Kao što sam konstatirao u prvom nastavku ovog teksta o lažima Slavka Goldsteina i njegovim optužbama kako drugi lažiu naslov je „prerada“ naslova koji je imao tekst koji je napisao zajedno sa sinom sveučilišnim profesorom iz povijesti “Akademik Pečarić uporno laže” u Slobodnoj Dalmaciji 20. listopada 2002. Tada nisam mogao vjerovati sam sebi kada sam konstatirao da su lažno prikazali moj tekst objavljen sedam dana prije njihova i onda napali moje navodne laži. I dok sam ovih dana pisao nastavke ovog teksta potaknut sličnim tvrdnjama Slavka Goldsteina, inače čovjeka, koji možda ima završenu srednju školu ali je posebni savjetnik Predsjednika Vlade za kulturu, o navodnim lažima dr. sc. Stjepana Razuma, doživjeli smo homiliju biskupa Mila Bogovića u djelomično obnovljenoj župnoj crkvi Male Gospe u Boričevcu u nedjelju 26. 07. 2015. Homiliju možete naću u cijosti npr. na adresi:
Čini mi se da je ta homilija na neki način povezana s mojim tekstovima jer je zasnovana na tekstu Matejevog evanđelja i govori o onima koji se ponašaju slično Goldsteinovima. Zapravo govori o mnogima u današnjoj Hrvatskoj i o tome zašto ljudi poput Slavka Goldsteina mogu biti posebni savjetnici Predsjednika Vlade. Zato ću ovdje dati prvi dio te homilije. Biskup kaže:
U ovom svijetu ima mnogo susreta i sukoba. Najveći sukob je između laži i istine. Tu čak nije moguć susret. Danas želim o tome progovoriti i zato sam izabrao pročitano evanđelje. Vijest o Isusovom uskrsnuću bila je apostolima nadasve draga, ipak nisu je samo onako prihvatili. Otišli su se uvjeriti. Prvi od apostola potrčao je Petar da svojim očima vidi što se dogodilo. On je od apostola stigao prvi na grob. I drugi nisu bili lakovjerni; nisu se oslanjali samo na pričanje, sve do Tome koji je rekao da neće vjerovati dok ne stavi prst u mjesto rana. Apostoli su željeli znati istinu, a istina o Kristu postala je za njih životna radost - evanđelje. Kada su se uvjerili i kada su primili snagu Duha Svetoga, oni koji su Isusa voljeli krenuli su u svijet šireći poruku njegova uskrsnuća kao radosnu vijest (što znači grčka riječ evanđelje). Bili su oni glasnici spasonosne istine.Jasno je da taj događaj nije obradovao one koji su Isusa osudili. Po njima se ne smije govoriti da je Isus uskrsnuo, nego da su njegovo tijelo apostoli odnijeli na drugo mjesto. Prihvaća se lažno svjedočanstvo stražara koji kažu da su u vrijeme krađe spavali. Židovi su potegnuli instrument laži da se suprotstave neugodnoj istini. Bolje rečeno, oni su svoju laž predstavljali kao istinu.Na primjeru što se dogodilo na Isusovom grobu možemo vidjeti dvije različite škole i dva različita pristupa povijesti. Laž, novac i naselje jako su povezani.Neki se u susretu s istinom mijenjaju. Istina o Kristovom uskrsnuću promijenila je živote onih koji su ga voljeli. Bili su uvjereni da ta istina može promijeniti život svakom dobronamjernom čovjeku i zato su krenuli da tu istinu šire. Neki se u susretu s istinom ne mijenjaju. Oni je ne žele, oni je ustrajno odbacuju i postaju glasnici laži. Laž se može nametnuti samo novcem i silom. Novaca je za to bilo kod Židova, a svaki lažac spreman je i na nasilje. Stražari rade za onoga tko ih plati. Oni su točno javili gradskom poglavarstvu što se dogodilo. Gradski poglavari nisu krenuli na grob da vide što je na stvari. Oni se ne žele susresti s istinom, ne žele da ih ona mijenja. Sazvali su gradsko vijeće kojemu su nametnuli krivi zaključak da su apostoli ukrali Isusovo tijelo i da tako treba razglasiti na sve strane. Da su židovski vijećnici uvidjeli svoju grješku i pokajali se, došli bi u poziciju Magdalene i Petra koji su se u susretu s Isusom mijenjali. No oni nisu priznali pogrješku nego su na nju dodali drugu – laž. Ne kaže se u zaključku vijeća da Isus nije uskrsnuo. Stražari pričaju ono što su vidjeli. Kad bi tako nastavili, ne bi im trebalo ništa platiti. Židovsko vijeće je zaključilo da ima pravo na laž i postat će glasnici laži, onoga što se nije dogodilo. Gdjegod je laž, tu je novac i nasilje.Židovi su ljudima dokazali da se isplati lagati, da se od laži može dobro živjeti. I stražari su za pare lagali. Bili su Židovski starješine uvjereni da će moći podmititi i Pilata da podrži laž, jer on se i na suđenju izrugivao istini. „Što je istina?" Što ja s njome mogu, što mi ona znači za moj položaj? Kao da je rekao: ono vrijedi i onoga se treba držati što jača moj položaj, od čega imam materijalne koristi, makar se to ne slagalo s istinom. Istina je vrijedna onoliko koliko mi u određenom času koristi.U tom smislu donesen je i zaključak gradskog vijeća. To sada nije bio stav pojedinca. I od tada je bilo u skladu sa zakonom samo govor da su apostoli ukrali Isusovo tijelo, da je s njim završeno na veliki petak. Ozakonjena je laž i stvorena grješna struktura.Zato je trebalo kršćane progoniti. Jučer smo proslavili jednoga od progonjenih, sv. Jakova. Djela apostolska bilježe da je zarana pogubljen đakon Stjepan, a poslije je Herod dao pogubiti apostola Jakova („mačem pogubi Jakova, brata Ivanova. Kada vidje da je to drago Židovima, uhvati i Petra" Dj 12, 2-3). Sve ovo što sam rekao olakšava nam da možemo shvatiti otkuda silne laži na našim prostorima nakon hrvatskog velikog petka i 1941. i 1945. godine. Treba ipak reći da je u mnogočemu to daleko vrijeme ispred ovoga našega. U Isusovo vrijeme moglo se od vlasti dobiti svakog pogubljenog čovjeka. Tako su Nikodem i Josip iz Arimateje mogli dobiti i pokopati Isusovo tijelo. Mnogi pobijeni u Drugom svjetskom ratu i nakon njega nisu imali ta prava. Njima je oduzeto i pravo na suđenje i na pokop. Puška koja im je oduzela život posebno se častila kao simbol pravde i pobjede. Ta puška imala je pravo ne samo ubiti čovjeka nego i spomen na njega. Trebalo se vladati kao da nije nikada ni postojao. Dakako da današnje uskrisivanje spomena nije drago onima koji su ljude osudili i pogubili, bez obzira gdje to bilo. Smišljaju se razne priče i za to se daju veliki novci. Koliki se novci dadoše ne samo za spomenik u Srbu nego i za slavlja koja se već 70 godina ondje zbivaju. No, ipak te laži neće moći dugo izdržati jer ih više nije moguće podržavati nasiljem, a i novaca će biti sve manje za njih. Ali, ne zaboravimo! I današnje društvo još izdvaja velika sredstva za velike laži i o Jasenovcu i o Srbu, i o mnogim drugim stupovima na koje se oslanjao partizansko-komunistički režim.
(...)
Dakle dr. Bogović nam objašnjava kakav je obrazac djelovanja Slavka Goldstein i njemu sličnih, zašto se Slavko Goldstein na isti način ponaša i u napadu na dr. Razuma. Zapravo možemo reći da propovijed biskupa Bogovića pogađa u srž problematike s Golsteinom. Nedugo pošto sam razobličio laž Goldsteinovih u svezi njihovih tvrdnji o navodnim mojim lažima učinio sam to i u slučaju njihove laži u svezi s Maticom Hrvatskom. Evo tog teksta:
Montiranje slučaja Matice hrvatske
Hrvatsko slovo, 14. veljače 2003.
Mržnja Goldsteinovih prema hrvatskom narodu možda je najočitija iz njihove hajke na Maticu hrvatsku. Počeo ju je Ivo Goldstein još prije pojave knjige Holokaust u Zagrebu, nastavljena je u samoj knjizi i tako – sve do danas. Pogledajmo kako to izgleda u interpretaciji Slavka Goldsteina u Nacionalu 21. siječnja 2003. (Željka Godeč: „Matica hrvatska ne želi osuditiantižidovstvo svog čelnika u NDH“), gdje je dano njegovo pismo bivšem predsjedniku Matice Josipu Bratuliću i sadašnjem Igoru Zidiću, u kojemu, među ostalim piše: „Zar je moguće da se dosadašnje i sadašnje vodstvo MH ne žele distancirati od postupaka Filipa Lukasa koji je u ljeto 1941. godine besramno zahtijevao pljačku imovine svojih sugrađana Židova u ime Matice hrvatske kojoj je tada bio predsjednik? U knjizi Ive Goldsteina ‚Holokaust u Zagrebu‘, kojoj sam urednik i suautor, objavili smo na str. 193-194 pismo Matice hrvatske. U njemu se konstatira da ‚sada postoji mogućnost da se pribave prikladne zgrade na mjestu, koje odgovara Matici hrvatskoj‘, a to je mjesto u središtu Zagreba, na Jelačićevom trgu br. 15, kojemu pripada dvokatnica prema trgu sa dvorišnim zgradama, vlasništvo Židova Sternberga‘, pa iako ‚ove nekretnine još nisu vlasništvo Nezavisne Države Hrvatske‘ potpisnici pisma mole Državno ravnateljstvo da ‚izvoli držati na umu prikazane potrebe Matice Hrvatske, kad spomenute nekretnine prijeđu u vlasništvo Nezavisne Države Hrvatske‘.“
U redu je kad on otima, ali ako to rade drugi…
Odmah pada u oči kako konstatacija „sada postoji mogućnost“ kod Slavka Goldsteina postaje „besramno zahtijevanje pljačke imovine svojih sugrađana Židova u ime Matice Hrvatske“. Da bi se ta lažna i zlonamjerna interpretacija pisma pojačala, Goldstein iz rečenice „Kako nam je saopćeno, ove nekretnine još nisu vlasništvo Nezavisne Države Hrvatske“, izbacuje prvi dio jer bi bilo očito da im je saopćeno, vjerojatno i ukazano na mogućnost da mogu računati na tu zgradu, jer je i prirodno da Matica hrvatska u hrvatskoj državi dobije i bolje uvjete rada od onih koje je imala u Jugoslaviji. Mržnju prema hrvatskom narodu Goldstein pokazuje upravo ovom mržnjom prema Matici, i to je očito iz dijela pisma kada tvrdi da je Lukas „besramno zahtijevao pljačku imovine svojih sugrađana Židova“ iako u pismu spominju nekretnine koje će, kako im je priopćeno, prijeći u vlasništvo NDH.Naravno, možemo i razumjeti da neki ljubitelj Jugoslavije zagovara da Matica ne bi smjela primiti neku zgradu jer joj tu zgradu daje država koja nije po volji tom čovjeku. Razlog koji navodi Goldstein, jer je to postalo vlasništvo otuđivanjem nečije imovine, očito nije i ne može biti stvarni razlog. Zašto? Pa upravo je Slavko Goldstein bio pripadnikom komunističko-partizanskih vlasti koji su oduzeli gotovo sve privatno vlasništvo ljudima u državi koju su osnovali! Ili Slavko Goldstein doista misli da je u redu kada on otima, a nije kada netko drugi to radi?A da to će sve biti još besramnije pokazuje Goldstein u nastavku pisma kada, taj pripadnik vojske koja je izbacivala ljude iz stanova, znajući ih i ubijati, pokazuje zabrinutost nad stanarima te zgrade: „Iz pisma se ne vidi je li se ijedan od potpisnika barem zapitao što će biti sa ‚Židovom Sternbergom‘ i njegovom obitelji čija bi imovina ‚savršeno odgovarala našim (tj. Matičinim) potrebama‘ i kakva će biti sudbina još desetak obitelji koje su u to vrijeme bile stanari u traženim zgradama, pa ih treba izbaciti iz njihovih stanova, jer Maticu ‚u novo doba čekaju nove, veće i mnogobrojnije zadaće‘.“Mržnja prema Matici (kao simbolu hrvatskog naroda, naravno) koja izbija iz ove rečenice vidljiva je jer konstataciju zašto im trebaju prostorije Goldstein povezuje s onim što su radili on i njegovi sudrugovi: izbacivali stanare. Mržnju prema hrvatskom narodu, koju su oni pokazivali kroz cijeli svoj rad (naročito 1945.), on pripisuje vlastima NDH prema svojim građanima. Nije mu palo na pamet da se tim stanarima moglo (zašto ne i oni sami) naći možda još bolje uvjete stanovanja. Kao da vlasnici stanova i inače ne raspolažu svojim vlasništvom na način kako oni smatraju da trebaju, a u skladu sa zakonom.Pismo MH pisano je 8. kolovoza 1941. Vidimo kako se Goldsteini pitaju jesu li se potpisnici matičina pisma barem zapitali za sudbinu Sternbergovih i odmah zatim spominje izbacivanje iz stanova. Pa jesu li doista Sternbergovi izbačeni iz svoje kuće? Odgovor potražimo kod tih istih Goldsteina koji čitateljima Nacionala sugeriraju ovako nešto. Na str. 190.Holokausta u Zagrebu piše: „Industrijalac Manfred Sternberg (1892) prvih je dana travnja 1941. Sa suprugom i dvoje djece napustio Zagreb. Putovali su preko Mađarske i Austrije i, u dramatičnim okolnostima, 5. travnja poslijepodne u posljedni čas prešli u Švicarsku. Već sljedećeg jutra, kao putnici s jugoslavenskim pasošima, vjerojatno bi bili zadržani u Austriji, jer je 6. Travnja Treći Reich zaratio s Jugoslavijom. Nakon spasonosnog bijega, cijela je obitelj vrlo brzo prešla u SAD.“ Jesu li stigli u SAD prije ili nakon uspostave NDH nije jasno, ali očito ih ustaške vlasti i Matica hrvatska, prema Goldsteinima, žele izbaciti iz njihove kuće 8. kolovoza 1941. godine! Ako je i od Goldsteina, mnogo je.
Što je drugom sramotno, Goldsteinu je normalno
Inače, pozivanje na knjigu Holokaust u Zagrebu doista je smiješno, kada je poznato da se radi o običnom antihrvatskom pamfletu. Pokazivati hrvatskoj javnosti o kakvom je pamfletu riječ i kroz ovo Goldsteinovo pismo doista je dostojno autora te knjige. A još i zahtijevati da Predsjedništvo Matice podrži Goldsteina u njihovoj antihrvatskoj histeriji, tj. zahtijevati da se distanciraju od sasvim normalnih postupaka MH iz 1941. i da se ti postupci proglase bezdušnim, doista je izvan svake pameti. Razumljivo je da tako nešto mogu učiniti pojedini članovi Matice, koji su u ovom režimu postali i ravnatelji, kao recimo Vlaho Bogišić koji „tvrdi da je svaki njegov pokušaj da se u MH kritički raspravi o kontroverznim razdobljima MH, prije svega 30-im godinama, završio neuspjehom: ‚Nema modernoga društva, pa ni MH, koje se nije u stanju osvrnuti na svoju prošlost. U MH ne postoji ni približan konsenzus o tim spornim pitanjima i zato se o njima ne govori već 12 godina. Vlado Gotovac i Josip Bratulić afirmativno su govorili o Lukasu. Ni između predsjednika i potpredsjednika, a kamoli između tijela i članstva ne postoji konsenzus. MH nema snage da se s tim suoči’”. Vjerojatno se Bogišiću ne sviđa prohrvatsko djelovanje MH, kao uostalom ni Goldsteinima, ali očekivati da takova bude sama institucija ili da njezini predsjednici private priglupe “argumente” Goldstenovih, zaista nema nikakva smisla. Iako sam u svojoj knjizi, koju Goldstein napada, već konstatirao da iz knjige Goldsteinovih izvire njihova želja da je u NDH stradalo još više Židova, jer bi tako lakše bilo očuvati Jugoslaviju, ipak sam se sledio kada sam ponovo pročitao potvrdu tih mojih tvrdnji i u Nacionalu: “Zidić je Goldsteinu objasnio da je to za njega mučna stvar koju mora istražiti, a čuo je da je Lukas spasio jednu židovsku djevojčicu. Goldstein je uzvratio opaskom da je i Hitler spasio pet Židova kad se Furchtwenger, znameniti dirigent Berlinske filharmonije, požalio da bez njih ne može dobro svirati.”Hrvata Lukasa, koji je navodno želio kuću jednog Židova, Goldstein izjednačava s Hitlerom. Kolika je ta njegova mržnja prema hrvatskom narodu kad čini takve usporedbe? Kako tako nešto može i pomisliti, a kamoli napisati! Strašno mi je povjerovati da postoje ljudi kojima je jedna zgrada važnija od života jedne djevojčice. Užas! To jugokomunist Goldstein i želi izazvati kod nas. Očekuje da tu našu odvratnost prema takvim ljudima adresiramo na Židove. Svjesno izaziva antisemitizam. Misli li, zaista, da ćemo nasjesti? Pa ljudi u Hrvatskoj dobro znaju da se oni u obrani takva svog opredjeljenja samo koriste židovstvom. Zar on misli da mi ne znamo kako su Židovi prošli svoju kalvariju, kao što su Hrvati prošli svoju?
Kao da mi ne znamo kakvi su stvarni Židovi. Pa samo ja sam napisao stotinjak znanstvenih radova i par knjiga sa Židovima (objavljeni su u mnogim zemljama svijeta). Židovi iz Izraela distribuirali su englesku verziju mojih knjiga o Jasenovcu (ta je ista knjiga – obračun s velikosrpskim „genocidologom“ dr. Milanom Bulajićem bila prema Goldsteinima revizionistička – u za njih negativnom značenju). I u uredništvu časopisa koji sam osnovao i čiji sam glavni urednik ima više Židova nego Hrvata. Siguran sam da nikome od njih nije važnija kuća od djevojčice. Pače sramotno je takvu mogućnost i spomenuti, a kod Goldsteina je tako nešto potpuno normalno. U ovom slučaju očito se i ne radi o zahtjevu MH za oduzimanjem spomenute kuće, pa je još sramotnije da čovjek koji je spasio židovsku djevojčicu, umjesto da postane pravednik među narodima, dobije etikete koje mu lijepe Goldsteini. Što žele Goldsteini postići? Naravno ono od čega nas tobože žele zaštititi: „Iz dugogodišnjeg iskustva, koje mi se potvrdilo i u susretima na nedavnom putovanju u Austriju, Njemačku i Izrael (simpozij u organizacij dr. Milana Bulajića, op. J. P.), dobro znam da u demokratskom svijetu za odnos prema Hrvatskoj nema ničeg dugoročno pogubnijeg od povremeno podgrijavanih sumnji da se današnja Hrvatska nije sposobna osloboditi nekih recidiva zločinačke NDH.“ Kao da nama nije jasno da to Goldsteini i rade. Pa najbolji je primjer „podgrijavanih sumnji“ ovaj montirani slučaj s Maticom hrvatskom.
*
U zaključku samo ponavljam: Goldstein kaže da je svoje laži, pardon izvješće kao posebni savjetnik predsjednika Vlade RH za kulturu "prodao", pardon predao Predsjedniku Vlade i Ministra kulture.
Hoće li smijeniti Posebnog savjetnika? Zašto bi? Pa Goldstein samo djeluje u duhu sprovođenja velikosrpskog Memoranduma SANU 2. , a valjda i vrapci znaju da Dobrica Ćosić kaže:
„Mi Srbi lažemo da bismo obmanuli sebe, da utješimo drugog; lažemo iz samilosti, da nas nije strah, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju i tuđu bijedu... Laž je vid našeg patriotizma... Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno.“
A zar to nije konstanta u djelovanju ove Vlade?
Akademik Josip Pečarić
Nema komentara:
Objavi komentar