I ove godine je Vinko Vice Ostojić, u svojoj desetoj dekadi života, prevalio sa svojom kćerkom Jadrankom par tisuća kilometara dalekog putovanja da bi odao počast na novu obljetnicu preminuća jednome od najvećih sinova hrvatskoga naroda dr. Anti Starčeviću. Taj dan je za Vinka Ostojića kao i za mnoge domoljubne Hrvate jedan od najvećih u povijesti borbe za obnovu Države Hrvatske, koju nosimo stoljećima u našim domoljubnim hrvatskim osjećajima.U vrijeme one jugoterorističke vladavine nad Hrvatskom i Hrvatima riječi dr. Ante Starčevića bile su jedina nada hrvatskim domoljubima. Nešto slično kao što je Kristovo evanđelje nada kršćanskim vjernicima za vječni život na nebesima. Nema nikakvog intelektualnog hrvatskog imena koje u dr. Anti Starčeviću ne gleda vrhunskog učitelja, Oca Domovine, kako ga od milja mnogi Hrvati zovu. Svojim vidovnjačkim rječnikom dr. Ante Starčević je idejno upalio vječni oganj za obnovu slobodne države Hrvatske, koji ne prestaje plamtjeti u svim naraštajima Hrvata. I jedan od najvećih kritičara svega postojanoga Miroslav Krleža za "Staroga" je rekao i zapisao: "Ante Starčević je jedan od najlucidnijih državotvornih umova u povijesti hrvatskoga naroda!". Nešto slično kritičar Krleža nije izgovorio nikada o bilo kome drugome u narodu Hrvata. I zar je onda čudo što se svake godine ispred groba zemnih ostataka dr. Ante Starčevića nađu na stotine njegovih štovatelja, sa stotinama svijeća, vijenaca i buketa cvijeća. Tu na Šestinskome groblju, ispred crkve svetoga Mirka, gdje se uzdiže prekrasan Starčevićev spomenik hrasta iz kojega on izrasta, a ispred njega Hrvatica Vila kida lance svojim snažnim rukama. Spomenik je djelo velikog hrvatskog kipara Ivana Rendića. Sve je izraženo u velikom domoljubnom idejnom neslomljivom hrvatskom duhu. I zar je čudo što je i jedan od rijetko živućih hrvatskih domoljuba Vinko Vice Ostojić, u desetoj dekadi svog života, putovao tolike kilometre da bi se po tko zna po koji put poklonio ovome idejnom Ocu Domovine koji je svoj državotvorni program sadržao u svome pozdravu: "Bog i Hrvati!" i "Za dom spremni!". Zar ima ljepših riječi u pozdravima bilo kojeg naroda Europe i svijeta. Tim riječima se pred Ocem Domovine klanja Vinko Vice Ostojić prisjećajući se onih davnih dana kada je s grupom hrvatskih mladića studenata, još onih pedesetih godina krišom nosio vijence ovim prigodama kada se teško kažnjavalo za sve što je bilo hrvatsko. Pedeset pete, kada su bili tu zatečeni, među njima je bio i jedan od organizatora Vinko Ostojić. Bilo je saslušavanja, šamaranja i ispitivanja "Zašto slavite onoga kojega se slavilo kao Oca Domovine za vrijeme NDH?". Rugalo im se, "Vi bi opet htjeli NDH!". Čak se okivalo daskama spomen grob dr. Ante Starčevića da ga se sakrije od Hrvata. Donašali su i ubijene psine i vješalo ih se o spomenik. Jednoga puta prisjeća se Vinko Ostojić, je mrtvoga psa odnio na njihov spomenik herojima po noći u vreći. I tako se održavao planem hrvatskoga naroda kroz sve godine onoga jugoterora. Nije se napadalo samo Starčevića nego se rušilo i Jelačića bana u Zagrebu koji je bio 94 godine na svome konju na sredini ovoga trga. Jugobanditi su spomenik banu izrezali u komade, koje su vjerni Hrvati posakrivali da bi ga nakon pola stoljeća mogao vratiti novi hrvatski državnik dr. Franjo Tuđman, uz slavlje mnogih iz novih hrvatskih naraštaja. Među njima je bio i Vinko Vice Ostojić koji je godinama teško robovao za svoj narod i zemlju Hrvatsku: "Dolazit ću k tebi, Oče Domovine, dokle god budem živ, za tvoj rođendan u domovini Hrvatskoj i prelazak u vječnost hrvatskog neba!"
Hrvoje Hrvatin
PORTAL VIKTIMOLOGIJA.HR
Kreirano Ponedjeljak, 17 Ožujak 2014 18:40 | Objavljeno Ponedjeljak, 17 Ožujak 2014 18:40
Gospodin Vinko Vice Ostojić u svojoj devedesetoj godini nije propustio stići na godišnjicu smrti dr. Ante Starčevića, 28. veljače ove 2014. godine, a s njime je stigla i njegova kćerka Jadranka. Vinko preko zime boravi u Njemačkoj sa svojom životnom družicom gospođom Ljubicom. I čim se slave obljetnice hrvatskih velikana ili neki drugi politički događaji u Hrvatskoj, Vinko je sa svojim narodom. I ne samo po Hrvatskoj, nego i po cijelome svijetu kuda je boravio pri znamenitim događanjima Hrvata. Primjerice već je nekoliko puta bio na hrvatskome vojnom hodočašću u Lurdu. Rođeni Hrvat i uvjereni vjernik iz Gospina sela Bijakovića u Međugorju uvijek je nasmijana lica, a posebice od kada se Gospa ukazala u njegovome Međugorju. On živi sa Gospinim porukama i posti po dva dana u tjednu cijelo vrijeme. Kao da ga upravo to drži u tako zaista dobrom i veselom stanju njegova duhovnog života za Boga i Hrvatsku.
Vinko bi trebao biti primjerom mnogim Hrvatima kojima često dolaze neraspoloženja u svezi svekolikih zbivanja u Hrvatskoj. On vjeruje u punu pobjedu slobodne Hrvatske neovisno do svih poteškoća kao i izdajničkih zloća. On kaže: "Hrvati su sa svojim Franjom Tuđmanom i Franjom Kuharićem duboko zabrazdili našu Hrvatsku koju više nitko neće moći nikada uništiti. Nastavit će Hrvatska živjeti slobodna kroz sljedeća duga stoljeća još više, kada je mogla izdržati tolika stoljeća tuđinskih dominacija, unijaštva kao i zajedništva kroz jugokomunističko 'bratstvo i jedinstvo'."
Vinko bi trebao biti primjerom mnogim Hrvatima kojima često dolaze neraspoloženja u svezi svekolikih zbivanja u Hrvatskoj. On vjeruje u punu pobjedu slobodne Hrvatske neovisno do svih poteškoća kao i izdajničkih zloća. On kaže: "Hrvati su sa svojim Franjom Tuđmanom i Franjom Kuharićem duboko zabrazdili našu Hrvatsku koju više nitko neće moći nikada uništiti. Nastavit će Hrvatska živjeti slobodna kroz sljedeća duga stoljeća još više, kada je mogla izdržati tolika stoljeća tuđinskih dominacija, unijaštva kao i zajedništva kroz jugokomunističko 'bratstvo i jedinstvo'."
Zdravko Rašić, Vinko Vice Ostojić, Jadranka Jana Kohn i Mate Gogić - na prosvjedu
Krug za trg - Zagreb - Kazališni trg
mons. Valentin Pozaić, pomoćni biksup zagrebački i Vinko Vice Ostojić
na promociji knjige HRVATSKA TUŽBA prof. Z. Šeparovića
Blebiburg - Nikola Lukić i Vinko Vice Ostojić
Vinko Vice Ostojić i Želimir Kužatko iz Slovenije
Sisak - prof. Zvonimir Šeparović i Vinko Vice Ostojić - VI Hrvatski žrtvoslovni kongres
Ovčara - Vinko Vice Ostojić i prim. Ivo Kujundžić Mate Ćavar i Vinko Vice Ostojić
Vinko je pun optimizma i vjere u svoj hrvatski narod i Hrvatsku. On prijateljuje sa svim Hrvatima želeći svima sretnu budućnost u ljubavi i slozi. I bilo je to davno kada je mladi Vinko sa stotinama i tisućama svojih Hercegovaca pod svojim zastavama hrlio u vojne postrojbe obnovljene države Hrvatske. I našao se sve od prvog dana NDH u borbenim redovima domobranskih dragovoljaca kao pripadnik II Željezničke bojne koja je najduže vremena provela na obali u Makarskoj na Jadranu. Za to mjesto vežu ga najveće uspomene, gdje je upoznao i Vokića i Lorkovića i tolike druge hrvatske česnike NDH. Vežu ga uspomene za onu kapitulaciju Italije kada je kapitulirao himbeni saveznik, kako ga je nazvao poglavar NDH. No Vinko je proživljavao svekoliku tragediju NDH i njezinih branitelja do kraja rata kada je ta voljena Država morala pasti.
Slijedile su strašne nove tragedije hrvatskoga naroda, a posebice branitelja NDH koji su se predali Englezima. No Vinko nije bio na Bleiburškome polju. Vidjevši situaciju napustio je kolonu koja se povlačila iz domovine i kao takav bio je uhapšen i strpan u logor Prečko u Zagrebu odakle je nastavljen Vinkov Križni put po domovini Hrvatskoj sa tisućama drugih zarobljenika. Upravo neki od tih hrvatskih mučenika pišu i u najnovijem broju glasila "Hrvatski domobran" od siječnja 2014. godine o tim stravičnim događajima. Tjerali su ih titoističko četnički banditi po Hrvatskoj od grada do grada, bose i gole, kroz hrvatska sela sve dok nisu izumirali od tih patnji. Ubijali su ih kao rimsko roblje gdje su god stigli i htjeli.
O tome pišu istinite događaje Vinkovi supatnici Vlado Brčić, Ivo Dobranić i Marko Hrkać u spomenutome glasilu koje bi trebali pročitati svi pripadnici mlađih naraštaja. To su sve suborci Vinka Vice Ostojića koji je rođen u Bijakovićima 30. srpnja 1924. godine u onome svetome selu gdje se 1981. godine ukazala Gospa - Kraljica Mira onima šestero mlade bijakovićke djece kojima se još uvijek ukazuje, šaljući svoje svete poruke.
Ali životni put Vinka Vice Ostojića nije završio samo na tome strašnom Križnome putu. Među rijetkima koji su uspjeli preživjeti strahote toga Križnoga puta bio je i Vinko koji je morao služiti komunističku vojsku s kojom je ratovao četiri godine. Vinko se nije mogao pomiriti sa porazom i nastavio je u svojim mogućnostima raditi za svoj narod i obnovu države Hrvatske. Zbog toga je četiri puta hapšen i tri puta suđen. Godine 1946. suđen je u Kragujevcu na četiri godine zatvora, 1953. je suđen u Zagrebu na jednu godinu, a 1956. u Sarajevu na osam godina strogoga zatvora. Sve u svemu trinaest godina titoističke robije zbog ljubavi za svoju slobodnu Hrvatsku.
Prošao je nekoliko robijašnica u Požarevcu, Nišu, Visokim Dečanima, Zagrebu, Foči i Zenici. I svuda su bili slični uvjeti jugokomunističkog robijanja za Hrvate, od kojih su mnogi podlegli kao što su Ivo Mašina, Vjekoslav Balen, Stjepan Lugarec, Tomo Dumančić i stotine drugih tijekom jugokomunističke strahovladavine nad Hrvatima. U međuvremenu je Vice bio i oženjen i ima svoju kćerku Jadranku koja mu je pratilja života kao i žena Ljubica.
Nakon dugih robijanja uspio je ilegalno u mjesecu rujnu 1965. pobjeći u Njemačku i našao se u Hrvatskom narodnom odboru Branimira Jelića. U Njemačkoj je dočekao i Domovinski rat i slobodnu RH. Napisao je poznatu potresnu knjigu pod naslovom "Križni put Hrvata patnika" koja čini jedan povijesni mozaik hrvatske genocidne sudbine za vrijeme jugokomunističke vladavine. Vinko živi devedesetu godinu sa svojim veselim hrvatskim domoljubnim optimizmom i vjerom u konačnu sretnu budućnost hrvatskoga naroda u svojoj slobodnoj domovini i državi Hrvatskoj. On je zahvalan i drugoj mu domovini Njemačkoj s kojom bi Hrvatska trebala nastaviti svoje veliko prijateljstvo jer je to zemlja u kojoj živi blizu pola milijuna Hrvata. Možemo samo zaželjeti velikom hrvatskom domoljubu Vinku Vici Ostojiću da mu se i dalje ispunjavaju svekolike želje hrvatskoga naroda.
Slijedile su strašne nove tragedije hrvatskoga naroda, a posebice branitelja NDH koji su se predali Englezima. No Vinko nije bio na Bleiburškome polju. Vidjevši situaciju napustio je kolonu koja se povlačila iz domovine i kao takav bio je uhapšen i strpan u logor Prečko u Zagrebu odakle je nastavljen Vinkov Križni put po domovini Hrvatskoj sa tisućama drugih zarobljenika. Upravo neki od tih hrvatskih mučenika pišu i u najnovijem broju glasila "Hrvatski domobran" od siječnja 2014. godine o tim stravičnim događajima. Tjerali su ih titoističko četnički banditi po Hrvatskoj od grada do grada, bose i gole, kroz hrvatska sela sve dok nisu izumirali od tih patnji. Ubijali su ih kao rimsko roblje gdje su god stigli i htjeli.
O tome pišu istinite događaje Vinkovi supatnici Vlado Brčić, Ivo Dobranić i Marko Hrkać u spomenutome glasilu koje bi trebali pročitati svi pripadnici mlađih naraštaja. To su sve suborci Vinka Vice Ostojića koji je rođen u Bijakovićima 30. srpnja 1924. godine u onome svetome selu gdje se 1981. godine ukazala Gospa - Kraljica Mira onima šestero mlade bijakovićke djece kojima se još uvijek ukazuje, šaljući svoje svete poruke.
Ali životni put Vinka Vice Ostojića nije završio samo na tome strašnom Križnome putu. Među rijetkima koji su uspjeli preživjeti strahote toga Križnoga puta bio je i Vinko koji je morao služiti komunističku vojsku s kojom je ratovao četiri godine. Vinko se nije mogao pomiriti sa porazom i nastavio je u svojim mogućnostima raditi za svoj narod i obnovu države Hrvatske. Zbog toga je četiri puta hapšen i tri puta suđen. Godine 1946. suđen je u Kragujevcu na četiri godine zatvora, 1953. je suđen u Zagrebu na jednu godinu, a 1956. u Sarajevu na osam godina strogoga zatvora. Sve u svemu trinaest godina titoističke robije zbog ljubavi za svoju slobodnu Hrvatsku.
Prošao je nekoliko robijašnica u Požarevcu, Nišu, Visokim Dečanima, Zagrebu, Foči i Zenici. I svuda su bili slični uvjeti jugokomunističkog robijanja za Hrvate, od kojih su mnogi podlegli kao što su Ivo Mašina, Vjekoslav Balen, Stjepan Lugarec, Tomo Dumančić i stotine drugih tijekom jugokomunističke strahovladavine nad Hrvatima. U međuvremenu je Vice bio i oženjen i ima svoju kćerku Jadranku koja mu je pratilja života kao i žena Ljubica.
Nakon dugih robijanja uspio je ilegalno u mjesecu rujnu 1965. pobjeći u Njemačku i našao se u Hrvatskom narodnom odboru Branimira Jelića. U Njemačkoj je dočekao i Domovinski rat i slobodnu RH. Napisao je poznatu potresnu knjigu pod naslovom "Križni put Hrvata patnika" koja čini jedan povijesni mozaik hrvatske genocidne sudbine za vrijeme jugokomunističke vladavine. Vinko živi devedesetu godinu sa svojim veselim hrvatskim domoljubnim optimizmom i vjerom u konačnu sretnu budućnost hrvatskoga naroda u svojoj slobodnoj domovini i državi Hrvatskoj. On je zahvalan i drugoj mu domovini Njemačkoj s kojom bi Hrvatska trebala nastaviti svoje veliko prijateljstvo jer je to zemlja u kojoj živi blizu pola milijuna Hrvata. Možemo samo zaželjeti velikom hrvatskom domoljubu Vinku Vici Ostojiću da mu se i dalje ispunjavaju svekolike želje hrvatskoga naroda.
HH
(Iz razgovora sa Vinkom Vicom Ostojićem u Zagrebu, 28. veljače 2014. godine.)
Mate Ćavar
Nema komentara:
Objavi komentar