Crkva i politika
Povodom blagdana svetog Tome Becketa i silnih vijesti o ovom i onom političaru, danas vam nudimo ovu legendarnu scenu izopćenja iz filma Becket. I kratku biografiju današnjeg sveca:
Ovaj je, hrabri biskup Canterbury-ja, dočekao svoje ubojice pred oltarom katedrale, odjeven u svečanu svetu odoru. Njegova je junačka smrt okrunila život teških borbi, kako bi pred engleskim vladarem Henrikom II. posvjedočio svoju vjernost Kristu i Rimokatoličkoj Crkvi. Na neki način bio prorekao budučnost, kada je svome dotadašnjem prijatelju Henriku II., rekao“Postavši nadbiskup Canterbury-ja, izgubit ću prijateljstvo Vašeg veličanstva.Ubrzo je postalo jasno i zašto. Vršio je tu dužnost svega nekoliko godina, kada se morao oštro suprostaviti kralju, koji je u sebi bio koncentrirao svu moć te si čak pridržao i onu utjecati na savjest svojih podanika. Ovaj mu to, razumije se, nije nikada oprostio te je prema njemu stao gajiti nepomirjivu mržnju. I tako se naš hrabri biskup morao na sedam godina povući u izgnanstvo u Francusku, da bi se zatim, prema savjetu Aleksander III., makar formalno izmirio s bivšim prijateljem. Vratio se stoga, dočekan s oduševljenjem vjernika. No, nije imao nikakvih iluzija, znajući kako će se Henrik II., prije ili kasnije, vratiti na staro. Štoviše, okupljene je vjernike pozdravio riječima: „Vratio sam se kako bih mogao umrijeti tu uz vas“. Već je idućega dana pokazao kako se njegovi stavovi nisu nimalo promijenili: raspustio je sve biskupe, koji su bili sklopili savez s kraljem i javno prozvao sve njegove despotske postupke. Kralj je, zazbješnjen, neoprezno ovako razmišljao na glas: „Ma, tko li će me osloboditi od toga urotničkoga svećenika?“ Netko, kome se nadbiskup već bio zamjerio, već je idućeg dana poslao četvorici ljudi da ga ubiju. Iako su Tomu obavijestili o uroti, nije se sklonio od pogibli, već je rekao: „Radi straha od smrti ne smijemo iz vida izgubiti pravdu“. I dočekao je plačenike odjeven u svačano crkveno ruho. Prepustio se njihovim udarcima bez otpora. Kada je pod mjima pao na tlo, prošaptao je: „Prihvaćam smrt u ćast Imena Isusova i Crkve“. Bilo je to 29. Prosinca 1170. Tri godine kasnije, papa Aleksander III. upisao je njegovo ime u knjigu svetih. Poslušati vlastitu savjest, ili pak ono što nam nameću sile moći, dvojba je stara koliko i sam svijet. Sveti Toma Becket razriješio ju je nadasve izvanredno i junački.
Nema komentara:
Objavi komentar