kakvu je svinjariju napravila, Mani je ponovo došla na naslovnice. „Očajna sam i tužna zbog zluradih komentara i ispričavam se Editi i njezinoj mami ako sam ih nehotice povrijedila", navela je. Dodala je da nikad nije rekla da je Edita Majić imala problema s heroinom, premda je na T-portalu baš ta rečenica kao dio intervjua s Mani Gotovac stajala danima! A onda su se u sklopu brojnih reakcija i gnušanja nad neviđenim skandalom koji je Mani napravila javile „osobe bliske bivšoj glumici" koje su željele ostati anonimne, koje pak tvrde da Edita uopće nije otišla u samostan zbog razloga koje je navela Mani, da bi joj u nastavku reakcije održali pravo predavanje.
"Vi ne možete shvatiti da netko može ostaviti ovaj svijet radi svoje duboke vjere i uvjerenja da tom istom jadnom svijetu može pomoći još samo usrdna molitva", poručili su joj te istaknuli: „Svi mi njezini prijatelji jučer smo tugovali, ne zato što je netko otkrio javnosti dugo čuvanu tajnu ili zato što je netko izrekao gomilu besramnih laži, već zato što postoje ljudi koji su spremni uniziti bilo kakvu i bilo čiju istinu samo zato što je ne razumiju". Kad se prevede cijeli taj kaos od informacija logičnim se nameće ovo: u opsesivnoj želji da reklamira, naglasi i protežira svoju predstavu koja ide na Dubrovačke ljetne igre, Mani Gotovac je odlučila preko svake mjere prijeći Rubikon i ispričati urbi et orbi nešto što, čak i da je istina, treba biti sveta intima. Mani može napisati još stotinu knjiga o svom Gorkom, ali pustite na miru tuđe Gorke! Ona to ne razumije, jer ne razumije bestidnost tih relacija. A Edita Majić je odlaskom u najstroži samostan sv. Josipa sestara karmelićanki u španjolski grad Avili valjda jasno dala do znanja da joj je intima sveta stvar! I svi su to razumjeli, osim Mani Gotovac koja je očito operirana od tih relacija.
POČEO JE VERBALNI RAT MILANOVIĆEVE VLADE S NOVOM HRVATSKOM PREDSJEDNICOM. NAKON ŠTO JE DAO NALOG DA SE POSTAVE DVOJEZIČNE ČIRILIĆNE PLOČE NA ULASKU U MJESTA GDJE JE TO ZAKONOM PREDVIĐENO, MINISTAR ARSEN BAUK SE IZDAO: „AKO BI DOŠLO DO POJEDINAČNIH SLUČAJEVA OŠTEĆENJA TAKVIH NATPISA OČEKUJEM OSUDU OD STRANE CJELOKUPNE POLITIČKE SCENE, UKLJUČUJUĆI I NOVOIZABRANU PREDSJEDNICU"! STAVILI STE, DAKLE, DVOJEZIČNE PLOČE KAKO BISTE TESTIRALI NOVU PREDSJEDNICU?
Obično znaju biti josipovićevski mudri i rafinirani, ali ponekad Milanovićevim ministrima pobjegne prava pozadina nekih poteza. Dakle, nakon što su djelatnici Hrvatskih autocesta stavili u Donjem Lapcu dvojezični natpis na ulasku u mjesto munjevito se oglasio ministar Arsen Bauk izjavom da ako dođe (zna li on da se to onda priprema nešto?) do oštećenja tih ploča, on očekuje reakciju novoizabrane predsjednice! Dakle, vi ste te ploče sada stavili kako bi testirali novu predsjednicu? U konačnici je to smiješno, jer poznavajući njene stavove nema dvojbe da će ona osuditi svaki vandalski čin kršenja zakona. Ali Baukova slutnja sugerira da on, dakle, već pretpostavlja da će se neki incident dogoditi? Ako je tome tako, postavlja se pitanje tko će te incidente stvarno organizirati? Kao što se postavlja pitanje tko redovito ustašku kapu na glavu natakne dvojici od deset tisuća posjetitelja Thompsonovih koncerata?
Obično znaju biti josipovićevski mudri i rafinirani, ali ponekad Milanovićevim ministrima pobjegne prava pozadina nekih poteza. Dakle, nakon što su djelatnici Hrvatskih autocesta stavili u Donjem Lapcu dvojezični natpis na ulasku u mjesto munjevito se oglasio ministar Arsen Bauk izjavom da ako dođe (zna li on da se to onda priprema nešto?) do oštećenja tih ploča, on očekuje reakciju novoizabrane predsjednice! Dakle, vi ste te ploče sada stavili kako bi testirali novu predsjednicu? U konačnici je to smiješno, jer poznavajući njene stavove nema dvojbe da će ona osuditi svaki vandalski čin kršenja zakona. Ali Baukova slutnja sugerira da on, dakle, već pretpostavlja da će se neki incident dogoditi? Ako je tome tako, postavlja se pitanje tko će te incidente stvarno organizirati? Kao što se postavlja pitanje tko redovito ustašku kapu na glavu natakne dvojici od deset tisuća posjetitelja Thompsonovih koncerata?
Dvojezičnost, kako znamo, funkcionira već godinama diljem Hrvatske - tamo gdje to treba, kao i u nizu istarskih sela gdje je to nepotrebno jer Talijana u nekim takvim selima uopće i nema, a na selu se koči talijanski naziv! Politička iznimka se tražila samo za Vukovar i SDP se tamo odlučio za policijsku akciju. A sada stavljati dvojezični prometni znak za ulazak u neko mjesto i to popratiti izjavom o mogućim incidentima, ne znači drugo negoli zazivati te incidente! Bauku je usto pobjeglo i da će se onda odmah gledati i to što na sve kaže Kolinda!!! "Rat" između Banskih dvora i Pantovčaka je, dakle, započeo i uvijek treba ponavljati da je Milanović rečenicom "mi ili oni" prvi službeno objavio taj "rat"! Kroz tu rečenicu treba pratiti daljnji razvoj događaja!
- Autor: Tihomir Dujmović / 7Dnevno / 6. veljače 2015.
- Photo: Davor Visnjic/PIXSELL
- Datum: subota, 07. veljače 2015. u 12:05
Vlast provocira nemire, razumije li to oporba?
Paralelno s batinom stiže i mrkva pa nam odjednom Milanović nasred sjednice Vlade obećava da Srbija bez promjene zakona po kojem hapsi Veljka Marića ne može dobiti Hrvatsku potporu za ulazak u Uniju!
Faktički deportirati novu hrvatsku predsjednicu u policijski neosiguranu rezidenciju, u prostor koji traži znatna ulaganja u svakom smislu riječi, u prostor u koji realno neće doći iz sigurnosnih razloga niti jedna ozbiljnija državna delegacija, (kao što Papa ne bi nikad došao u Mariju Bisricu da se hitno nije napravila nova cesta, jer u slijepu ulicu niti jedna služba neće pustiti štićenu osobu!), sve se to izvodi očito samo sa jednim mogućim ciljem: da bi se provociralo! I da bi se paralelno s tim medijski sugerirala da Kolinda Grabar Kitarović tobože ni sama ne zna kamo bi išla, te da kad se pokaže da su potrebna ogromna sredstva za uređenje te lokacije, da se tada narodu kaže da nova rezidencija prelazi troškovnički sve relacije stare rezidencije! U konačnici se želi destruirati na samom početku novu hrvatsku predsjednicu što je zapravo tek jedan od kamenčića sa kojima vlast želi nacrtati nestabilnost i nezadovoljstvo koje se u konačnici treba preliti na ulicu.
Da bi se potaknula to nezadovoljstvo do kraja, da bi ga se usmjerilo protiv oporbe, ministar Bauk je ovih dana dok su hrvatsko auto ceste stavljale u Donjem Lapcu ćiriličnu ploču poručio da u slučaju ekscesa sa čiriličnim pločama očekuje od svih pa tako i od hrvatske predsjednice da tako nešto osudi. Mora se priznati da nikad i nigdje tako očito nije iskazano i nije pokazano da se želi izazvati incidente kao u ovom slučaju. Jer, ovdje se već faktički zaziva nekoga da uništi tu ploču kao što se provocira i samu Predsjednicu! Cilj priče je u tome da se pojavi netko tko će nasilno rušiti tu ploču, da se ta snimka pokaže urbi et torbi i da se javnosti poruči: možda mi i nismo sjajni, ali ne želite valjda ovakve divljake na vlasti? Naime, sad se pokazuje faktički kao predizborna strategija, da se namjerno hoće izazvati što više uličnih reakcija, pa čovjek ima dojam da vlast ne bi začudilo ni zasmetalo čak i da se potroši poneka kapljica krvi samo da bi mogli narodu poručiti: ovo su vam čistokrvni divljaci, pogledajte što rade! Mi? Mi nismo sjajni, ali mi kako vidite ne pribjegavamo nasilju i ne pokazujemo neobuzdani bijes? Zar doista želite takve osvetničke luđake na vlasti? To je poruka i to je ambicija strategije vladajuće ljevice uoči izbora!
Paralelno s batinom stiže i mrkva pa nam odjednom Milanović na sred sjednice Vlade obećava da Srbija bez promjene zakona po kojem hapsi Veljka Marića ne može dobiti Hrvatsku potporu za ulazak u Uniju! Odjednom! Čovjek se u izbornoj godini prometnuo u pravog hrvatskog viteza! Što radi strah od izbornog poraza, ha? „Zdravorazumski je odmah reći Srbiji da s tim zakonom ne može ući u Uniju" reći će tako ovih dana Milanović. „Odmah treba reći"? Pa Veljko Marić je u zatvoru cijeli Milanovićev dosadašnji mandat a Milanoviću je trebalo tri i pol godine da bi „odmah rekao Srbiji da s tim zakonom ne može u Uniju"! I pogledajte tu prokletu moć medija koji šute na ovu blasfemiju Zorana Milanovića! Koliko puta je najprije HSP, kasnije i HDZ, sada i Petirka iz HSS-a otvoreno prijetila Srbiji da moraju povući zakon po kojem oni mogu hapsiti širom bivše Jugoslavije koga god požele, a da pri tom Milanović nije progovorio niti slova? Koliko puta je ministrica vanjskih poslova nota bene u njegovoj Vladi, na ovu temu rekla da Hrvatska neće povući nikakve posebne poteze, da de facto neće tražiti ništa izvan onoga što će Bruxelles tražiti? I nikada je Milanović nije demantirao! Sada je i ona u izbornoj godini odjednom pomirljiva pa tobože tvrdi da je takav zahtjev Milanovića zapravo u okvirima evropskih zahtjeva pa obzirom da je tako, da se eto i ona s tim slaže.
Zar oni stvarno misle da je hrvatski narod tako glup da neće shvatiti da jedva par mjeseci prije izborne kampanje Vlada dobiva nekontrolirane napade hrvatstva? Zar oni stvarno misle da narod ne razumije da se radi o klasičnim predizbornim trikovima? Jer, da je to Milanovićev dio programa i svjetonazora on je mogao prije tri godine i tražiti da Veljko Marić ovdje služi kaznu i da se taj zakon povuće i da se prestane sa kidnapiranjima hrvatskih državljana temeljem tog zakona. No, on nikada u tri i pol godine na tu temu slova nije progovorio da bi sada kad se već tiskaju propagandne brošure za nove izbore, odjednom postao naprasni politički Hrvat. Uostalom Milanović je i glede izgubljene tužbe za genocid tobože ronio krokodilske suze, a da pri tom nikada nije Josipoviću postavio par pitanja na tu temu.
Naime, Ivo Josipović je bio član tima koji je sastavljao tu tužbu i morao bi naciji odgovoriti na pitanja: zbog čega tužba nije elaborirala ulogu Uprave bezbjednosti JNA u strukturi i u zapovjednoj liniji JNA što je kapitalno važno? Zbog čega nije istražena i apostrofirana uloga KOS-a u najvećim ratnim pokoljima domovinskog rata, uključujući Ovčaru kad se zna ( a briljantno o tome govori film Višnje Starešiće o Glavaševiću) da su zločinci iz KOS-a bili mozak egzekucija? Zbog čega nisu istraženi logori po Srbiji i opet uloga KOS-a i u tim događanjima? Sakrivanjem uloge KOS-a u ratnim zbivanjima de facto se sakriva prava uloga i JNA i njihove sigurnosne službe koja je bila centar svih zločina. Na sva ta pitanja bi Josipović morao odgovoriti ovoj naciji naročito nakon dokazane činjenice da se upravo u doba sastavljanja tužbe, on kao član hrvatskog tima za pisanje te tužbe sastajao sa srbijanskim veleposlanikom što je skandal nad skandalima. Dakle, da je Milanović dobio istinske napada hrvatstva on bi i o svim ovim relacijama nešto morao progovoriti, a on kako vidimo o svemu ovome šuti. Baš tom šutnjom o ovim kapitalnim pitanjima pokazuje se kao loš glumac koji minutu prije dvanaest želi nadoknaditi sve što je propustio u tri i pol godine mandata.
No pasaran, Zorane Milanoviću, prejeftino je i pretrivijalno, čak i za nerijetko naivnu hrvatsku publiku!
- Autor: Tihomir Dujmović
- Photo: Dusko Jaramaz/PIXSELL
- Datum: petak, 06. veljače 2015. u 15:39
PORTAL HRVATSKOG KULTURNOG VIJEĆA
A. Babić: Sud je poslao jasnu političku poruku
Međunarodno pravo je silom nametnuta nepravda koja služi interesima velikih sila
Ovaj komentar pišem hladne glave dva dana nakon što je Međunarodni sud pravde u Haagu donio nepravednu, ali prema "međunarodnom pravu" utemeljenu i prihvatljivu odluku o tome "da Srbija niti je imala namjeru, a bome niti da je
počinila genocid na okupiranim hrvatskim područjima od 1991. do 1995. godine". Odstupit ću malo od zadane teme, jer mislim kako je potrebno rasvijetliti i neka druga jako važna pitanja koja su najuže povezana s tom odlukom.
Posve je razumljivo da smo mi Hrvati, a posebno hrvatski branitelji, tu presudu doživjeli jako emotivno i s velikim razočaranjem. Nisam niti ja bio imun od tih osjećaja. Međutim, uzeti ću si slobodu i postaviti pitanje – jesmo li uistinu trebali biti iznenađeni i razočarani takvom odlukom Međunarodnog suda pravde u Haagu? Ako smo očekivali da će se odluka Međunarodnog suda temeljiti na pravdi imali smo velikog razloga očekivati da će sud uzeti u obzir zločine pa i genocid koji je velikosrpski agresor počinio u Hrvatskoj tijekom Domovinskog rata. I u tom kontekstu imamo pravo biti razočarani. S druge pak strane, potrebno je postaviti i pitanje – zašto nismo kao narod bili unaprijed bolje pripremljeni za baš takvu odluku?
U sljedećih nekoliko rečenica pokušat ću dati što kraći odgovor na to pitanje? Prema mojim spoznajama, ali i dubokom uvjerenju, za takav razvoj situacije nismo bili pripremljeni jednostavno zato što imamo, medije, obrazovni sustav, političare, diplomate i inteligenciju, čast iznimkama, koji nas krivo zastupaju, uče i informiraju. Neki to čine čisto iz neznanja, uglavnom tu je prije svega riječ o učiteljima i inteligenciji. Oni drugi, novinari i političari, opet čast iznimkama, i onda kad znaju o čemu se radi, otvoreno lažu i rade za svoje materijalne interese ili su u službi drugih država i utjecajnih međunarodnih interesnih skupina. Iako, nažalost, njihova imena ne bi stala niti u jednu veću knjigu, ovdje je važno spomenuti samo one najistaknutije zagovaratelje tuđih interesa u Hrvatskoj, kao što su Stjepan Mesić, Ivo Josipović i Zoran Milanović i Vesna Pusić. Pozivam mlade hrvatske studente politologije i povijesti da krenu u istraživanje i prikupe i objave u jednoj knjizi sve
antihrvatske izjave tih tzv. hrvatskih političara i tzv. građanskih aktivista u zadnjih dvadeset godina, pa ćemo se istog trenutka prestati čuditi zašto smo u svijetu viđeni kao "slučajna" država koju ne treba uzimati za ozbiljno i koju vode ljudi koji tu državu nisu željeli. Nema takvog primjera u novijoj povijesti čovječanstva.
S obzirom na moj dugogodišnji život u Australiji i višegodišnje diplomatsko iskustvo diljem svijeta, nisam bio niti malo iznenađen odlukom Međunarodnog suda pravde. Naravno, bio sam jako nezadovoljan, ali ne i iznenađen. Imajući u vidu što su nam kroz povijest radile velike sile, dobro smo još prošli. Evo zašto?
Međunarodni sud pravde u Haagu formalno je najviša sudska međunarodna instanca iza koje stoje Ujedinjeni narodi. No, iako se zove sud pravde, taj sud ne sudi niti može suditi na temelju istine i stvarnih činjenica, jer bi onda to zahtijevalo i donošenje pravedne odluke. Međutim, taj je sud samo nastavak procesa u zadnjih nekoliko stoljeća u provođenju i nametanju interesnih i političkih rješenja u svijetu iza kojih stoje najveće i najutjecajnije zemlje svijeta. Za početak razvoja međunarodnog prava smatra se Vestfalski mir (tj. niz sporazuma) koji je potpisan 24. listopada 1648. godine nakon Tridesetogodišnjeg rata koji je trajao od 1618. do 1648. godine između katoličkog Habsburškog carstva, s jedne strane, te protestantskih država na čiju stranu je stala i Francuska, s druge strane. Iako se često tumači kako je to bio rat za vjersku prevlast između katolika i protestanata u zapadnoj Europi, to je prvenstveno bio rat za teritorij. Tim sporazumom stvoren je i temelj modernog međunarodnog sustava neovisnih nacija-država. Dakle, bio je to početak međunarodnog prava u kojem su pobjednici nametnuli svoja pravila igre gubitnicima, dakle u tom trenutku slabijima. Možda je dobro dodati i to da je prvu ideju o međunarodnom pravu obradio nizozemski protestantski diplomat Hugo Grotius u njegovoj knjizi "Pravo rata i mira" (1625. godine).
Melionski dijalog
Treba, međutim posebno istaknuti kako pravilo da jači među državama i narodima odlučuje o svemu ne datira od vremena Westfalskog sporazuma. Ono je primjenjivano i u Grčkoj u antičko doba kad su između sebe ratovali gradovi-države, na primjer, Atena i Sparta.
U svjetskoj stručnoj literaturi o međunarodnim odnosima posebno se citira "Melionski dijalog", koji je u svojoj knjizi "Povijest peleponeskog rata", koji je trajao 27 godina (od 431 do 404BC), opisao Tukidid. Ukratko, tijekom tog rata Atena je dala ultimatum stanovnicima malog otoka Melosa, koji se nalazio nedaleko Sparte, s kojom je Atena bila u ratu, da se moraju predati i plaćati danak. U slučaju da stanovnici Melosa odbiju taj ultimatum Atena je zaprijetila da će totalno uništiti njihov grad, muškarce vojne dobi poubijati, a žene i djecu odvesti u Atenu u ropstvo. Međutim, stanovnici Melosa pozivali su se na njihovo pravo da u tom ratu ostanu neutralni kao i na poštivanje pravde i milosti od strane Atenjana prema malom, miroljubivom i nenaoružanom gradu. No Atenjani su na to stajalište Melosa oštro odgovorili "kako pitanje pravde nije na dnevnom redu kad se vodi rasprava između dvije nejednake sile" i izvršili su prvotno iznesenu prijetnju - potpuno su uništili grad Melos. Od tog vremena u međunarodnim odnosima primjenjuje se pravilo, koje je danas umotano u celofan tzv. međunarodnog prava i raznih sudova u kojima, na ovaj ili onaj način, dominiraju interesi velikih sila tj. "da veliki i moćni narodi rade ono što žele i što je u njihovom interesu, a mali narodi rade ono što moraju tj. što veliki odluče".
Afrički model stvaranja država
Oni koji su očekivali pravdu od zemalja koje su vladale svijetom u zadnjih dvjesto do tristo godina, i još i danas nastoje zadržati svoju premoć na globalnom planu, trebaju se samo podsjetiti na strahovite
grješke i nepravde koje su kolonijalne sile napravile kad su se odlučile povući iz Afrike i kad su na tom kontinentu potpuno arbitrarno povukle granične crte između novih država koje, u velikom broju slučajeva, uopće nisu bile utemeljene na povijesnim, etničkim, jezičnim, vjerskim, kulturološkim i drugim razlozima koji mogu opravdati stvaranje jedne države i omogućiti njezinu stabilnost i normalan razvoj. Za birokrate u Londonu, Parizu i glavnim gradovima drugih kolonijalnih država radilo se o problemu koji je tada trebalo riješiti I ništa više ih nije zanimalo. Sve narode u Africi doživljavali su kao istovjetna primitivna plemena i nije ih bilo briga što će u budućnosti biti s tim narodima i državama, u kojima se, kao posljedica te bešćutne politike kolonijalnih sila, već desetljećima događaju najstrašniji ratovi, zločini i genocidi. Bio je to isti model prema kojem je sklepana i prva Jugoslavija tj. Država Srba, Hrvata i Slovenaca 1918. godine. Za London i Pariz svi narodi u toj umjetno stvorenoj državi bili su pripadnici jednog te istog plemena. Tako su nas doživljavali i početkom velikosrpske agresije na Hrvatsku 1991. godine.
Je li ikada i jedna velika i pobjednička sila u svijetu odgovarala za nesumnjive zločine koje je počinila u ratovima protiv drugih država? Nije! Jesu li i za najmanje posljedice ratova koji im je bio nametnut stradale i kažnjene male države i mali narodi? Jesu, bezbrojno puta.
Američki generalni konzul u Zagrebu: «Hrvati nemaju šanse pobijediti JNA»
Način na koji se velike, a posebno jedne super sile kao što su SAD, ponašaju, zorno pokazuje i ponašanje njihovih diplomata diljem svijeta. Nakon što sam 1. srpnja 1991. godine zamijenio dr. Maria
Nobila na mjestu glasnogovornika Ureda predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana, tjedan dana kasnije me na ručak pozvao tadašnji američki generalni konzul u Zagrebu Michael Einik. Upalo mu je u oči da je jedan «australski Hrvat» došao na taku visoku poziciju i htio je doznati kako ja vidim tadašnju situaciju u bivšoj Jugoslaviji. Sa sobom je na ručak poveo svojeg političkog savjetnika i jednog djelatnika CIA-a. Ručak je trajao tri sata, a ovdje ću iznijeti samo ono najvažnije. Einik me je pitao kako ja vidim razvoj situacije. U tijeku je bio sukob teritorijalne obrane Slovenije i JNA. Kao urednik mjesečnika «Hrvatska sloboda» u Australiji, godinama sam pisao o neizbježnom raspadu Jugoslavije (o čemu će puno toga biti objavljeno u mojoj knjizi, kad ju uspijem završiti), pa sam američkom generalnom konzulu sam doslovce rekao slijedeće:
«Europa je razjedinjena i impotentna. SAD, kao najjača svjetska sila može zaustaviti daljnju agresiju JNA i srpskih paravojnih jedinica koja će uslijediti na Hrvatsku nakon što kratak rat završi u Sloveniji. Rat u Hrvatskoj bit će strašan i poguban. No, Hrvatska se neće tako lako predati. Mi imamo pravo na obranu. Nakon rata u Hrvatskoj, Srbi će rat prenijeti i na Bosnu i Hercegovinu. Odmah želim reći da, na temelju iskustva iz Drugog svjetskog rata, taj rat u Bosni i Hercegovini bit će još strašniji nego u Hrvatskoj. Srbi će posebno pokušati poubijati što više Muslimana. I na kraju, rat će se sigurno proširiti na Kosovo, koje Srbi demografski gube, ali koje će postati njihov najveći problem, jer se radi o teritoriju koji je «sveta zemlja» za Srbiju». Ti će ratovi dovesti do strašnih ljudskih gubitaka. Velika je odgovornost, ali i prilika, za SAD da to političkim putem spriječi. Dovoljno je da predsjednik
George Bush nazove Slobodana Miloševića i da ga oštro upozori i zaprijeti mu kako SAD neće dozvoliti srpsku agresiju na Hrvatsku i ostale dijelove tada još uvijek u svijetu priznate Jugoslavije, te da je potrebno mirnim i političkim putem dogovoriti rastavu braka među narodima i republikama koje su bile u okviru Jugoslavije. Ukoliko SAD to ne učine sada ne samo da će biti odgovorne za sve posljedice koje će nastati zbog neizbježnog rata tj. srpske agresije, nego će SAD nakon godinu, pet godina ili deset godina biti primorane i vojno intervenirati, jer će to biti u njihovom interesu tj. u interesu svjetskog mira, koji Srbija svojom ratnom agresijom i ekspanzionističkom politikom ugrožava, a to će ih daleko više koštati nego da sada taj rat zaustave jednim telefonskim pozivom predsjednika Busha srpskom vođi Slobodanu Miloševiću».
Američki konzul mi je na to moje izlaganje i uvjeravanje vrlo kratko i samouvjereno odgovorio ovo:
«JNA je toliko jaka da Vi Hrvati nemate nikakve šanse. Uostalom ovaj dio svijeta nije u fokusu nacionalnog interesa Amerike i ne vjerujem da će se stvari razvijati tako kako ste Vi iznijeli. Hrvati su preslabi da bi se mogli suprotstaviti JNA».
Na taj odgovor američkog diplomata ja sam samo ponovio «kako će Europa i SAD prije ili kasnije morati vojno intervenirati na prostoru tadašnje Jugoslavije, ako sada taj dolazeći rat ne spriječe političkim pritiskom na Miloševića» .
Galbraith: «Velike sile kao SAD mogu si priuštiti takve grješke»
Četiri godine kasnije, 1995. godine, u Zagrebu sam američkom veleposlaniku Peteru Galbraithu prenio taj moj razgovor s Michaelom Einkom iz 1991. godine. S veleposlanikom Galbraithom sam se dosta često službeno
susretao i imali smo vrlo otvoren «anglosaksonski» komunikacijski odnos u našim razgovorima. Galbraith je samo slegnuo ramenima i rekao: «Mr. Babić, a big power like the USA can afford to make mistakes like that» (gospodine Babiću, velika sila kao što su SAD mogu si priuštiti takve grješke). Dakle, dok je Hrvatski narod krvario i patio i dok je u dijelovima Hrvatske provođen genocid nad hrvatskim stanovništvom, velike su sile, koje bi inače trebale imati zadaću čuvati neki red i mir u svijetu, gledale prvenstveno je li velikosrpska agresija na Hrvatsku 1991. godine u njihovom interesu ili nije. Nažalost, velike su sile tada zaključile da je ta srpska agresija tj. stvaranje stabilne Velike Srbije u njihovom geopolitičkom interesu i tako su se i ponašale sve dok hrvatski narod i hrvatski branitelji na terenu nisu porazili JNA i četnike.
Što nam je kao narodu činiti?
Nadam se da je presuda Međunarodnog suda pravde u Haagu ona kap koja je prelila čašu naše naivnosti i vjerovanja u nekakvu međunarodnu pravdu i pravednost. Valjda ćemo konačno shvatiti da nam nitko neće pomoći ako
to nije u njegovom interesu i da se svi u svijetu prvenstveno vode načelom i politikom zaštite svojeg interesa, bez obzira da li se radi o pravdi ili nepravdi, poštenju ili nepoštenju.
Osim tog naivnog vjerovanja u međunarodnu pravdu, mi u Hrvatskoj imamo jedan još veći problem. Nama Hrvatima ne može toliko štetiti niti najveća sila na svijetu koliko nam mogu i danas štete naši unutarnji veleizdajnici i protivnici postojanja samostalne i demokratske hrvatske države. Hrvatska je u svim njezinim društvenim i institucijskim porama duboko inficirana s velikim brojem takvih protivnika hrvatske državne samostalnosti i zagovaratelja novih (starih) političkih rješenja u ovom dijelu Europe.
Sve dok imamo političare koji rade za strane interese ili, s druge strane, političare koji otvoreno pljačkaju ovaj siromašan narod i do kosti ogoljenu zemlju, mi se Hrvati nećemo maknuti niti jedan milimetar od građana drugog reda u vlastitoj državi i siromaha na svjetskoj pozornici koji nema ni prijatelja niti saveznika.
Vesna Pusić je uškopila i mozgovno oprala hrvatsku diplomaciju
Kako smo mislili da ćemo pod vodstvom ministrice vanjskih poslova Vesne Pusić i totalno ne samo uškopljene nego i mozgovno oprane hrvatske diplomacije postići bilo kakav značajniji uspjeh u
zaštiti naših vitalnih državnih interesa na međunarodnom polju? Naša diplomacija se danas sastoji od bivših udbaša koji sustavno hvale Tita i Jugoslaviju da bi opravdali njihovu vlastitu izdaju svojeg naroda u vrijeme komunističke Jugoslavije. Imamo nove diplomate haenes-ovce, koji su još opasniji, jer su mlađi, od onih bivših udbaša. Imamo diplomate oportuniste koji se boje svoje sjene i nisu spremni poduzeti ništa što bi se na Zrinjevcu moglo protumačiti kao protivljenje vođenju politike kojoj je cilj političko i državno uključenje Republike Hrvatske u nekakvi novi regionalni okvir. Posebno je strašno što smo imali diplomate, a možda i danas imamo, čak i na razini veleposlanika, koji ne znaju niti pet riječi službenog jezika zemlje primateljice, na primjer engleskog jezika. Takvi ljudi kad dođu u zemlju primateljicu ne znaju na engleskom jeziku niti naručiti jelo u restoranu, a da ne govorimo o nekim službenim razgovorima o najvažnijim bilateralnim i multilateralnim pitanjima s najvišim predstavnicima te države. Naravno, imamo i još jedan manji broj iskrenih domoljuba i državotvornih diplomata, ali oni uglavnom sjede na Zrinjevcu i pod prijetnjom otkaza ne smiju ništa raditi što bi bilo viđeno kao borba za hrvatske državne i nacionalne interese. Neosporno je da je pod vodstvom Vesne Pusić hrvatska diplomacija imala i ima zadaću pripremati teren za ulazak Hrvatske u "region". Presuda Međunarodnog suda pravde veliki je korak u tom smjeru. Zadnji je trenutak da Vesna Pusić ode s te utjecajne političke pozicije u samostalnoj hrvatskoj državi koju nije nikada željela niti ju danas želi.
Gdje su nam promidžbeni materijali koji pokazuju Domovinski rat svijetu pokazuje u pravom svjetlu?
Dok sam bio u diplomaciji puno sam toga samoinicijativno poduzimao kako bi u državama u kojima sam bio što više širio i na najvišim razinama zastupao najvažnije interese Republike Hrvatske. No,
u tom radu nikada nisam dobio nekakav naputak iz Zagreba niti materijalne kao što su objektivne knjige ili filmove, na stranim jezicima, o Domovinskom ratu te zarobljeništvu i patnji hrvatskog naroda u velikosrpskoj Jugoslaviji od 1918. do 1991. godine. Nažalost, povremeno bi dobio neku knjigu na engleskom jeziku koju su pisali apologeti komunističke Jugoslavije i kritičari «Tuđmanove Hrvatske u kojoj je vladala diktatura».
Što pak da kažemo o protuhrvatskim medijima u Republici Hrvatskoj, a prvenstveno HRT-u. Iako sam dugo vremena živio u demokraciji i u cijelosti zagovaram sve civilizacijske dosege tolerancije i mira među različitim narodima i etničkim skupinama unutar jedne države, ostao sam zapanjem kad sam nakon presude Međunarodnog suda pravde u emisiji HRT-a «Otvoreno» vidio, Veljka Đakulu, saveznika Slobodana Miloševića i vođu pobunjenika Srba u Hrvatskoj 1991. godine. Gdje je nama kao narodu pamet?
«Hitler ili Himler na američkoj i engleskoj televiziji»?
Iako se to ne može usporediti, jer posljedice velikosrpske agresije na Hrvatsku koje se odnose na Srbe u Hrvatskoj toliko su zanemarive u odnosu na ono što su zapadni saveznici napravili Njemačkoj i
Japanu 1945. godine, zamislite da se nakon odluke nekakvog međunarodnog suda zbog bacanje atomske bombe na Hirošimu i Nagasaki tj. zbog totalnog uništenja Dresdena dvadeset godina nakon Drugog svjetskog rata na engleskoj i američkoj televiziji, dakle «najdemokratskijim zemljama na svijetu», kao sugovornici i tumači te odluke pojavio, da je bio živ, Hitler ili netko od njegovih najbližih suradnika? Možeš misliti, kako to često kaže kolumnist Zvonimir Hodak.
Da je taj sud 1991. godine odlučivao o tome treba li Hrvatska postati samostalna i međunarodno priznata država, njegova bi odluka bila 100% negativna, jer je to bilo prevladavajuće mišljenje tadašnjih velikih sila, koje odlučuju o svemu što se u svijetu događa. Da nismo oružjem u ruci i kroz zajedništvo domovinske i iseljene Hrvatske uspjeli obraniti Hrvatsku od velikosrpske agresije 1991. godine, nitko u svijetu ne bi ni okom trepnuo, a Srbi bi bili slavljeni kao pobjednici nad novim hrvatskim "ustašama i fašistima". Srbe bi svijet ponovno slavio kao čimbenike stabilnosti u nekoj novoj Jugoslaviji s ljudskim licem. Naravno, što smo mogli očekivati i od velikih svjetskih interesnih skupina koji su nama Hrvatima, ali svim drugim narodima na prostoru bivše Jugoslavije podmetnuli najvećeg kradljivca identiteta u 21. Stoljeću - Waltera Tita? Toliko im je geopolitički tj. zbog Jadranskog mora bio i ostao važan zemljopisni prostor na kojem se nalazi Hrvatska.
"Ne zanimaju nas hrvatske žrtve nego Srbija kao saveznik protiv Rusije"
Sud je poslao jasnu političku poruku: "Nas ne zanimaju žrtve niti patnje hrvatskog naroda. Hrvatski nas narod ne zanima". Naša je zadaća raditi na zbližavanju Hrvatske i Srbije, kako bi ponovno stabilizirali taj geopolitički važan dio južne Europe, koji ne smije pasti pod utjecaj i dominaciju Putinove Rusije. Oslobađanjem Srbije, JNA i četnika od tužbe za neupitan genocid u Vukovaru i Škabrnji, velike su zapadne sile poručile da ponovno računaju sa Srbijom u ovim opasnim tenzijama između zapadnih zemalja i Rusije.
Nikola Jovanović; "Do vaše ili naše istrage
Pitanje koje je ovih dana najviše postavlja je - kako će odluka Međunarodnog suda pravde utjecati na buduće odnose između Hrvatske i Srbije? Na temelju povijesnih činjenica u zadnjih sto godina ta odluka neće niti malo promijeniti velikosrpske aspiracije na
hrvatski teritorij i stvaranje Velike Srbije. Srbijanci u Srbiji i Srbi u Hrvatskoj držat će se i dalje one izjave srpskog političara i pravnika Nikole Stojanovića, rođenog u Mostaru, koji je u listu Srbobran 1902. godine, tiskan u Zagrebu na ćirilici, napisao "kako će rat između Hrvata i Srba trajati do istrage vaše ili naše". U tom članku Stojanović je naglasio "kako Hrvati nisu ni pleme niti posebna narodnost, nego da se nalaze u prijelazu da postanu svoj ideal- da postanu tuđe sluge". Što se onda čudimo današnjim izjavama raznih Teršelički, Pusića, Pupovaca, Đakula itd. Dakle, u hrvatsko-srpskim odnosima neće se apsolutno ništa promijeniti. Ne zato što mi Hrvati ne bi željeli živjeti u miru sa svojim susjedom, nego zbog toga što Srbija kao država i Srbi u Hrvatskoj neće odustati od cilja o kojem je u Srbobranu 1902. godine pisao Srbin iz Bosne i Hercegovine Nikola Stojanović. Međunarodni sud pravde samo je ohrabrio Srbiju da nastavi borbu za ostvarenje tog cilja. Naravno, možemo sudsku odluku u Haagu tumačiti i analizirati milijun puta iz ovog ili onog ugla. No, jedino, po mome sudu, ispravno tumačenje je kako je ta odluka imala za cilj poslati poruku Srbima da oni jesu počinili "neke zločine u Hrvatskoj", ali da to nije dovoljno da ih njihovi stari međunarodni saveznici oštrije kazne ili odbace.
Samo mi Hrvati možemo pobijediti naše neprijatelje i protivnike i sačuvati našu samostalnu državu
Hrvatska je demokratska i pravna država. Moramo poštivati sve odluke takvih sudova, ma koliko one bile nepravedne i isključivo u funkciji geostrateških i geopolitičkih interesa velikih
sila. No, ono što mi možemo i moramo je što prije odlučno ući u političku borbu sa svim kategorijama neojugoslavena, neokumunista i velikosrba u Hrvatskoj. Moramo ih demokratskim putem, na slijedećim parlamentarnim izborima, maknuti sa svih utjecajnih pozicija u Hrvatskoj. Ako to ne učinimo ovoga puta i ako padnemo u zamku sirenskih poziva, ma od koga one dolazile, o nekom novom pomirenju i zajedništvu s onima koji to pomirenje niti u snu ne žele, kao što nisu željeli samostalnu i demokratsku državu Hrvatsku, našoj se Domovini u doglednoj budućnosti sprema siguran nestanak sa svjetske mape samostalnih država. Ukoliko među nama domoljubima i domoljubnim političarima još uvijek ima onih koji nisu progledali niti nakon pokušaja tih snaga: Josipovića, Milanovića, Pusićke itd., da na svaki mogući način omalovaže novu Predsjednicu Republike Hrvatske i maksimalno otežaju proces preuzimanja predsjedničke dužnosti od strane legalno i legitimno izabrane predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, onda nam više ništa i nitko ne može pomoći. U tom bi slučaju sami sebe svjesno osudili na propast i nestanak. Dobro razmislimo. Još uvijek nije kasno, ali ni vremena nema puno.
Antun Babić
PORTAL DNEVNO.HR
Povratak predsjedničke lente
Šutnjom o ovome su pokazali da ih pravna država zanima samo kad SDP-ovci e hvataju HDZ-ovce i obratno, šutnjom o tome su pokazali da ih pravo i pravna država zanima samo kad im to ideološki odgovara, šutnjom o tome su pokazali da su Mesić i Josipović bili njihov istinski izbor!
Mi u zadnjih petnaest godina hrvatske države imamo medijski sponzoriranu praksu da se bez bilo kakve i bilo čije reakcije desetljeće i pol nigdje drugdje negoli na Pantovčaku, u samom Uredu Predsjednika hrvatske države kršio zakon! I nikom ništa! Ta medijska šutnja o kršenju jednog politički osjetljivog zakona, to šutnjom jasno podržavanje kršenja istog tog zakona, nota bene ta šutnja svih mogućih parlamentarnih stranaka, to govori da su i Mesić i Josipović zapravo "porobili" Hrvatsku jer ni jednom ni drugom nikad nitko nije ozbiljno, glasno i jasno spočitnuo činjenicu da krše zakon činjenicom da ne nose Predsjedničku lentu. Sad sam faktički prisiljen reći da sam o tom detalju pisao desetke puta, mašući zakonom o lenti, mašući praksom, ističući da je lenta znak, simbol, signal, oznaka, kako god hoćete, simbol i Hrvatske i njezine države i njezine državnosti i Predsjednika kao krune tog simboliteta!
Godinama i godinama najveći dio hrvatskih medija jednog slova o tome nije progovorio i može ih biti sram! Šutnjom o ovome su pokazali da ih pravna država zanima samo kad SDP-ovci hvataju HDZ-ovce i obratno, šutnjom o tome su pokazali da ih pravo i pravna država zanima samo kad im to ideološki odgovara, šutnjom o tome su pokazali da su Mesić i Josipović bili njihov istinski izbor! Regija, a ne Hrvatska država, provincija, a ne dio Europe, povjerenik međunarodne zajednice, a ne predstavnik hrvatske države, to su nažalost bile prave zastave hrvatskih medija! Ali, oni i njihov kandidat sad nisu pobjedili, jer Kolinda nije bila njihov izbor! Uostalom upravo su mediji uporno tvrdili, da ne velim lagali naciju, da Josipović uvjerljivo vodi! I što ćemo sad? Sad se novu Predsjednicu medijski tretira kao princezu koja tobože traži nove Dvore, umjesto da se pošteno i odgovorno, napose profesionalno, naciju upozna sa ciframa o tome koliko Pantovčak košta, koliko je koštao mandat Ive Josipovića, koliko je koštao mandat Stipe Mesića, koliko košta danas ona besmislena rezidencija ''bivšeg" Predsjednika pa da se iz vizure tih cifri počne govoriti o tome da ''Kolinda traži novu lokaciju". Jer bez tog predteksta, kopa se prva medijska rupa u koju se želi gurnuti novu hrvatsku Predsjednicu! Kad bi mediji htjeli biti objektivni, oni bi brojkama objasnili zbog čega Kolinda traži novu lokaciju! Oni bi ciframa pojasnili koliko je nepotrebnog novca potrošeno da bi ''jeleni igrali belu" na Pantovčaku, a Predsjednik ih krajičkom oka okrznuo dva puta tjedno! To je i tu je poanta! Poanta je da je Pantovčak neracionalan, da je u današnje vrijeme siromaštva Kolindi neugodno živjeti u takvoj raskoši, a da te relacije nije osjećao niti Josipović, (čovjek s pet stanova širom Zagreba!) niti Stjepan Mesić koji je od moralno političke odgovornosti prema naciji odavno operiran! I sad dolazi Kolinda koja u nizu promjena traži i promjenu te simbolike.
Sugerirajući faktički novu paradigmu hrvatske politike! Koliko ja skromno znam, Visoka ulica definitivno nije praktična, (možete li zamisliti gužvu na novogodišnjem domjenku u Mesničkoj, uostalom jesmo li sigurni da bi osiguranja moćnih državnika uopće dopustila da njihov ''objekt osiguranja" dolazi u tamošnju nota bene slijepu ulicu), ali tim upornim zazivanjem promjene lokacije Kolinda samo hoće promijeniti navike, običaje, poruke i simbole. To je ambicija da se pošalje pedagoška poruka izbezumljenoj naciji! Ne možete vi kopati po kantama za smeće i imati Predsjednika koji za to vrijeme na pet stotina metara zračne linije hrani muflone! Pa to je Južna Amerika u srcu Europe, razumijete li me dragi Hrvati! U tome je smisao traženja nove lokacije! To naime Kolinda kliče svojoj naciji! Govorimo li pak o samoj lenti žurim reći u istom dahu da Kolinda pokušava u toj kakofoniji, poručiti naciji da se kod lente radi nota bene i o ultimativnom poštivanju zakona. Lentom se zapravo šalju dvije poruke: najprije ona o elementarnom poštivanju zakona ( zastrašujuće je da je jedan profesor pravnog fakulteta tako očito kršio jednu zakonsku normu!), a tu je i poruku koja govori o poštivanju i države i Predsjedničkog položaja i predsjedničke časti, o poštivanju i dubokom naklonu i hrvatskoj prošlosti i hrvatskoj sadašnjosti, baš kao i o signalu koji govori što će je voditi u hrvatskoj budućnosti. Povratkom predsjedničke lente, Kolinda Grabar Kitarović je neizravno posramila Stipu Mesića koji je do te razine prezirao Prvog hrvatskog predsjednika da nikad u dva mandata nije htio staviti na sebe (zakonom obaveznu) predsjedničku lentu. I svi mogući mediji su ga šutnjom u tome podržavali. Nikad ga nitko zbog toga nije prozvao! Profesionalni mediji ili goli oglasni prostor, što dakle svaki dan listamo i po čemu svaki dan ''surfamo"? Stjepan Mesić je punih deset godina kršio zakon, a da pri tom nije bilo medija ni novinara koji bi ga za to ozbiljno prozvao! To znači da nemamo medije u ozbiljnom smislu riječi i da je svejedno listali novine ili one gole propagandne letke o jeftinijem deterđentu koje vam ubacuju u sandućić svaki dan. Samo što jedan govori o svinjskim polovicama, a drugi o društveno političkim događajima! Niti to nije bilo dovoljno, nego je prošao i puni mandat Ive Josipovića koji isto tako nikad na sebe nije stavio predsjedničku lentu, a da sve te novinarske vedete i ti istraživački specijalci niti jedne jedine riječi nisu progovorili o tom produženom kršenju zakona. Jednom su ipak mediji Josipovića pritegnuli, pa je odgovorio da ne nosi predsjedničku lentu ''jer se zakon izobičajio". Opet sam se toj definiciji čini mi se prvi baš ja smijao, jer je formula doista izvan pameti. Što to znači da se zakon izobičajio?
To znači da ga ne morate poštivati?! I to tvrdi profesor na pravnom fakultetu? Ali čak i da pristanemo na tu bolesnu logiku, čak i da pristanemo na tezu da je to svojevrsno političko pitanje, a ne pravno pitanje, Josipović nas je svojim držanjem još više izazvao. Naime, čak i da pristanemo na nevjerojatnu logiku da se zakon može izobičajiti, postavlja se pitanje zar se nije izobičajilo slaviti Srb kao mjesto početka antifašističkog pokreta? A tko ga je vratio u život? Nitko drugo negoli Ivo Josipović koji je baš tamo spjevao onu poemu o lijepim partizanskim kapama! Dakle, neke običaje uvodimo, a neke običaje potiremo, a sve po ideološkoj špranci zar ne? Lentu ne nosimo i tvrdimo da to ne radimo jer se ''zakon izobičajio", a ne nosimo je jer preziremo najveći dio nacionalnih simbola, a Srb koji se uistinu ''izobičajio" kao mjesto antifašističkog ustanka, to afirmiramo i vraćamo na scenu! I ove tri rečenice nitko u pet godina nije napisao u hrvatskim medijima!!! No, došla su nova vremena i o ovim istinama valja punim glasom progovoriti da bi se razumijela sva punina promjena koje stižu.
Ako se ove relacije sada ne objasne publici, mediji koji su godinama šutjeli o ovome, nastaviti će služiti starim idolima te će cijelu ovu promjenu tretirati kao hit nove princeze! No, I tijekom same kampanje hrvatska Predsjednica je najavljivala povratak brojnim tradicionalnim vrijednostima, višekratno govoreći upravo o povratku Tuđmanovim stečevinama koje su upisane u same temelje neovisne hrvatske države. Kolinda povratkom lente želi simbolički iskazati čast funkciji, državi i naciji, vrednotama koje Josipović ni danas ne razumije, a koje Mesiću nisu značile ništa! Povratkom Kolinde Hrvatska se vraća Tuđmanu! I već na razini simbola mediji je falsificiraju i ''pokrivaju" njene prethodnike koji su izmislili i radili na detuđmanizaciji, afirmirajući ''Documentu" kao tobožnju savjest hrvatskog društva. Što će tek biti kad se Kolinda Tuđmanu sa razine simbola bude vraćala sadržajno?
Godinama i godinama najveći dio hrvatskih medija jednog slova o tome nije progovorio i može ih biti sram! Šutnjom o ovome su pokazali da ih pravna država zanima samo kad SDP-ovci hvataju HDZ-ovce i obratno, šutnjom o tome su pokazali da ih pravo i pravna država zanima samo kad im to ideološki odgovara, šutnjom o tome su pokazali da su Mesić i Josipović bili njihov istinski izbor! Regija, a ne Hrvatska država, provincija, a ne dio Europe, povjerenik međunarodne zajednice, a ne predstavnik hrvatske države, to su nažalost bile prave zastave hrvatskih medija! Ali, oni i njihov kandidat sad nisu pobjedili, jer Kolinda nije bila njihov izbor! Uostalom upravo su mediji uporno tvrdili, da ne velim lagali naciju, da Josipović uvjerljivo vodi! I što ćemo sad? Sad se novu Predsjednicu medijski tretira kao princezu koja tobože traži nove Dvore, umjesto da se pošteno i odgovorno, napose profesionalno, naciju upozna sa ciframa o tome koliko Pantovčak košta, koliko je koštao mandat Ive Josipovića, koliko je koštao mandat Stipe Mesića, koliko košta danas ona besmislena rezidencija ''bivšeg" Predsjednika pa da se iz vizure tih cifri počne govoriti o tome da ''Kolinda traži novu lokaciju". Jer bez tog predteksta, kopa se prva medijska rupa u koju se želi gurnuti novu hrvatsku Predsjednicu! Kad bi mediji htjeli biti objektivni, oni bi brojkama objasnili zbog čega Kolinda traži novu lokaciju! Oni bi ciframa pojasnili koliko je nepotrebnog novca potrošeno da bi ''jeleni igrali belu" na Pantovčaku, a Predsjednik ih krajičkom oka okrznuo dva puta tjedno! To je i tu je poanta! Poanta je da je Pantovčak neracionalan, da je u današnje vrijeme siromaštva Kolindi neugodno živjeti u takvoj raskoši, a da te relacije nije osjećao niti Josipović, (čovjek s pet stanova širom Zagreba!) niti Stjepan Mesić koji je od moralno političke odgovornosti prema naciji odavno operiran! I sad dolazi Kolinda koja u nizu promjena traži i promjenu te simbolike.
Sugerirajući faktički novu paradigmu hrvatske politike! Koliko ja skromno znam, Visoka ulica definitivno nije praktična, (možete li zamisliti gužvu na novogodišnjem domjenku u Mesničkoj, uostalom jesmo li sigurni da bi osiguranja moćnih državnika uopće dopustila da njihov ''objekt osiguranja" dolazi u tamošnju nota bene slijepu ulicu), ali tim upornim zazivanjem promjene lokacije Kolinda samo hoće promijeniti navike, običaje, poruke i simbole. To je ambicija da se pošalje pedagoška poruka izbezumljenoj naciji! Ne možete vi kopati po kantama za smeće i imati Predsjednika koji za to vrijeme na pet stotina metara zračne linije hrani muflone! Pa to je Južna Amerika u srcu Europe, razumijete li me dragi Hrvati! U tome je smisao traženja nove lokacije! To naime Kolinda kliče svojoj naciji! Govorimo li pak o samoj lenti žurim reći u istom dahu da Kolinda pokušava u toj kakofoniji, poručiti naciji da se kod lente radi nota bene i o ultimativnom poštivanju zakona. Lentom se zapravo šalju dvije poruke: najprije ona o elementarnom poštivanju zakona ( zastrašujuće je da je jedan profesor pravnog fakulteta tako očito kršio jednu zakonsku normu!), a tu je i poruku koja govori o poštivanju i države i Predsjedničkog položaja i predsjedničke časti, o poštivanju i dubokom naklonu i hrvatskoj prošlosti i hrvatskoj sadašnjosti, baš kao i o signalu koji govori što će je voditi u hrvatskoj budućnosti. Povratkom predsjedničke lente, Kolinda Grabar Kitarović je neizravno posramila Stipu Mesića koji je do te razine prezirao Prvog hrvatskog predsjednika da nikad u dva mandata nije htio staviti na sebe (zakonom obaveznu) predsjedničku lentu. I svi mogući mediji su ga šutnjom u tome podržavali. Nikad ga nitko zbog toga nije prozvao! Profesionalni mediji ili goli oglasni prostor, što dakle svaki dan listamo i po čemu svaki dan ''surfamo"? Stjepan Mesić je punih deset godina kršio zakon, a da pri tom nije bilo medija ni novinara koji bi ga za to ozbiljno prozvao! To znači da nemamo medije u ozbiljnom smislu riječi i da je svejedno listali novine ili one gole propagandne letke o jeftinijem deterđentu koje vam ubacuju u sandućić svaki dan. Samo što jedan govori o svinjskim polovicama, a drugi o društveno političkim događajima! Niti to nije bilo dovoljno, nego je prošao i puni mandat Ive Josipovića koji isto tako nikad na sebe nije stavio predsjedničku lentu, a da sve te novinarske vedete i ti istraživački specijalci niti jedne jedine riječi nisu progovorili o tom produženom kršenju zakona. Jednom su ipak mediji Josipovića pritegnuli, pa je odgovorio da ne nosi predsjedničku lentu ''jer se zakon izobičajio". Opet sam se toj definiciji čini mi se prvi baš ja smijao, jer je formula doista izvan pameti. Što to znači da se zakon izobičajio?
To znači da ga ne morate poštivati?! I to tvrdi profesor na pravnom fakultetu? Ali čak i da pristanemo na tu bolesnu logiku, čak i da pristanemo na tezu da je to svojevrsno političko pitanje, a ne pravno pitanje, Josipović nas je svojim držanjem još više izazvao. Naime, čak i da pristanemo na nevjerojatnu logiku da se zakon može izobičajiti, postavlja se pitanje zar se nije izobičajilo slaviti Srb kao mjesto početka antifašističkog pokreta? A tko ga je vratio u život? Nitko drugo negoli Ivo Josipović koji je baš tamo spjevao onu poemu o lijepim partizanskim kapama! Dakle, neke običaje uvodimo, a neke običaje potiremo, a sve po ideološkoj špranci zar ne? Lentu ne nosimo i tvrdimo da to ne radimo jer se ''zakon izobičajio", a ne nosimo je jer preziremo najveći dio nacionalnih simbola, a Srb koji se uistinu ''izobičajio" kao mjesto antifašističkog ustanka, to afirmiramo i vraćamo na scenu! I ove tri rečenice nitko u pet godina nije napisao u hrvatskim medijima!!! No, došla su nova vremena i o ovim istinama valja punim glasom progovoriti da bi se razumijela sva punina promjena koje stižu.
Ako se ove relacije sada ne objasne publici, mediji koji su godinama šutjeli o ovome, nastaviti će služiti starim idolima te će cijelu ovu promjenu tretirati kao hit nove princeze! No, I tijekom same kampanje hrvatska Predsjednica je najavljivala povratak brojnim tradicionalnim vrijednostima, višekratno govoreći upravo o povratku Tuđmanovim stečevinama koje su upisane u same temelje neovisne hrvatske države. Kolinda povratkom lente želi simbolički iskazati čast funkciji, državi i naciji, vrednotama koje Josipović ni danas ne razumije, a koje Mesiću nisu značile ništa! Povratkom Kolinde Hrvatska se vraća Tuđmanu! I već na razini simbola mediji je falsificiraju i ''pokrivaju" njene prethodnike koji su izmislili i radili na detuđmanizaciji, afirmirajući ''Documentu" kao tobožnju savjest hrvatskog društva. Što će tek biti kad se Kolinda Tuđmanu sa razine simbola bude vraćala sadržajno?
- Autor: Tihomir Dujmović
- Photo: Igor Kralj/PIXSELL
- Datum: petak, 30. siječnja 2015. u 09:13
PORTAL DNEVNO.HR
TIHOMIR DUJMOVIĆ: Tjedni pregled hrvatske političke gluposti
Kao da se ništa nije dogodilo, kao da padom Josipovića nije prejasno da pada i dio politike i političke svijesti koji drži da je Documenta "savjest našeg društva", kako joj je tepao sam Josipović, čelnica ove udruge najavljuje da će tražiti podršku za svoj rad i od nove predsjednice.
"DOCUMENTA" VESNE TERŠELIČ TRAŽI HITAN PRIJAM KOD HRVATSKE PREDSJEDNICE TRAŽEĆI PODRŠKU ZA SVOJ RAD! NO TERŠELIČKA NASTAVLJA PO STAROM: "RAT U HRVATSKOJ JE BIO AGRESIJA, ALI JE IMAO I NEKE ELEMENTE GRAĐANSKOG RATA... NEKAD KORISTIM TERMIN DOMOVINSKI RAT, ALI SAM SVJESNA DA PREZENTIRA RAT SAMO U ONOM OBRAMBENOM DIJELU U KOJEM JE RIJEČ O AGRESIJI NA RH... RAZUMIJEM LJUTNJU ONIH KOJI NA ULICAMA SUSREĆU ZLOČINCE, NO NE VIDIM SPREMNOST NA PRIZNAVANJE PATNJE DRUGE STRANE"... DA BI NA KRAJU INTERVJUA PORUČILA DA ĆE BITI PROTIV BRANITELJSKOG ZAHTJEVA DA SE DOMOVINSKI RAT JAČE POZICIONIRA U USTAVU!
Kao da se ništa nije dogodilo, kao da padom Josipovića nije prejasno da pada i dio politike i političke svijesti koji drži da je Documenta "savjest našeg društva", kako joj je tepao sam Josipović, čelnica ove udruge najavljuje da će tražiti podršku za svoj rad i od nove predsjednice. U intervjuu Večernjem listu ponavlja svoja stajališta koja su braniteljskoj populaciji iritantna, jer zapravo šalju posve suprotnu poruku od one koju branitelji zagovaraju. Po njoj, „kad je riječ o Hrvatskoj, govorimo o kompleksnom karakteru rata koji je istovremeno bio agresija, ali je imao neke elemente građanskog rata". Na braniteljski zahtjev da se Domovinski rat jače pozicionira u Ustavu, gospođa Teršelič ističe da „kad se otvori, i ako se otvori, ta rasprava mi nećemo biti za tu promjenu". Za oslobađajuću presudu Gotovini ističe kako je „ta presuda bila radost za branitelje, ali i veliko razočaranje za obitelji civilnih žrtava". Teršelička dodaje da je tu „prema podacima HHO-a, riječ o više od 600 ubijenih civila".
Kao da se ništa nije dogodilo, kao da padom Josipovića nije prejasno da pada i dio politike i političke svijesti koji drži da je Documenta "savjest našeg društva", kako joj je tepao sam Josipović, čelnica ove udruge najavljuje da će tražiti podršku za svoj rad i od nove predsjednice. U intervjuu Večernjem listu ponavlja svoja stajališta koja su braniteljskoj populaciji iritantna, jer zapravo šalju posve suprotnu poruku od one koju branitelji zagovaraju. Po njoj, „kad je riječ o Hrvatskoj, govorimo o kompleksnom karakteru rata koji je istovremeno bio agresija, ali je imao neke elemente građanskog rata". Na braniteljski zahtjev da se Domovinski rat jače pozicionira u Ustavu, gospođa Teršelič ističe da „kad se otvori, i ako se otvori, ta rasprava mi nećemo biti za tu promjenu". Za oslobađajuću presudu Gotovini ističe kako je „ta presuda bila radost za branitelje, ali i veliko razočaranje za obitelji civilnih žrtava". Teršelička dodaje da je tu „prema podacima HHO-a, riječ o više od 600 ubijenih civila".
No, čelnica Documente je propustila javnost informirati da je i Haaški sud opovrgnuo brojku HHO-a o 600 ubijenih civila nakon Oluje - i da ju je sveo na 44 dokazana slučaja ubijenih civila. Tome je tako jer se civili s oružjem nigdje na svijetu ne smatraju civilima, a srpska vojska je imala čitav niz različitih vojnih formacija koje su po međunarodnom pravu vojne, a ne civilne formacije, od seoskih straža, preko pripadnika Teritorijalne obrane nadalje. O svemu tome iscrpno je u knjizi „Civilne žrtve srpsko-crnogorske agresije na Hrvatsku" pisao dr. Andrija Hebrang, knjige čiji su dijelovi korišteni na ročištu u hrvatskoj tužbi protiv Srbiji za genocid. Ukratko, Vesna Teršelič vozi po starom i krajnje je iritantna hrvatskim braniteljima jer vrlo vješto i vrlo perfidno zapravo destruira i sve njihove zahtjeve i najveći i najvažniji broj njihovih stavova. Njezina teza da „više nije u redu da se ratno iskustvo koristi kao podloga za nečije isključivanje" zapravo je teoretska obrada onoga što je pokušao napraviti Bojan Glavašević: izjednačiti PTSP-ovce na hrvatskoj i na srpskoj strani. Nema rata, i nikada ga nije bilo, nakon kojeg se ovako do besmislenosti relativizira pojam i tretman krivnje, žrtve i agresora. Sva ta bulumenta velikih čuvara ljudskih prava jednog jedinog slova na ovu temu nije progovorila nakon Drugog svjetskog rata, kao što ni danas ovaj isti princip ne prihvaća kad se radi o tom ratu. Ali čim je riječ o srpskoj krivnji i srpskoj agresiji, tu noge klecaju... Teško je vjerovati da će nova predsjednica imati isti odnos prema Teršelički i njezinim tezama o „kompleksnom karakteru rata u Hrvatskoj koji je imao elemente građanskog rata". To, dakako, Documentu neće onespokojiti, jer su međunarodni sponzori oduvijek bili iznimno darežljivi kad se radilo o hrvatskim dragovoljcima za plasiranje i afirmaciju ovakvih teza koje su melem za rane na srbijansku stvarnu odgovornost za divljačku agresiju.
GDJE MILANOVIĆ PRONALAZI KADROVE POPUT MINISTRA ZDRAVSTVA SINIŠE VARGE? ZA KAKVIH ŠEST MJESECI SVOG MANDATA TRI PUTA JE BIO TEMA POVJERENSTVA ZA ODLUČIVANJE O SUKOBU INTERESA, NE RAČUNAJUĆI TO DA MU JE PALO NA PAMET DA GA NA SKIJANJE SLUŽBENIM AUTOMOBILOM VOZI SLUŽBENI VOZAČ TVRDEĆI KAKO IMA PRAVO NA AUTOMOBIL I VOZAČA 24 SATA!
Shvativši da mu gladna javnost baš nikada neće oprostiti činjenicu da je na vikend skijanje u Italiju otišao sa službenim automobilom i službenim vozačem, ministar zdravstva Varga je trenutačno zatražio da plati te troškove, ponizno se ispričao publici i tako zaradio milost kod premijera. No, pobjegla mu je gotovo milanovićevska arogancija i bezobrazluk pa je na početku te afere dometnuo kako je mislio da ima pravo na vozača i automobil 24 sata dnevno. Da, naravno da ima pravo na to 24 sata dnevno, ali ne za skijanje! Ne za ništa što nema veze sa zdravstvom i ministarstvom, zaboga?! Točno kad se stišao bijes javnosti zbog te besramnosti, Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa je održalo sjednicu koja je u cijelosti bila posvećena ministru Vargi. Rezultat te sjednice je kazna od 20 tisuća kuna, jer je na njegov prijedlog Vlada prihvatila pokroviteljstvo i dala 50 tisuća kuna za kongres koji je organizirala njegova udruga kada je on već bio ministar zdravstva! Problematični ministar je i ranije bio tema istog ovog povjerenstva koje je pokrenulo istragu glede sumnje da je dvije godine primao naknadu za edukaciju u KB Dubravi u vrijeme kad je već bio dužnosnik. Isto to povjerenstvo je i treći put na dnevnom redu imalo nezaustavljivog Vargu te zaključilo da je bilo neetično što je kao dužnosnik vlasti uzeo državni poticaj od 30 tisuća kuna za kupnju električnog automobila.
GDJE MILANOVIĆ PRONALAZI KADROVE POPUT MINISTRA ZDRAVSTVA SINIŠE VARGE? ZA KAKVIH ŠEST MJESECI SVOG MANDATA TRI PUTA JE BIO TEMA POVJERENSTVA ZA ODLUČIVANJE O SUKOBU INTERESA, NE RAČUNAJUĆI TO DA MU JE PALO NA PAMET DA GA NA SKIJANJE SLUŽBENIM AUTOMOBILOM VOZI SLUŽBENI VOZAČ TVRDEĆI KAKO IMA PRAVO NA AUTOMOBIL I VOZAČA 24 SATA!
Shvativši da mu gladna javnost baš nikada neće oprostiti činjenicu da je na vikend skijanje u Italiju otišao sa službenim automobilom i službenim vozačem, ministar zdravstva Varga je trenutačno zatražio da plati te troškove, ponizno se ispričao publici i tako zaradio milost kod premijera. No, pobjegla mu je gotovo milanovićevska arogancija i bezobrazluk pa je na početku te afere dometnuo kako je mislio da ima pravo na vozača i automobil 24 sata dnevno. Da, naravno da ima pravo na to 24 sata dnevno, ali ne za skijanje! Ne za ništa što nema veze sa zdravstvom i ministarstvom, zaboga?! Točno kad se stišao bijes javnosti zbog te besramnosti, Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa je održalo sjednicu koja je u cijelosti bila posvećena ministru Vargi. Rezultat te sjednice je kazna od 20 tisuća kuna, jer je na njegov prijedlog Vlada prihvatila pokroviteljstvo i dala 50 tisuća kuna za kongres koji je organizirala njegova udruga kada je on već bio ministar zdravstva! Problematični ministar je i ranije bio tema istog ovog povjerenstva koje je pokrenulo istragu glede sumnje da je dvije godine primao naknadu za edukaciju u KB Dubravi u vrijeme kad je već bio dužnosnik. Isto to povjerenstvo je i treći put na dnevnom redu imalo nezaustavljivog Vargu te zaključilo da je bilo neetično što je kao dužnosnik vlasti uzeo državni poticaj od 30 tisuća kuna za kupnju električnog automobila.
Kad se sad prisjetimo kako Vesna Pusić koristi državni zrakoplov, kako si suradnike bira ministar Jakovina, što nam je sve o običajima premijera ispričao Slavko Linić, kako su se Čačićeve bivše firme ekspresno našle na dnevnom redu za predstečajne nagodbe, kako naši predstavnici radničke klase, čim uzmognu, odu na sedam dana na Brijune za sedam kuna dnevno. i da dalje ne nabrajam, mi jasno vidimo s kim imamo posla! No da će spasti na benzin za vikend skijanje, to se ipak ne bi očekivalo. Hoće li skidati zavjese i nositi radijatore doma prije negoli izgube izbore? Ima tamo i zgodnih lustera, fotelja, bešteka...
PROŠLO JE RAVNO GODINU DANA OD IZRUČENJA NAJMOĆNIJEG ČOVJEKA U HRVATSKOJ DRŽAVI, BIVŠEG ŠEFA UDBE JOSIPA PERKOVIĆA NJEMAČKOJ. ŠTO ZNATE O TIJEKU SUĐENJA? VJEROJATNO MALO ILI NIŠTA! KOLIKO JE TV EMISIJA PRIPREMILO NAŠE BAJNO ISTRAŽIVAČKO NOVINARSTVO NA TU TEMU? KOLIKO JE MEDIJA ODANDE IZVJEŠĆIVALO? OPET MALO ILI NIŠTA! STARA KOMUNISTIČKA OMERTA PROTEGNULA SE NA NAJVEĆI DIO MEDIJA KAD SE RADI O OVOM UISTINU POVIJESNOM PROCESU, KOJI JE UVERTIRA U LUSTRACIJU KOJA SE VIŠE NEĆE MOĆI IZBJEĆI!
Da, prošlo je ravno godinu dana od onog mrcvarenja vezanog uz lex Perković, kada smo se osramotili kao nikad nitko! Faktično 48 sati prije svečanog ulaska u Uniju Milanovićeva vlada šalje hitno u Sabor izmjene zakona posve protivno svemu što smo potpisali kod ulaska u istu tu Uniju. Revoltirana tim jeftinim balkanskim trikovima njemačka kancelarka, ali i francuski premijer - što se stalno zaboravlja, ne dolaze na svečanost u Zagrebu! Realno, tu počinje kraj ove vlade i kraj mandata ovog predsjednika, jer nitko nikad tako nije pokušao izvarati međunarodnu zajednicu kao ova vlast na ovu temu. No, na kraju su morali pristati i Perković je izručen. Mediji u rijetkim zapisima o tom suđenju na kapaljku izvješćuju, tako da smo tek sada saznali da su cijelo vrijeme i Perković i Mustač ustvari u samicama, tek po sat vremena dnevno izlaze na pojedinačne šetnje. Takve mjere su propisane zbog njihove sigurnosti. Imaju pravo na posjete, a kontaktiraju isključivo sa zatvorskim službenicima i eventualno s liječnicima. Do sada su održane 23 rasprave, ispitano je gotovo 40 svjedoka, a prve impresije medija koji prate suđenje svode se na to da se obrana nema previše čemu za nadati. Jedan od prvih provedenih dokaza je bila pravomoćna presuda protiv Perkovićeva doušnika iz Njemačke Krunoslava Pratesa. On je proglašen krivim za sudjelovanje u ubojstvu Đurekovića pred istim sudom, a presudu je potvrdio njemački savezni sud. Po toj presudi, što se ovdje vrlo slabo poznaje, ubojstvo je isplanirala zagrebačka Udba, nalog je dao Mustač, a pripremu je operativno proveo Perković. Kao motiv se navodila zaštita Vanje Špiljka, sina tada moćnog Mike Špiljka.
PROŠLO JE RAVNO GODINU DANA OD IZRUČENJA NAJMOĆNIJEG ČOVJEKA U HRVATSKOJ DRŽAVI, BIVŠEG ŠEFA UDBE JOSIPA PERKOVIĆA NJEMAČKOJ. ŠTO ZNATE O TIJEKU SUĐENJA? VJEROJATNO MALO ILI NIŠTA! KOLIKO JE TV EMISIJA PRIPREMILO NAŠE BAJNO ISTRAŽIVAČKO NOVINARSTVO NA TU TEMU? KOLIKO JE MEDIJA ODANDE IZVJEŠĆIVALO? OPET MALO ILI NIŠTA! STARA KOMUNISTIČKA OMERTA PROTEGNULA SE NA NAJVEĆI DIO MEDIJA KAD SE RADI O OVOM UISTINU POVIJESNOM PROCESU, KOJI JE UVERTIRA U LUSTRACIJU KOJA SE VIŠE NEĆE MOĆI IZBJEĆI!
Da, prošlo je ravno godinu dana od onog mrcvarenja vezanog uz lex Perković, kada smo se osramotili kao nikad nitko! Faktično 48 sati prije svečanog ulaska u Uniju Milanovićeva vlada šalje hitno u Sabor izmjene zakona posve protivno svemu što smo potpisali kod ulaska u istu tu Uniju. Revoltirana tim jeftinim balkanskim trikovima njemačka kancelarka, ali i francuski premijer - što se stalno zaboravlja, ne dolaze na svečanost u Zagrebu! Realno, tu počinje kraj ove vlade i kraj mandata ovog predsjednika, jer nitko nikad tako nije pokušao izvarati međunarodnu zajednicu kao ova vlast na ovu temu. No, na kraju su morali pristati i Perković je izručen. Mediji u rijetkim zapisima o tom suđenju na kapaljku izvješćuju, tako da smo tek sada saznali da su cijelo vrijeme i Perković i Mustač ustvari u samicama, tek po sat vremena dnevno izlaze na pojedinačne šetnje. Takve mjere su propisane zbog njihove sigurnosti. Imaju pravo na posjete, a kontaktiraju isključivo sa zatvorskim službenicima i eventualno s liječnicima. Do sada su održane 23 rasprave, ispitano je gotovo 40 svjedoka, a prve impresije medija koji prate suđenje svode se na to da se obrana nema previše čemu za nadati. Jedan od prvih provedenih dokaza je bila pravomoćna presuda protiv Perkovićeva doušnika iz Njemačke Krunoslava Pratesa. On je proglašen krivim za sudjelovanje u ubojstvu Đurekovića pred istim sudom, a presudu je potvrdio njemački savezni sud. Po toj presudi, što se ovdje vrlo slabo poznaje, ubojstvo je isplanirala zagrebačka Udba, nalog je dao Mustač, a pripremu je operativno proveo Perković. Kao motiv se navodila zaštita Vanje Špiljka, sina tada moćnog Mike Špiljka.
Činjenica da je Prates izmijenio iskaz na sudu - jer je rekao da je izmislio cijelu priču o tome da je ključ od tiskare u kojoj je ubijen Đureković predao Perkoviću - sud nije imresionirala. Najprije zato jer je Prates godinama uporno tvrdio da je to istina. Čak i u trenutku kada ga je taj detalj vodio ravno u doživotni zatvor! Punih pet godina nakon pravomoćne presude on je odlučio mijenjati iskaz! No, sud faktično nije prihvatio snagu tog njegovog iskaza ni u sadržajnom ni u procesnom smislu, a obrani su odrezali krila na tu temu uopće ne dopuštajući da već i načelno negira presudu njemačkog suda. Obrani je dano da preda i predloži dokaze kojima će osporavati što god želi i izvjestitelji tvrde da obrana u tom pogledu dosad nije ništa napravila. Dolaskom svjedoka Bože Vukušića obrana postaje krajnje agresivna, pokušavaju ga diskreditirati zbog njegove prošlosti, ali Vukušić uzvraća novim dokumentima. U prvom redu dokumentima KOS-a iz 1991. u kojima Perkovićevi nekadašnji suradnici potvrđuju priču o ključu i spominju njegovu izravnu umiješanost u ubojstvo Đurekovića. Suđenje će još dugo potrajati, a mi ćemo i dalje vjerojatno na kapaljku biti izvješćivani o svemu.
IVI JOSIPOVIĆU JE, DAKAKO, BILO ŽAO KAD JE IZGUBIO, ZORAN MILANOVIĆ JE BJESNIO ZBOG JOŠ JEDNE HDZ-ove POBJEDE, ALI NITKO NE POKAZUJE TAKVE ZNAKOVE NEPRIJATELJSTVA, ANIMOZITETA I NESNOŠLJIVOSTI KAO VESNA PUSIĆ - ŽENA KOJA JE IZGUBILA SVE IZBORE NA KOJE JE SAMOSTALNO IZLAZILA - OD GRADONAČELNIČKIH U ZAGREBU DO PREDSJEDNIČKIH! NITKO TOLIKO NIJE UŽASNUT KOLINDINOM POBJEDOM KAO VIDLJIVO IZBEZUMLJENA VESNA PUSIĆ! GOLIM POLITIČKIM NASILJEM U IZBORNOJ GODINI JE ODLUČILA POSLATI NOVIH 12 VELEPOSLANIKA ŠIROM SVIJETA, NO IVO JOSIPOVIĆ - SMATRAJUĆI TO NEKOREKTNIM - ODBIO JE POTPISATI ODLUKE O IMENOVANJIMA!
„Nitko ne može biti predsjednik samo polovice Hrvatske" - ispalila je kao iz topa Vesna Pusić u prvim komentarima o tome što očekuje od nove predsjednice. Ali Pusićka zna da ne govori istinu. Stipe Mesić nikada nije artikulirao političke stavove i ideje hrvatskog desnog centra, Ivo Josipović još i manje, i mi smo stvarno 15 godina imali predsjednike države koji su isključivo artikulirali stavove hrvatske političke ljevice! Prema tome, premda ja ne mislim da će Kolinda Grabar Kitarović biti predsjednica samo polovice Hrvatske već sam uvjeren da će, kako je i najavljivala, obuhvatiti različite političke snage i silnice u svojoj politici i u skladu s tim angažirati raznovrsne suradnike u brojnim poslovima koji je čekaju, netočno je da takvu praksu nismo imali. Samo smo to i imali u ovih 15 godina.
IVI JOSIPOVIĆU JE, DAKAKO, BILO ŽAO KAD JE IZGUBIO, ZORAN MILANOVIĆ JE BJESNIO ZBOG JOŠ JEDNE HDZ-ove POBJEDE, ALI NITKO NE POKAZUJE TAKVE ZNAKOVE NEPRIJATELJSTVA, ANIMOZITETA I NESNOŠLJIVOSTI KAO VESNA PUSIĆ - ŽENA KOJA JE IZGUBILA SVE IZBORE NA KOJE JE SAMOSTALNO IZLAZILA - OD GRADONAČELNIČKIH U ZAGREBU DO PREDSJEDNIČKIH! NITKO TOLIKO NIJE UŽASNUT KOLINDINOM POBJEDOM KAO VIDLJIVO IZBEZUMLJENA VESNA PUSIĆ! GOLIM POLITIČKIM NASILJEM U IZBORNOJ GODINI JE ODLUČILA POSLATI NOVIH 12 VELEPOSLANIKA ŠIROM SVIJETA, NO IVO JOSIPOVIĆ - SMATRAJUĆI TO NEKOREKTNIM - ODBIO JE POTPISATI ODLUKE O IMENOVANJIMA!
„Nitko ne može biti predsjednik samo polovice Hrvatske" - ispalila je kao iz topa Vesna Pusić u prvim komentarima o tome što očekuje od nove predsjednice. Ali Pusićka zna da ne govori istinu. Stipe Mesić nikada nije artikulirao političke stavove i ideje hrvatskog desnog centra, Ivo Josipović još i manje, i mi smo stvarno 15 godina imali predsjednike države koji su isključivo artikulirali stavove hrvatske političke ljevice! Prema tome, premda ja ne mislim da će Kolinda Grabar Kitarović biti predsjednica samo polovice Hrvatske već sam uvjeren da će, kako je i najavljivala, obuhvatiti različite političke snage i silnice u svojoj politici i u skladu s tim angažirati raznovrsne suradnike u brojnim poslovima koji je čekaju, netočno je da takvu praksu nismo imali. Samo smo to i imali u ovih 15 godina.
No, Vesna Pusić bjesni na Kolindu Grabar Kitarović jer će novu predsjednicu na stolu dočekati imena dvanaest novih veleposlanika koje je ona potpisala, ali ne i Ivo Josipović. Svjestan da se radi o nekorektnom potezu, jer ove godine su izbori, a nasilna Vesna Pusić bi htjela ovog proljeća poslati dvanaest veleposlanika širom svijeta, tako da novi ministar vanjskih poslova uistinu ima vezane ruke. Ivo Josipović drži da je krajnje nekorektno na kraju mandata tako nešto napraviti, tako da će potpis ili odbijenicu na ovaj popis dati nova predsjednica, a Vesna Pusić zna što to znači za njenu listu veleposlanika. Ali pogledajte to nasilje! Ovaj popis je rađen i predan u Ured Predsjednika u jeku predsjedničke kampanje, a Vesna Pusić nije inzistirala na Josipovićevom potpisu jer je vjerovala u njegovu pobjedu. Sad je izvan sebe!
JESTE LI VIDJELI KAKO SU SKOČILI NA NOGE KAD JE KOLINDA GRABAR KITAROVIĆ IZGOVORILA NAJNORMALNIJU MOGUĆU TEZU DA "I ONAJ TKO JE SRBIN PO NACIONALNOSTI, I TKO JE PRAVOSLAVNE VJEROISPOVIJESTI, IPAK JE HRVAT U SMISLU DRŽAVLJANSTVA". ZBOG OVE REČENICE NAPADNUTA JE SA SVIH MOGUĆIH STRANA, PREMDA NIJE REKLA NIŠTA DRUGO ŠTO ŠIROM EUROPE VEĆ NE EGZISTIRA! ITALIJA IMA 12 PRIZNATIH JEZIČNIH MANJINA, UKLJUČUJUĆI I MOLIŠKE HRVATE, PA IPAK SVAKI PREMIJER I PREDSJEDNIK REDOVITO U GOVORIMA NASTUPAJU S "DRAGI TALIJANI I TALIJANKE". ISTO JE U BRITANIJI, NJEMAČKOJ ILI MAĐARSKOj. ALI JUGOSLAVENSKA OSTAVŠTINA SRBE JE NAVIKNULA NA POSEBAN POLOŽAJ. UVIJEK I SVUGDJE!
"To je mnogo bliže frankovskoj i ustaškoj ideji Hrvatske, nego modernoj i europskoj", rekao je u prvoj reakciji Milorad Pupovac, a slijedit će ga brojne beogradske reakcije. Vesna Pusić tvrdi da "Europa nema koncept tzv. lonca za taljenje u kojem se ljudi različitih identiteta polako amalgamiraju u jedan, nego imaju koncept multikulturalnosti", što je bedastoća. Upravo Amerika ima koncept multikulturalnosti, pa su ipak svi tamošnji stanovnici politički Amerikanci, kao što su Francuzi svi stanovnici Francuske! Vi u Parizu ostajete etnički Hrvat, ali ne možete biti ništa drugo negoli politički Francuz po logici državljanstva, ako ga imate! Furio Radin drži da bi se trebao koristiti termin "građanke i građani", ali to neće predložiti talijanskom predsjedniku! Tamo ga ne smeta sintagma "dragi Talijani i Talijanke". Pred nekoliko stotina tisuća ljudi na Wembliju, kad je slavljen stoti rođendan kraljice, Blaire je uzeo mikrofon i počeo govor s "Britanci i Britanke", u Njemačkoj i Francuskoj izrazi "Dragi Nijemci i Njemice" te "Dragi Francuzi i Francuskinje" prikladni su izrazi i rabe se desetljećima.
JESTE LI VIDJELI KAKO SU SKOČILI NA NOGE KAD JE KOLINDA GRABAR KITAROVIĆ IZGOVORILA NAJNORMALNIJU MOGUĆU TEZU DA "I ONAJ TKO JE SRBIN PO NACIONALNOSTI, I TKO JE PRAVOSLAVNE VJEROISPOVIJESTI, IPAK JE HRVAT U SMISLU DRŽAVLJANSTVA". ZBOG OVE REČENICE NAPADNUTA JE SA SVIH MOGUĆIH STRANA, PREMDA NIJE REKLA NIŠTA DRUGO ŠTO ŠIROM EUROPE VEĆ NE EGZISTIRA! ITALIJA IMA 12 PRIZNATIH JEZIČNIH MANJINA, UKLJUČUJUĆI I MOLIŠKE HRVATE, PA IPAK SVAKI PREMIJER I PREDSJEDNIK REDOVITO U GOVORIMA NASTUPAJU S "DRAGI TALIJANI I TALIJANKE". ISTO JE U BRITANIJI, NJEMAČKOJ ILI MAĐARSKOj. ALI JUGOSLAVENSKA OSTAVŠTINA SRBE JE NAVIKNULA NA POSEBAN POLOŽAJ. UVIJEK I SVUGDJE!
"To je mnogo bliže frankovskoj i ustaškoj ideji Hrvatske, nego modernoj i europskoj", rekao je u prvoj reakciji Milorad Pupovac, a slijedit će ga brojne beogradske reakcije. Vesna Pusić tvrdi da "Europa nema koncept tzv. lonca za taljenje u kojem se ljudi različitih identiteta polako amalgamiraju u jedan, nego imaju koncept multikulturalnosti", što je bedastoća. Upravo Amerika ima koncept multikulturalnosti, pa su ipak svi tamošnji stanovnici politički Amerikanci, kao što su Francuzi svi stanovnici Francuske! Vi u Parizu ostajete etnički Hrvat, ali ne možete biti ništa drugo negoli politički Francuz po logici državljanstva, ako ga imate! Furio Radin drži da bi se trebao koristiti termin "građanke i građani", ali to neće predložiti talijanskom predsjedniku! Tamo ga ne smeta sintagma "dragi Talijani i Talijanke". Pred nekoliko stotina tisuća ljudi na Wembliju, kad je slavljen stoti rođendan kraljice, Blaire je uzeo mikrofon i počeo govor s "Britanci i Britanke", u Njemačkoj i Francuskoj izrazi "Dragi Nijemci i Njemice" te "Dragi Francuzi i Francuskinje" prikladni su izrazi i rabe se desetljećima.
Ali sad se pokazuje: svi oni koji od početka nisu prihvaćali hrvatsku državu ustrojenu kao svaka druga država, nego hrvatsku državu koja mora imati specijalna, specifična, posebna, originalna i ne znam kakva sve ne prava za hrvatske Srbe u svim relacijama, dok se stvarala država tražili su afirmaciju srpskih interesa. Kad god se radilo o kulturnoj autonomiji s tim uistinu nije bilo problema, problem je nastajao kad se tražila politička autonomija! A onda kasnije i poseban status, posebna mjesta u vlasti još za vrijeme Sanadera! Pogledajte svojevrsni politički diktat koji su napravili od pravoslavnog Božića! Goli politički događaj, gdje se pomno gleda tko nije došao! Otkud svi ti problemi, gdje je ishodište dubokog nerazumijevanja? Bojim se da je tome tako jer se predstavnici ljevice i čelnici srpske zajednice milimetra nisu odmaknuli od jugoslavenskih rješenja. Njima je bilo posve normalno i posve prirodno ono što je od prvog dana bilo nenormalno: da su u Jugoslaviji Hrvati i Srbi dijelili suverenitet u Hrvatskoj! Uvjerena da je to posve normalno, da će tako biti zauvijek, bez obzira što na svijetu takvog primjera nema na vidiku, jugonostalgičarska politička elita u Hrvatskoj, ali i u Srbiji, i dalje kao da ima neko specijalno pravo na Hrvatsku, inzistira na rješenjima što bližim rješenjima iz Jugoslavije. I zato je Pupovcu Kolindina rečenica "bliža ustaškoj ideji Hrvatske, nego modernoj i europskoj". Premda su i italija i Francuska i Njemačka temelj Europe, a upravo oni imaju isto ovakvo rješenje.
Ali sad se hoće reći da njihova rješenja ne mogu biti i hrvatska. Zašto? Zar zato što Hrvati po političkoj logici nemaju pravo na samostalnu državu na onaj način na koji to mogu spomenuti narodi? Nevjerojatno je dokud ide ta izopačenost! Što su Hrvati u Americi? Amerikanci hrvatskog podrijetla, što bi drugo bili! Kolindin pojam je politički i ne odnosi se na etnički identitet, ali ljevica se ne slaže niti s tim da se hrvatska država uspostavi kao politička država Hrvata! Taj stari, uporni anacionalni koncept koji zapravo od prvog dana ne dopušta da se hrvatska država uspostavi kao svaka druga država, dakle kao država političkih Hrvata i Hrvatica, skočio je na noge kad je Kolinda izrekla ovu istinu. Uostalom, čak je i Silvije Tomašević zapisao: "Pogledali smo praksu u nekim europskim državama i možemo kazati da nije rekla ništa bogohulno".
OHRABRENA SMJENOM NA PANTOVČAKU, MARIJANA PETIR ODLUČNO JE ZATRAŽILA OD UNIJE DA ISHODI OD BEOGRADA UKIDANJE ZAKONSKIH NORMI PO KOJIMA JE MOGUĆE DA VELJKO MARIĆ SJEDI U SRBIJANSKOM ZATVORU! "NE BUDE LI TAKO, SRBIJA NEĆE MOĆI NASTAVITI SVOJ EUROPSKI PUT JER UGROŽAVA SUVERENITET REPUBLIKE HRVATSKE I NJENIH GRAĐANA", REKLA JE PETIRKA U STRASBOURGU NA PLENARNOJ SJEDNICI EUROPSKOG PARLAMENTA! NIKAD NIŠTA SLIČNO NISMO ČULI NI OD JOSIPOVIĆA NITI OD VESNE PUSIĆ! ONI BI PRIJE UVENULI NEGOLI OVO BEOGRADU PORUČILI!
Hrvatska zastupnica u Evropskom parlamentu Marijana Petir zatražila je od Europskog parlamenta da naloži Srbiji da ukine Zakon o nadležnosti državnih organa u postupku za ratne zločine koji je stupio na snagu 2010. jer tim zakonom ugrožavaju hrvatski suverenitet. U protivnom, ističe Petir, Srbija neće moći nastaviti napredovanje u Uniju! Ovaj prvi rezolutni stav nekog hrvatskog političara koji je progovorio o srbijanskom gušenju hrvatskog suvereniteta zacijelo je rezultat pobjede Kolinde Grabar Kitarović, ali i nastojanja uporne Marijane Petir koja je uspjela posjetiti Veljka Marića u srbijanskom zatvoru. Petir je izborila taj posjet u prvom redu na temelju pritiska Odbora za ljudska prava Europskog parlamenta, kojem je objasnila da se Mariću krše ljudska prava, a da srbijanske vlasti ne dopuštaju da ga posjete predstavnici humanitarnih udruga. Nakon tri mjeseca ipak je dobila dozvolu da ga posjeti. Ona ističe da je Marić u zatvoru već punih pet godina, a da je u prvom postupku osuđen na 12 godina zbog ubojstva jednog civila.
OHRABRENA SMJENOM NA PANTOVČAKU, MARIJANA PETIR ODLUČNO JE ZATRAŽILA OD UNIJE DA ISHODI OD BEOGRADA UKIDANJE ZAKONSKIH NORMI PO KOJIMA JE MOGUĆE DA VELJKO MARIĆ SJEDI U SRBIJANSKOM ZATVORU! "NE BUDE LI TAKO, SRBIJA NEĆE MOĆI NASTAVITI SVOJ EUROPSKI PUT JER UGROŽAVA SUVERENITET REPUBLIKE HRVATSKE I NJENIH GRAĐANA", REKLA JE PETIRKA U STRASBOURGU NA PLENARNOJ SJEDNICI EUROPSKOG PARLAMENTA! NIKAD NIŠTA SLIČNO NISMO ČULI NI OD JOSIPOVIĆA NITI OD VESNE PUSIĆ! ONI BI PRIJE UVENULI NEGOLI OVO BEOGRADU PORUČILI!
Hrvatska zastupnica u Evropskom parlamentu Marijana Petir zatražila je od Europskog parlamenta da naloži Srbiji da ukine Zakon o nadležnosti državnih organa u postupku za ratne zločine koji je stupio na snagu 2010. jer tim zakonom ugrožavaju hrvatski suverenitet. U protivnom, ističe Petir, Srbija neće moći nastaviti napredovanje u Uniju! Ovaj prvi rezolutni stav nekog hrvatskog političara koji je progovorio o srbijanskom gušenju hrvatskog suvereniteta zacijelo je rezultat pobjede Kolinde Grabar Kitarović, ali i nastojanja uporne Marijane Petir koja je uspjela posjetiti Veljka Marića u srbijanskom zatvoru. Petir je izborila taj posjet u prvom redu na temelju pritiska Odbora za ljudska prava Europskog parlamenta, kojem je objasnila da se Mariću krše ljudska prava, a da srbijanske vlasti ne dopuštaju da ga posjete predstavnici humanitarnih udruga. Nakon tri mjeseca ipak je dobila dozvolu da ga posjeti. Ona ističe da je Marić u zatvoru već punih pet godina, a da je u prvom postupku osuđen na 12 godina zbog ubojstva jednog civila.
No, analizirajući spis, vidjela je da svjedoci stalno mijenjaju iskaz, da krunska svjedokinja nikada nije vidjela Veljka Marića - što da se vidi iz njenog opisa samog Marića. Drugi postupak Mariću još traje, a tereti ga se da je ubio vatrenim oružjem jednog civila - premda obdukcijski nalaz bolnice u Bjelovaru pokazuje da ta žrtva uopće nije ubijena vatrenim oružjem! Marijana Petir je utvrdila da Marić „nije krio ogorčenje vlastima koje su ga ostavile u Srbiji", u prijevodu Milanovićeva vlada i Josipovićev ured nisu se osobito angažirali oko njegove sudbine. Marić je bolestan, nedostaje mu antibiotika, koje je znao čekati i po 40 dana. Lijekove mu nabavlja supruga koja živi od tri tisuće kuna, i „podiže na noge tri sina i sama plaća odvjetnika"! U naravi se radi o tome da je Srbija odredbama ovog zakona sebi uzela za pravo suditi hrvatskim državljanima za navodni zločin počinjen na hrvatskom teritoriju protiv drugog hrvatskog državljanina! To je u cijelosti u suprotnosti s međunarodnim kaznenim pravom i s europskom praksom. Apsurdnost tog zakona najbolje ilustrira činjenica da su srbijanske vlasti najprije otele Veljka Marića doslovce na cesti, a tek onda su za njim raspisale tjeralicu! Pravda na srbijanski način! Ovim prijedlogom se traži da se Marića izruči Hrvatskoj i da mu se ovdje organizira suđenje.
- Autor: 7Dnevno/Tihomir Dujmović/23. siječnja, 2015.
- Photo: Boris Scitar/PIXSELL
- Datum: subota, 24. siječnja 2015. u 14:04
Milanović je propustio zadnju šansu
Što ćete odgovoriti ljudima koji imaju kredite u eurima, zbog čega oni imaju jedan kriterij, a švicarci drugi?I to kriterij koji im je odredila njihova Vlada?!
Sve je imao na dlanu: i nevini narod i pokvarene banke i HNB kao glavnog krivca i temeljnog jataka interesa stranih banaka, i kompletnu javnost,čak i sve parlamentarne stranke, a onda se i sam hrabrio kako su na redu državnički potezi, no Zoran Milanović je pao i na zadnjem testu. Donio je rješenje u slučaju franak koje će sutra pobiti svaka ustavna tužba jer Vlada ne može ni u Sjevernoj Koreji određivati tečaj valute, donio je rješenje koje će sutra kada se slegne medijski optimizam pokazati da je nepošteno i nekorektno, jer će se glavnica jednima određivati po jednom tečaju, kamate po drugom, oni koji su imali stambene kredite imaju jedan položaj, oni koji su podizali obiteljska poljoprivredna gospodarstva vraćati će švicarce po trećim uvjetima. I što kada sutra skoči euro? Ili ako švicarac nastavi rasti? Što ćete odgovoriti ljudima koji imaju kredite u eurima, zbog čega oni imaju jedan kriterij, a švicarci drugi?I to kriterij koji im je odredila njihova Vlada?! Jer tu odluku koja legalizira neravnopravnost donosi nitko drugi nego Vlada! Koja nota bene nema ustavne ovlasti reagirati u pravno – ugovorne odnose! U riječ, imamo kaos-odluku! Odluka koja će proizvesti kaos kao što su odluke o predstečajnim nagodbama donijele neviđeni kaos i neravnopravnost!
Pri tom se pokazalo da naizgled istinoljubivi Milanović ni za živu glavu ne želi taknuti u Hrvatsku narodnu banku i svog kućnog prijatelja guvernera Vujčića premda je i po slovu zakona upravo i jedino HNB nadležan za monetarnu politiku u zemlji. U toj zemlji se dogodilo da su banke jedno vrijeme isključivo davale kredite u švicarcima što je samo po sebi nezakonito i ako je netko trebao intervenirati od prvog trenutka ove tragedije onda je to bila HNB. Kao i u nizu ranijih situacija HNB se pokazala kao čvrsti odvjetnik stranih banaka, pa ako postoji neka koristi od ove tragedije onda bi se barem moglo reći da smo glede svojih monetarnih problema, (koji su tek počeli da se razumijemo), barem ogolili problem i razabrali tko je kapitalni krivac jezive hrvatske monetarne politike. HNB i guverner koji se rukama i nogama bori u zaštiti stranih banaka! Sličan problem je sa stranim bankama imala i Mađarska i Viktor Orban se odlučio za dramatična rješenja. Ukinuo je deviznu klauzulu, ušao u rat sa bankama, na kraju im uveo i poreze na transakcije i osigurao monetarni spas za svoju zemlju! Orban je sam izjavio nedavno da mu je cilj da barem 40 posto vlasništva banaka bude u mađarskim rukama te da mu je jasno da sa pretežitim stranim bankama ne može podizati zemlju iz krize. Uostalom, takvog primjera u Europi i nema. Poljska i Češka koja bilježe bolje dane svog gospodarstva preko 60 posto svih ulaganja vuku iz europskih predpristupnih fondova. To je njihova šifra uspjeha! A mi smo i u tome podbacili preko svake mjere! Slučaj franak je bio idealni trenutak da se raspravi i promjeni hrvatska monetarna politika čija temeljita promjena bi u ovom trenutku jedina mogla jamčiti promjene.
Ukidanje valutne klauzule, plasiranje novca koje u pričuvi ima u izobilju u točne planirane grane gospodarstva, konzekventna primjena zakona u bankarskom poslovanju, (a ne da se kao sada uporno skriva podatak tko je gdje kada i po kojem tečaju kupio te enormne količine švicaraca po kojima su se davali krediti), to bi bio samo početak velike bitke bez koje Hrvatskoj nema prosperiteta. A pogledajte tu bolumentu vjerojatno plaćenih medija da zagovaraju baš u ovoj krizi i HNB i guvernera! Pogledajte to sijanje straha da ako ukinemo valutnu klauzulu da će se istopiti devizne rezerve što je glupost par exellance! Pogledajte to namjerno ne objašnjavanje pune i prave istine kad se radi o budućnosti kredita u drugoj valuti! Naime, ukidanje devizne klauzule ne bi ukinulo štednju u eurima! Nigdje u svijetu ne možete donijeti u banku eure i tražiti štednju u dolarima zar ne! Kod nas donesete kune i otvorite štednju u eurima! Zato jer hrvatska monetarna politika to dopušta i potiče, a ne štiti i ne afirmira kunu! Hoćete štediti u eurima? Molim, kupite realno za kune eure u banci ili u mjenjačnici, (ali realno!), donesite ih u banku i otvorite štednju. Može, realna štednja u realnoj valuti, pa onda i po realnoj kamati! Ukidanje valutne klauzule uopće ne bi dotaknulo pitanje deviznih rezervi nego bi afirmiralo kunu i smanjilo prostor bankarskom iživljavanju. Nažalost niti jedna hrvatska Vlada se nije prihvatila tog problema, već su sve bježale od borbe sa moćnim bankama. Premda je to često bio sukus borbe za vitalne nacionalne interese! Jer, smo izgubili bankarski sektor i jer je on podložio monetarnu vlast svojim interesima, a onda se u to skladno nadovezao uvozni lobi, mi iz dana u dan gubimo.
Pa poljoprivredu ćemo na ovaj način izbrisati sa lica zemlje! Jer će je uvoz ubiti! Ovakva monetarna politika nikad nikakvu industrijalizaciju kod nas neće potaknuti! Ovakva monetarna politika odgovara bankama i uvoznom lobiju i premda je teško zamisliti dva veća neprijatelja, želi li se od Hrvatske napraviti prosperitetna europska država borba s njima je neizbježna. Prema tome nama su uistinu potrebne ogromne promjene ako se želimo spasiti. Problem je ove Vlade i ove afere što se u jednu silno kompliciranu priču uletjelo krajnje diletantski. Afirmacija hrvatske monetarne politike i prestanak ovog kmetovskog pristupa kojeg zadnja dva guvernera konzekventno provode, trebao se dogoditi paralelno sa nizom drugih financijsko-monetarnih poteza čija bi sinergija bila zamašnjak novom razvoju. Promjene monetarne politike, plasiranje novca u čvrstoj suradnji sa Vladom točno u jasno predviđene projekte i pri tom snažno jačanje kune, to je plan i program i to je posao koji traži vrijeme, stručnjake i nacionalnu odvažnost. Milanović nema ništa od toga, njegovi stručnjaci još manje. I zato smo dobili ovaj hibrid od rješenja koji će za kratko smiriti strasti, ali će vrlo brzo problem buknuti. Sve je to sjajna škola budućoj Vladi koja već danas treba početi pripremati reformu u prvom redu monetarne vlasti, reformu gospodarstva koja će morati ići paralelno sa monetarnom reformom ako se žele adekvatni učinci. Ako se pak pokaže da je HNB do te razine utvrda parcijalnih interesa hrvatskih tajkuna i ekstraprofitnih interesa stranih banaka i da je to ključna brana koja ne dopušta da se situacija u zemlji počne gospodarski mjenjati onda je vrijeme da se i ta knjiga otvori do kraja. Jer, ova je zemlja došla na rub rubova i ako elita ne razumije da smo došli do kraja onda će im to narod objasniti na prosvjedima. Ima li još pameti u ovoj zemlji prije negoli se pamet počne vagati kad se od dima suzavaca više ništa ne bude vidjelo?
Pri tom se pokazalo da naizgled istinoljubivi Milanović ni za živu glavu ne želi taknuti u Hrvatsku narodnu banku i svog kućnog prijatelja guvernera Vujčića premda je i po slovu zakona upravo i jedino HNB nadležan za monetarnu politiku u zemlji. U toj zemlji se dogodilo da su banke jedno vrijeme isključivo davale kredite u švicarcima što je samo po sebi nezakonito i ako je netko trebao intervenirati od prvog trenutka ove tragedije onda je to bila HNB. Kao i u nizu ranijih situacija HNB se pokazala kao čvrsti odvjetnik stranih banaka, pa ako postoji neka koristi od ove tragedije onda bi se barem moglo reći da smo glede svojih monetarnih problema, (koji su tek počeli da se razumijemo), barem ogolili problem i razabrali tko je kapitalni krivac jezive hrvatske monetarne politike. HNB i guverner koji se rukama i nogama bori u zaštiti stranih banaka! Sličan problem je sa stranim bankama imala i Mađarska i Viktor Orban se odlučio za dramatična rješenja. Ukinuo je deviznu klauzulu, ušao u rat sa bankama, na kraju im uveo i poreze na transakcije i osigurao monetarni spas za svoju zemlju! Orban je sam izjavio nedavno da mu je cilj da barem 40 posto vlasništva banaka bude u mađarskim rukama te da mu je jasno da sa pretežitim stranim bankama ne može podizati zemlju iz krize. Uostalom, takvog primjera u Europi i nema. Poljska i Češka koja bilježe bolje dane svog gospodarstva preko 60 posto svih ulaganja vuku iz europskih predpristupnih fondova. To je njihova šifra uspjeha! A mi smo i u tome podbacili preko svake mjere! Slučaj franak je bio idealni trenutak da se raspravi i promjeni hrvatska monetarna politika čija temeljita promjena bi u ovom trenutku jedina mogla jamčiti promjene.
Ukidanje valutne klauzule, plasiranje novca koje u pričuvi ima u izobilju u točne planirane grane gospodarstva, konzekventna primjena zakona u bankarskom poslovanju, (a ne da se kao sada uporno skriva podatak tko je gdje kada i po kojem tečaju kupio te enormne količine švicaraca po kojima su se davali krediti), to bi bio samo početak velike bitke bez koje Hrvatskoj nema prosperiteta. A pogledajte tu bolumentu vjerojatno plaćenih medija da zagovaraju baš u ovoj krizi i HNB i guvernera! Pogledajte to sijanje straha da ako ukinemo valutnu klauzulu da će se istopiti devizne rezerve što je glupost par exellance! Pogledajte to namjerno ne objašnjavanje pune i prave istine kad se radi o budućnosti kredita u drugoj valuti! Naime, ukidanje devizne klauzule ne bi ukinulo štednju u eurima! Nigdje u svijetu ne možete donijeti u banku eure i tražiti štednju u dolarima zar ne! Kod nas donesete kune i otvorite štednju u eurima! Zato jer hrvatska monetarna politika to dopušta i potiče, a ne štiti i ne afirmira kunu! Hoćete štediti u eurima? Molim, kupite realno za kune eure u banci ili u mjenjačnici, (ali realno!), donesite ih u banku i otvorite štednju. Može, realna štednja u realnoj valuti, pa onda i po realnoj kamati! Ukidanje valutne klauzule uopće ne bi dotaknulo pitanje deviznih rezervi nego bi afirmiralo kunu i smanjilo prostor bankarskom iživljavanju. Nažalost niti jedna hrvatska Vlada se nije prihvatila tog problema, već su sve bježale od borbe sa moćnim bankama. Premda je to često bio sukus borbe za vitalne nacionalne interese! Jer, smo izgubili bankarski sektor i jer je on podložio monetarnu vlast svojim interesima, a onda se u to skladno nadovezao uvozni lobi, mi iz dana u dan gubimo.
Pa poljoprivredu ćemo na ovaj način izbrisati sa lica zemlje! Jer će je uvoz ubiti! Ovakva monetarna politika nikad nikakvu industrijalizaciju kod nas neće potaknuti! Ovakva monetarna politika odgovara bankama i uvoznom lobiju i premda je teško zamisliti dva veća neprijatelja, želi li se od Hrvatske napraviti prosperitetna europska država borba s njima je neizbježna. Prema tome nama su uistinu potrebne ogromne promjene ako se želimo spasiti. Problem je ove Vlade i ove afere što se u jednu silno kompliciranu priču uletjelo krajnje diletantski. Afirmacija hrvatske monetarne politike i prestanak ovog kmetovskog pristupa kojeg zadnja dva guvernera konzekventno provode, trebao se dogoditi paralelno sa nizom drugih financijsko-monetarnih poteza čija bi sinergija bila zamašnjak novom razvoju. Promjene monetarne politike, plasiranje novca u čvrstoj suradnji sa Vladom točno u jasno predviđene projekte i pri tom snažno jačanje kune, to je plan i program i to je posao koji traži vrijeme, stručnjake i nacionalnu odvažnost. Milanović nema ništa od toga, njegovi stručnjaci još manje. I zato smo dobili ovaj hibrid od rješenja koji će za kratko smiriti strasti, ali će vrlo brzo problem buknuti. Sve je to sjajna škola budućoj Vladi koja već danas treba početi pripremati reformu u prvom redu monetarne vlasti, reformu gospodarstva koja će morati ići paralelno sa monetarnom reformom ako se žele adekvatni učinci. Ako se pak pokaže da je HNB do te razine utvrda parcijalnih interesa hrvatskih tajkuna i ekstraprofitnih interesa stranih banaka i da je to ključna brana koja ne dopušta da se situacija u zemlji počne gospodarski mjenjati onda je vrijeme da se i ta knjiga otvori do kraja. Jer, ova je zemlja došla na rub rubova i ako elita ne razumije da smo došli do kraja onda će im to narod objasniti na prosvjedima. Ima li još pameti u ovoj zemlji prije negoli se pamet počne vagati kad se od dima suzavaca više ništa ne bude vidjelo?
- Autor: Tihomir Dujmović
- Photo: Patrik Macek/PIXSELL
- Datum: petak, 23. siječnja 2015. u 15:46
Na djelu je neprijateljsko preuzimanje čitave zemlje!
Djeluje čvrsto, odlučno i snažno, ne osjeća se i ne vidi u njemu gorčina zbog velikih nepravdi koje su mu nanešene, iako ljudi koji su službenici sustava žmire na oba oka i dopuštaju da grozote koje je dokazima potkrijepio Srećko Sladoljev i dalje prolaze nekažnjeno na štetu svih nas.
Rijetki su ljudi koji bez kompromisa rade na otkrivanju korupcije i kriminala. Hrvatski akademik i razvojni znanstvenik dr. Srećko Sladoljev jedan je od hrabrih ljudi koji je izložen nasrtajima onih koji koruptivni sustav brane iz svog interesa.
Dočekao me u Imunološkom zavodu gdje smo razgovarali o njegovom životnom putu koji javnost poznaje ponajviše kroz njegovu borbu s koruptivnim sustavom. Taj sraz uvelike me podsjeća na boj koji je don Quijote zapodjenuo s vjetrenjačama. Ipak, taj boj koji i danas traje, na mojeg sugovornika, naizgled, nije ostavio traga. Djeluje čvrsto, odlučno i snažno, ne osjeća se i ne vidi u njemu gorčina zbog velikih nepravdi koje su mu nanešene, iako ljudi koji su službenici sustava žmire na oba oka i dopuštaju da grozote koje je dokazima potkrijepio Srećko Sladoljev i dalje prolaze nekažnjeno na štetu svih nas.
Tko je Srećko Sladoljev?
- To je pitanje smisla postojanja. Mogu odgovoriti dvojako: dati egu da se hvasta titulama, zaslugama i funkcijama ili priznati gdje sam na putu samoostvarenja. Mene je pitanje vodilo putevima kršćanskih mistika, sufija i zena. Učenje i tišina dali su mi uvid da čovjek žudi drugo negoli su materijalne stvari koje su obuzele ljude i zagadile svijet.
Opišite znanstvenu zajednicu iz svjetske i hrvatske perspektive?
- Znanstvena zajednica otvorena je u društvima gdje znanost i djeluje kao perjanica znanstvene objave. Vrhunski znanstvenici koje znam jednostavni su i lako komuniciraju. Zajednica kakvu znam u Hrvatskoj, mala je i zatvorena, gdje zavjesa akademskih titula često skriva prosječnost. Naša HAZU, ex JAZU, nije primila u svoje redove jednog Dragana Hazlera, Miroslava Radmana, Ivana Đikića, Davora Pavunu ili Matka Marušića, iako su mjereći metrom njihovog teorijskog, fundamentalnog ili primjenjenog znanstvenog doprinosa oni najbolji među nama.
Korupcija i kriminal u Imunološkom prisutni su desetljećima. Odakle krenuti?
- Moj sukob s ljudima koji to čine seže od pretvorbe i privatizacije. Moj profesionalni rad bio je nasilno prekidan, a rezultati uništavani iz osvete. Mogao bih reći da sam lustriran zbog toga. Ono što je dospjelo u javnost samo je vršak ledenog brijega. Mijenjali su se kroz godine u Zavodu ljudi po stranačkim ključevima, ali njihovo djelovanje bilo je podjednako štetno neovisno o tome kojoj su stranci pripadali. Da ne idem predaleko u povijest, započet ću s događajem koji je inicirao prije nekoliko godina jedan štetočinski direktor, član UJDI-ja. Kada sam u njega upro prstom, uništio je dio našeg znanstvenog rada i proizvodnje. Nakon njegove smjene zamijenila ga je jednako loša SDP-ovka. Zadužili su me obnoviti uništenu proizvodnju prirodnog interferona. Otklonili smo pogreške, a prinose interferona dvostruko prebacili iznad svjetskog prosjeka. Valjda kao protumjeru, Uprava je napala vlastiti proizvod opterećujući proizvodnju nemogućim farmakozahtjevima i objavljujući u najčitanijoj svjetskoj literaturi kako je naš interferon opasan po zdravlje ljudi. Halmed je slijedom toga zabranio njegovu prodaju. Kada sam argumentima s dvoje kolega pobio notorne gluposti u istom časopisu, Halmed je vratio proizvod u prodaju, a Uprava me napala upozorenjem pred otkaz zbog obraćanja vanjskim institucijama!
Što je bilo dalje?
- SDP-ovka je smijenjena, a s HDZ-ovom upravom nastavilo se po starom. Odustalo se od već dogovorenih kliničkih istraživanja da se potvrdi učinkovitost fiziološke primjene prirodnog interferona. Zbog suprotstavljanja korupciji i interferon je završio kao i hibridomska tehnologija ranije! Stručnost, rad i zviždanje nisu bili po mjeri stranačkih uprava Zavoda. Osam ili devet upozorenja pred otkaz koje sam dobio, govore sve. Unatoč svemu, nisam izdao sebe, odolivši amoralnim ponudama da promijenim stranu iako bi, citiram, 'tako daleko dospio.'
Sukob s onima koji tim sustavom upravljaju dospio je u medije 2009. i time ste se dodatno izložili napadima?
- Riječ je bila o cjepivu za svinjsku gripu 2009., čime se tinjajući sukob uvelike razbuktao. Upozorenje na nedostatke cjepiva u javnost nije došlo od mene. Samo sam potvrdio da sam autor teksta. Mjesec dana kasnije, ministrica zdravlja Poljske odbila je kupiti to cjepivo. Zato je dobila nagradu EU-a, a meni su planirali zatvor. Uprava je reagirala kaznenom prijavom i prijedlogom Dorhu da me pošalje u zatvor. Srećom, Komisija za zdravstvo EU-a otkrila je kako gospodu iz WHO-a i cijepnog biznisa povezuje novac. Pandemija je proglašena najvećom zdravstvenom prijevarom u povijesti pa Dorhu nije preostalo drugo nego prijavu odbiti. Umjesto u zatvor, nagrađen sam priznanjima triju nevladinih udruga, od kojih mi je posebno draga Zeleni karton, Udruge pacijenata.
Kako biste laicima objasnili problematiku tog cjepiva?
- Nagovijestio sam više fenomena. Tvrdio sam da ćemo se od svinjske gripe uglavnom (o)braniti neimunološkom, staničnom obranom koja djeluje na nekoliko razina i zbog čega većina neće ni razviti bolest, iako će doći u kontakt s virusom. CNN je tvrdio suprotno: umirat ćemo kao muhe, a žrtava će biti stotine milijuna. Uvjeren u ono što tvrdim, dvaput sam se pokušao inficirati zaraženom slinom i nisam obolio. Najavio sam i da ćemo, zahvaljujući svinjskom virusu, razviti otpornost prema sezonskim gripama, doslovno rekavši da će pandemijski virus imati ljekoviti učinak! To se i dogodilo. Od tada su gripe najslabije u povijesti. Znanost je 2011. potvrdila da protutijela svinjske gripe unakrsno reagiraju protiv svih arhivskih virusa gripe od 2. svjetskog rata naovamo. I najvažnije, izrijekom sam upozorio na opasnost od ALS-a, rijetke autoimune bolesti kao moguće posljedice cjepiva. Zbog te je izjave podignuta kaznena prijava da me se liši slobode. ALS je ipak postao svjetski problem kako sam i najavio, što je na dva kongresa potvrdilo 600 neuroznanstvenika dokazima o povezanosti cjepiva i ALS-a.
Dočekao me u Imunološkom zavodu gdje smo razgovarali o njegovom životnom putu koji javnost poznaje ponajviše kroz njegovu borbu s koruptivnim sustavom. Taj sraz uvelike me podsjeća na boj koji je don Quijote zapodjenuo s vjetrenjačama. Ipak, taj boj koji i danas traje, na mojeg sugovornika, naizgled, nije ostavio traga. Djeluje čvrsto, odlučno i snažno, ne osjeća se i ne vidi u njemu gorčina zbog velikih nepravdi koje su mu nanešene, iako ljudi koji su službenici sustava žmire na oba oka i dopuštaju da grozote koje je dokazima potkrijepio Srećko Sladoljev i dalje prolaze nekažnjeno na štetu svih nas.
Tko je Srećko Sladoljev?
- To je pitanje smisla postojanja. Mogu odgovoriti dvojako: dati egu da se hvasta titulama, zaslugama i funkcijama ili priznati gdje sam na putu samoostvarenja. Mene je pitanje vodilo putevima kršćanskih mistika, sufija i zena. Učenje i tišina dali su mi uvid da čovjek žudi drugo negoli su materijalne stvari koje su obuzele ljude i zagadile svijet.
Opišite znanstvenu zajednicu iz svjetske i hrvatske perspektive?
- Znanstvena zajednica otvorena je u društvima gdje znanost i djeluje kao perjanica znanstvene objave. Vrhunski znanstvenici koje znam jednostavni su i lako komuniciraju. Zajednica kakvu znam u Hrvatskoj, mala je i zatvorena, gdje zavjesa akademskih titula često skriva prosječnost. Naša HAZU, ex JAZU, nije primila u svoje redove jednog Dragana Hazlera, Miroslava Radmana, Ivana Đikića, Davora Pavunu ili Matka Marušića, iako su mjereći metrom njihovog teorijskog, fundamentalnog ili primjenjenog znanstvenog doprinosa oni najbolji među nama.
Korupcija i kriminal u Imunološkom prisutni su desetljećima. Odakle krenuti?
- Moj sukob s ljudima koji to čine seže od pretvorbe i privatizacije. Moj profesionalni rad bio je nasilno prekidan, a rezultati uništavani iz osvete. Mogao bih reći da sam lustriran zbog toga. Ono što je dospjelo u javnost samo je vršak ledenog brijega. Mijenjali su se kroz godine u Zavodu ljudi po stranačkim ključevima, ali njihovo djelovanje bilo je podjednako štetno neovisno o tome kojoj su stranci pripadali. Da ne idem predaleko u povijest, započet ću s događajem koji je inicirao prije nekoliko godina jedan štetočinski direktor, član UJDI-ja. Kada sam u njega upro prstom, uništio je dio našeg znanstvenog rada i proizvodnje. Nakon njegove smjene zamijenila ga je jednako loša SDP-ovka. Zadužili su me obnoviti uništenu proizvodnju prirodnog interferona. Otklonili smo pogreške, a prinose interferona dvostruko prebacili iznad svjetskog prosjeka. Valjda kao protumjeru, Uprava je napala vlastiti proizvod opterećujući proizvodnju nemogućim farmakozahtjevima i objavljujući u najčitanijoj svjetskoj literaturi kako je naš interferon opasan po zdravlje ljudi. Halmed je slijedom toga zabranio njegovu prodaju. Kada sam argumentima s dvoje kolega pobio notorne gluposti u istom časopisu, Halmed je vratio proizvod u prodaju, a Uprava me napala upozorenjem pred otkaz zbog obraćanja vanjskim institucijama!
Što je bilo dalje?
- SDP-ovka je smijenjena, a s HDZ-ovom upravom nastavilo se po starom. Odustalo se od već dogovorenih kliničkih istraživanja da se potvrdi učinkovitost fiziološke primjene prirodnog interferona. Zbog suprotstavljanja korupciji i interferon je završio kao i hibridomska tehnologija ranije! Stručnost, rad i zviždanje nisu bili po mjeri stranačkih uprava Zavoda. Osam ili devet upozorenja pred otkaz koje sam dobio, govore sve. Unatoč svemu, nisam izdao sebe, odolivši amoralnim ponudama da promijenim stranu iako bi, citiram, 'tako daleko dospio.'
Sukob s onima koji tim sustavom upravljaju dospio je u medije 2009. i time ste se dodatno izložili napadima?
- Riječ je bila o cjepivu za svinjsku gripu 2009., čime se tinjajući sukob uvelike razbuktao. Upozorenje na nedostatke cjepiva u javnost nije došlo od mene. Samo sam potvrdio da sam autor teksta. Mjesec dana kasnije, ministrica zdravlja Poljske odbila je kupiti to cjepivo. Zato je dobila nagradu EU-a, a meni su planirali zatvor. Uprava je reagirala kaznenom prijavom i prijedlogom Dorhu da me pošalje u zatvor. Srećom, Komisija za zdravstvo EU-a otkrila je kako gospodu iz WHO-a i cijepnog biznisa povezuje novac. Pandemija je proglašena najvećom zdravstvenom prijevarom u povijesti pa Dorhu nije preostalo drugo nego prijavu odbiti. Umjesto u zatvor, nagrađen sam priznanjima triju nevladinih udruga, od kojih mi je posebno draga Zeleni karton, Udruge pacijenata.
Kako biste laicima objasnili problematiku tog cjepiva?
- Nagovijestio sam više fenomena. Tvrdio sam da ćemo se od svinjske gripe uglavnom (o)braniti neimunološkom, staničnom obranom koja djeluje na nekoliko razina i zbog čega većina neće ni razviti bolest, iako će doći u kontakt s virusom. CNN je tvrdio suprotno: umirat ćemo kao muhe, a žrtava će biti stotine milijuna. Uvjeren u ono što tvrdim, dvaput sam se pokušao inficirati zaraženom slinom i nisam obolio. Najavio sam i da ćemo, zahvaljujući svinjskom virusu, razviti otpornost prema sezonskim gripama, doslovno rekavši da će pandemijski virus imati ljekoviti učinak! To se i dogodilo. Od tada su gripe najslabije u povijesti. Znanost je 2011. potvrdila da protutijela svinjske gripe unakrsno reagiraju protiv svih arhivskih virusa gripe od 2. svjetskog rata naovamo. I najvažnije, izrijekom sam upozorio na opasnost od ALS-a, rijetke autoimune bolesti kao moguće posljedice cjepiva. Zbog te je izjave podignuta kaznena prijava da me se liši slobode. ALS je ipak postao svjetski problem kako sam i najavio, što je na dva kongresa potvrdilo 600 neuroznanstvenika dokazima o povezanosti cjepiva i ALS-a.
Cjepiva u injekciji zdravstveno su divljaštvo 20. stoljeća, a prisiljavanje roditelja na cijepljenje djece je kriminal!
Mnoga suprotstavljena gledišta stručnjaka o cjepivima iznose se u javnost. Ima li razlike između današnjih i cjepiva proizvedenih prije 30 godina, kao i imunizacije općenito?
- Osim marketinških, nema bitnijih razlika. Povećao im se broj, pojavila su se parcijalna i rekombinantna cjepiva, nude se 3u1, 5u1, ali cijepni koncept ostao je isti. Sva se daju iglom i to je loše. Prevencija bolesti imunizacijom je odlična zamisao, ali nikako iglom duboko u tkivo iza prirodnih barijera smještenih uz probavni i dišni trakt. Cjepivom se formira imunoprovocirajući depo koji mjesecima uznemirava imunološki sustav. Isto kao da zdravu osobu strpate u ludnicu i očekujete da će ostati zdrava. Slično se može dogoditi kada imunološki sustav izložite dugotrajnom imunomobingu. U takvom neredu, imunološki sustav može pogriješiti i nepovratno reagirati protiv vlastitih tkiva. Cjepiva u injekciji zdravstveno su divljaštvo 20. stoljeća i tako će ih jednoga dana opisati medicinska historiografija.
Velik broj cijepljenja stvara moguće buduće klijente farmaceutske industrije zbog neželjenih djelovanja tvari koja se nalaze u modernim cjepivima na čovječji imunološki sustav. Koji je Vaš stav o tome?
- Manje me brinu nuspojave sastojaka koji su pridruženi cjepivima nego opisani cijepni koncept. Smrtnost, zbog nuspojava nepotrebnog i prekomjernog uzimanja lijekova, odavno je prema priznanju Američke udruge liječnika pretekla karcinome i bolesti krvožilja. Koga brine što lijekovi siju smrt? Big Pharmu sigurno ne! Trlja ruke i slaže nove jatrogene kombinacije uz dopadljivi marketing.
Koji je Vaš stav o cjepivima općenito i kalendaru cijepljenja djece koji predviđa 29 cijepljenja?
- Morate znati da dozrijevanje imunološkog sustava ovisi o interakciji s okolišem. Rođenjem imamo imunološki potencijal, ali ne i okolišne informacije da se razvije. Kako ćete znati kako izgledaju boje ili zvuče zvukovi ako vam netko po rođenju stavi povez preko očiju, a u uši antifone? Tako je i s imunološkim sustavom. Primijeniti jedan drukčiji, neagresivan pristup imunizaciji, bilo bi daleko bolje rješenje.
Cijepiti djecu u prvoj godini života? Da ili ne?
- Iglom nikako. Prirodnim načinima, kapima, kapsulama, sprejem, svakako.
Smatrate li opravdanim kriminaliziranje onih koji odbijaju cijepiti svoju djecu?
- Uz sve što sam naveo, kriminal je prisiljavati ih.
Mnoga suprotstavljena gledišta stručnjaka o cjepivima iznose se u javnost. Ima li razlike između današnjih i cjepiva proizvedenih prije 30 godina, kao i imunizacije općenito?
- Osim marketinških, nema bitnijih razlika. Povećao im se broj, pojavila su se parcijalna i rekombinantna cjepiva, nude se 3u1, 5u1, ali cijepni koncept ostao je isti. Sva se daju iglom i to je loše. Prevencija bolesti imunizacijom je odlična zamisao, ali nikako iglom duboko u tkivo iza prirodnih barijera smještenih uz probavni i dišni trakt. Cjepivom se formira imunoprovocirajući depo koji mjesecima uznemirava imunološki sustav. Isto kao da zdravu osobu strpate u ludnicu i očekujete da će ostati zdrava. Slično se može dogoditi kada imunološki sustav izložite dugotrajnom imunomobingu. U takvom neredu, imunološki sustav može pogriješiti i nepovratno reagirati protiv vlastitih tkiva. Cjepiva u injekciji zdravstveno su divljaštvo 20. stoljeća i tako će ih jednoga dana opisati medicinska historiografija.
Velik broj cijepljenja stvara moguće buduće klijente farmaceutske industrije zbog neželjenih djelovanja tvari koja se nalaze u modernim cjepivima na čovječji imunološki sustav. Koji je Vaš stav o tome?
- Manje me brinu nuspojave sastojaka koji su pridruženi cjepivima nego opisani cijepni koncept. Smrtnost, zbog nuspojava nepotrebnog i prekomjernog uzimanja lijekova, odavno je prema priznanju Američke udruge liječnika pretekla karcinome i bolesti krvožilja. Koga brine što lijekovi siju smrt? Big Pharmu sigurno ne! Trlja ruke i slaže nove jatrogene kombinacije uz dopadljivi marketing.
Koji je Vaš stav o cjepivima općenito i kalendaru cijepljenja djece koji predviđa 29 cijepljenja?
- Morate znati da dozrijevanje imunološkog sustava ovisi o interakciji s okolišem. Rođenjem imamo imunološki potencijal, ali ne i okolišne informacije da se razvije. Kako ćete znati kako izgledaju boje ili zvuče zvukovi ako vam netko po rođenju stavi povez preko očiju, a u uši antifone? Tako je i s imunološkim sustavom. Primijeniti jedan drukčiji, neagresivan pristup imunizaciji, bilo bi daleko bolje rješenje.
Cijepiti djecu u prvoj godini života? Da ili ne?
- Iglom nikako. Prirodnim načinima, kapima, kapsulama, sprejem, svakako.
Smatrate li opravdanim kriminaliziranje onih koji odbijaju cijepiti svoju djecu?
- Uz sve što sam naveo, kriminal je prisiljavati ih.
Koliko je ljudi u Hrvatskoj cijepljeno tim cjepivom i je li kod njih bilo ALS-a?
- Cijepljeno je 5000 do 10.000 ljudi. Mediji su intenzivno objavljivali sudbine unesrećenih. Svi oboljeli od ALS-a primili su cjepivo. Jedan kolega iz hobija prati pobol od ALS-a u Hrvatskoj i uvjeren je da je u nas oboljelo 40-ak ljudi. Službena medicina teško će priznati ALS kao posljedicu cjepiva. Sklonija je uzrok objasniti prehladom, stresom ili padom niz stepenice. Kada posumnjaju u cjepivo, postaju jako oprezni.
Zašto ljudi koji donose odluke što će se raditi s novcem poreznih obveznika ne postupaju u skladu s interesima ljudi, nego u skladu s financijskim interesima korporacija?
- Ako je pogrešku, bolje reći prijevaru mogao uočiti anonimus iz Imunološkog zavoda, kako da to nisu mogla gospoda iz Svjetske zdravstvene organizacije, Big Pharme ili ministarskih nomenklatura širom svijeta? Bilo bi zanimljivije čuti kako bi na vaša pitanja danas odgovorili tadašnji ministar zdravlja, njegovi pomoćnici, tadašnja uprava Zavoda ili tadašnji ravnatelji HZZO-a i Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo.
Trebale su 2 i pol godine da se vratite na posao koji Vam je bio uskraćen?
- Treba znati da je moje neslaganje s kupnjom svinjskog cjepiva bio tek povod, ne i razlog suspenzije. Iz tvrtke se godinama nemilice izvlačio novac, a ogluha HDZ-a bila je zastrašujuća. Na upozorenja koja sam uputio svim relevantnim institucijama, nisam dobivao odgovore. Preko privatne firme izvlačio se proračunski novac iz poslovanja dviju državnih tvrtki, Zavoda i HZZO-a. Ti poslovi dogovorno su preplaćivani da bi se sanirale štete smijenjene SDP-ove uprave. Šteta je i zbog posla sa Srbijom bila ogromna zbog neplaćene narudžbe. Na oprez sa Srbijom zapisnički sam upozorio predsjednika i dopredsjednika NO-a na zadnjoj sjednici kojoj sam prisustvovao tražeći da se osiguramo izvoznim akreditivom. Obzirom da se nije mogla dopustiti verifikacija takvog zapisnika, 18 mjeseci me nisu pozivali na sjednice! Za bezakonje su znali i predsjednik države i premijerka. Moje sudjelovanje u radu NO-a nije bilo dobrodošlo ni zbog planirane privatizacije Imunološkog zavoda, koja se preko Odvjetničkog ureda Uskoković namještala potpredsjedniku HDZ-ove vlade, g. Miloševiću bez kune kapitala, od čega su odustali zbog pritiska javnosti. Zatim divljačko pranje novca, milijunska plaćanja za izradu projektne dokumentacije i konzaltinga oko izgradnje mamut tvornice od 110 milijuna eura na konfisciranom zemljištu, gdje se nije mogla ishoditi ni lokacijska dozvola, a predmet kojim su nasljednici tražili povrat zemljišta čak se zagubio na Samoborskom sudu! Kada me nisu uspjeli prestrašiti suspenzijom i prijetnjama, HDZ je promijenio taktiku. Smijenili su gđu. Sindik Milošević i doveli, kako su sami rekli, svog najboljeg čovjeka. A taj je bio g. Darko Dvornik, inženjer prometa, Tipurićev nadzornjak, netom smijenjen u HEP-u, bivši pomoćnik ministra Kalmete. Pokušao me namamiti naknadom za duševne boli. Kada sam odbio o tome razgovarati, kupio je one koji su odlučivali o meni. Predsjednik NO-a bio je dr. Stjepan Turek, inače savjetnik predsjednika HGK-a, Nadana Vidoševića, ranije savjetnik predsjednika Tuđmana i premijera, mislim Mateše. Prilično 'jaka' ekipa.
- Cijepljeno je 5000 do 10.000 ljudi. Mediji su intenzivno objavljivali sudbine unesrećenih. Svi oboljeli od ALS-a primili su cjepivo. Jedan kolega iz hobija prati pobol od ALS-a u Hrvatskoj i uvjeren je da je u nas oboljelo 40-ak ljudi. Službena medicina teško će priznati ALS kao posljedicu cjepiva. Sklonija je uzrok objasniti prehladom, stresom ili padom niz stepenice. Kada posumnjaju u cjepivo, postaju jako oprezni.
Zašto ljudi koji donose odluke što će se raditi s novcem poreznih obveznika ne postupaju u skladu s interesima ljudi, nego u skladu s financijskim interesima korporacija?
- Ako je pogrešku, bolje reći prijevaru mogao uočiti anonimus iz Imunološkog zavoda, kako da to nisu mogla gospoda iz Svjetske zdravstvene organizacije, Big Pharme ili ministarskih nomenklatura širom svijeta? Bilo bi zanimljivije čuti kako bi na vaša pitanja danas odgovorili tadašnji ministar zdravlja, njegovi pomoćnici, tadašnja uprava Zavoda ili tadašnji ravnatelji HZZO-a i Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo.
Trebale su 2 i pol godine da se vratite na posao koji Vam je bio uskraćen?
- Treba znati da je moje neslaganje s kupnjom svinjskog cjepiva bio tek povod, ne i razlog suspenzije. Iz tvrtke se godinama nemilice izvlačio novac, a ogluha HDZ-a bila je zastrašujuća. Na upozorenja koja sam uputio svim relevantnim institucijama, nisam dobivao odgovore. Preko privatne firme izvlačio se proračunski novac iz poslovanja dviju državnih tvrtki, Zavoda i HZZO-a. Ti poslovi dogovorno su preplaćivani da bi se sanirale štete smijenjene SDP-ove uprave. Šteta je i zbog posla sa Srbijom bila ogromna zbog neplaćene narudžbe. Na oprez sa Srbijom zapisnički sam upozorio predsjednika i dopredsjednika NO-a na zadnjoj sjednici kojoj sam prisustvovao tražeći da se osiguramo izvoznim akreditivom. Obzirom da se nije mogla dopustiti verifikacija takvog zapisnika, 18 mjeseci me nisu pozivali na sjednice! Za bezakonje su znali i predsjednik države i premijerka. Moje sudjelovanje u radu NO-a nije bilo dobrodošlo ni zbog planirane privatizacije Imunološkog zavoda, koja se preko Odvjetničkog ureda Uskoković namještala potpredsjedniku HDZ-ove vlade, g. Miloševiću bez kune kapitala, od čega su odustali zbog pritiska javnosti. Zatim divljačko pranje novca, milijunska plaćanja za izradu projektne dokumentacije i konzaltinga oko izgradnje mamut tvornice od 110 milijuna eura na konfisciranom zemljištu, gdje se nije mogla ishoditi ni lokacijska dozvola, a predmet kojim su nasljednici tražili povrat zemljišta čak se zagubio na Samoborskom sudu! Kada me nisu uspjeli prestrašiti suspenzijom i prijetnjama, HDZ je promijenio taktiku. Smijenili su gđu. Sindik Milošević i doveli, kako su sami rekli, svog najboljeg čovjeka. A taj je bio g. Darko Dvornik, inženjer prometa, Tipurićev nadzornjak, netom smijenjen u HEP-u, bivši pomoćnik ministra Kalmete. Pokušao me namamiti naknadom za duševne boli. Kada sam odbio o tome razgovarati, kupio je one koji su odlučivali o meni. Predsjednik NO-a bio je dr. Stjepan Turek, inače savjetnik predsjednika HGK-a, Nadana Vidoševića, ranije savjetnik predsjednika Tuđmana i premijera, mislim Mateše. Prilično 'jaka' ekipa.
Ratna vremena su bila dobra vremena za Hrvatsku. Bila je sigurna. Čuvali su je branitelji, a ne političari!
Što mislite o floskuli da je država loš gospodar?
- Država nije stvor, da bi bila ikakav gospodar. Državom upravljaju ljudi i ljudi su stvorili i razvijali Inu, Plivu, Imunološki zavod, Prvomajsku, Končar, Gredelj, Đuru Đakovića, Jugoton, RIZ, brodarske kompanije sa stotinama brodova, brodogradilišta, željezare, rafinerije, Kamensko, Nik, HPT... Dok smo ginuli za vlastitu državu, tamničari su se dokopali sve vlasti, sve to uništili i prodali, a za lošeg gospodara okrivili - Hrvatsku državu!?
Svojedobno ste na svoj facebook profil stavili video REPUBLIKA HRVATSKA d.o.o. koji nudi dokaze o transformaciji zakonitih institucija naše domovine u tvrtke. Kada ste bili kod Josipovića čuli ste jednu njegovu rečenicu koja te dokaze dodatno učvršćuje. Što je Josipović tada rekao?
- Da, u veljači 2014., predsjednik je sazvao tematsku sjednicu u povodu prijedloga Zakona o zaštiti zviždača. Na pitanje, koje se ticalo funkcioniranja države, predsjednik je odrješito objasnio da je, citiram - država jedna vrsta poduzeća i tako se vodi. Od prisutnih, kao da sam ja jedini to čuo! Cilj države nije poduzeće da bi se vodila profitom i zaradom. Ona je tlo koje treba pripremiti za sjetvu da bi se narod povezan jezikom, vjerom, poviješću, tradicijom i kulturom mogao i materijalno razvijati. Tu smo da bismo si pomagali, a ne da bismo bili konkurencija.
Bili ste i hrvatski vojnik. Jeste li u ratno vrijeme zamišljali našu domovinu ovakvom kakva je postala?
- Ne. Takve noćne more nisam imao. Čuvala me straža i minsko-eksplozivne naprave oko položaja. Bila su to dobra vremena za Hrvatsku. Bila je sigurna. Čuvali su je branitelji, a ne političari. Rat sam proveo na prvoj liniji obrane, isprva u prvom ešalonu saniteta, kasnije kao izvjestitelj IPD-a. Jedna od dužnosti bila mi je i briga o borbenom moralu vojnika. Kao da sam na toj dužnosti još i danas.
Što mislite o floskuli da je država loš gospodar?
- Država nije stvor, da bi bila ikakav gospodar. Državom upravljaju ljudi i ljudi su stvorili i razvijali Inu, Plivu, Imunološki zavod, Prvomajsku, Končar, Gredelj, Đuru Đakovića, Jugoton, RIZ, brodarske kompanije sa stotinama brodova, brodogradilišta, željezare, rafinerije, Kamensko, Nik, HPT... Dok smo ginuli za vlastitu državu, tamničari su se dokopali sve vlasti, sve to uništili i prodali, a za lošeg gospodara okrivili - Hrvatsku državu!?
Svojedobno ste na svoj facebook profil stavili video REPUBLIKA HRVATSKA d.o.o. koji nudi dokaze o transformaciji zakonitih institucija naše domovine u tvrtke. Kada ste bili kod Josipovića čuli ste jednu njegovu rečenicu koja te dokaze dodatno učvršćuje. Što je Josipović tada rekao?
- Da, u veljači 2014., predsjednik je sazvao tematsku sjednicu u povodu prijedloga Zakona o zaštiti zviždača. Na pitanje, koje se ticalo funkcioniranja države, predsjednik je odrješito objasnio da je, citiram - država jedna vrsta poduzeća i tako se vodi. Od prisutnih, kao da sam ja jedini to čuo! Cilj države nije poduzeće da bi se vodila profitom i zaradom. Ona je tlo koje treba pripremiti za sjetvu da bi se narod povezan jezikom, vjerom, poviješću, tradicijom i kulturom mogao i materijalno razvijati. Tu smo da bismo si pomagali, a ne da bismo bili konkurencija.
Bili ste i hrvatski vojnik. Jeste li u ratno vrijeme zamišljali našu domovinu ovakvom kakva je postala?
- Ne. Takve noćne more nisam imao. Čuvala me straža i minsko-eksplozivne naprave oko položaja. Bila su to dobra vremena za Hrvatsku. Bila je sigurna. Čuvali su je branitelji, a ne političari. Rat sam proveo na prvoj liniji obrane, isprva u prvom ešalonu saniteta, kasnije kao izvjestitelj IPD-a. Jedna od dužnosti bila mi je i briga o borbenom moralu vojnika. Kao da sam na toj dužnosti još i danas.
Opisali ste visoko korumpirani sustav na svim razinama o čemu je i Dorh obaviješten, da bi se pokazalo kako je i on dio toga. Dokazima ste im dokumentirali 20 godina korupcije. Zar nitko nije sankcioniran?
- Točno. Novac u tvrtku nije vraćen. U Hrvatskoj su korupcija i kriminal alati kojima političari kontroliraju jedni druge. Visokoj politici ne mogu pristupiti oni koji su bez putra na glavi. DORH nije odradio svoj posao jer je politički umiješan. Na tom tragu doživljavam predsjedničko odlikovanje glavnom državnom odvjetniku.
Kome je u interesu da Imunološki zavod razori do kraja?
- Imunološki zavod jest razoren do kraja. Završni čin otplesao je HNS preko svoje Uprave, NO-a i resornog ministarstva. Zabili su čavle u lijes prvo brojnim otkazima, a zatim odugovlačenjem radova koji su bili nužni za produženje dozvole. Dozvola nije produžena. Umjesto da nastavi s radovima, direktor je požurio uputiti zahtjev za otvaranjem stečaja, a zaboravio je na unaprijed uplaćenih 5 milijuna kuna izvođaču. Stečaj je proglašen, HNS-ov direktor zbrisao u sigurne ravnateljske vode županijske Hitne pomoći, a u tvrtku je nahrupila elitna SDP stečajna upraviteljica gđa Malbašić. Pritom je otkrivena na serveru i mail korespondencija između ljudi, koja jasno pokazuje njihovu suradnju oko preuzimanja tvrtke. Umjesto očekivane intervencije DORH-a, na Zavod je stigla policija istražujući tko je dao u javnost prepisku g. Usmijanija i g. Gajnika!
Je li riječ o zakulisnoj korporativnoj igri neprijateljskog preuzimanja?
- Ako vjerujete da će slobodno tržište brinuti o strateškim interesima zemlje, kako je to lijepo pojasnio šef Državnog ureda za upravljanje državnom imovnom g. Pejnović, onda to nisu zakulisne igre, nego politika države. Zbog toga u Hrvatskoj svatko radi što i kako hoće, osim naravno građana koje se financijski disciplinira preko banaka i ovršne mafije. Na djelu je neprijateljsko preuzimanje čitave zemlje.
Zašto se konzervansi poput tiomerzala nalaze u cjepivima? Prema navodima jednog austrijskog liječnika živa je u cjepivima za gripu sezone '13/14. u koncentracijama čak 25.000 puta iznad onih koje su gornje granične vrijednosti dopuštene u vodi za piće.
- Iznenadili ste me. Bio sam uvjeren da su živini spojevi izbačeni iz cjepiva. Ako je taj podatak točan, možemo matematički izračunati o kojoj se količini radi. Ako pola mililitra cjepiva sadrži 25.000 puta više žive nego je dopušteno u vodi, tada istu količinu toleriramo u 25 litara vode. Tu količinu popijemo u dva tjedna. Cjepivo se otpušta u tijelu dulje od dva tjedna. Zapravo, ništa nisu dopustili što nije već dopušteno. Veoma lukavo.
Ima li tiomerzal što tražiti u cjepivima i postoji li neka neškodljiva alternativa?
- Koliko znam živa je najtoksičniji teški metal. Živini spojevi stavljaju se u cjepiva da spriječe škart u proizvodnji. Dokle god farmakopeja dopušta živu Big Pharma, vjerujte, neće je dobrovoljno napustiti. Da, alternative postoje. Današnja tehnologija smanjuje rizike bakterijskih onečišćenja cjepiva na minimum i bez dodatka žive, a postoje i drugi načini koji, naravno, koštaju. Po svemu sudeći živa se dodaje cjepivima samo iz praktičnih i troškovnih razloga. Zdravstveni razlozi nisu na prvom mjestu.
Je li današnja farmaceutska industrija preagresivna?
- Ako mislite na farmaceutski marketing, definitivno jest. Marketing u zdravstvu je prvo što bi trebalo izbaciti iz zdravstvenog sustava. Da bi zdravstveni marketing nešto prodao, on mora posijati strah. Sve veći broj smrti zbog nuspojava lijekova posljedica su straha. Kada bi na takvim temeljima gradili vatrogastvo ili policiju, vatrogasci bi sami podmetali požare, a policajci krali.
- Autor: Vladimir Perić / 7Dnevno / 16. siječnja 2015.
- Photo: Jurica Galoic/PIXSELL
- Datum: utorak, 20. siječnja 2015. u 16:41
HRVATSKO SLOVO
· 05.01.2015., Chicago
Kampanja je u tijeku. Stari dečki ne biraju taktike. Iz rukava se izvlače stare naljepnice, dobro naručene etikete: „antifašizma“, „zločinaca“, „kleorfašista“, „narodnih neprijatelja“, „opasnih strana“ „zločinačkih organizacija“. Nema smisla trošiti vrijeme na Josipovića.
Ako Hrvati ne vide što im se događa, tko im upravlja, čiji interesi vode „državu“ onda neka ga biraju još jednom i još jednom i još jednom, dok im i himnu ne zamjene s nekom odom neke nove države. Međutim razumni ljudi moraju vidjeti smjer i cilj ove politike i glavni razlog zašto Hrvatska treba novog predsjednika. “Zlo u svijetu skoro uvijek dolazi od neznanja (Albert Camus).
„Predsjednik Republike Hrvatske predstavlja i zastupa Republiku Hrvatsku u zemlji i inozemstvu“ (Ustav RH čl. 94). Je li to zaista tako u mandatu Ive Josipovića? Je li nas on zaista zastupao?
Chicago, Svibanj 2011.
Bio je u Chicagu. Rekao je da je u Chicago došao “zbog velike zajednice Hrvata, a riječ je i o gospodarski izuzetno zanimljivom kraju. Cilj je obnoviti i ojačati vezu Hrvatske i dijaspore a s druge strane poticati gospodarsku suradnju“. Međutim istina je drugačija. Na susretu s Hrvatima na ruke mu je uručeno pismo grupe hrvatskih liječnika, advokata i doktora znanosti. U njemu između ostaloga stoji:
„Obraćamo Vam se, vjerujemo u ime tisuća hrvatskih ljudi iz dijaspore. Vjerujemo da je Vaš dolazak u Chicago i dio Vaših napora za otvaranje dijaloga s Dijasporom. Razlog našeg pisma je nezadovoljstvo stanjem u Hrvatskoj. Pratimo što se događa u hrvatskoj državi na više razina.
Prvo, budući da smo mi dijaspora, živimo u Americi, neki od nas dugi niz godina, željeli bismo znati kada će konačno nakon 20 godina svoga postojanja, Hrvatska učiniti nešto za svoj veliki dio pučanstva koji se nalazi izvan Hrvatske na svim kontinentima. Budući da smo u doticaju s mnogim nacijama i kulturama i vrlo nam je jasno što drugi čine za svoju dijasporu, stoga molimo Vas za konkretnost odnosa Hrvatske i njene Dijaspore. Naš profesionalni život ne dopušta nam samo gledati i šutjeti kao ljudi bez intelekta i iskustva. Vjerujemo da naša profesionalna iskustva i edukacija na vrhunskim sveučilištima daje nam odličnu podlogu tražiti, pitati, savjetovati i očekivati bolje. Željeli bismo od Vas čuti što će Hrvatska učiniti na ovom području?
Drugo, pomno pratimo haaške procese, svjedočenja, osude i užasno moguće posljedice haaškog tužiteljstva i osude za sadašnju i buduću hrvatsku političku stvarnost koja poprima potpuno novu dimenziju. Pitamo Vas, koji ste na čelu države, što će država učiniti kako bi se utvrdila povijesna istina i kako bismo mogli krenuti u budućnost bez tereta prošlosti kojim je hrvatsko društvo previše okupirano. Nas zanima pravednost, koja je minimalni zahtjev demokratskog društva!
Kako će se u budućnosti sačuvati hrvatski interesi u sklopu napora ulaska u EU? Razumijemo vrlo dobro što znače „classifed documents“, stoga nas zanima kako su dokumenti „državne tajne“ završili u javnosti i što država čini kako se to ne bi dogodilo u budućnosti? Želimo od Vas znati što će hrvatska država učiniti za majke i žene iz Vukovara koje su bile u srpskim logorima, mučene, silovane, ubijane? Za tisuće Hrvata ubijenih, silovanih, unakaženih, prognanih, nad kojima je učinjen zločin? Tko će pokrenuti odgovornost i procese za njihovu pravednost?
Treće, pratimo pomno ekonomsko i financijsko stanje države. Neki od nas su upravo u toj profesiji. Hrvatska je puna financijskih skandala, gospodarske nestabilnosti, prevelikog međunarodnog duga (koji osigurava uvjetovanosti), zanima nas što ćete Vi učiniti i kakve procese pokrenuti za gospodarskom stabilnosti države?
Mi ne pripadamo političkim strankama, niti pokretima, nego kao profesionalci, zabrinuti stanjem u državi, obraćamo se Vama, kao najvećoj političkoj instanci države.“
Gospodin Josipović nije se udostojao odgovoriti na pismo. Na intervenciju mnogih poslao je nakon skoro godinu nekakav formalni dopis bez smisla. Nije ni čudo. Ta u svom članku u Vjesniku nakon odlaska iz Chicaga prozvao je Hrvatski etnički institut iz Chicaga ustaškim i čitao lekcije dijaspori o svom novom putu koji otvara sve moguće opcije napredovanja, a zabranjuje jedino hrvatski ID.
Čiji je on predsjednik?
Izrael, Veljača 2012.
Otišao je zatim u Izrael . Tamo je održao govor u Knessetu i rekao: „Otrovna je guja puštena da izgmiže iz srca naše nacije u pokušaju da se istrijebe Srbi, Židovi i drugi samo zbog toga što oni jesu ili što zastupaju. Trebamo se zagledati u svoje srce i pomiriti se s najtamnijom mrljom u svojoj povijesti i političkoj kulturi. Trebamo znati: zmija je sad oslabljena, ali je još uvijek tu. “
Čiji je on predsjednik?
Beograd, Listopad 2013.
Predsjednik Josipović u Beogradu po drugi put! Pomaže Srbiji prema Europi. Ide k ukidanju tužbe za ratne zločine. “Bitno je da predsjednici uz pomoć vlada žele riješiti problem povratka izbjeglica, prava manjina i pitanja ratnih zločina". Zanimljivo srpske izbjeglice, srpske manjine, ali hrvatski ratni zločini!
Josipović već tada izjavi i ovako nešto, nečuveno na razini bilo kojeg predsjednika države: “S velikom sigurnošću bih mogao reći kako će završiti postupak u Haagu, ali mi funkcija ne dopušta da to javno kažem". Politika je očito upravljala i njegovim ostalim “pravnim” postupcima.
U Chicagu ne reagira na pitanja hrvatske dijaspore. U Izraelu Hrvate naziva zmijama, a u Beogradu govori o srpskim pitanjima, daje im tajne dokumente i zaboravlja prošlost boli majki i domovine, nestalih i ubijenih, jer ideologija je jača! Zagreb se nigdje ne spominje. Jer nigdje se nije ni spominjao zadnjih 15 godina. U povijesti politike ljudi su uvijek bili na prodaju: ideologijama ili novcima, interesima ili ucjenama!
S pravom se valja pitati čiji je on predsjednik? Kada ste bili djeca vjerojatno ste doživjeli da su vas stariji pitali: “Čiji si ti mali/mala?” Nakon vašeg odgovora sve im je bilo jasno tko ste! Svi smo mi posljedica naših izbora, osobnih, obiteljskih i nacionalnih. Birati nam je dano. Birati možemo! Izbor je čin slobode. Pravi izbor je čin mudrosti koja nije nepismena! Samo nepismeni ne mogu odgovoriti na pitanje čiji je Josipović predsjednik? Mudrost i ljubav nisu nikada u neznanju! Što više znamo i tražimo to nam je sve jasnija količina vlastitog neznanja. Vrijeme je Hrvatima za masovnije buđenje. Druga nedjelja siječnja 2015. je prvi korak!
Fra. Jozo Grbeš
KUSTOS HRVATSKE FRANJEVAČKE KUSTODIJE SVETE OBITELJI
BUJICA 7.1.2015. – novinar Gordan Malić o Josipovićevoj kriminalnoj hobotnici !
POGLEDAJ
OVO JE JATO, JATO HOBOTNICA,
NE LIGNJA, NEGO HOBOTNICA !
PORTAL DNEVNO.HR
Jesmo li uopće svjesni povijesnih razmjera pada Josipovićeve politike?
O pravoj vanjskopolitičkoj pozadini politike Ive Josipovića, najbolje svjedoči činjenica da nakon njegovog poraza mimo svakog plana i dogovora, na hitni sastanak sa hrvatskom Vladom stiže ovih dana nitko drugi negoli britanski ministar vanjskih poslova! Pametnom dosta, zar ne?
Na svim svojim promocijama knjige „Hrvatska u raljama djece komunizma", a bilo ih više od 60, uvijek bih na kraju rekao da je situacija uistinu depresivna i dramatična, ali da su Hrvati poznati po tome da su najbolji kad je najteže i da svoje najljepše golove zabijaju u zadnji tren! Da sam siguran da će biti i ovaj puta tako i da ako Josipović dobije još jedan mandat da će se Hrvatska svesti isključivo na zemljopisni pojam, kao bezlični komad regije. Na svim promocijama čita se i ulomak koji govori o nemoralnosti kod uvođenja dvojezičnosti u Vukovaru sa pasusom „sram vas može biti Josipoviću i Milanoviću, sram vas može biti da ne poštujete niti suze vukovarskih majki.. Ali znate što, ničija nije do zore gorjela pa neće ni vaša...".
I napokon samo dva dana prije izbora napisao sam kolumnu kao neku vrstu otvorenog pisma pod naslovom „Devet razloga zbog kojih Jospović mora otići". Dakako da je bilo dobronamjernih ljudi koji su mi savjetovali da ne budem tako jednoznačan jer da će mi se Josipović sasvim sigurno osvetiti u slučaju pobjede, uostalom u nekoliko navrata je intervenirao kad se o radilo o meni i mom pisanju. Napisao sam tu kolumnu kao što sam napisao i „Hrvatska u raljama djece komunizma" kao neku vrstu krika pred ponorom pred kojim smo se našli. Po mom dubokom uvjerenju kompletna politika Ive Josipovića je bila duboko protivna istinskim hrvatskim nacionalnim interesima i bez obzira na pritiske koji su uslijedili ja sam o tome govorio bez prestanka jer sam uvjeren da smo sa Josipovićevom politikom otišli posve krivo. Zato njegov odlazak i njegov pad nije izraz obične promjene koju donisi izborni ciklus, zato njegov odlazak nije tehnička promjena, zato njegov pad nije obična smjena. Pad politike Ive Josipovića ima uistinu povijesne razmjere, iz svega što smo čuli politika Kolinde Grabar Kitarović će biti iz temelja drugačija upravo u strateškim pitanjima te u tom kontekstu nema nikave sumnje da od pada Josipovića više ništa u hrvatskoj politici neće biti isto!
Ako se iz prvih izjava može dobro razabrati, Kolinda Grabar Kitarović će u prvom redu strateške hrvatske političke saveznike tražiti u Berlinu i Washingtonu što je najprirodniji smjer glede ostvarenja hrvatskih strateških interesa.
Fanatična odanost prema Velikoj Britaniji koju je pokazivao Josipović nužno je vodila prema tijesnoj regionalnoj suradnji jer London ostaje vezan uz Beograd i London je jedini taj koji inzistira na „regiji" jer samo regija spašava Srbiju od balkanske beznačajnosti i strateške provincijalizacije. Kad se jednom bude temeljito analizirala Josipovićeva politika jasno će se razabrati da je njegovo strateško okretanje Londonu otvorilo proces zahlađenja odnosa sa Berlinom i to je jedna nemjerljiva šteta koju nam je priuštila Josipovićeva vanjska politika koju je dakako zdušno podržavala i ostvarivala Vesna Pusić.
U tom smislu vrlo je znakovito da iznenada, mimo svih planova, gotovo panično, u Zagreb stiže britanski ministar vanjskih poslova jer je očito da je Britanija Josipovićevim porazom izgubila snažnu točku svoje politike u ovoj regiji! Žurim reći da si Hrvatska više nikada ne smije dopustiti da joj vanjsku politiku vodi anacionalni dream team: Josipović-Vesna Pusić-Milorad Pupovac, jer njihovi strateški pogledi primarno Hrvatsku vežu uz regiju i Beograd, odmiču ju od Evropske Unije i cementiraju suradnju sa Londonom koja isključuje Berlin. Mogli bismo reći da je to faktički definicija pogubne hrvatske vanjske politike! Jer, Hrvatska nije izgubila Berlin samo zbog lex Perković, brojna njemačka ulaganja stoje jer ova vlast jednostavno nije dala puno zeleno svjetlo za ozbiljniji ulazaka njemačkog kapitala. Puno više interesa je pokazano za dolazak ruskog kapitala i da Amerika u zadnji trenutak nije shvatila s kim ovdje ima posla jedva da bi nešto zauzdalo prodaju Ine Rusiji.
Da, naravno da hrvatska vanjska politika definitivno mora imati i britansku dimenziju i rusku dimenziju,nema nikakvog razloga da Hrvatska podiže kineski zid prema Srbiji, ali strateško okretanje Njemačkoj i Americi, regionalna politika u kojoj se traže putevi rješavanja hrvatskih ortvorenih problema u regiji, svojevrsni reciproctet u manjinskim pravima srpske manjine u Hrvatskoj i hrvatske manjine u Srbiji, te iznad svega jedna temeljita,ozbiljna i sveobuhvatna briga za položaj Hrvata u BIH, to mi se čini kao jedini adekvatan put hrvatske vanjske politike ako govorimo o istinskim hrvatskim nacionalnim interesima. Ništa od toga nije krasilo politiku Ive Josipovića. U BIH su Rusi otvoreno stali uz Srbe, Turci su znali gotovo politički neukusno zagovarati bošnjačke interese, a naš Ivo niti u trenutku kad su se palile hrvatske zastave po Sarajevu i Mostaru, kad je zapaljeno središte HDZ-a u Mostaru, on ne samo da nije otišao tamo, nego prva dva dana nije progovorio ni slova, da bi onda uopćeno dodao da nasilje ne vodi nikamo! Bio je to kapitalni trenutak kad se mogla alarmirati međunarodna zajednica jer je bilo očito da neredi nisu bili socijalni, nego nacionalni što se uostalom vidjelo i po urlicima „Ovo je Bosna" i „Odlazite,odlazite". Zato je Kolinda Grabar Kitarović posve u pravu kad ističe da je politika prema BIH bila samo propagandna!
Iako fanatično fokusiran na regiju, Josipović nije uspio ishodovati rješenje niti jednog problematičnog hrvatskog graničnog pitanja. Sve što je od problema zatekao prije pet godina, sve će dočekati Kolindu Grabar Kitarović! Niti on niti Mesić u petnaest godina vladanja Pantovčakom niti jedan hrvatski granični problem koji je donio rat nisu uspjeli rješiti! Isto tako nije ishodio niti povrat ukradenog hrvatskog kulturnog blaga premda je bio čest gost u Beogradu. Ne doduše kao Vesna Pusić koja se politički toliko intimizirala sa Beogradom i tamošnjom vlašću da se više nije znalo čija je ona ministrica vanjskih poslova!
Na unutarpolitičkoj razini Josipović je antagonizirao sve moguće ideološke relacije u zemlji i upravo zahvaljujući njemu, ali i cijeloj Milanovićevoj Vladi, Hrvatska je danas ideološki podijeljena kao nikad. Ne može se nikada zaboraviti da je upravo Josipović „legalizirao" Srb kao mjesto antifašističkog ustanka, premda, ako postoji put kojim bi se taj datum difamirao onda je to svakako Srb kao mjesto ratne koalicije partizana i četnika koji su baš u okiolici Srba izvršili masovan pokolj Hrvata!
Na unutarpolitičkoj razini Josipović je antagonizirao sve moguće ideološke relacije u zemlji i upravo zahvaljujući njemu, ali i cijeloj Milanovićevoj Vladi, Hrvatska je danas ideološki podijeljena kao nikad. Ne može se nikada zaboraviti da je upravo Josipović „legalizirao" Srb kao mjesto antifašističkog ustanka, premda, ako postoji put kojim bi se taj datum difamirao onda je to svakako Srb kao mjesto ratne koalicije partizana i četnika koji su baš u okiolici Srba izvršili masovan pokolj Hrvata!
Zašto to komemorirati ??? Josipović osim toga ni na koji način nije problematizirao Milanovićevu ideju da se zabrani parlamentarna komemoracija bleiburške tragedije što je izazvalo novi revolt u naciji. Paralelno s tim je do te razine inzistirao na titoizmu da je i u ovu kampanju krenuo sa trga maršala Tita čime je preko svake mjere antagonizirao sve hrvatske ideološke polemike.
Zašto je to radio jedan sveučilišni profesor, nota bene glazbenik, čovjek rođen desetljećima iza drugog svjetskog rata? Odgovor može kriti jedino obiteljski odgoj i činjenica da mu je otac bio iznimno visoki komunistički moćnik, član zastrašujuće ideološke komisije CKSKH koja je slovila kao tijelo koje je određivalo kazne hrvatskim političkim zatvorenicima. Josipovićevim odlaskom bez obzira na brod luđaka koje Milanović vodi u Banskim dvorima, za očekivati je da će barem doći do predaha u ideološkom verbalnom građanskom ratu u zemlji.
Josipovićevim odlaskom je za očekivati i to da dobijemo demokratskije medijsko ozračje jer je kontrola medija koju je on zaveo u zemlji bila zastrašujuća. Nikad nigdje u mainstream medijima niste mogli pročitati niti jednu ozbiljniju kritiku njegove politike i taj teror je trajao punih pet godina. Iz Večernjeg lista su letjeli ljudi samo zbog kritika njegove politike, na HTV-u su mnogi stradali iz istih razloga, svi drugi mediji su ga pratili bez i jedne riječi kritike. A tek agencije za istraživanje popularnosti stranaka! Pa imao je tobože 80-postotnu popularnost godinama! Moglo bi se reći da su hrvatski mediji tim podložništvom i neviđenom snishodljivošću spram evidentno posve krive državne politike ispisali svoje najsramnije stranice.
Za očekivati je isto tako da će Josipovićevim odlaskom pravosuđe doći do zraka jer je lex Perković ,ali ne samo lex Perković, pokazao da je Josipovićev utjecaj na pravosuđe bio uistinu snažan. Upravo je nevjerojatno da nakon izjave Gordana Malića kako je Josipović nudio njemu suradnju u tome da zajedno sa Bajićem i Pavićem unište HDZ, baš nitko nije reagirao jer je to jedna od onih izjava nakon koje bi netko morao završiti u zatvoru!
Sve u svemu odlazak Ive Josipovića je kapitalni, povijesni događaj, lijep i sunčan dan za vitalne hrvatske nacionalne interese i može se konstatirati da je njegovim odlaskom zaustavljen pad u bezdan. Za zaključak da smo se već spasili trebati će odraditi puno posla, Kolindi će trebati mjeseci i mjeseci samo da ispravi kapitalne Josipovićeve pogrješke, ali nova hrvatska Predsjednica je već u prvim izjavama pokazala da zna što joj je činiti. Za početak je u ovom narodu probudila optimizam i otvorila put u samopouzdanje ove nacije koje je Josipović posve uništio. Jer mi više nismo znali od tih njegovih priča o ustaškim zmijama, o našim zločinima u domovinskom ratu, u našem klerikalizmu i u našim gospodarskim neuspjesima, vrijedimo li uopće kao narod. Kolinda je tom narodu pružila ruku i tezom „idemo zajedno izvući zemlju iz krize" okrenula je posve novu stranicu hrvatske povijesti. Kolinda Grabar Kitarović-spas u zadnji čas!
- Autor: Tihomir Dujmović
- Photo: Tomislav Miletic/PIXSELL
- Datum: petak, 16. siječnja 2015. u 11:52
Jesu li Josipović i Milanović svjesni da Hrvati zbog njih bježe iz domovine?
Odmaknemo li se na tren od recentne politike, ono što u ovoj široj temi djeluje zastrašujuće i zapravo otkriva sve karte jest činjenice da se realno nitko previše ne uzbuđuje zbog činjenice da je kako ističe ovih dana jedan ekonomist, preko 30 tisuća ljudi u godinu dana napustilo Hrvatsku.
„Nema dana da me netko od naših ljudi ne zatraži kakvu informaciju o mogućnosti iznajmljivanja kakvog stana u Stuttgartu, ili o nekom poslu koji se nudi...Znate rijeke ljudi ovamo stižu, jednako kod nas kao i širom Bavarske i slažem se s vama da je ova puna crkva u tri popodne u hrvatskoj katoličkoj misiji u Stuttgartu i impresivna i tragična, jer je to sve naš svijet kojeg je muka natjerala ovamo". Tako mi je hrvatski župnik u Stuttgartu odgovorio na moj odgovor o prvoj impresiji po dolasku u moderno crkveno zdanje u centru grada gdje sam zatekao prepunu crkvu u nedjeljno rano poslijepodne i prepoznao nekoliko ljudi koje sam godinama poznavao i s njima se družio širom Hrvatske. "Gle, više nije imalo nikakvog smisla ostati doma jer nam više nitko ništa nije ni obećavao. Znaš što: više nas nisu ni lagali da će biti posla i da će biti bolje i ovo je bio jedini spas"-tako je otprilike glasio svaki drugi razgovor koji sam vodio sa ljudima koje sam otprije poznavao a koje sam sad sreo u, njihovom novom domu. Bio sam dva dana u Njemačkoj gdje me odnijela promocija moje knjige „Hrvatska u raljama djece komunizma" i kako tradicionalno i priliči toj publici dvorane su bile prepune, ispunjene ljubavlju i emocijama koje ne možete sresti često u domovini, jer tamo čemer, nezadovoljstvo i frustracije nisu jače od ljubavi prema domovini, njima je uistinu puno srce Hrvatske i hrvatstva.
Premda su puni pitanja i dvojbi, oni u Hrvatsku kao takvu nikad ne posumnjaju, to je fascinantno! I njima su ranjene duše i srca, zastrašujuća je količina a pogotovo način na koji su bili prevareni oni koji su se vratili, pa ponovo pobjegli van, ali unatoč svemu, njima je Hrvatska iznad svega! Promocije su bile prepune baš kao i u Hrvatskoj, no tamo su tribine trajale dulje negoli u domovini jer njihova bujica pitanja nije prestajala i sve je to bilo tako ljudski i tako razumljivo. Ako bih usporedio te promocije sa stotinama onih koje sam održao kod kuće mogu reći da su promocije vani puno otvorenije, izravnije, temperamentnije! Uspjeh vani tim je ljudima ojačao samopouzdanje, oni znaju koliko vrijede, samopouzdanja ovdje imate na kapaljku, vani ima još uvijek puno više i volje i vatre i samopouzdanja. Znate, njih vani se ne može farbati, oni sve razumiju! Zašto? Između ostaloga zato jer nisu lobotomirani hrvatskim medijima i vjerovali ili ne to im je spasilo um i dušu! Zato su njihova pitanja jasna i racionalna, bez nepotrebnih ideoloških petljanja! Ne daju se varati, ne daju se vrijeđati, preziru hrvatske medije.
Naime, izvana gledajući domovinu i onda je još sa Njemačkom uspoređujući, oni nemaju dvojbe: kod vas doma vlada ideološka okupacija, prevareni ste i ideološki okupirani na svim stranama, vraćaju vas ravno u Jugoslaviju, gospodarstvo vam urušavaju namjerno, dovodilo smo odavde na stotine njemačkih ulagača niti jednog nisu primili i kako mi je rekao jedan nas čovjek odande: znate, ako Josipović pobjedi mi ćemo organizirati stožer za spas Hrvatske jer je nama sve jasno! Dok vi svi doma sve shvatite, sa Hrvatskom će biti gotovo! Nama je jasno o čemu se radi, kao što je nama bilo jasno što slijedi 1990, a mnogi od vas su dvojili! Mozak su vam popili i onda i danas, reći će u dahu moj sugovornik iz Stuttgarta. O ljevici nemaju lijepih riječi i Račanu nikad neće oprostiti što je iz Sabora pobjegao kad se glasalo o hrvatskoj samostalnosti. No, na desnici ih je zbunio Kujunđić, premda je njihova matematika prejasna: tko od desnih kandidata uđe u drugi krug mora podržati onoga tko uđe u drugi krug, tko to ne napravi taj će počiniti izdaju i bit će jasno da je Josipovićev čovjek!
Odmaknemo li se na tren od recentne politike, ono što u ovoj široj temi djeluje zastrašujuće i zapravo otkriva sve karte jest činjenice da se realno nitko previše ne uzbuđuje zbog činjenice da je kako ističe ovih dana jedan ekonomist, preko 30 tisuća ljudi u godinu dana napustilo Hrvatsku. Žurim reći da sa desnice stiže „zabrinutost" za takvo stanje, uostalom jedino Kolinda i Kujunđić tu temu i spominju. Nisam čuo Josipovića niti da o tome govori niti da umjesto o ustavnim promjenama njegov tim priprema mjere koje bi trebalo poduzeti da narod ne bježi iz vlastite zemlje! Zapamtio sam da su jednom on i Opačićka progovorili o tome, otprilike u stilu, da, eto ljudi biraju gdje im je bolje živjeti, mi smo ulaskom u Uniju zapravo otvorili još i bolje perspektive i da zapravo nema ništa čudnoga u tome da ljudi napuštaju zemlju! To je stav današnje Vlade prema egzodusu Hrvata! Ali, to je bio i titoistički stav kada je preko 600 tisuća Hrvata i Bošnjaka 60-tih napuštalo zemlju! Ni tada nitko nije osjećao odgovornost, a i onda i danas to je bio zločin prema ovom narodu! Jer, nama su i onda i danas odlazili najperspektivniji! U svakom smislu riječi najperspektivniji! I onda i danas su odlazili, jer vlast nije bila sposobna otvoriti im radna mjesta da žive kao ljudi. I onda i danas su na vlasti bili ljevičari! Onda Josipovićev otac, danas njegov sin! Onda Milanovićev otac, danas Milanovićev sin! Ni Kolinda ni Kujunđić, ni Karamarko ni Brkić! Onda je pri vlasti bio Tedeschijev otac, danas je jedan od najbogatijih Tedeschijev sin! Onda Čačićev otac kao tužitelj, danas Čačić kao sinonim za bogatog poduzetnika problematičnog poslovnog morala! A i onda i danas je sirotinja bježala van! Bježala od gladi, besperspektivnosti, bježala od nesposobne vlasti koja nikakve empatije za njihovu muku nije imala. Ni onda ni danas! Crkva je i onda i danas bila jedino utočište toj koloni utučenih i oni joj ostaju privrženi do Sudnjeg dana.
- Autor: Tihomir Dujmović
- Photo: Jurica Galoic/PIXSELL
- Datum: petak, 19. prosinca 2014. u 13:56
Kako se Josipovićevi ljudi rugaju braniteljima
Poručiti braniteljima da će povući zakon koji im je problematičan ako se oni maknu sa svojim šatorom ispred ministarstva branitelja najbezočnija je ucjena kakvu još nismo čuli! Bez obzira je li točna Đakićeva ili Mrsićeva verzija glede odgode izmjena zakona o braniteljima, evidentno je da je „šator ispred ministarstva branitelja" bio tema ucjene i cijene povlačenja zakona.
Izrugivati se braniteljima da djeluju kao pripadnici Ku Klux Klana dok u mimohodu usred Zagreba s majicama na kojima je križ sprijeda i upitnik na leđima, kao što je to napravio nesuđeni Josipovićev savjetnik i današnji član njegovog predizbornog tima, Marko Rakar, to znači uistinu biti bezdušan preko svake mjere. Dakle, braniteljski prosvjed na trgu bana Jelačića, bio je posvećen činjenici da je više od tri tisuće branitelja do sada izvršilo samoubojstvo (u BiH je samoubojstvo nakon rata izvršilo više od dvije tisuće pripadnika HVO-a o čemu se ovdje nema pojma, kao ni o činjenici da su obitelji koje su iza njih ostale bez bilo kakve socijalne zaštite!), križ je bio znak njihova kraja, a upitnik je bilo nijemo pitanje: tko je sljedeći! Ali, kako da ljudi kojima ni branitelji, ni hrvatska država, niti tragična sudbina tisuća braniteljskih samoubojstava ništa ne znači, pokažu mrvice barem pijeteta? To je osnovni problem „djece komunizma": apsolutna emocionalna nezainteresiranost za sve što predstavlja pojam hrvatske države!
Negdje to emocionalno stanje kao kod Frljića završi u klasičnoj mržnji, negdje kao kod Feralovaca ostane na razini sarkazma i gađenja, negdje kao kod ovog blogera, svodi se na izrugivanje! Ali, zajednički nazivnik je apsolutna emocionalna pustoš prema državi i onima koji su je stvarali! A ljevičarsku elitu je zapalo da vladaju s nečim prema čemu su u najmanju ruku emocionalno posve indiferentni! Jer, samo se iz te indiferentnosti može roditi potreba, pravo, sam sebi dati dopuštenje i imati snage – izrugivati se sa ljudima koji su dali i komad vlastita tijela da bi stvorili hrvatsku državu! Kako možete bilo što drugo osim duboka poštovanja osjećati prema ljudima koji u dugoj koloni punoj invalidskih kolica, punoj doživotnih invalida, prepunoj ljudi koji su došli nakon stotina i stotina besanih noći u kojima se trzate na svaki šušanj, kao što ste se trzali u rovovima ovoga rata, kako možete bilo što osim poštovanja i zahvalnosti osjećati prema tim ljudima? Tim bezimenim herojima koji su svoje ruke i glave stavili na panj da bi jednog dana ovaj narod bio slobodan!
Da bi danas, gotovo četvrt stoljeća kasnije, ponovo bili zadnja crta obrane pred vlašću koja nas je vratila u kraj osamdesetih, pred vlašću koja se upravo spremala pisati zakon u kojima bi i Domovinski rat i ove heroje ugurala u ministarstvo socijalne skrbi kao neku vrstu nepotrebnih političkih beskućnika, a ne živi temelj na kojemu je država nastala. Jer, onu bešćutnost koju Rakar pokazuje na svom blogu, ministar Mirando Mrsić pokazuje u pregovorima s braniteljima! Poručiti braniteljima da će povući zakon koji im je problematičan ako se oni maknu sa svojim šatorom ispred Ministarstva branitelja najbezočnija je ucjena kakvu još nismo čuli! Bez obzira na to je li točna Đakićeva ili Mrsićeva verzija s obzirom na odgodu izmjena zakona o braniteljima, evidentno je da je „šator ispred ministarstva branitelja" bio tema ucjene i cijene povlačenja zakona. Jer, Đakić govori otvoreno o toj ucjeni Mrsića, dok ministar tek tvrdi da se o šatoru i njegovu odlasku govorilo „samo u kontekstu još jednog kamenčića u nizu poteza koji bi trebali dovesti do nastavka razgovora". Tretirati braniteljski šator ispred ministarstva branitelja kao „tehničku smetnju" u nastavku pregovora, a branitelje kao čudake koji ne znaju što rade, to znači miljama biti udaljen od njih i njihovih istinskih problema i stavova.
Njima je kristalno jasno u koju je fazu upala hrvatska država, njima je kristalno jasno da su se u zadnji trenutak okupili da i njih ne pomete crvena revolucija, njima je sve jasno! Tko nije ušao u šator, tko nije vidio te ljude i čuo njihove priče, tko nije vidio prepunu kutiju braniteljskih pisama potpore širom Hrvatske, tko nije vidio prepunu kutiju ogorčenih pisama ljudi koji navode upravo nevjerojatne nepravde koje su im se dogodile, tko tamo nije vidio pisma ljudi koji su najavili da će okončati svoj život jer im je oduzeto minimalno dostojanstvo, tko nije prelistao albume njihovih slika iz rata, tko nije vidio kako se ponosno nose sa svojim teškim zdravstvenim stanjima i tko u tom šatoru nije osjetio onu odlučnost koja je u zraku postojala još samo 1991. i 1995., taj ništa nije shvatio niti ima uši i oči! Samo takvi mogu poručiti braniteljima neka maknu šator pa će se povući zakon koji njima ne ide u prilog! Ti stvarno ništa ne razumiju! I to dubinsko, suštinsko nerazumijevanje vlasti i naroda, to je današnja istinska, prava hrvatska tragedija.
- Autor: Tihomir Dujmović
- Photo: Goran Stanzl/PIXSELL
- Datum: petak, 12. prosinca 2014. u 11:51
Jesmo li uopće svjesni što su nam napravili Milanović i Josipović u ove tri godine?
Ne treba zaboraviti da je ova vlast zabranila saborsko pokroviteljstvo Bleiburga, da je ova vlast eutanizirala Ured za istraživanje žrtava komunizma, da je ova vlast afirmirala Srb kao navodno mjesto antifašističkog ustanka, da su pod ovom vlašću razbijana glave vukovarcima koji su prosvjedovali protiv dvojezičnih ploča u gradu.
Imali smo svakakvih Vlada, bilo je svakakvih ministara, varali su nas i krali i ranije, obećavali su, pa ne izvršavali i prije, ali ovako bezočno se prema nama nikada nitko nije ponašao. Pogledajte politički, pogledate gospodarski saldo ove vlasti, ne znate što je bilo gore! Gospodarstvo tone do te razine da nismo imali jedan jedini mjesec pozitivnog gospodarskog rasta sa ovom vlašću! Niti jedan jedini mjesec! U vanjskoj politici umjesto integriranja sa Europom gdje smo napokon stigli, vraćaju nas nasilnim integracijama u regiju! Čisto vanjskopolitičko nasilje! A tek kako su nas osramotili u priči u lex Perković! Da stvar bude najgora antagonizirali su ideološke podjele u zemlji do krajnjih granica. U prvom redu iritantni bivši ministar Jovanović!
No, ne treba zaboraviti da je ova vlast zabranila saborsko pokroviteljstvo Bleiburga, da je ova vlast eutanizirala Ured za istraživanje žrtava komunizma, da je ova vlast afirmirala Srb kao navodno mjesto antifašističkog ustanka, da su pod ovom vlašću razbijana glave vukovarcima koji su prosvjedovali protiv dvojezičnih ploča u gradu. Obzirom da u gospodarstvu ništa nisu napravili, moglo bi se reći da su tri godine potrošili na novi ideološki dizajn hrvatske države jer su tu uistinu najviše napravili! Sociološki gledano ova vlast je permanentno držala naciju u napetosti, napetosti čija je poruka bila – zastrašivanje!
Pa samo u ovom tjednu su nas izvrijeđali barem dva puta i to je jest prosječan tempo kojim ova Vlada maltretira i ponižava vlastiti narod. Barem dva puta tjedno izvale neku glupost, naprave neku aferu ili osvane neki podatak koji pokazuje njihovu eklatantnu nesposobnost. A, sada su, na kraju počeli posve otvoreno od nas raditi budale! Tako nam se potpredsjednik Vlade Grčić de facto izruguje kao nikad nitko, jer kad ovih dana kada već dvanaesto tromjesječje bilježimo minus gospodarskog stanja, te ovo gospodarstvo uporno tone, a i mi s njim, on bez i malo srama kaže da „ne možemo biti u potpunosti zadovoljni, ali u okolnostima u kojima živimo mislim da i nije tako loše". Kao argument za svoj optimizam, Grčić nas podsjeća da je Rumunjska i plaće i mirovine rezala 25 posto, a mi eto nismo!
Nakon ove drskosti Grčića se jedino može zamoliti da pokupi stvari i da nam se makne sa očiju da ga više nikad ne vidimo. Kako imate obraza profesore biti tako cinični prema ovoj sirotinji? Zamislite do koje razine su nesposobni kad u prvoj godini našeg ulaska u Uniju nisu bili kadri povuči više od 25 posto sredstava iz evropskih fondova, pa smo tako prvu godinu više mi dali Uniji negoli ona nama. Dr. Goran Marić ovih dana tvrdi da imamo 50 milijardi kuna nenaplaćenih poreza i opet se ništa ne događa! A ne događa se jer ova vlast obnašanje vlasti ne doživljava u bilo kakvim okvirima obaveza, odgovornosti, najmanje u relacijama ispunjavanja obećanja. Mi smo došli na vlast i raditi ćemo što nas je volja, to je geslo ove vlasti! A, da nije ništa drugo na stolu nego samo ovih par podataka, već bi i to bilo dovoljno da im se zahvalimo!
S druge strane mi smo u zadnje vrijeme, po masovnim uhićenjima, nerijetko baš političkih oponenata, krenuli prema modelima Južne Amerike! Obzirom da se ta uhićenja događaju točno u predizbornoj kampanji, obzirom da je i Sanader uhićen točno na početku zadnje parlamentarne izborne kampanje, mi imamo za naše pravosuđe niz pitanja. Tim prije jer se uhićenja i procesuiranja zadnjih dana obavljaju čak i sa onima koji samo lijepe plakate protiv jednog predsjedničkog kandidata.
Jer, četvorica mladih koji su uhićeni i kažnjeni u Splitu jer su lijepili plakate protiv Ive Josipovića nisu radili ništa drugo negoli su izražavali svoje mišljenje o aktualnom Predsjedniku. Pa ipak su i uhićeni i kažnjeni! Doduše, Predsjednik se sam distancirao od tih uhićenja, ali tek kada se u javnosti o tome masovno počelo govoriti i kad su se prigovori počeli okretati prema njemu! No, zastrašivanje, taj stvarni učinak ove policijske akcije je postignut! A kad je postiglo što se htjelo, što Predsjednika priječi da se od same akcije distancira. Jer, poruka što će se dogoditi sljedećem tko se usudi nalijepiti plakat negodovanja protiv politike Ive Josipovića je jasno poslana!
- Autor: Tihomir Dujmović
- Photo: Grgo Jelavic/PIXSELL
- Datum: petak, 05. prosinca 2014. u 12:38
| Broj priloga: 8 — Preuzmi sve priloge Prikaži sve slike | |||
| |||
| |||
| |||
| |||
| |||
| |||
| |||
| |||
Nema komentara:
Objavi komentar