general Glasnovic

        ZA HRVATSKU DIJASPORU GENERAL ŽELJKO GLASNOVIĆ

Dan kad su "sile mraka" pokušale preuzet Hrvatsku 

17. svibanj, neki bi rekli običan datum, ali za domoljubne Hrvate je sve, samo ne običan. Tog datuma Aleksandar Ranković, po naredbi Josipa Broza Tita, čiji mračni um, opijen rijekama Hrvatske krvi bez razloga prolivene nakon rata, uništenjem Hrvatske mladosti i zatiranjem Hrvatske inteligencije, nastoji i duhovno ubit Hrvatski narod, gaseći duhovno svijetlo Hrvatskog puka, tako sto lišava slobode i zatvara predvodnika Hrvata katolika, zagrebačkog Nadbiskupa Alojzija Stepinca.  Uz Bleiburg i ono što su činili iza njega - to je najveća greška boljševičke satrapije tzv. Josipa Broza Tita. Time je zapečatio sudbinu „svoje“ tzv države.Naime, ta dva slučaja i zločina su postavili temelje i odluku u glavama Hrvata kako u toj „zemlji“ – Jugoslaviji, za njih nema života. Čekalo se vrijeme i pogodan trenutak do 1990. Kada su Titini učenici odlučili amputirati Hrvatsku... a naišli na tvrdo Stepinčevo ne pripadnika hrvatskog MUP-a i ZNG-a.Tako je nastala nezavisna, samostalna i svjetski priznata Republika Hrvatska. U moru krvi, naravno! – jer je to istočnobalkanski mentalitet sadržavao u sebi od vajkada.Znači, komunisti su 1945.preuzeli vlast, i kad je Kardinal Stepinac svjesno ostao u Zagrebu (znao je da riskira život) uza svoj narod, već 17. Svibnja 1945. Bio je uhapšen i pritvoren pod optužbom da je bio „suradnik okupatora“. Taj čin je cijelom hrvatskom narodu jasno dao do znanja što ih tek čeka. Tada se još nije znalo do kuda i kakvih zločina će voditi Bleiburg i Križni put koji je uistinu kroz razne oblike trajao do 1990.To prvo hapšenje i sve što se kasnije događalo Kardinalu natjeralo je Tita na uzmak. To je njegov najveći poraz nakon 1945.Naišao je na snažna, odlučna i časna čovjeka kojeg se nije dalo slomiti ama baš ni na koji način. Osim ubiti, ali to se ni Tito nije usudio. Nije ga mogao strijeljati i baciti u neku jamu, ali trovati ga u Lepoglavi... E to je već moguće.