RUDANA ZA PREDSJEDNIKA, A JOVANOVIĆA ZA REDOVITOG ČLANA HAZU-A
Treba zamijeniti Moguša s Rudana I ta grješka pokazuje koliko je Rudan sjajan prijedlog za budućeg predsjednika! "Propagatori fašizacije također i dalje smišljeno i sustavno prešućuju povijesnu činjenicu da je tužna i žalosna činjenica ustaškoga logora falsificirana, da je popis žrtava u jasenovačkom spomeniku velika konstrukcija, te potpuno ignoriraju ili čak zabranjuju svaki spomen partizanskoga odnosno komunističkoga logora u tom istom Jasenovcu na tom istom mjestu."
http://www.hkv.hr/vijesti/
PRATITI:
http://kamenjar.com/ruse-li-
Dolić:
http://www.dnevno.hr/
Vjerovali ili ne, Ispričao se onima čiji su ili njihovi sunarodnjaci klali, ubijali i silovali po Hrvatskoj:
http://www.dnevno.hr/vijesti/
ZABORAVIO:
http://www.dragovoljac.com/
http://www.dnevno.hr/vijesti/
Umjesto da uči od Markičke:
http://www.dnevno.hr/vijesti/
Lošo:
http://glasbrotnja.net/loso-
Nekić:
PRATITI:
http://kamenjar.com/ruse-li-
Dolić:
http://www.dnevno.hr/
Vjerovali ili ne, Ispričao se onima čiji su ili njihovi sunarodnjaci klali, ubijali i silovali po Hrvatskoj:
http://www.dnevno.hr/vijesti/
ZABORAVIO:
http://www.dragovoljac.com/
http://www.dnevno.hr/vijesti/
Umjesto da uči od Markičke:
http://www.dnevno.hr/vijesti/
Lošo:
http://glasbrotnja.net/loso-
Nekić:
ARSENIJE i drugarica Šrafenciger
Zaista bi opet valjalo objaviti zlehude rječetine drugarice Šrafenciger. Ona se ne mijenja ni za dlaku, ni u mislima ni u namjerama. HNES (Hrvatsko nacionalno etičko sudište) je svojevremeno objavio na otvorenoj tribini njena mržnjom okupana nedjela protiv ove jadne države koja nju, njene potomke i prijatelje, pretke i istomišljenike hrani već stotinu godina. Jest da se otrcala i prividno predala u bijedne ruke svoju bijednu i ništavnu strančicu, ali, vidi vraga, obnašaju oni važne službe, gade po ruci koja ih hrani, lažu i kad govore i kad šute. Osobitim je darom obdarena cijela družina - mimikrijom. Osnova uvijek ostaje ista: jugosramija( rekao bi slijepi pjesnik Vjenceslav Čižek- njemu su u zeničkom kazamatu istomišljenici drugarice Šrafenciger oslijepili oba oka). Zaista su narančasti sljedbenici rečene drugarice dosljedni: valja navaliti na vid, na oči, na spoznaju koja se ne može poreći jer su neki bili svjedoci njihovih zločina i na njihov užas još su živi! Što je lakše nego ugasiti oči! O tome je pisao i nesretni Ivan Goran kojega su ubili u šumetini i zameli trag, kao što su ubili i sve one značajnije sljedbenike zavedene na put crvene Hrvatske, poput Hebranga i braće Ribar. I opet se javila drugarica Zmija ili po novome darovitom i umiljatom govoru drugarica Šrafenciger poznata sada u javnosti izjavom da treba baš tim predmetom ponovno iskopati rupe na zidu kako bi se srušila ploča kojom se zaboravni narod podsjeća da su tu imena poginulih branitelja, HOSOVACA. Dotjerala se drugarica u šarenu „bljuzicu“ i sredila žute šiške pa sasjekla svaku diskusiju svojom pravednom presudom: kakva komisija, kakvo povjerenstvo- tu je dovoljan šrafenciger! Uzmeš to oruđe koje može biti i oružje, pa najprije iskopaš oči ranjeniku, drugarice Šrafenciger! Zašto ne? Pa to se upravo dogodilo nesretniku ili nesretnicima koja imena toliko smetaju upravo vama, drugarice Šrafenciger! O tome kako su vama bliski i raznim miloradima i arsenijima bliski, oni s kokardama i zvijezdama, upravo iskopali oči šrafencigerom, pa onda rezali tijelo i konačno ispucali četrdesetak metaka u to tijelo, to nije predmet vašega gnušanja. Ma jok! Vama je gnusno kad se netko žrtvuje za domovinu i bude spreman umrijeti i ovakvom mučeničkom smrti. To je odurno za vas drugarice Šrafenciger. A osobito onaj strašni pozdrav: Za dom spremni! Znamo da vi niste za domovinu spremni, ne za hrvatsku domovinu, za nikakvu Hrvatsku niste spremni! Vi ste drugarice Šrafenciger alergični na tu za vas zgaženu zemlju punu grobnica bez ploča, a sada se pitamo i ovo: kako to da vašega taticu , vojnoga suca u NDH( Nezavisnoj državi Hrvatskoj) nije smetao ovaj pozdrav?! Uredno je pisao osude i primao mrske kune, kao što vi sada izričete presude za već mrtve mladiće- hrvatske bojovnike i primate mrske kune u turobnom Saboru koji jedva da može nositi to drevno časno ime. Ne bismo se htjeli kladiti da drugarica nije znala zašto kao sredstvo likvidacije uspomene na te mlade junake spominje baš taj alat. Obaviještena je drugarica o mnogočemu što mi ne znamo. Možda i o tome. Možda se boji da oni, ili netko drugi ne progleda. Najprije iskopati oči, kako su svjedoci potvrdili, tako da utrne vid i dok se gasi da ne zaboravi lik dragog prijatelja drugarice Šrafenciger, jer on nosi ponosnu zvijezdu ili kokardu, ili oboje. Kaže njen sotonski šaptač, poznat po dugim pauzama:kokarda nije nikakvim zakonom zabranjena u Hrvatskoj! Mladi, ubijeni od zvjezdaša i legalista kokardaša sada mogu slobodno ubijati, premlaćivati i činiti druga liberalno-slobodarska djela. Uzmeš šrafenciger i kupiš ulaznicu u društvo koje je časni etički sud(HNES) 18. travnja 2015. godine osudio za izdaju Domovine: jer je drugarica Šrafenciger širila tijekom Domovinskoga rata lažne vijesti, optuživala predsjednika Tuđmana i hrvatske generale, a podržavala Carlu del Ponte kako bi uništila optužene , a nevine generale; optužena je jer je prva uvela termin građanski rat i Hrvatsku proglasila agresorom na BiH, poradi čega još nevinih žrtava čami u Haagu; što je do zadnjega trenutka nastojala povući tužbu za genocid protiv Srbije na sudu u Haagu; što je u jeku najvećega klanja i okupacije Hrvatske organizirala 1993.u Muzeju Mimara susret s koljačima iz Knina i Srbije kako bi se dokazalo da nema ni žrtve ni agresora; jer je zastupala tezu da se radi o dogovorenom ratu Tuđmana i Miloševića a radi podjele BiH; što je izjavljivala da Srbija ima pravo aktivirati optužnice protiv hrvatskih branitelja; što je tražila da se ukine pravo glasa Hrvatima u BiH dopisnim putem jer su“ na niskoj civilizacijskoj razini da bimogli dopisno glasovati“; što je davala bezuvjetnu podršku Srbiji za ulazak u EU bez rješenja pitanja granica, nestalih osoba, naknade ratne štete, povrata umjetnina, kao i pitanja kaznenoga gonjenja za ratne zločine koje su Srbi počinili na tlu Hrvatske; što je bezočno i prostački ponizila udovice i majke ubijenih sinova ponudivši im da joj se pridruže u „Gay paradi“ itd…itd. sve do dvadesetak navedenih krimena koji bi zahtijevali da se drugarica Šrafenciger ne pojavljuje u javnosti i jednom zauvijek ušuti kad bi imala časti. Ali nitko se nije ozbiljno osvrnuo na sve njene zločinačke poteze ne samo riječima, nego i djelatnošću koju nastavlja i danas sjedeći široko na udobnoj fotelji u Saboru gdje nema nikoga da joj nabroji zlodjela. Kao da smo slaboumni, pokunjeni i ljigavi u nastupima , kao da ne znamo što se zbivalo, i u tom neznanju još smo poniženi kao agresivni fašisti, mi koji nismo bili vojni suci u NDH, mi koji nismo gazili domovinu kad je grcala u krvi, nego smo bili za domovinu spremni, mi koji smo izgubili čitave obitelji u Vukovaru i diljem Hrvatske. Stidim se onih koji šute u nekada Hrvatskom Državnom Saboru.
HRVATSKI ZVEKAN (4.)
Reforma revolucije
Bernardića je toga jutra morila sve sila problema s propuhom u glavi.
Zato se okrenuo boljoj budućnosti svoje partije, svjetskoga
komunističkog pokreta i svoje lisnice.
Nije mu bilo jasno na što su mislili diskutanti s Predsjedništvao
SDP-a kada govorahu o potrebama promjena.
Odlučio je napraviti nacrt ideologijskog razvoja SDP-a:
1. Po novinama veličati rumunski narod jer su ga pobedili
socijaldemokrate na izborima.
2. Sve konstruktivce nazivati populistima, nacionalistima i ustašama.
3. Uporno napadati i klevetati Donalda Trumpa.
4. Ostvariti kulturnu revoluciju:
a) putem kurikularne reforme,
b) putem revizije davanja novca za kulturu.
Izpunjen takvim zamislima nazove on Igora Dragovana:
- Igore, ideš u HNK!
- Iju, šta ću ja onde.
- Mora da nam napraviš analizu nepotrebnih izdataka na klasičnu
muziku. Povedi i Opanku i Vesnu, da komisija bude kompletna.
- Razumem, druže sekretare!
Iz izvješća druga Igora drugu Davoru:
Neuspešno smo pokušali da se prošvercujemo, da bismo Partiji uštedeli
novac. Na kraju smo morali da kupimo karte.
U celome kazalištu nalaze se razne slike, ali nema ni jedne slike
drugova Marxa, Lenjina, Staljina ni Tita.
Opera Nikola Šubić Zrinski započela je grozomornom bukom koju je
proizvodilo nekakvih 50 osoba u kaputima za koje sam naknadno saznao
da se zovu frakovi. Onda je došao nekakvi starkelja, koji je stao pred
njih i počeo mahati tankim belim pendrekom.
U muzičkome delu uočio sam da u orkestru sjedi poveći broj violinista,
violončelista i drugih, na šta se bespotrebno baca velik novac, umesto
da bude po jedan delegat od svakoga instrumenta.
Takođe, posve se neporebno troši vreme, jer se neke arije nepotrebno ponavljaju.
Osim muzike, izgleda da opera ima i glumu.
Tu se novac rasipa na nekakve smešne šarene kostime i simbole, među
kojima nema nijedne partizanske uniforme ni zvezde petokrake. Gluma se
svodi na pevanje, što takođe troši vreme, umesto da se jasno i kratko
sroči šta ima da se kaže.
U tekstu se (i to više puta) peva stari koljački pozdrav 'za dom, za
dom', zbog kojega je u tzv. NDH ubijeno najmanje dva miliona Srba i ko
zna koliko još pripadnika drugih naprednih naroda. Primećene su još
ustaške zastave s belim prvim gornjim levim poljem, znakovi
klerofašizma, kao što su krstovi, tzv. krunice, kaleži itd.
Stalno se spominje Hrvatska. Čini se da je tim borcima jako stalo i do
nekakvoga boga.
Njihovo naoružanje je, srećom, zaostalo, pa se nisu, premda su jako
mahali sabljama, usudili ni napasti publiku, a kamo li pokušati udarom
protiv socijaldemokracije. Verujem da bi ih jedna tenkovska brigada
druga Sime Dubaića sve likvidirala.
Umetnička vrednost celog dela je mizerna. Nigde ni reči o revoluciji i
njezinim voždima. Ne spominju se ni Jugoslavija i njezina politika
aktivne miroljubive međunarodne koegzistencije i socijalističkog
samoupravljanja. Nema ni jedne epopeje iz NOB-a. Nema naše lirske
poezije kao: 'uz Staljina i Tita', 'našu će osetit pest', 'Paveliću,
ti si treći, tebe ćemo živa peći', 'ubićemo, zaklaćemo', 'srcem bismo
jeli pogano vam meso, na lešine seli i kliktali besno' itd.
Negativne su i cene u operinoj birtiji, koje su mnogostruko više, nego
li u Saboru ili u CK. Osim toga cene su u kunama pa nisu primili naše
pare. Zato smo morali da aktivišemo bocune, koje smo ušvercovali među
nogama.
Organizatorima zameramo i to šta je na kraju predstave primećena prava
gužva. Zato smo mi morali da se udaljimo još pre kraja.
U pozitivne strane možemu da ubrojimo to, što se u tri sata predstave
stotine građana grijalo o istome trošku pa i jedni od drugih.
Vredno je spomenuti štedljivost, zbog koje se skoro cela opera izvodi
pod ugašenim svetlima u publici.
Zahodi, u kojima smo pili, neverovatno su čisti. Mi smo uredno
plastične čaše nakon konzumacije bacili u školjke.
Dobro je i to, šta se na izlazu deli besplatna odežda.
Drugarica Opanka pribavila si je, tako, dva krznena kaputa i jednu
bundu, drugarica Vesna dve bunde i dva kožnjaka. One su tražile i koji
par čizmica, ali još nema snega, pa su se razočarale. Mene su dopala
tri kožnjaka i širokoobodni šešir tipa Manolić te šubara a lá Tito.
Zakjučak:
- opera za sada nije opasna, jer imaju samo sablje,
- opera je buržoaska,
- opera je ustaška i kontrarevolucionarna,
- opera je rasipna,
- opera se razbacuje novcem radnih ljudi i građana.
Operu treba zabraniti.
Smrt fašizmu, sloboda narodu!
Igor Dragovan
HRVATSKI ZVEKAN (5.)
Bandićâ ima, ali sredstava nema!
Milana je Bandića te noći progonila strašna mora. Nekakvo mu je žensko
čudovište htjelo oteti tron. Na lancu je vodilo Ivana Pernara, u
Superhikovu kostimu, dok je pjevao 'Anko, Ančice...'. Oboje su
ponavljali: 'Hoćemo tron, hoćemo tron'.
- Svuda oko mene Mrak. A onda i ovaj Superhik. To je kao kod onoga
Mac, kako li se zove. Neki Škot je bio. Mac... Žele me detronizirati!
Znam! Cerbantić. Ne! O'brijan, pomisli Bandić.
Onda je prohodala Maksimirska šuma, priskočili su i leteći majmuni,
nezavisni novinari i skupina poštenih političara i - prijestolje je
bilo spašeno.
U znoju je Bandić skočio iza sna.
Nije bilo novinara, ni kamera, pa se okrenuo na drugu stranu i odrapio do 11.
Spustio se na trbuh i tako odradio 5 poznatih sklekova.
Zatulio je telefon. Ljuto ga je zgrabio:
- Šta je, Kaliniću, jesam li ti rekao da me ne budiš tako rano, zaurla
u slušalicu. Ja radim 48 sati dnevno i zato me ne smiješ buditi ovako
rano! Imaš toliko slobodnih sati.
- Druže Milane, moram. Opljačkalo Holding.
- Pa šta? To traje već godinama. Šta misliš, zašto sam ga osnovao?
- Ma ne. Ovo je bilo s pištoljima. Kao na filmu.
- I? Koliko su odnijeli?
- Preko 800.000.
- Pa šta je to? 800.000 eura ja strajbam u jednome klađenju. Kod mene
toliko dođe pola javnoga zahoda.
- Bilo je 800.000 kuna.
- I za to ti mene budiš? Pa ti si zbilja opasan čovjek. Luđak! Ratni
zločinac, to si ti.
- Ja sam doktor znanosti.
- Nemoj me izazivati. Znam ja dobro kako si došao do doktorata.
- Milane! Moraš doći ovamo. Ne znam šta ću. Slušaj, Milane, ovde su novinari.
- Aaa, novinari! Onda dolazim odmah. Za sat vremena! Pošalji mi auto,
da me doveze iza ugla a ja ću dojuriti u trenirci, da se vidi u kakvoj
sam formi.
Novinari su kao i uvijek bili objektivni i analitični:
- A, gospodine gradonačelniče, Vi opet joggirate! Zdrav duh u zdravu tijelu.
- Tako je, tako! Zato sam i dobio gradonačelničke izbore pet puta. Ja
jednostavno svaki dan obiđem Grad pet puta. I onda još i sklekovi!
- Danas ste rano ustali.
- Znate šta. Ljudi se dijele na alkoholičare i radoholičare.
- A koji ste Vi slučaj?
- Između. Ja sam uvijek za kompromis. Ni u čemu nisam ekstremist. Ja
sam rado alkoholičar.
- I sada ste došli na žurnu intervenciju?
- Evo, čuo sam za neku pljačku, tu u blizini.
- Hoćete li uhvatiti pljačkaše?
- Pa nemojte se šaliti. Kakvo je to pitanje?
- Kažu da nije bilo ni nadzornih kamera. Kako je to moguće?
- Ma nemojte Vi mene za...zezati. Šta će mi kamere za 800.000 kuna?
Kamera nema ni u mome uredu a ondje se okrenu milijarde. Sve je bilo
osigurano, pa neka plaćaju drugi.
- Neki su svjedoci htjeli prisegnuti da ste među pljačkašima bili Vi,
da su Vas prepoznali.
- To nije istina, jer sam nosio fantomku. Mislim... Ovaj... Pa ja sam
vječni gradonačelnik Zagreba. Šta će meni 800.000 kuna. Znate šta?
Mene napadaju da ja, da prostite, puno kenjam. No, nema problema; mi
ćemo izgraditi nove zlatne zahode, pa sve opet u redu. 800.000 kuna
neće se ni osjetiti.
Ne brinite. Sve je u redu. Idemo delat'.
Nema komentara:
Objavi komentar