PREDSJEDNIKU HRVATSKE AKADEMIJE ZNANOSTI I UMJETNOSTI I AKADEMICIMA

STJEPANDIĆ I POPOVIĆ KOMENTIRAJU RUDANA!

Pismo dr. sc.Stjepandića objavljeno je na internetu (hrvatsko nebo, dragovoljac) pa ga možete tamo i pročitati.

Izdvajam samo:

„Glavni tajnik HAZU ne samo da nije reagirao na neprimjereni rječnik zastupnika Jovanovića koji je akademika Paara nazvao plagijatorom i lažovom, nego je pohvalio znanstvenu izvrsnost tog istog Jovanovića, usporedivši ga s nobelovcem Steven Chu-om, te kao kolateralne žrtve opleo po dvojici drugih akademika (Josip Pečarić, Stanko Popović), optužujući ovog prvog za njegov tobože nedostojni životni put (rođen u Crnoj Gori, studirao i radio u Beogradu), pa što će on nama pisati neke peticije po Zagrebu. Zamislimo kakva bi reakcija bila u sabornici, da je Pečarić kojim slučajem Srbin, Židov ili Rom!?“

http://hrvatskonebo.com/hrvatskonebo/2016/12/19/dr-josip-stjepandic-predsjedniku-hrvatske-akademije-znanosti-i-umjetnosti-i-akademicima/

http://www.dragovoljac.com/index.php/razno/1956-dr-stjepandic-o-nastupu-glavnog-tajnika-hazu-rudana-u-saborskoj-raspravi-14-12-16

Evo reagiranja akademika Stanka Popovića (18. 12. 2016.):

KRATKI OSVRT NA IZLAGANJE AKADEMIKA PAVLA RUDANA, GLAVNOGA TAJNIKA HAZU, U HRVATSKOME SABORU 14. 12. 2016. PRIGODOM PODNOŠENJA IZVJEŠĆA O RADU HAZU U 2015.

Odjednom, izvan konteksta, akademik Pavao Rudan je rekao:

„Mi imamo različite ljude u Akademiji i ti ljudi predlažu različite stvari. Neki ljudi na primjer iz Akademije, dvojica, predlažu i predložili su gospođi predsjednici Republike da se u Hrvatsku vojsku uvede pozdrav „Za dom spremni“ i iz ureda gospođe predsjednice odlično su odgovorili: To je neozbiljno i na granici provokacije!  Ja bih rekao da je to stvarno možda i provokacija, jer čovjek koji je to predložio je rođen 1948. godine u Socijalističkoj Republici Crnoj Gori. Završio je studij na Univerzitetu u Beogradu 1975. godine. Završio je magisterij nauka na Univerzitetu u Beogradu 1977. godine. Postigao je stupanj doktora nauka na Univerzitetu u Beogradu 1982. godine i onda dolazi nama ovdje i predlaže nam takve stvari.

Onaj drugi, koji je uz njega to također napravio, član je Saveza komunista i sekretar na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu. Ja kao liječnik shvaćam kolege što znači identifikacija s agresorom i da su se neki ljudi uistinu uplašili nekih stvari.“ Taj drugi sam, priznam, ja. Drago mi je da akademik Pavao Rudan proučava moju biografiju. Ali, radi potpunosti moje biografije navodim i sljedeće podatke. Bio sam član SK od 1956. (od završnoga razreda gimnazije, kada mi je bilo nepunih 18 godina) do 1967. (prvo student na PMF-u u Zagrebu, pa znanstveni novak u IRB-u). U IRB-u me Radnički savjet zadužio za provođenje izbora za novi saziv Radničkoga savjeta (oko 1965., ne sjećam se točno). Moje izborno povjerenstvo sazvalo je kandidacijski zbor zaposlenika, te se na popisu kandidata našlo 45 osoba, a biralo se 15. Tvrdim da su to bili prvi demokratski izbori u Hrvatskoj. Optužili su me iz Gradskoga komiteta SK da sam omogućio potencijalni izbor neprijatelja u Radnički savjet IRB-a. U okviru SK u IRB-u priređivali smo javne tribine na kojima su nastupali uvaženi profesori i javni djelatnici koji baš i nisu bili po volji vodstvu SK. Dvadesetak članova SK i nečlanova (svi znanstvenici u IRB-u) sastavilo je izjavu o unaprjeđenju demokratizacije društva koju smo poslali sredstvima priopćavanja, pa i u list Komunist. Nijedne novine nisu objavile izjavu. Kao supotpisnik izjave, a i zbog javnih tribina, pozvan sam na razgovor (ustvari raport) kod Mike Tripala i kod Marinka Grujića (tada jednoga od  vodećih članova SK u Zagrebu). Istupio sam iz članstva SK 1967. (godinu prije obrane doktorata i odlaska na usavršavanje u Veliku Britaniju). Naveo sam u Gradskom komitetu SK da istupam zato jer se nije ništa promijenilo u SK i nakon uklanjanja Aleksandra Rankovića (1966.), te da i ojačan dogmatski demokratski centralizam. Sa mnom i nakon mene, još je dvadesetak kolegica i kolega u IRB-u istupilo iz članstva SK. Nije mi jasno što znači i na koga se odnosi (prethodno citiran) navod akademika Pavla Rudana: Ja kao liječnik shvaćam kolege što znači identifikacija s agresorom i da su se neki ljudi uistinu uplašili nekih stvari. Pismo Predsjednici RH s prijedlogom da se pozdrav Za dom spremni uvede u službenu vojnu uporabu nastalo je zbog najave šibenske policije da će kazniti pjevača Marka Perkovića Thompsona zbog uzvikivanja pozdrava Za dom (u pjesmi Čavoglave) na što su njegovi slušatelji odgovorili Spremni na koncertu u Kninu 5. kolovoza 2015. Pismo je potpisalo oko 4000 osoba. Kažnjavanje Thompsona dovelo bi do velikih uličnih nereda s nepredvidivim posljedicama i to u jeku turističke sezone. Desetci tisuća mladih koji slušaju Thompsona nemaju nikakvu vezu s NDH. Također gotovo ništa ne znaju o komunističkom režimu u Jugoslaviji i u Hrvatskoj. Pripadnici HOS-a branili su domovinu s tim pozdravom. Nosili su svoje znamenje i na vojnoj paradi u Zagrebu 4. kolovoza  2015. i na obilježavanju  25. godišnjice okupacije Vukovara 18. studenoga 2016., i to pred cijelim državnim vrhom.  Pozdrav Za dom spremni puno je stariji od režima u NDH. Pripadnici HOS-a su priznati hrvatski branitelji, prema Zakonu o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata (2013.), te smiju nositi vojne odore iz Domovinskog rata prema Pravilniku o vojnim odorama (2011.).

MOJ KOMENTAR poslan akademicima:

"Čudi me da akademik Rudan, kada već proučava i biografiju kolege Popovića, nije u Saboru spomenuo njegove domoljubne tekstove. Nije valjda zato što mu je ipak draži komunistički režim pa u Akademiji zabranjuje najave predstavljanje moje knjige koju promoviraju admiral Davor Domazet Lošo i prof. dr. sc. (a i general) Miroslav Tuđman.

Pozz

Josip Pečarić

rođen 1948. u Crnoj Gori, doktorirao u Beogradu 1982. i onda došao u Hrvatsku soliti ljudima pamet, pa čak postao akademki 2000.g što je sramota jer je Rudan to postao 2006., a rođen je 1942 i to u Zagrebu." https://www.youtube.com/watch?v=JV_QONklt3U

A možda sam ih samo trebao uputiti na tekst Zvonimira Hodaka:

"Naravno, na ovim prostorima vrijedi “pravilo“ George Orwella iz njegovog romana ”1984”. Svi smo jednaki, ali neki su još malo jednakiji. Naime, ono što i po presudi ESLJP vrijedi za crvenu zvijezdu ne vrijedi ZDS. Bez obzira što je HOS regularni dio Oružanih snaga RH, a HOS-ov grb službeno registriran u vrijeme vlade Ivice Račana. I kad podvučemo zajednički nazivnik što nam ostaje. Oni koji su s crvenom zvijezdom žarili, palili i klali po Lijepoj našoj nemaju zbog isticanja tog simbola ni jednu prekršajnu prijavu. Oni pak koji su pod znakom ZDS od Čavoglava pa do Oluje branili ovu zemlju od agresora odlaze pred prekršajne sudove, izloženi su harangi onih koji su četiri godine na “istočnom stajanju“ žestoko navijali za svoje igrače Kadijevića, Adžića, Arkana, Mladića, Martića i lijeve medijske kolone. No, bitku su definitivno izgubili. ZDS ostaje simbol inata agresiji, JNA, orijuni i taj simbol postaje to čvršći i žešći što je “stoka sitnog zuba“ glasnija u svom roktanju."

Naravno, treba pročitati cijeli Hodakov tekst!

http://www.dnevno.hr/kolumnisti/zvonimir-hodak/galvanizirani-jugo-mozgovi-nikako-ne-mogu-shvatiti-da-ne-postoji-sarafciger-kojim-bi-se-uklonila-spomen-ploca-s-grbom-hos-a-984221/

 Josip Pečarić