ZLU JE CILJ UNIŠTITI IME

UZORNOST KAO KONSTANTU HRVATI NE ODRŽAVAJU PA SU ŽRTVE I NAKON 1991. GODINE  Stvoreni uvjeti za stvaranje Nezavisne Države Hrvatske, od ... do 1991. godine točno su bili zbir i odraz žrtvovanja za hrvatsko opće dobro, dakle nakon angažiranja – nagrada – sudbina za adekvatna djelovanje ... BUDNOST I ISKUŠENJE ... Poznato je da se i u zasluženim dobrim uvjetima čovjek često uspava, sklon liniji manjeg otpora, pa se brzo navikne biti rob strasti, želja, neznanja ..., što se dogodilo i Hrvatima i poslije 1991. godine kada ih je tendenciozno zlo ponovo otpočelo navikavati na nered i nerad. Već 1992.godine zlo je hvatalo maha zavodeći Hrvate preko želja – usmjeravajući ih na nered, kao žrtve propagande ..., kako Hrvati, s obzirom na podneblje, mogu bez rada živjeti bolje od Šveđana ili Švicaraca - s većim mjesečnim primanjima i to: bez obrađivanje zemlje i bez tvorničke proizvodnje ..., (posljedica devastiranje tvornica, neobrađivanje polja i neeksploatiranje mora ... ) . Zamke za obezglavljeni hrvatski narod su uspješno namjestili diverzanti već od 1991. godine, a posljedice do danas su očigledne. Odmah nakon 1991. godine Hrvati su prepustili vlast robovima strasti, želja i neznanja. Kako god je adekvatno djelovanje Hrvata do 1991. godine snagom, kao odrazom reda – djelovanja – zajedništva, porušilo okupatora Hrvata pod nazivom Jugoslavija, tako je po strastima željama i neznanju, egoizmu urušena snaga zajedništva. Tako su po zasluzi Hrvati od 1991. godine očito poljuljali čast i dostojanstvo kao garanciju općem dobru, pa je zlo uspjelo varati i prevariti Hrvate preko gole egzistencije, koja krasi osjetilnu razinu (životinjsku), a ne čovjeka kao biće razuma, koje treba uvijek golu egzistenciju pretpostavljati. Sokrat se pokorava zakonima zajednice, kakvi god jesu samokritičnost mu pomaže i kada nisu dobri, trebaju biti po mjeri čovjeka - Života ..., zato dozvoli da se smrtna kazna nad njim izvrši, i da posluži tako kao opomena – žrtva neznanja, jer po sudbini čovjek kao pripadnik vlastite zajednice nema kamo pobjeći, (proroci Jeremija ..., Jona .., ). Potičući na samokritiku u borbi za opće dobro postao je uzor. Kao i Hrvati koji su se borili za Nezavisnu Državu Hrvatsku i svojim djelovanjem, žrtvovanjem dok nisu izborili NDH i postali uzori, što smo kao generacija imali sreću po zasluzi ponovo doživjeti NDH.  ALI moramo biti samokritični jer smo kao generacija prevelikim opuštanjem od 1991. godine dozvolili urušavanje NDH, zato dok djelujemo i potičemo djelima u ime Nezavisne Države Hrvatske, budimo samokritični! U „savršenstvu“  se krije zamka što čovjeka čini inertnim po željama ... Zagreb – Rijeka, kolovoz 2017. dr. sc Ilija Barjašić Predsjednik Pokreta za preporod hrvatskog duha i poticanje nataliteta u Hrvatskoj - ŽIVOT i Predstojnik HAZUD-a za poticanje nataliteta u Hrvatskoj https://www.youtube.com/watch?v=R5J5Rpzv2WU STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA PRIOPĆENJE ZA JAVNOST ZLU JE CILJ UNIŠTITI IME Urušavanje na hrvatskim prostorima djelo je kadrova u „institucijama,“ toliko su drski da se usude osporavati ime hrvatskoga jezika a time i jezik hrvatski – pa i da se Hrvati služe svojim jezikom, što je kulminacija i razlog da se zlo lustrira i procesuira, jer  se bahato ponašaju. Ime je sve, zlu je cilj uništiti ime, po tom lako uništi jezik, obitelj, djecu, narod. Za jednu zajednicu, čovjeku – jezik je mjerilo vitalnosti, jezik je rad duha. Kada se jednom narodu zabrani upotreba vlastitog jezika i nametanjem stranog okupacija je na djelu, a stanje za potencijalnu žrtvu alarmantno. Ako se potencijalnom okupatoru dozvoli samo korak dalje moguća je propast jednog naroda. Zatiranje jezika jednom narodu je stvarni pritisak na duh istog – nema jezika – nema naroda – nema života. Hrvat u Hrvatskoj ne smije izgovarati hrvatske riječi, kao što nije smio niti za vrijeme mletačke ili srbijanske okupacije. Dakle, kao i onda stvorena je teška sudbina, Hrvati su se morali služiti latinskim, talijanskim ili kasnije srpskim jezikom, po kojem su se u prošlom ratu između Hrvatske i Srbije određivale granice Virovitica – Karlobag, jer su Srbi pomoću Garašanina i Karadžića tako i predvidjeli dok su stvarali neke globalne sfere. Kao spavači bude se prema potrebi meštara, napadaju hrvatska ognjišta i pokazuju koliko uljezi imaju uporišta u svojim matičnim državama: 1.    deklaracijom o jeziku 2.    konstrukcijama .., o pozdravu Za dom spremni! 3. dnevno pomoću medija, raznih izložbi, kazališta, filmova … 4.    pomoću perverznih grupa … 5.    raznih perfidnih …  Dakle, nosioci vlasti u Hrvatskoj tako su umreženi kao diverzanti, s raznim mentorima, i iz repova prošlih vremena, koji zadnjih godina svojim stilom, po nagonima, ruše, što više to bolje, vrijednosti, osnove općeg dobra Hrvata.  Posljedice uzroka se može pratiti kako je došlo do inverzije dobra i zla u Hrvatskoj, pa se zlo nametnulo po svojim željama, samo radi koristi, po cijenu hrvatskog općeg dobra. Zlo se začelo u domu po obmanama i prevarama što danas točno pokazuje koliko Hrvata nije za dom i domovinu – spremno žrtvovati se, već kada je u pitanju dom, djedovina ponašaju se kao okupator – ne cijene sebe niti svoje ognjište, spremni su egoistički olako  sve rasprodati. Hrvate spremne za dom – ognjište braniti dok stvaraju uvjete za rad i rađanje, napadani su iz raznih kutova …, jer se ne prodaju za materijalne sitnice, i opiru porobljavanju – uništavanju. Problemi nastaju dok se Hrvati kockaju s lutalicama i pionirima kao neradnicima kada im se tendenciozno nametnu kao kadar na terenu u institucijama. Kao takvi suprostavljaju se Hrvatima koji brane svoj dom, po svojim željama spremni su otimati hrvatske domove.  Osim preko Vlada i Sabora, svjetske varalice to rade i pomoću sudova, dok se potiskuje Hrvate a plaća svjetske lutalice – prevarante, kao savjetnike, koji prosuđuju i presuđuju čak da je i pozdrav „Za dom spremni!“ neozbiljna provokacija Hrvata. Dok isti paralelno eksploatiraju, u skladu s vremenom, i ruše hrvatsko opće dobro kao strani, drski hipernacionalisti. Smeta im hrvatsko ime, ali ne smeta im hrvatski novac kuna, koji uzimaju iz proračuna RH i rade protiv Hrvatske. Dužnost nam je ukazati kako neki ovih dana agresivno napadaju povijesne hrvatske pozdrave, pod kojima su se borili i umirali toliki hrvatski velikani i vitezovi čista srca i zdrave pameti. Isti su produžene ruke zla radi šake novčića. I gle čuda, Hrvati u Hrvatskoj ne bi smjeli izgovarati hrvatske pozdrave. Zar bi oni htjeli da se Hrvati služe srpskim ili nekim drugim jezikom? Za Hrvate kroz povijest sve je to poznato, malo uz pomoć svojih, malo uz pomoć ostalih, uvijek su se udruživali protiv Hrvata dok su jeli hrvatski kruh. Nakon što bi osvojili hrvatska područja i uništili Hrvate, izmišljali bi i okrivljavali Hrvate kao da su oni eksploatirali, okupirali i uništili njih, a ne oni Hrvate.  Evo pojašnjenja zašto Hrvati po njima ne bi smjeli izgovarati hrvatske pozdrave na hrvatskom području. Oni kojima smeta otpor i koji vole zauzete tuđe, će svim silama se truditi da nitko ne izgovara kako je spreman braniti svoj dom. Ako Hrvati govore kako su spremni čuvati svoj domovinu i dom to će postajati dio njihovog identiteta. Postat će dio njih. Tada je teško napasti nekoga tko je spreman umrijeti za svoje. Taktika koju koriste ti i takvi je da Hrvatima ogade i sami spomen na obranu. Kada navale, nema nikoga tko bi se branio jer su kroz obrazovne programe i medije uvjerili Hrvate kako je onaj koji se brani zapravo zločinac. Takvi će vam odmah kada kažete da ste spremni braniti svoju domovinu, dom, svoju obitelj, svoje susjede, prijatelje, braću, sestre..., reći Hrvati se ustaše.  Dakle, okupatorima kroz povijest nije po volji što se Hrvati usude ustati protiv njih kao neprijatelja, koji bi okupirali Hrvatsku i eksploatirali Hrvate, pa zato Hrvate ne vole, nazivaju i hrvatsku djecu ustašama. Oni su umislili da Hrvati moraju biti pokorni – ukoliko se Hrvati ustanu, vrište USTAŠE SE USTAŠE. Hrvatski pozdravi su se kontinuirano upotrebljavali kroz povijest. Godine 1566. Nikola Šubić Zrinski branio je Siget od najezde daleko brojnijih Turka. Nakon dugotrajnih borbi i dugačke opsade, umjesto da se predaju krenuli su u posljednji juriš i zadali Turcima ogromne gubitke. Nikola Šubić Zrinski uzviknuo je „ Za dom sad u boj!“ Nekih 250 do 300 godina kasnije, ban Josip Jelačić koristi sličan pozdrav za motivaciju vojnika i naroda. Kada bi išli u bitku, ban bi uzviknuo „Za dom!“ a vojska bi odgovarala „Spremni umrijeti!“. Opera Nikola Šubić Zrinski sadrži u sebi domoljubnu pjesmu U boj, u boj u kojoj je bio i poklič „Za dom!“ Iz knjige Nikola Šubić Zrinjski, Zajc I. Zagreb 2012., glazbena tragedija u 3 čina, II. i III. čin navodimo:„Junaci, braćo! Ma gdje se Hrvat s Turci bije, za dom se bori svoj! „Stijeg hrvatski visoko se vije, Hrvat rado svoju krvcu lije za kralja, rod i dom!“ Iz svega navedenog je vidljivo da se zlonamjerno podnose nekakve prijave nadležnim službama. Nažalost njihovu prekršajni sudovi RH donose oslobađajuće presude obrazlažući da se radi o povijesnim hrvatskim pozdravima. Kronološki, tako djeluju uljezi i pioniri, naročito zadnjeg hrvatskog okupatora, zato kvaziznanstvenici – umišljeni hrvatski vladari, ne znaju što je dijalog, kritizerstvo, a što je diplomacija za funkcioniranje jedne zajednice. Kao žabe, u ustajalim vodama i monotoniji, napuhali su svoju veličinu pa objašnjavaju narodu po sofističko-diplomatskoj logici. A takve se kao štetočine od 1990. – e. godine već trebalo procesuirati, jer su u Saboru i drugim institucijama dizanjem ruku odobravali sabotaže, potpisima kadrovirali diverzante po Hrvatskoj i to preko: pretvorbi, zapuštenih polja, neobnovljenih tvornica, stimuliranjem droge, što je urodilo poraznom demografijom, iseljavanjem Hrvata iz Hrvatske, terorom nad hrvatskim pravoslavcima, stalnim pritiscima na hrvatski narod …, specijalnim ratovima… Hrvati su opstali zahvaliti upornosti koliko su čuvali domovinu, dom i svoje dostojanstvo. Hrvatima su i dalje smetnja hrvatski „moderni“ vladari koji se udružuju s raznim torbarima, mešetarima, robovima privida pa opterećuju narod kreditima, a od Hrvata stvaraju neradnike i tako dovode u pitanje dom i dostojanstvo.  Zagreb-Zadar, 16. kolovoza  2017. godine  STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA John (Ivan) Prcela Photo credit: croexpress.eu Emerging from concerning and distressing content in the recent US State Department Report on Human Rights in Croatia I am especially grateful and honoured to have obtained Mr John (Ivan) Prcela's personal permission to publish here his letter to the US State Department, dated 20th August 2017. John (Ivan) Prcela, Ohio, US based historian, born in 1922, in Kosute-Trilj, Croatia. He graduated from the 8-year Franciscan Classical Gymnasium in Sinj, Croatia in 1944, completed one year of theology in Makarska, Croatia, and two additional years in Rome, Italy. In 1949, he emigrated to the United States, graduated from John Carroll University in 1954 and in 1957 obtained his Master of Arts Degree from Western Reserve University in Cleveland. He was a high school teacher from 1954 to 1988, got married in 1963; he is a father of four and grandfather of eight. He became a widower in 2002. After 70 years of reflections, in February 2012 Friesen Press published his UNIQUE, BOLD and CHALLENGING theological masterpiece, St. Joseph the Virginal Father of Jesus. He spent most of his adult life in dedication to research and writing about the sufferings of the Croatian people. From 1957 he studies and researches facts to do with the “Croatian Holocaust” and publishes works about the sufferings of Croatian people. He is the author of a great number of articles, memorandums, brochures and books on Croatian sufferings during and after WWII. He is a worldwide authority in this field. To name notable works he was co-author of the well known book “Operation Slaughterhouse – Eyewitness accounts of postwar massacres in Yugoslavia” (1970/Croatian edition; 1995/English edition); Archbishop Stepinac in His Country's Church State Relations Paper/book (1990);co-author editor of “Croatian Holocaust” (2001/Croatian edition), author editor “Croatian Holocaust II” (2005/Croatian editions); translator of Joseph Hecimovic “In Tito’s Death Marches” (2011). (Ina Vukic) John Prcela's letter to the US State Department: Cleveland, Ohio, August 20, 2017 My Fellow Americans in the U S State Department! The recent US State Department’s Report on Human Rights in Croatia reminds me of the Reports written in the gone-by fifties and sixties. Then, and also much later, the United States staunchly defended the Yugoslav territorial integrity. That is an equivalent of defending a Serbian heavy yoke on the shoulders of the Croatian People and also on those of other non-Serbian nationalities within the then existing Evil Empire of Yugoslavia. That Report, filled with lies about my Croatian generation, reminds me also of how, 60 years ago, the US State Department’s and the American news media’s lies catapulted me into the Croatian Public Arena. Out of this engagement, in 1960 the seeds were sewn of my life’s historical opus, Operation Slaughterhouse. I worked so assiduously on that book that in the first week of November 1963 I brought it to the attention of the US State Department. In the month of October and the first week of November 1963, the US State Department was feverishly preparing a red-carpet welcome for Marshal Tito in the White House, then occupied by President John F. Kennedy. The US State Department’s zeal for Tito’s safety prompted it to send its two agents to Charles F. Brush High School in Lyndhurst, Ohio. They pulled me out of teaching my French class and questioned me about “a Croatian plan to assassinate Tito during his visit to the United States.” I told them that I cannot assassinate Tito from my classroom, but I can and I will organize a special day of thanksgiving if someone kills that infamous Dictator of Yugoslavia. This highly heated questioning also inspired me to inform them of the above mentioned historical work - seven years ahead of its publication in 1970! On November 5, 1963, the highlights of that book were distributed by the Croatian protesters in front of the White House - a deserved “welcome” to the murderer of many legions of the Croatian Freedom Fighters! My life’s work, Operation Slaughterhouse, is well known to the US State Department, because it was always kept on its Yugoslav Desk. The late Richard Holbrook once informed me that the book is highly regarded by him and the US State Department personnel. Unfortunately, the spirit of that historical work was ignored in Dayton, Ohio, the place of Dayton Agreements of 1995. Those Agreements, instead of condemning the murderous Bosnian Serbs, rewarded them by establishing Republika Srpska (The Serbian Republic) within the Republic of Bosnia-Herzegovina. The historical works, Operation Slaughterhouse of 1970 and 1995 and Hrvatski Holokaust (The Croatian Holocaust) of 2001 and 2009, although they were followed by an avalanche of works on the subject in Slovenia, Croatia and Bosnia-Herzegovina, are completely ignored by the US State Department’s Report of August 15, 2017, in which the US State Department sheds crocodile tears over the defunct Yugoslavia. That is why it is against the Republic of Croatia’s declaring Blessed Cardinal Stepinac innocent of all charges piled up on this saintly man in the rigged trial of 1946. Furthermore, the US State Department shows its ire against the Croatian historians who published many well documented studies against the puffed up astronomical numbers of “victims” of the Ustasha Jasenovac Work Camp. Those historians, including the one who will soon publish his encyclopedic work on the subject, come out with revealing proofs that in the postwar years Jasenovac was Yugoslavia’s Death Camp! The US State Department is NOT interested in the historical facts, but it is interested of heaping insults on the Independent State of Croatia and its Freedom Fighters, especially the intrepid Ustashe. The US State Department, if interested in the modern history of Croatia, should know that the Ustasha Movement sprang up from the innocent blood of the Croatian Representatives murdered in 1928 by the Serbian assassins in the Belgrade Parliament itself! That innocent blood and the Croatian millennial aspirations to have a free and sovereign Croatia are the foundations of the Ustasha Movement. That is why it is despicable to call those Croatian revolutionaries Nazi-type Fascist Ustashe! Dr. Ante Pavelic, inspired by the Will of the Croatian people and by the innocent blood of the Croatian national martyrs, in January 1929 was forced to go into exile in Italy. The Revolutionary Ustasha Movement was founded then and the official name, The Independent State of Croatia, was adopted for the future sovereign Croatia. Exactly under that name, the Croatian People broke their ties with the murderous Kingdom of Yugoslavia on April 10, 1941, and dealt a mortal blow to the Serbian Yugoslav dynasty forever! The most glorious chapter of the Independent State of Croatia is its Armed Forces. They were the only ones who defended the Will of the Croatian people. Yugoslav Partisans and Serbian Chetniks fought against that Will. They were abundantly helped by Fascist Italy and Nazi Germany and, of course, by the Soviet Union, United Kingdom, the United States and France. All of them were for the preservation of Yugoslavia and against the Will of the Croatian People. Even in the year 2017, the US State Department is opposed to the Will of the Croatian people, wanting Wiesenthal Center, the Yugoslav Partisans and Serbian Chetniks to define the Croatian history. They accuse the Croatian Ustashe of killing in Jasenovac 720,000 Serbs and Jews. These accusations are the most despicable lies and travesty of history! On May 15, 1945, the Croatian Ustashe and other defenders of Croatia surrendered to the British Forces at Bleiburg, Austria. Then, those POWs and 500,000 Croatian civilians were driven in Death Marches or transported by train - NOT to Italy, as they had been deceived, but to Tito’s Yugoslavia. Here, first in Slovenia and then in Croatia and in Bosnia-Herzegovina, a multitude of civilians and POWs were summarily murdered and thrown into a long chain of underground pits. I call that tragedy “Operation Slaughterhouse” and even “The Croatian Holocaust.” Nikola Knez, a film producer in Corpus Christi, Texas, calls those POSTWAR massacres - “Tito’s License for Genocide!” I highly recommend to you that 36-minute historical documentary. Soon you will see other documentaries of historical importance. Exactly this way, I informed the US State Department’s agents in November 1963 and, years later, two FBI agents that sooner or later the Croatian People will break their ties with the murderous Yugoslavia forever. The Croatian flag, which is adorning the US State Department Building, is a visible proof that I was right in my predictions. In conclusion, I ask you that the US State Department’s next Report about Blessed Aloysius Victor Stepinac’s and my native Croatia be a truthful Report. Only truth will set us free! John Prcela Survivor of the Croatian Holocaust inavukic | August 21, 2017 at 12:56 pm | Tags: Ante Pavelic, Croatia, Croatian holocaust, Jasenvac, John (Ivan) Prcela, John Prcela, Josip Broz Tito, Operation Slaughterhouse, US State Department Report, Ustashe | Categories: Uncategorized | URL: http://wp.me/p1Vqu6-2FF Comment    See all comments    Like