ALEKSANDAR IVANOV RADOEV KAO STRANAC I GOST U HRVATSKOJ - OPOMENA

ALEKSANDAR IVANOV RADOEV KAO STRANAC I GOST U HRVATSKOJ -  OPOMENA    

Prošla su vremena kada su  se stranci kao gosti Hrvatima mogli nametnuti kao gospodari. Danas u Hrvatskoj tendenciozne lutalice su smiješne, ni govora da će se takvi stranci po svojim željama nametnuti kao gospodari i bezbrižno urušavati hrvatsku državu. Aleksandar Ivanov Radoev državljanin Bugarske, ako ima privremenu boravišnu dozvolu u Hrvatskoj na kušnji je, tek svojim urednim ponašanjem u skladu s hrvatskim zakonima može očekivat da mu se produži boravak u Hrvatskoj. Aleksandra I. R. od samog dolaska u Hrvatsku obilježava njegovo skandalozno ponašanje dok stvara raskol u Hrvatskoj Pravoslavnoj Crkvi (HPC), sve egoistički,  s računicom dok omalovažava svećenike Hrvate, pretendirajući da baš on kao neskromni Bugar bude poglavar HPC. Doista, kroz povijest skoro uvijek zlo je zaustavljalo obnovu crkava, što se događa i HPC. Aleksandar. I. R. kao „teolog“ sofistički pokušava konstrukcijama manji argumenat pretvoriti u veći, što je grijeh. Iznoseći neistine o Hrvatu Bonifaciju Andriji Škuliću usudi se u Hrvatskoj, bez suglasnosti s Hrvatima, sam sebe proglasiti čelnikom HPC, u ime Hrvata pravoslavne vjeroispovijesti. Dakle, Aleksanadr I. R. neukusno - nesvjesno se poigrava HPC i Hrvatskom, što pokazuje i preko statuta Europske pravoslavne crkve u Hrvatskoj i dijeceze u Hrvatskoj... dozvoljava Talijanskoj pravoslavnoj crkvi teritorijalne pretenzije prema hrvatskoj Dalmaciji, na što ga se već upozoravalo. Dakle, nije potrebno više govoriti o Aleksandru. I. R., dovoljno je što on pokazuje kao stranac, a pokazuje da zavađa Hrvate kako bi vladao. Ipak, već je doživio kao i svi mediji nereda i konačno je prezren. Kao stranac kockati se HPC i Hrvatskom  prelazi granicu svakog ukusa. Hrvati se s razlogom moraju zapitati tko su skriveni mentori, svjedoci u ova vremena, što se sve događa na ovim prostorima. Kroz povijest, teolozima to nije svojstveno, samo kao iznimke nepozvani žele kontrolirati strane teritorije, posebno pravoslavni kada se zna da je crkva unutar granica države. Što žele takvi stranci koji se ne kockaju svojm crkvom i državom kojoj pripadaju, već nepozvani dolaze  . . . smješno. Konkretno, EU i  crkva pod tim nazivom blago rečeno je nešto apstraktno, jer u EU još nisu uključene sve države Europe. Aleksandar I. R. sada zastupa HPC-u koje ime je javno osporavao, ističući kako se HPC prvi put pokušalo osnovati 1941. godine, da bi se isti  prilagođavao. Istina, on je htio  da se crkva nazove Europska pravoslavna crkva u Hrvatskoj (sjedištem u Parizu) - Europska pravoslavna crkva u Hrvatskoj i dijeceza u Hrvatskoj kao organizacijskog oblika Europske pravoslavne crkve, Europska patrijarhija, tek pod pritiskom pristaje, ali prema statutu je demonstrirao svoje želje.Isus puke pismoznance opominje, dok Aleksandr I. R. kao “teolog“ to ističe kao uzornost po svojoj mjeri.

Zagreb, siječanj 2016. godine

Arhiepiskop Hrvatske pravoslavne crkve

Bonifacije Andrija Škulić