KOALICIJA HDZ-a I SDP-a UNIŠTILI RIBOPREĐIVAČKU TVRTKU ADRIA D.D. ZADAR

KOALICIJA HDZ-a I SDP-a UNIŠTILI  RIBOPREĐIVAČKU TVRTKU ADRIA D.D. ZADAR

Grad Zadar, Zadarska županija  i Vlada RH umjesto da zaštite i sačuvaju stratešku ribopređivačku industriju u Hrvatskoj, oni je zajedno uništavaju. Tvrtka Adria imala je sve predispozicije za razvoj i prosperitet na tržištu. Tijekom prosvjeda radnica Adrie, nitko iz zadarske gradske i županijske vlasti nije im dao podršku da se sačuva riboprerađivačka industrija i da se Adria preoblikuje u strateški interes RH, kao i Imunološki zavod, a sve da se sačuvaju radna mjesta i opstojnost proizvodnje. Zbog svega navedenog, hrvatski građani izgubili su povjerenje u gradsku i županijsku vlast, kao i u Vladu RH i hrvatske institucije. Iz knjige STEČAJNA MAFIJA, Petričić  D., Zagreb 2015.,Koalicija HDZ&SDP-a u uništavanju tvrtke Adria d.d. kroz stečaj, str. 69.,70.,71.,72.,73.,74., navodimo: „Gotovo nevjerojatan slučaj koalicije HDZ-a i SDP-a u uništavanju tvrtki kroz stečajeve i predstečajne nagodbe pojavio se kod zadarske tvrtke za preradu ribe – Adria d.d. Bez obzira na poslovne rezultate, poziciju na tržištu i proizvodni program ove tvrtke, koji obećava povećanje zaposlenosti i izvoz, interesni lobiji i udružena politička družba na vlasti imala je dugačije planove.Više od tri godine, tvrtka Adria d.d., njezini zaposleni, uprava i kooperanti, bore se s prijetnjom gašenja proizvodnje i likvidacije. U takvoj poziciji tvrtka se našla prvenstveno zbog svoje atraktivne lokacije u zadarskoj luci koja je zapela za oko građevinskoj mafiji. Stečajna praksa do danas, pokazuje da se malo koja tvrtka mogla oduprijeti likvidaciji kroz stečajni postupak kada bi se građevinska i stečajna mafija udružila sa strankom na vlasti koja na raspolaganju ima kompletan pravosudni i represivni aparat. Tvrtka Adria imala je sve predispozicije za razvoj i prosperitet na tržištu: dobru lokaciju, vlastiti prostor, strojeve i opremu, kooperante, tržište...Njezina je lokacija u zadarskoj lučko-industrijskoj zoni, a prostire se na oko 70.000 kvadratnih metara. Raspolaže vlastitom ribarskom lukom, velikom hladnjačom kapaciteta 5000 tona s tunelima za duboko smrzavanje 200 tona ribe i tvornicom leda. Posjeduje novu liniju za konzerviranje sardina, pogon za preradu krupne plave ribe i pogon za soljenje ribe te liniju za proizvodnju ribljeg brašna. U sastavu tvornice nalazi se i postrojenje za izradu aluminijske ambalaže, laboratorij, energetski blok, servisne radionice, skladišta,, tvornički restoran i upravna zgrada. Zbog ovako objedinjene poslovne cjeline, s 550 zaposlenih Adria je jedna od najvećih riboprerađivačkih tvrtki u Hrvatskoj ali i na Mediteranu. Tvrtka je dosezala kapacitete proizvodnje od 50 milijuna konzervi godišnje, a priozvodnja se mjerila u tisućima tona. Nažalost, ovakvi poslovni rezultati pokazali su se kao prepreka onima koji su odlučili na bilo koji način likvidirati i uništiti ovu, preko 60 godina staru tvrtku.

Strategija uništavanja

Problemi u tvrtci nastali su u trenutku kada je interesni klan, kojeg su sačinjavali bivši ministar Božidar Kalmeta, Zdravko Livaković, i braća Lisica, odlučio pod svaku cijenu preuzeti tvrtku zbog atraktivnog prostora uz more, koji je postao još atraktivniji izgradnjom nove luke u Gaženici. Dosadašnja praksa pokazuje kako je danas najjeftinije preuzeti tvrtku, njezino zemljište i nekretnine, putem stečaja, umjesto da se taj prostor otkupi regularnim kupoprodajnim ugovorom prema tržišnoj cijeni koja vrijedi za nekretnine. Kako bi se definitivno likvidirala tvrtka Adria, koordinirane su aktivnosti na lokalnoj i državnoj razini. Na lokalnoj razini osnovana je tvrtka Ostrea u Stankovcima, koja se trebala baviti istim programom kao i Adria iz Zadra, a s obzirom da se radilo o području od posebne državne skrbi, vlasnici tvrtke Ostrea – Jadranko Lisica, Reno Sinovčić i Neven Badurina, još su iz proračuna povukli novac za poticaj za nerazvijena područja. Opće je poznata informacija kako je Badurina bio svakodnevno u telefonskom kontaktu s bivšim predsjednikom Stjepanom Mesićem, a formalno pravne poslove za Ostreu sređivao je odvjetnik Galetović. Izgradnja tvornice započela je u vrijeme dok je na vlasti bio HDZ, aKalmeta je slovio kao nedodirljivi gospodar Zadra i okolice. Nešto kasnije, uslijedio je pritisak iz HPB-a i Vlade na Adriu kako bi naplatile još nedospjele kreditne obaveze. Za to vrijeme ministar financija bio je Slavko Linić, dok je njegov pomoćnik bio Branko Šegon. Bez obzira na zamolbe većinskog vlasnika Adrie, Miodraga Lacića, ni Ministarstvo financija ni HPB na čelu s Čedomirom Maletićem nije mu htjelo reprogramirati kredite koje je mogao uredno i redovno otplaćivati. Umjesto da tvrtki osiguraju financijske olakšice i redovno poslovanje, Linić i Šegon ga prisiljavaju da prostor tvornice iznajmi Ostrei iz Stankovaca koja će mu plaćati mjesečno najam od 2,5 milijuna kuna s kojim će servisirati kreditne obaveze. Alternativa je bila blokada tvrtke i gašenje proizvodnje.

Novi apsurdi

Iznajmljivanjem prostora Ostrei, nastaju novi problemi, jer Ostrea Adriji ne samo da ne plaća najam, već radi nove troškove neplaćajući struju, vodu, komunalije...i financijski još više uništava Adriju. Neplaćanjem obaveza, Adria dolazi u poziciju stečaja. Predstečajna nagodba, u ovom slučaju određena je samo na godinu dana, iako je dotadašnja praksa bila 5 godina, uz grace period od jedne godine. U predstečajnoj nagodbi Ostrea oduzima strojeve iz Adrije i seli ih u Stankovce, a Zvonimir Mršić, predsjednik Uprave Podravke sklapa ugovor o otkupu konzervi od Ostree. I na taj način trebalo je otežati poslovanje i opstanak Adrie. S obzirom da Ostrea nema izvozni broj i ne može izvoziti na tržište EU, Podravka raskida ugovor s Ostreom, a Lacić podiže sudske tužbe protiv Ostree zbog oduzimanja strojeva i neplaćanja najamnine. Predmet Adria protiv Ostree dolazi do mlade sutkinje Ive Lovrin, kćerke bivše ministrice Ane Lovrin, koja donosi presude u korist Adrie, ali su presude takve da ih je nemoguće provesti. Lovrin daje za pravo Adriji, ali strojevi za preradu i konzerviranje ribe ostaju u prostorima Ostree, „ na čuvanju“. Da bi se strojevi preuzeli, potrebno je angažirati sudskog izvršitelja, ali Ostrea ulaže žalbu, tako da strojevi ostaju u Ostrei, pa je potreban novi, sudski nalog, postupak, rješenje, ili što već. Uglavnom, sve se radi tako da se Adriji ne dozvoli ni na koji način nastavak poslovanja i eventualan nastavak proizvodnje. Neslužbeno se doznaje i to da je predsjednica Trgovačkog suda u Zadru, Ardena Bajlo, već pripremila stečajni postupak s poznatim završetkom za Adriju. Stečaj Adrie moguć je i s osnove neplaćanja PDV-a. Naime, iako je Adria uredno fakturirala dogovorene iznose za najam Ostrei, Ostrea ne plaća račune niti koristi mogućnost odbitka pretporeza, ali ostaje porezna obaveza Adriji, zbog neplaćenog PDV-a koji se iskazuje u fakturama. U Ministarstvu financija i Poreznoj upravi ovakvo neispunjavanje poreznih obaveza pretvara se u argument za pokretanje stečaja, i tadašnji ministar Linić ne dozvoljava nikakve odgode, reprograme ni oproste.

Bez milosti

Grupa entuzijasta, kojima je stalo do tvornice Adria, uspijeva sakupiti 600.000 kuna kako bi se platili osnovni računi za struju, vodu i komunalije, ali ostaje nenaplaćen PDV zbog kojeg Adriji prijeti nova blokada, a u konačnici i stečaj. U državnim institucijama ostali su nezainteresirani za pomoć i suradnju i nakon obećane narudžbe za 30.000 konzervi, koja bi isti trenutak pokrenula proizvodnju. Pritiske na Adriju rade i sindikati, odnosno sindikalne vođe - Šime Orešković i Ivica Blažević, koji su se pokazali kao saveznici „zločinačkoj organizaciji“ koja hoće uništiti Adriju, i forsiraju isplatu plaća radnicima i za razdoblje kada Adria nije radila. Sindikalci PPDIV-a, Orešković, kao predsjednik PPDIV-a za Hrvatsku, unutar krovnog SSSH i Blažević-regionalni povjerenik PPDIV-a za Dalmaciju, sa svojim postupcima napravili su uslugu „zločinačkoj organizaciji“ kojoj je namjera uništenje i likvidacija tvornice Adria. U koordiniranoj akciji, na Badnjak 2014. godine organiziraju demonstracije zaposlenika Adrije i traže pokretanje stečaja, ne uvažavajući nikakve argumente Uprave. Adria, pored svih problema, mora plaćati redovne račune, dobavljače, plaće za radnike koji ne rade, a na naplatu stiže i 4,4 milijuna kuna PDV-a kao i faktura za članstvo u HGK na 250.000 kuna, iako te obaveze ne postoje jer je firma u predstečaju. Adria bi zasigurno već odavno prije završila u stečaju i u povijesti da nije došlo do velikih političkih smjena. Prvo je s mjesta ministra financija otišao idejni kreator hrvatskog modela stečajeva - Slavko Linić, a nakon njega i Branko Šegon. Smijenjen je i Čedomir Maletić u HPB-u. Njihovim odlaskom pritisak na Adriu je malo popustio, ali su još ostali sindikalni predstavnici koji tvrtku svim silama žele odvesti u stečaj, iz samo njima poznatih razloga. Da njihove akcije nisu bezazlene svjedoči i slučaj kada su radnici nasilnim ulaskom u prostorije tvrtke, pod vodstvom sindikalca Blaževića, iz njegovog ureda istjerali legalnog direktora Lacića. Za takvu akciju Blažević je okupio 70-tak zaposlenica tvrtke. Na kraju, Blažević je ipak uspio inicirati pokretanje stečaja, bez obzira na stavove i mišljenja Ministarstva financija i Ministarstva poljoprivrede“. Koordinacija radnika Adrie Zadar i Udruga bivših zaposlenika «Solidarnost» Zadar, dana 4. ožujka 2015. godine, poslali su otvoreno pismo Borisu Lalovcu, ministru financija Republike Hrvatske da je Trgovački sud u Zadru pokrenuo stečaj zadarske tvornice za preradu ribe ADRIA d.d. Zadar, a  prethodno je bila dogovorena predstečajna nagodba da bi se spasila proizvodna radna mjesta i da je Porezna uprava Zadar blokirala račun poduzeća Adria za dug 4.700.000.- kunate da Ministarstvo financija deblokira račun Adrie i da se opozove stečaj, a sve kako bi se omogućilo pokretanje proizvodnje. Međutim, od ministra Lalovca radnice nisu dobili nikakav odgovor. Visoki trgovački sud u  Zagrebu odbio je žalbu radnica Adrije na pokretanje stečaja. Time je na snagu ponovno stupila odluka Trgovačkog suda u  Zadru o pokretanju stečaja nad Adrijom d.d., pa su radnici 16. srpnja 2015. godine sa  stečajnim upraviteljemDraganom Bijelićem potpisali sporazumni raskid ugovora o radu. Odlazak zadarske tvornice za preradu ribe u stečaj je još jedan dokaz koliko je snažna stečajna mafija, koja je umrežena s kriminalcima na vlasti, sindikatima, lokalnim moćnicima i financijskim lobijima.