Prema pisanju creskog franjevca konventualca, fra Frane Dobrovića, koji je o samostanu sv. Frane u Cresu svojevremeno napisao zapaženu raspravu, na mjestu današnjeg samostana i crkve krajem 12. stoljeća nalazila se crkvica sv. Ivana Krstitelja, otprilike šest metara dugačka i četiri široka, a u blizini se nalazio napušteni samostan grčkih bazilijanaca. Ta zaista skučena crkvica i ruševni samostan darovani su redovnicima sv. Franje Asiškog kad su ovi zakoračili na ovaj otok. Pozivajući se na raspravu od 25. veljače 1508., koju je provincijal Antun Marcello de Petris iz Cresa vodio u predmetu ukopa Cresana u crkvi i oko samostana pred sabranim svećenstvom i knezom i kad je izjavio da su osorski biskupi «pred 250 godina» dali isključivo pravo pokapanja crkvi i samostanu sv. Frane u Cresu, Dobrović zaključuje da samostan ima svoj početak oko sredine 13. stoljeća. Prema tom izračunu franjevci u Cresu žive i djeluju već 1258. godine. Ovaj creski samostan sv. Frane u povijesti Reda franjevaca izaziva izuzetnu pažnju. Dok u prva dva stoljeća postojanja jedva da ima većih zapisa o fratrima, potkraj 15. stoljeća samostan sv. Frane doživljava meteorski uspon, koji traje sve do naših dana. Prvi provincijal koji je matičnoj provinciji sv. Jeronima dao Cres bio je netom spomenuti fra Antun Marcello de Petris, ne samo provincijal Dalmatinske provincije nego potom i Padovanske provincije sv. Antuna, da bi zatim bio izabran za vrhovnog poglavara Reda franjevaca konventualaca krizne 1517. godine, kad je franjevački red podijeljen u dvije posve samostalne obitelji, konventualsku i opservantsku. Bila je to samo najava blistave prisutnosti creskih fratara u bogatoj povijesti Provincije i Reda. Dovoljno je spomenuti da je nakon Petrisa samostan iznjedrio čak dvadesetak provincijala Dalmatinskoj provinciji, nekoliko Padovanskoj provinciji, a cijelom Redu još tri ministra generala. Vjerojatno nema slučaja, ili je to zaista izuzetna rijetkost, da jedno dosta malo mjesto kao što je otočki gradić Cres, sa svega nekoliko tisuća žitelja, daje jednom Redu toliko odličnika. Od navedena četiri vrhovna poglavara, uz već spomenutoga Petrisa, istaknuo se osobito fra Bonaventura Soldatić, u drugoj polovici 19. stoljeća (umro u Rimu 1895.), čovjek koji je pokrenuo obnovu i obilježio uspon Reda koji se nalazio gotovo na izumiranju. Ne treba omalovažiti ni značajnu ulogu još dvojice Cresana koji su vršili službu vrhovnih poglavara, makar zbog svojih talijanskih osjećaja, unatoč očitim hrvatskim korijenima, u određenoj perspektivi možda pobuđuju izvjesne rezerve. Radi se o fra Alfonsu Orlichu (kasnije je prezimenu dao talijansku formu: Orlini) i fra Vitalu Bommarcu (originalno mu prezime glasi: Bolmarčić). Obojica su ostavila duboke korijene u novijoj povijesti Reda i objektivnom promatraču nametnuli sud da se radi o zaista sposobnim ljudima i zauzetim poglavarima. Zato ne začuđuje da im je Hrvatska provincija sv. Jeronima, kojoj oni formalno i nisu pripadali, u klaustru samostana sv. Frane u Cresu postavila biste, zajedno s prvom dvojicom, na trajni spomen. Samostan sv. Frane u Cresu od kraja 15. stoljeća dakle bilježi mnogostruki uspon i dugo vremena predstavlja središnji samostan Dalmatinske provincije sv. Jeronima. Iz akata Provincije, a još više iz bogate ostavštine creskoga samostanskog arhiva, koji je dobro proučen i predstavljen javnosti, vidi se da je u tom samostanu bio smješten novicijat za odgoj podmlatka ne samo ovog samostana nego i za ostale samostane Rapske kustodije, kojoj je ovaj samostan pripadao sve do 19. stoljeća, kad je pripojen Istarskoj kustodiji, gdje je prethodno stoljećima vodeću ulogu imao piranski samostan sv. Frane (danas pripada Slovenskoj provinciji sv. Josipa). Iz zapisnika vijeća grada Cresa proizlazi da su creski franjevci poučavali domaću mladež u gramatici i slobodnim umijećima, a zato ih je grad honorirao. A fra Ivan Jakov Draža iz Cresa, jedan iz brojne plejade provincijala koje je dao samostan sv. Frane, predložio je na generalnom kapitulu u Rimu 1644. da se u creskom samostanu otvori i svojevrsne bolnica («valetudinarium»), što je i odobreno. Može se samo zamisliti što je u ono vrijeme značilo u malom otočkom mjestu imati mogućnost liječenja. Creski samostan sv. Frane doživljava osobiti uspon u vrijeme prije spomenutoga vrhovnog poglavara Reda fra Bonaventure Soldatića, Cresanina. On je prethodno petnaest godina bio provincijal tada Ujedinjene provincije, koju su sačinjavali ostaci nekadašnje Padovanske provincije (Padova i Riva di Trento) i Dalmatinske provincije (Piran, Cres, Šibenik, Split i Vis). Kako je nakon ujedinjenja Italije venetski dio Ujedinjene provincije potpao pod kraljevinu Italiju, a u taj dio provincije počeli su se 1867. godine primjenjivati restriktivni zakoni prema redovnicima, zabranjivala njihova djelatnost i zatvarali preostali samostani, središte života Ujedinjene provincije premješta se za Soldatićeve uprave u Cres. Ovdje je već njegov prethodnik, provincijal fra Ludovico Marangoni iz Padove bio odijelio sjeverni dio creskog samostana posebnom klauzurom i smjestio središnje sjemenište za pitomce. Soldatić je sada u Cres premjestio i sjedište Ujedinjene provincije, zajedno s novicijatom. Providonosno je za magistra novaka postavio pobožnog i sposobnoga markijskog fratra fra Pacifika Rabuinija, koji je odgajao svoje pitomce tako velikim žarom i pedagoškim umijećem da se o tome pronio glas u cijelom Redu. Vjerojatno zbog toga je uprava Reda ustanovila u Cresu generalni novicijat za mnoge provincije Reda.Nakon diobe Ujedinjene provincije na izvorne sastavnice, Dalmatinsku i Padovansku provinciju (1. siječnja 1908.), u creskom je samostanu ostala rezidencija provincijala Dalmatinske provincije i sjemenište. Po svršetku Prvoga svjetskog rata otok Cres je pripao Italiji, a redovnici hrvatske i slovenske nacionalnosti protjerani su iz Cresa 4. ožujka 1919. i brodom prebačeni u Crikvenicu. Odatle su nakon skoro dvije godine boravka u jednoj vili slovenskog industrijalca i dobrotvora Jana Pollaka prešli na sjever, gdje su 1922. u Zagrebu otvorili samostan Svetog Duha. Sve do svršetka Drugoga svjetskog rata u Cresu je bilo sjemenište sa školom za obrazovanje budućih redovnika Padovanske provincije, da bi 1948. samostan sv. Frane u Cresu bio vraćen matičnoj Provinciji sv. Jeronima. U tom je samostanu od 1954. smješten novicijat, dugo vremena zajednički za hrvatske i slovenske novake, a od 1992. u novicijatu borave samo kandidati iz Hrvatske provincije sv. Jeronima.
U samostanskoj knjižnici nalazi se jedan od tri na svijetu sačuvana primjerka Senjskog misala iz 1494. godine.
Among our offers, La Dolce Vita apartments stand out: Belle Epoque, Casablanca and The Postman excel among private accommodations for their top quality level. The names of the apartments recall the titles of famous movies that are focused on friendship, love, fortune, sadness, pain and conflicts, such as the elements that our lives are made of.
The BELLE EPOQUE apartment invites to relax, just like the movie having the same title that tells the story of Don Malone’s four beautiful daughters coming home for summer holidays. Fernando, a young republican man, is seduced by Clara, just divorced, the charming Violeta, the intriguing Rocio and the young Luz. Let yourself be seduced by the charm of this accommodation during your holidays. CASABLANCA apartment, named after the famous movie, has got a 42 m2 surface. Characterized by modern furniture, this two-floor apartment is included in the structure called “La Dolce Vita”, which is situated in the heart of Veli Losinj, close to the town center. In the apartment called after The Postman you can breathe the peace of a timeless story based on friendship, poetry and love.
https://www.youtube.com/watch?v=KDceWweN6ZI
 |
This email was sent to: tokic.stjepan719@gmail.com
This email was sent by: Country Outfitter®
1936 N. Shiloh Drive, Fayetteville, AR 72704, USA
|
| FREE SHIPPING on orders over $50* |
|  | |
|
|
|
 |
| Pam |
|
| Q: I would consider this if I could change the combination. Give it out if needed, then change it. |
|
 |
| Ryan |
|
| A: You can–it is part of the architecture. You may not know but you can also put our locks on anything, give someone a code, and then look at the history of when they accessed your stuff. The lock history can be used to validate and keep track of rentals and so forth! |
|
|
|
| Steve |
|
| Q: You indicate that the lock is "weather resistant", can you be more specific? Can this unit be used outdoors in a weather exposed area (like the lock on a unsheltered fence gate?? Will it hold up in use in a tropical (heat and rain) environment and remain functional?? |
|
|
| Ryan |
|
| A: The Lock is weather resistant but not weather proof. Our testing includes light water spray, heat, cold and prolonged exposure to sun. In a tropical environment with prolonged use outside we would recommend you use a cover for the lock. |
|
|
|
|
|
|
|
 | Math made fun for all ages. |
|
|
|
|
|
|
|
| |
| |
Levo
1 Union Square West, New York City NY 10003 |
 |
|
|
| |
| |
|
Nema komentara:
Objavi komentar