ZDS I HOS SMETAJU NOVOJ POMIRBI: POMIRBI DJECE PARTIZANA IZ SVIH STRANAKA
Nema, vjerojatno niti jednog hrvatskog intelektualca kojiemu nije jasno da je sve legalno sa spomen-obilježjem poginulim HOS-ovcima u Jasenovcu. To je bilo jasno čak i onim navodno lijevim sve dok im Vulin iz Beograda nije otvorio oči. Tako je Vulin otvorio oči i današnjoj vlasti. Tako se oni ponosno brane od optužbi za fašizam. Jer optužli ih istinski fašisti! A oni se kao brane, ali ni u snu ne smiju im uzvratiti i reći tko je tu doista fašist. Ne smiju ili ne žele? POMIRBA DJECE PARTIZANA IZ SVIH STRANAKA Zato se Plenković i Stier pravdaju zbog spomenika poginulim pripadnicima HOS-a tako što pokušavaju svaliti nekakvu odgovornost na vladu SDP-a. Iako je sve po zakonu i iako bi morali biti ponosni na ljude koji su obranili Hrvatsku od najstrašnijeg nacifašizma u Europi nakon Drugog svjetskog rata. Oni se upravo sljedbenicima toga nacifašizma – pravdaju! To im kaže i Marko Ljubić, i Letica i tko sve ne još.
S druge strane Bauk se sjeća što je Tuđman govorio o HOS-ovcima 1992. Ali ne i svega što je uradio poslije toga. U pismu Predsjednici od 07. 08. 2016. koje potpisuju biskup Košić i ja, a supotpisali su ga i drugi (npr. biskup prof. dr. sc. Valentin Pozaić, general Ljubo Ćesić Rojs, general Marinko Krešić, general Josip Štimac, general Ivan Tolj, dr. sc Josip Stjepandić, dr. sc. Stjepan Razum, prof. dr.dr.h.c. Nikola H. Debelić, veleposlanik u m., Pprof. dr. sc. Marin Čikeš, RGN, Sveučilište u Zagrebu, prof. dr. sc. Zlatko Vrljičak, prof. dr. sc. Fra Andrija Nikić, Mirela Pavić, kolumnistica itd.) pišemo i o tome:
Podsjećamo Vas:
a) Pokojna gđa Vera Stanić i g. Pero Kovačević su 1994 uvjerili predsjednika Tuđmana i ministra Šuška da se prizna status hrvatskog branitelja pripadnicima HOS-a;
b) da je predsjednik Tuđman 1. listopada 1991 (napisao je g. Kovačević) donio zapovijed da postrojbe HOS-a ulaze u sastav OS RH;
c) da je znakovlje postrojbi HOS-a službeno odobrilo Ministarstbvo obrane 1994. sukladno Službovniku OSRH.
d) U zakon o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji uvrsteni su pripadnici HOS-a, a promjenom vlasti 2000-e su im ta prava oduzeta. Dakle Bauk misli da je to bilo prije 1992. Kažu da je studirao matematiku i ne može se pohvaliti sa svojim prosjekom ocjena? Ali to bi ipak morao znati, zar ne? Ili misli da Tuđman nije shvatio što znači to što njegovu državu Srbi i srpske sluge u RH nazivaju Ustaškom Tuđmanovom državom., a hrvatske branitelje ustašama? Ili je samo daleko od Baukove moći razumijevanja što to znači? Još je drastičniji primjer Bojana Glavaševića.
Siniša Glavašević krajem 1991. kaže: ''Da nije bilo HOS-a, Vukovar bi pao već u rujnu mjesecu 1991 ."Branili su zemlju i rame u rame, ko ratnici svjetla stali protiv tame...“
Danas mu se vlastiti sin ruga kao veliki ratnik tame:
Glavašević prozvao Plenkovića: Maknite HOS-ovu ploču, to je sramota!
SDP-ovci Bojan Glavašević i Arsen Bauk najavili su da će svakoga dana u Saboru upozoraviti premijera Plenkovića da mora maknuti HOS-ovu spomen ploču s natpisom 'Za dom spremni' iz Jasenovca.
Hoće li im neko od državotvornih svaki dan citirati Sinišu?
Sinišu Glavaševića od tog ratnika tame, njegovog sina, zapravo brane na portalu narod.hr:
“Onoga dana kad je kuna uvedena kao platežno sredstvo u RH, prestala je biti samo moneta NDH i postala je novac u Republici Hrvatskoj!Onoga dana kada je prvi puta u neovisnoj Republici Hrvatskoj intonirana “Lijepa naša”, prestala je biti samo himna NDH i postala je državna himna RH.
Onoga dana kad su u vojne jedinice mlade RH preuzeti činovi i nazivlje koji su se koristili u HOS NDH prestali su biti samo nazivi vojnih jedinica HOS NDH i postali su činovi i nazivi ZNG te HOS-a, a kasnije HV! Onoga dana kad je “Za dom spremni” prvi puta korišten u dragovoljcima HOS-a u obrani od agresije na RH, prestao je biti samo pozdrav korišten u NDH i postao je pozdrav korišten u vojnim jedinicama dragovoljaca Domovinskog rata.
Onoga dana kada je prvi hrvatski dragovoljac HOS-a položio svoj život za obranu Republike Hrvatske pod pozdravom “Za dom spremni”, to je prestao biti samo ratni pozdrav vojnih jedinica Republike Hrvatske već je postao i simbol trajne i vječne, nesebične krvne žrtve ugrađene u temelje opstojnosti Republike Hrvatske.
Onoga dana nakon svega toga, kad i jedan hrvatski dužnosnik dovede pozdrav “Za dom spremni” pod znak sumnje i propitivanja dovodi cijeli Domovinski rat pod znak pitanja i automatski obezvređuje braniteljsku hrvatsku prolivenu krv i žrtvu za našu neovisnu Domovinu!”
Vicko Goluža zapravo komentira Plenkovićevu rolu u novoj pomirbi kada kaže: Čista genijalnost Marceka Holjevca
Sjetimo se: A ako sve to skupa smeta Plenkoviću, neka se sjeti tko mu je omogućio da ima državu u kojoj je on premijer. On sam sigurno tome nije pripomogao. Najmanje što duguje onima koji su poginuli da bi postojala njegova fotelja je pokloniti se njihovoj žrtvi i biti kuš. Jer, ako je pred par tjedana mogao ići u Vukovar i pokloniti se braniteljima koji su poginuli u borbi protiv antifašističke petokrake s pokličem ‘Za dom spremni’, a nerijetko i s U na kapi, onda neka se pokloni i ovoj jedanaestorici, ili bar neka šuti – i neka poruči svom koalicijskom partneru Pupovcu da isto tako šuti.
Obiteljska stranka konstatira:
„Ubojice ponovno ubijaju po Hrvatskoj. Ovaj put, kao i uvijek do sada, to čini koalicija velikosrba, jugofašista i četnika. Ova koalicija je na vlasti u Republici Srbiji, pri vlasti i u oporbi u Republici Hrvatskoj, te rasprostranjena po medijskim kućama, udrugama i institucijama Hrvatske države. Opći napad je počeo na znak Aleksandra Vulina, ministra laži u Republici Srbiji.
I umjesto da hrvatske vlasti odlučno odgovore pitanjem: Tko je ubio bojovnike HOS-a, koji su branili Jasenovac i Hrvatsku, ona nešto nemušto trabunja o registraciji udruge HOS-a, o nekakvom zakonu koji će, valjda, zabraniti poklič ZA DOM SPREMNI i povijesni hrvatski grb, e da bi se agresore udobrovoljilo i kako bismo im mi, konačno, dokazali da nismo ustaše. Pitamo Plenkovića: Jeste li zaštitili ponovno javno masakriranje naših, u obrani Domovine, poginulih ratnika i njihovih obitelji? Jeste li zatražili ratnu odštetu i priznanje agresije zločinačke srbijanske države?
Pitamo hrvatsku Vladu: Čega se bojite? Ako štitite prava i interese hrvatskog naroda i države nemate se čega bojati. Ne polažete, valjda, račune Vulinu, Vučiću i ostalim četničko-velikosrpskim snagama, raznim piskaralima, subverzivnim udrugama i Komunističkoj partiji (trenutni naziv Socijaldemokratska partija). Vaša dužnost je braniti nas da se ne bismo, kao i 1991., ponovno morali sami braniti. Vrijeme je za punu istinu, a ne udovoljavanje velikosrpsko-jugokomunističkim lažljivcima, mrziteljima i ubojicama.“
Kako je sve davno počelo napadima na Thompsona, obradujmo ih:
Thompsonova Antologija ponovo najprodavanije izdanje tjedna
Ipak, najdraže će im biti vidjeti kako je to sve komenirao Mladen Ivezić;
HRVATSKI ZVEKAN (2.)
Sve za dom!
(O žilavosti kontrarevolucije u Hrvatskoj)
Bilo je to lijepo sunčano jutro, 25. svibnja 1972., na sam Dan Mladosti, Titov rođendan, na koji se Tito nije rodio. Drug Milorad Pupovac, mlad udbaški aktivist, rano je skočio na noge i odazvao se telefonskome pozivu.
- Šta je, Jovanoviću?
- Druže kapetane, izgleda da smo opet zabrljali, odgovori ponizan
glas. Dal' može da dođete.
- Jel to u onaj dućan?
- Jeste.
- Evo, dolazim za čas-dva. Ti drži sve pod kontrolu. Sve blokiraj!
- Razumem, druže kapetane!
Pupovac nije žurio. Uvijek je djelovao u civilu, pa nije morao lickati uniformu. Imao je svoga udbaškog šofera. Taj nije baš dobro poznavao Zagreb, ali je zato gazio sve pred sobom, pa se nikad nije kasnilo.
- Kaži, Jovane, šta ste opet zabrljali, oštro upita Pupovac.
- Ma, vidite, mi smo upali u taj dućan jer smo imali osnovane sumnje da se onde skuplja kontrarevolucija i vežbaju teroriste. Sada je došla inostrana štampa pa može da bidne veliki skandal.
- Šta je, šta se dogodilo?
- Evo, mi smo u taj dućan našli druga gradskoga sekretara kako, da kažem, trti drugaricu Vesnu, iako smo upali noću. Nema ni traga teroristima.
- Pa šta ste onda upadali?
- Na dućanu je velikim slovima pisalo 'Sve za dom', pa smo zaključili da su to ustaši.
- Pa to piše već 30 godina.
- Eto vidite, kako su oni žilavi! Zato smo mi i skočili, da ih polovimo.
- A zašto ste sve polomili? To je dućan sa pokućstvo.
- Jer smo videli, druže Milorade, i parolu Za dom, u dućanu.
- Ma nemoj?
- Jeste. Istina, na drugome je delu zida pisalo 'ovinu s Titom, naprijed'.
- Pa to je naša parola, vole jedan!
- Ma jeste, druže kapetane. Ali nismo odma sve videli. A na vrata je pisalo ono njihovo slovo!
- Koje?
- 'U', druže kapetane. Pisalo je Ulaz. Sos veliko U!!!
- Ništa, Jovane. Pozovi Igora Mandića, on će to nekako da zabašuri.
Važno je šta će da pišu naše novine, ko pita za inostranstvo.
Pupovac je odpustio vozača i pješice pošao u Partiju.
- Da, dobro sam se setio. Igoru Mandiću smo dali uredništvo stripova u
NIŠP Vjesniku. Jeste da je objavio onaj kapitalistički Alan Ford, ali to je kritika. Osim toga, u tome prevodu, kada Broj Jedan komanduje, on ne pita 'spremni', nego 'pripravni'. Nema mrdaš sa ustaštvo! Veselo koračajući, počeo je Milorad Pupovac zviždukati svoju omiljenu pjesmu. Odjednom osjeti masu težkih udaraca pendrekom:
- Šta to fućkaš, ustašo? Slaviš Francetića, vikahu milicajci dok su ga tukli.
- Ma ne, drugovi...
- Šta ne! To je ona 'on ne viče jao meni, već on viče za dom spremni',
ko da mi ne znamo, ko da smo mi mutavi.
Slomljen na podu, Milorad je pokušavao:
- Ma ne, drugovi, to je titovska 'na Kordunu grob do groba, traži majka sina svoga'. Udarci nisu prestajali.
Dok mu se od bolova svijest mračila, Milorad Pupovac čvrsto prisegnu:
'ako preživim, pisaću drugu Titi: Dragi druže Tito, molim te da zabraniš sve hrvacke reči, celu Hrvacku i svi Hrvati, zabrani i sve melodije, svu muziku, jer je ovde sve ustaško'.
*
Što drugo reći nego:
Poštovana djeco partizana iz svih stranaka,
SRETNA VAM NOVA POMIRBA.
Akademik Josip Pečarić
Nema komentara:
Objavi komentar