Zašto Hrvati na stub srama stavljaju svoje najbolje sinove i kčeri jer na popisu udbaša se nalazi nekoliko imena i prezimena ljudi koje osobno poznajem iz 1991, a koji su nesebično žrtvovali život i obitelj za odbranu hrvatske nam domovine, naime pod brojem 231 nalazi se ime i prezime brigadira Ivo Brbora HV koji se u obranu domovine uključio još u 8 mjesecu 1991 godine, i bio je u zapovjedništvu obrane grada Metkovića a ne grada Slano. Istina glasi ovako: Put prema Zavali minirali su pripadnici Daiđine postrojbe u kojoj sam ja bio zamjenik a general Nijaz Batlak zapovijednik, nakon što smo postavili mine i upaljače-detonatore ja sam Nijazu rekao da ću odmah dignuti cestu u zrak, naime mine su postavljene ispod takvih gromada stijena da ni jedan tenk tu nebi za godinu dana prošao s time da se svaki dan radi 24 sata. Međutim general Nijaz je to odbio tako da je između mene i njega došlo do sukoba. Kada su četnici pokrenuli tenkove a to je bilo 5.10.1991 jer sam taj dan u popodnevnim satima teško ranjen,Daiđa je naredio da se cesta digne u zrak međutim ništa, i opet ništa i onda je zapovjednik policije Marijan Klemo poslao 4 policajaca da vide zašto mine nisu eksplodirale, sjećam se da me na toki-voki zvao policajac Ivica Vatović i rekao da su detonatori izvađeni iz mina i tada je rekao da su tenkovi veoma blizu i da se nada da će poštovati policijsko vozilo, međutim sve što se čulo bio je vrisak i lomljenje metala, znao sam odmah što se događa. U gradu Slano su ostali samo fratri i 13 dragovoljaca iz Dola koje je vodio Ante Glunčić ostali su otišli tri dana prije ulaska tenkova u grad Slano, međutim kada su se tenkovi spustili na glavnu cestu Dubrovnik-Neum svaka obrana bi bila uzaludna i da smo imali i 1000 vojnika a bila je tek nekolicina s pješačkim naoružanjem bez protu-oklopnih sredstava jer pet tromblona je ispucao Jadranko Buško iz Stona pogodivši dva tenka i transporter . S jednoga brda ja, veterinar pokojni Krešo Rebac i "Dugi" smo s mitraljezom M-53 i dvije ciganke usporavali posade tenkova i kada nam je nestalo municije ja sam pošao po municiju u kuću koja se nalazila preko puta heliodroma iznad selo Doli, unutra sam našao zapovjednika Stonske satnije Božu Šare i dvije kuharice, Božo mi je rekao da nema vremena za predah jer su mu s Rote javili da su četnici taj dan digli 14 zrakoplova i kada sam uzeo 5 redenika s 50 komada metaka svaki i natrpao đepove maskirne uniforme mecima, odmakao sam od kuće 30 metara i nadletjeli su me avioni, prvo su me na zemlji mitraljirali i onda kada sam se digao da potrčim prema kamenoj kući s desne strane ceste vidio sam da se jedan avion popeo više i onda mu je nešto bljesnilo ispod krila, to je sve čega se sjećam, probudio sam se u autu dr. Duška Družijanić. Stoga s toga popisa udbaša brišite brigadira Ivo Brbora jer za mene je bio i ostao častan čovjek i hrvatski časnik i nije kriv za pad grada Slano jer nije s gradom Slano zapovjedao ni on ni pukovnik Ante Marinov, obojica imaju moje poštovanje i tako će biti dok ne umrem http://www.mojnet.com/
2. General IVO JELIĆ JE ČASTAN HRVATSKI ČASNIK I GENERAL I DAO BOG DA SMO TADA IMALI I DA IMAMO VIŠE TAKVIH LJUDI
640. General JELIĆ IVO • [ PRIPADNIK OB JA, PREŠAO U ZNG. JA MU SPREMA UHIĆENJE I VOJNI SUD. ZAPOVJEDNIK 4. BRIGADE SPLIT, LOŠEG PSIHIČKOG STANJA, TABLETOMAN, IZVOR GLASINA, UMIROVLJEN, ]
Pod brojem 640 sam na spisku udbaša našao i generala HV Ivo Jelić i to me prenerazilo, naime zanima me tko najbolje sinove hrvatskog naroda stavlja na stub srama? Znam da je pukovnik Ivo Jelić bio u JNA KOS-a specijalnost BHO biološko kemijsko djelovanje i da nije ubio nikoga služeći u tkz JNA, ali isto tako znam da je bio osnivač i prvi ratni zapovjednik 4. GRB koji je ratujući protiv generala Mladića ( Šibenski most, Kijevo, Vrlika, Zadar, osvajanje garnizona, u Pločama, Splita, Crvene stijene...kod mene ali i kod nas sviju stekao ogroman ugled i povjerenje. Ugroza srednje i južne Dalmacije od strane Srbo-četnika odvijala se od 1990-1993 a tu je general Jelić s suradnicima napravio najviše u to vrijeme stradala mu je obitelj, brak, izgubio je mnoge prijatelje iz tkz JNA ali ostao je vjeran svojoj domovini Hrvatskoj kao i 250 Imoćana, Hercegovaca, Sinjana, Bošnjaka koji su činili okosnicu borbe za slobodu hrvatskog naroda a organizirani kroz 3 imotsku bojnu koja je prošla sva ratišta gdje je bilo najteže, gdje se ginulo i gubili dijelovi tijela. Tadašnji pukovnik Ivo Jelić je 1990 bio sekretar za Narodnu odbranu u Omišu, organizirao je obranu Omiša i omišku bojnu zapovjednik Bruno Vukić a koji su prvi 5.10.1991 došli u pomoć na Čepikuće, hrvatski narod mora i treba znati istinu ali istinu onakva kakva je ona tada bila a ne kako bi neki htjeli da bude
OSNIVANJE 4.GRB
Dip.pravnik Velibor Kikerec iz Ploča je imenovao mene Stjepan Tokić kao povjerenika RH za organiziranje otpora a u njegovoj kući u Pločama nam je u početku bila i komanda , na sastanak osnivanja 4.GRB sam poslao bankara Miljenko Bratoš rez.oficir tkz JNA iz mjesta Gruda jer na sastanku su uglavnom bili oficiri koji su pobjegli iz JNA
VOJNA POLICIJA ZNG 4 GRB
Specijalci MUP-a koji su se pridružili ZNG 4. GRB
Nema komentara:
Objavi komentar