POMRČINA SUNCA NAD HRVATSKOM
Zapanjujuće je i prilično degutantno gledati koliku potporu na društvenim mrežama uživa mladi i gotovo nepoznati kandidat za predsjednika Republike Hrvatske – Ivan Vilibor Sinčić, gdje ga i “lijevi” i “desni” kuju u zvijezde kao onoga tko je “čistog obraza” i gotovo mesijanske karizme. Posebno bode u oči kada se takva bezrezervna podrška mnogih vidi na stranicama kao što je npr. Grupa potpore novinarki Karolini Vidović Krišto i doslovno se čovjek pita imaju li ljudi oči (također i ovdje). (Ili je samo najvećim dijelom riječ o “bezimenim” sekularističkim aktivistima koji su se i tu infiltrirali.) Naime, u temelju te grupe stoji borba protiv rodne ideologije i nametanja lijevoliberalnih ideja, a Sinčić je tipičan primjer lijevoliberalnog borbenog ideologa i aktiviste, pa se čudom ne možemo načuditi kako to nije svima evidentno. Dovoljno je samo odvojiti petnaestak minuta vremena i pregledati Sinčićev Facebook profil, stranicu Živi zid ili stranicu Savez za promjene i vrlo brzo će u oči upasti kakvi su njegovi prioriteti i koji su mu životni stavovi. U cijeloj priči najmanji će biti problem što je riječ o mladiću bez životnog i radnog iskustva, kao i bez još uvijek dovršenog fakulteta. Živi zid je tako poznat kao udruga koja se aktivno i nerijetko neprimjereno iselektivno bori protiv deložacija, slijedeći na takav način uvriježenu metodologiju rada sekularističkih nevladinih udruga, odnosno onih koji se pokazuju humanima i humanitarnima, ali ne prema svima i ne uvijek, nego po točno određenim i svjetonazorski uređenim kriterijima. (Nemamo metode provjeriti točnost navoda bivše članice i aktivistice Živog zida – slikarice Ingrid Runtić, ali na njezina upozorenja i upozorenja njezinih prijatelja vezana uz mogući apsolutizam Ivana Sinčića svakako skrećemo pozornost, a o tome se može više čitati na Facebook stranici Hop.hr, kao i na istoimenom portalu.) Savez za promjene je stranka koja u svom programu (ako se uopće zbog površnosti može tako i nazvati) izričito ističe kako je protiv financiranja vjerskih zajednica iz državnog proračuna (što svakako treba iščitavati u okviru vrlo sličnih aktivističkih sekularističkih udruga s kojima usko surađuje, a kojima je cilj borba protiv Katoličke Crkve), dok o vitalnim temama gotovo nema slova. Umjesto jasnih programskih odrednica iz kojih bi se mogli vidjeti najvažniji ciljevi za koje se on zalaže, može se samo uočiti, uz navedenu neprimjerenu borbu protiv deložacija i nekoliko utopijskih ideja o ekonomskom oporavku zemlje, hedonistička borba za ozakonjenjem marihuane i kanabisa (gdje se hedonizam prodaje pod krinkom zdravlja), a ne možemo se oteti dojmu kako Sinčićeva pomalo usporena gestikulacija, tikovi i neobičan sjaj u očima insinuiraju zašto bi mu ti ciljevi bili važniji od istinske lustracije, domoljublja, korektnog odnosa prema Domovinskom ratu, ispravnog odnosa prema bračnim i obiteljskim vrijednostima ili nekih drugih mnogim Hrvatima važnih odrednica, o čemu u svom programu nema ništa ili gotovo ništa. Dok, dakle, o tako važnim temama u programu nema ni slova, svoje mjesto našli su ciljevi poput uvođenje veganstva i vegetarijanstva u škole, zabrana usmrćivanja životinja u skloništima ili zabrana držanja pasa na lancu, što itekako otkrivasvjetonazorsku “nenasilnu” i “mirotvorsku” pozadinu iz koje Sinčić potječe. Isto potvrđuje i činjenica kako izravna pitanja poput onih što misli o ćirilici, braniteljima, pobačaju, istospolnim brakovima, Vatikanskim ugovorima, križevima u školama, Vjeronauku, eutanaziji i sl., nevješto proglašava sekundarnim pitanjima i izbjegava dati jasan odgovor, pokušavajući tako u prvi plan staviti svoj (upitni) humanitarni angažman i tobožnju borbu za “novom Hrvatskom”, dok je zapravo u pozadini riječ o čvrstim sekularističkim stavovima koji podrazumijevaju rodnu ideologiju i lijevoliberalni građanski aktivizam. Štoviše, da su sekularistički aktivisti s kojima Sinčić surađuje vrlo angažirani pokazuju vrlo čudne ankete na društvenim mrežama i njihovi rezultati koji mu prilično neodmjereno daju prednost pred drugim kandidatima, kao inevjerodostojno podilaženje vodećih lijevoliberalnih medija, koji ga proglašavaju “novim mesijom”. Uz veći broj drugih upitnih elemenata, svakako valja imati u vidu i Sinčićevo pisanje za portal naziva Regija.hr, na kojemu svoje ravnopravno mjesto nalaze vijesti iz “regiona”, a posebno je znakovit naziv njegove kolumne “Sinekura”, pojma koji označava dobro plaćeni posao koji ne zahtijeva nikakvog rada niti ikakve odgovornosti. Upravo ono što i inače “rade” sekularistički aktivisti i za što muzu novac iz državnog proračuna. Nema sumnje kako Sinčić pripada tom miljeu i kako je dobro plaćen s nakanom da bez ikakve odgovornosti i ikakvog rada pomuti sigurnost mnogih birača koji nipošto ne dijele stavove lijevoliberalnih ideologa, ali te stavove kod njega neće znati prepoznati. Borbeni aktivizam kakav provodi Živi zid zahtijeva i novaca i vremena, kao i održavanje web stranica, a to si ni jedan student ne može priuštiti, osim naravno ako ga netko materijalno, medijski i aktivistički ne podupire. S obzirom, pak, na temeljne stavove koje Sinčić propagira (ili naziva sekundarnim pitanjima)nije teško zaključiti tko su mu mentori. No, na svu sreću ti mentori nemaju ni znanja ni sustavnosti ni sposobnosti, pa će se vjerojatno brzo i sami potpuno razotkriti, odnosno naznake razotkrivanja Sinčića kao Trojanskog konja vide se već na mnogim web i Facebook stranicama, kao npr. kod vjerojatnog manipuliranja s prikupljanjem potpisa, kod tvrdnje da je Vladimira Palfi, zaručnica Ivana Sinčića, njegova bliska suradnica i moguća prva dama, blago rečeno osoba s problematičnim ponašanjem, ili pak kad udruga Blokirani tvrdi da je Sinčićmanipulator.
izvor; www.vjeraidjela.com
Sinčić je manipulator?
Obradio Vedran Kraljevic (Lupo)
Nema komentara:
Objavi komentar